Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-84/2020-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P. odvjetniku u Z., protiv tuženice RH., Ministarstvo, OIB: ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko - upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-721/2017 od 9. prosinca 2019., dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-721/2017 od 9. prosinca 2019. u točkama 2. i 3. izreke te odluka o troškovima postupka iz točke 4. izreke za iznos od 2.800,00 kn.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke 4. izreke citirane presude na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 700,00 kn. III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici u roku od osam dana isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 192,88 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka 1. izreke), zatim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu razlike bruto plaće (točka 2. izreke), nadalje, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.566,63 kn (točka 3. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn u roku od osam dana.

2. Protiv presude (osim protiv točke 1. izreke), žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama, u turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva, u vremenskom razdoblju od listopada 2011. do zaključno svibnja 2014. u novčanom iznosu od 15.862,51 kn bruto s kamatama.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ 118/09., 118/12.), koja je bila na snazi od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014., tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po 8 sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodaci, te da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate,

- da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osim dodaci za rad u smjeni i turnusu,

- da su od početka utuženog razdoblja tj. od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. bile na snazi odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13.) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad,

- da su za razdoblje od 8. svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja 1. lipnja 2014. na snazi bile odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15.) koje su propisivala tko i u kojem postotku od osnovice ima pravo na dodatak za vojnu službu, te da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu,

- da su od početka utuženog razdoblja do 25. lipnja 2013. na snazi bile odredbe članka 14. i članka 169. stavak 1., 2. i 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09.) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima,

- da su od 26. lipnja 2013. pa do kraja utuženog razdoblja (1. lipnja 2014.) na snazi odredbe članka 135., članka 136., članka 137. i članka 139. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj: 73/13., 75/15., 50/16.) koje propisuju da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće,

- da prema odredbi članka 12. stavak 1. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne novine“ broj: 141/04., 22/05.) proizlazi, da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe, djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, dok je člankom 12. stavak 4. istog Pravilnika propisano da ako je djelatnoj vojnoj osobi osigurana dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka za rad na terenu,

- da je od 7. studenog 2013. pa do kraja utuženog razdoblja (1. lipnja 2014.) na snazi Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne novine“ broj: 131/13.) kojim nije propisano pravo na terenski dodatak, jer je člankom 21. ovog Pravilnika prestao važiti Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji.

8. Prema stanju u spisu tužitelj je osporio navode tuženice da je evidencija radnog vremena pravilno vođena, tvrdnjom da tuženica nije pravilno evidentirala slobodne dane, kao i da nisu točni navodi tuženice da tužitelj zbog korištenja slobodnih dana nema pravo na isplatu utuženih dodatka. Tužitelj je na naprijed navedene okolnosti predlagao provođenje dokaza njegovim saslušanjem kao stranke u postupku i saslušanje svjedoka te da se na taj način utvrdi broj neiskorištenih slobodnih dana, smatrajući pogrešnim stajalište tuženice prema kojem se visina razlike plaće u utuženom razdoblju umanjuje za iskorištene slobodne dane.

9. Prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se na okolnost prekovremenog rada saslušavaju svjedoci i tužitelj kao stranka te je temeljem dostavljene dokumentacije u spisu - rješenja i odluke o rasporedu, kartice djelatnika, očitovanja i dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena tužitelja, odobrenja o korištenju slobodnih dana, te pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da tužitelju za razdoblje od 28. travnja 2012. do 1. lipnja 2014. (razdoblje koje nije u zastari) neisplaćena plaća s osnova neisplaćenih dodataka za rad na terenu iznosi 192,88 kn, koja tužitelju nije u potpunosti obračunata i isplaćena sukladno gore navedenim propisima. Sud pritom uvažava izračun iz varijante 2. nalaza i mišljenja financijskog vještaka po kojem je vještak odrađene prekovremene sate rada umanjio za iskorištene slobodne dane prema evidencijama dostavljenim po samoj tuženici.

10. S obzirom da je tužitelj predmetnu tužbu podnio pozivom na odredbu članka 186.b. ZPP-a, isti je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, s obzirom na prigovor zastare istaknut po tuženici, podneskom zaprimljenim 28. svibnja 2019. zatražio isplatu bruto iznosa od 15.862,51 kn za vremensko razdoblje od listopada 2011. do zaključno svibnja 2014.

11. Prvostupanjski je sud odlučio kao u izreci pobijane presude prihvativši tužbeni zahtjev u visini od 192,88 kn, dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u visini od 1.556,63 kn, međutim u pogledu dijela tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno pobijanom presudom (zatražena je isplata iznosa od 15.862,51 kn) izostalo je postupanje tužitelja za primjenu odredbe članka 339. stavak 1. i 2. ZPP-a.

12. O naknadi parničnog troška odlučeno je pozivom na članak 154. stavak 4. ZPP-a i članak 155. ZPP-a, uvažavajući djelomične uspjehe stranaka u sporu.

13. Opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i razloge o primjeni mjerodavnog materijalnog prava koje u utuženom razdoblju dolazi u primjenu (osim u pogledu troškova postupka).

14. Na žalbene navode tužitelja u svezi dokazivanja prekovremenog rada tužitelja treba reći da u situaciji kada tužitelj prethodno nije osporio evidenciju tuženika o svom radu na terenu, već to čini za vrijeme trajanja ovog postupka, protekom više godina računajući od vremena kada je radio na terenu, da tužitelj, a osobito svjedoci nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju proveo radeći na terenu, da tužitelj o tome nije dostavio svoju pisanu evidenciju, da navedene podatke zbog obimnosti i preciznosti nije moguće utvrđivati iskazom tužitelja niti iskazima svjedoka, osnovano je prvostupanjski sud kao pravilnu prihvatio evidenciju tuženice i na temelju iste proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje.

15. Naime, nije bilo osnove ne prihvatiti dnevne evidencije radnog vremena koje je vodila tuženica za tužitelja s iskazanim danima rada na terenu, ostvarenim satima prekovremenog rada te podacima o korištenju slobodnih dana, na kojim evidencijama se nalazi potpis tužitelja, a na nekima i potpis zapovjednika, pa kako je na opisani način tužitelj evidenciju koju je tuženica vodila za njega, ovjerio svojim potpisom, dakle, prihvatio je kao potpunu, točnu i istinitu, nije bilo osnove razliku plaće tužitelja utvrđivati prema zahtjevu tužitelja.

16. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tužitelja vezano za uračunavanje iskorištenih slobodnih dana, jer je pravilno sud prvog stupnja prihvatio 2. varijantu nalaza i mišljenja vještaka koji je tužitelju izračunao ukupan broj prekovremenih sati na terenu te oduzeo iskorištene slobodne prema evidenciji u spisu. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da iz dostavljene evidencije i gore navedenih propisa proizlazi da je tužitelj u potpunosti ostvario sve slobodne dane zarađene prekovremenim radom i da su mu na taj način plaćeni odnosno da je tužitelj ostvarene slobodne dane sa osnova prekovremenog rada iskoristio u potpunosti, stoga nema pravo na naknadu plaće sa osnova prekovremenog rada na terenu, već samo na dodatke na plaću za prekovremeni rad na terenu koji mu nisu isplaćeni te su utvrđeni u iznosu od 192,88 kn.

17. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, valja navesti da se u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 10/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 132/14.) i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14.) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, stoga je pravilno zahtjev tužitelja za isplatu predmetnih kamata odbijen kao neosnovan.

18. U pogledu odluke o troškovima postupka, treba reći da je pravilno uvažen djelomični uspjeh stranaka u sporu po osnovu i visini te je u konačnici pravilno ocijenjen većim uspjeh tuženice u sporu od 80% u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

18.1. Prema stanju spisa i sadržaju troškovnika s lista 243, tuženica je pozivom na relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa) zatražila troškove za sastav odgovora na tužbu 500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na raspravama od 25. listopada 2017. i 5. studenog 2019. po 1.000,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 8. srpnja 2019. iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife) te za prisustvovanje ročištu za objavu presude 9. prosinca 2019. iznos od 500,00 kn (Tbr. 8. točka 3. Tarife), što ukupno iznosi 3.500,00 kn.

18.2. S obzirom na uspjeh tuženice od 80% istoj je od navedenog iznosa trebalo priznati troškove u visini od 2.800,00 kn. Kako je pobijanom presudom tuženici dosuđen veći iznos, odnosno 3.500,00 kn to je pravilnom primjenom materijalnog prava povodom žalbe tužitelja trebalo odbiti zahtjev tuženice s ovog osnova za iznos troškova postupka od 700,00 kn (preko pravilno dosuđenih 2.800,00 kn do 3.500,00 kn).

19. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava žalbe jer je s istom uspio samo djelomično, u pogledu odluke o troškovima postupka, povodom čega nisu nastali posebni troškovi.

20. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

21. Presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. srpnja 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.