Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-59/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz S., OIB: ….zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L.-M. d.o.o. S., OIB: …..radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1399/19 od 5. studenoga 2020., 15. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1399/19 od 5. studenoga 2020. u točki I. njene izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1399/19 od 5. studenoga 2020. u točki II. njene izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 3.500,00 kn, sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 5. studenoga 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 125,00 kn u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju ukupni iznos od 10.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, po stopi, i u tijeku kako je to pobliže navedeno u ovoj točci, u roku od 8 dana.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn isplate u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbijen kako to proizlazi iz obrazloženja, ali je propušteno navesti u izreci.

3. Protiv te presude žale se stranke.

4. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku u točki II. izreke pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu parnični trošak u iznosu od 500,00 kn uz naknadu žalbenog troška.

5. Tuženik pobija presudu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja dok je tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporio osnovanost žalbenih navoda. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana uz naknadu troška odgovora na žalbu.

7. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika osnovana samo u dijelu stope zatezne kamate na iznos parničnog troška.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom jednokratnih dodataka na plaću za razdoblje od 2014. do 2018. za svaku godinu u iznosu od po 1.800,00 kn koji zahtjev temelji na odredbi čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08- dalje KU/08).

9. Sporno je da li tužitelju pripada pravo na jednokratni dodatak na plaću i u kojem iznosu te je sporno dospijeće utužene naknade u pogledu tijeka zatezne kamate.

10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je čl. 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" br. 97/13. i 142/13, pročišćeni tekst, dalje: KU/13) i čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" br. 115/15, dalje:

KU/15) propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok prema st. 2. se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da su neosnovani navodi tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću jer da je KU/08. bio na snazi do 31. prosinca 2008., nakon toga je bio u primjeni Pravilnik o radu iz 2010. To stoga što je odredbom što čl. 96. KU/08. ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, da je odredbom čl. 92. istog predviđena mogućnost otkaza koji nikada nije bio otkazan pa je bio na snazi sve do sklapanja KU/15., a koji je na jednak način regulirao pravo na isplatu utuženog dodatka.

12. Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja da odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine, a svrha isplate jednokratnog dodatka na plaću je podmirivanje makar djelomično troškova odmora koji radniku i njegovoj obitelji nastaju kao povećani troškovi odmora, putovanja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i slično. Kako iz rješenja o godišnjem odmoru proizlazi da je tužitelj u svakoj od navedenih godina prvi dio godišnjeg odmora koristio u tekućoj godini, smatra da postoji obveza tuženika da tužitelju jednokratni dodatak na plaću isplati do 31. prosinca tekuće godine. Stoga nalaže tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 10.800,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; ZOO/05) tekućom na svaki pojedini iznos od 31. prosinca tekuće godine.

13. Odluku parničnom trošku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; Tarifa), te nalaže tuženiku da naknadi tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija.

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem iste bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

15. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene u postupku u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa stoga nije osnovan žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koje činjenice je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje da bi bio osnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja za 2014. godinu, a s obzirom da je Zakon o radu („Narodne novine“ br. 139/14 - dalje ZR/14) stupio na snagu 7. kolovoza 2014. potraživanje tužitelja za tu 2014. godinu, dospijeva 31. prosinca 2014., a kako je tužba podnesena 31. prosinca 2019., to dolazi u primjenu petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 139. ZR/14.

17. Isto tako, valja istaći da u utuženom razdoblju 2014., 2015. i 2016. nije bio na snazi KU, međutim odredbom čl. 96. st. 1. KU/18 ugovoreno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s time da je odredbom čl. 92. istoga predviđena mogućnost otkaza tog ugovora u slučaju kršenja obveze koje su stranke preuzele njegovim potpisom. Predmetni ugovor nije otkazan, te je bio na snazi sve do sklapanja KU/15 kojim je na jednak način regulirano pravo na isplatu utuženog dodatka i koji je također sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 94. st. 1. KU/15), pa su ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

18. Odredbom čl. 49. st. 1. KU/08 i čl. 47. st. 1.KU/15 propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, s time da je st. 2. propisano da poslodavac nije dužan taj dodatak isplatiti prije 30. lipnja za tekuću godinu. Iz citirane odredbe KU proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora (neovisno što je propisano da se isplaćuje zajedno sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor) koje mišljenje je izraženo od strane Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 18. srpnja 2008. Stoga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik u obvezi predmetni dodatak isplatiti do 31. prosinca tekuće godine.

19. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o naknadi parničnog troška pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te odgovarajućih odredbi Tarife, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini tog parničnog troška s obzirom da tužitelju nije priznao naknadu za trošak pristupa na ročište za objavu presude na koju je pristupila punomoćnica tužitelja te tužitelju pripada naknada prema Tbr. 9. t. 3. Tarife koja propisuje da za ročište na kojem se objavljuje presuda punomoćniku pripada 50 % naknade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Stoga je tužitelju valjalo priznati ukupan parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn, a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.800,00 kn i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife iznos od 1.000,00 kn, obrazloženog podneska od 11. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu od 17. rujna 2020. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno ukupno 3.500,00 kn.

20. Kako je tuženik u odnosu na svoju žalbu uspio samo u odnosu na stopu zatezne kamate na iznos parničnog troška, a u odnosu na odluku o glavnoj stvari njegova žalba je odbijena kao neosnovana, valjalo je odbiti zahtjev istoga za naknadu žalbenog troška pozivom na čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok je tužitelju pozivom na odredbu čl. 166. st. 2. ZPP-a, budući je uspio sa svojom žalbom, valjalo priznati žalbeni trošak prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od 125,00 kn, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

21. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice.

22. Slijedom svega obrazloženog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 15. srpnja 2022.

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković