Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 49 Gž-4506/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlasti Horvat- Mataić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. U., iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. B., iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. L. i M. S. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2983/16-38 od 30. rujna 2019., dana 15. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2983/16-38 od 30. rujna 2019. pod toč. I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo pod toč. I. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47.560,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2013. pa do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.189,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2019. pa do isplate. Pod toč. II. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje ne iznos od 47.560,00 kn teku od 17. ožujka 2013. do 17. studenog 2013., kao i zahtjev tužitelja za daljnje troškove parničnog postupka, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu protiv toč. I. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je neosnovana.

4. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju neosnovano upire.

6. Prvostupanjska presuda ne sadrži druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet postupka je naknada imovinske štete u visini od 47.560,00 kn s osnove totalne štete na vozilu tužitelja marke H… registarskih oznaka ZG ….

8. Među strankama nije sporno da je tužitelju dana 3. studenog 2013. nestao osobni automobil marke H.. registarskih oznaka ZG … koji je potom pronađen 17. studenog 2013. u blizini trgovačkog centra B. na Ž. s oštećenjima u vidu totalne štete na vozilu.

9. Među strankama je i u žalbenoj fazi postupka nadalje sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu na vozilu tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je vozilo tužitelja sudjelovalo u dvije prometne nezgode na dan 17. studenog 2013.,

- da se prva prometna nezgoda dogodila na kolniku ulice … u 3:10h u kojoj prometnoj nezgodi je tuženik sudjelovao kao vozač tužiteljevog automobila,

- da se druga prometna nezgoda dogodila na križanju ulice G. L. i K. B.. u 03:28h u kojoj prometnoj nezgodi je tuženik sudjelovao kao vozač tužiteljevog automobila,

- da je nakon otuđenja osobnog vozila tužitelja nastupila totalna šteta na vozilu,

- da je u vrijeme otuđenja vozila njegova vrijednost iznosila 52.840,00 kn, dok su ostaci vozila vrijedili oko 5.280,00 kn, slijedom čega zadržavanjem ostataka visina štete je iznosila 47.560,00 kn, u koji iznos nisu uključeni troškovi koje bi tužitelj imao u svezi prijevoza i skladištenja oštećenog motornog vozila.

11. Na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štete na tužiteljevom vozilu, pa da posljedično tužitelju pripada naknada imovinske štete u visini od 47.560,00 kn.

12. U pogledu odgovornosti tuženika valja reći da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tuženik odgovoran za nastanak štete na tužiteljevom vozilu. Naime, sudjelovanje tuženika u prometnim nezgodama s osobnim automobilom tužitelja proizlazi iz dokumentacije u spisu, ali i iz iskaza svjedoka koji su zajedno s tuženikom bili sudionici prometne nesreće kao osobe koje su se prevozile motornim vozilom.

13. Tuženik u žalbi ističe da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je vozilo tužitelja sudjelovalo i u trećoj prometnoj nezgodi, a što je vidljivo u rješenju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Kmp-DO-84/14 od 23. lipnja 2014. (u nastavku: rješenje ODO).

14. Tuženiku valja ukazati da je rješenjem ODO-a upravo protiv njega obustavljena istraga pokrenuta zbog osnova sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe u čijem činjeničnom opisu je navedeno da je prilikom bijega ovdje tuženika došlo do prometne nezgode na križanju ulice S. G. i S. a.. Suprotno navodima tuženika, rješenje o obustavi istrage za kazneno djelo u čijem činjeničnom opisu se spominje prometna nezgoda na nekoj drugoj lokaciji nije dokaz da je do te prometne nezgode uopće došlo.

15. Pogrešno tuženik ukazuje da je rješenje ODO-a javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP jer je tom odredbom propisano da je javna isprava ona isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, te da se njome dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Iz navedenog jasno proizlazi da u tom kontekstu rješenje ODO-a o obustavi istrage nije javna isprava u pogledu tvrdnje tuženika da je vozilo tužitelja sudjelovalo prometnoj nezgodi jer se tim rješenjem takva činjenica ne potvrđuje.

16. Uzimajući u obzir da je tuženik sudjelovao u dvije prometne nesreće na dan 17. studenog 2013., a da je istog dana vozilo pronađeno u blizini lokacija gdje su se dogodile te prometne nesreće koje je skrivio tuženik upravljajući vozilom tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je upravo tuženik odgovoran za nastanak totalne štete na vozilu tužitelja.

17. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) čl. 1046. ZOO, čl. 1085. ZOO i čl. 1086. ZOO.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Budući da je žalba tuženika neosnovana, isti nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 15. srpnja 2022.

Sudac:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.