Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 71 Gž-1408/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u V., protiv tuženice Osnovna škola M. J. Z., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-752/2019-36 od 5. ožujka 2021., dana 15. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-752/2019-36 od 5. ožujka 2021. u dijelu pod točkama I. i II. izreke i u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 11.139,10 kn.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-752/2019-36 od 5. ožujka 2021. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 11.139,10 kn do iznosa od 12.639,10 kn (za iznos od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2021., pa nadalje) te sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2021., pa nadalje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju po osnovu naknade imovinske štete iznos od 6.000,00 kn, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu pobliže navedenu u izreci te presude (točka I izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tuženiku po osnovu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 24.000,00 kn, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu (točka II izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.639,10 kn (točka III izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i provede novo vještačenje, smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 261. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog tjelesne ozljede zadobivene tijekom nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja, prilikom izvođenja vježbe pri doskoku s odskočne daske na trampolin, kada je tužitelju zapela noga za metalnu cijev okvira trampolina i propala pri čemu je zadobio ozljedu.

6. Nadalje, prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer prvostupanjski sud nije postupio protivno odredbama čl. 7. i čl. 8. ZPP.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Za svoju odluku sud je naveo jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa utoliko nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na kojeg upire žalba. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

7.1. Prigodom donošenja odluke ovaj drugostupanjski je sud uzeo je u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, a sve sukladno odredbi čl. 373.a st. 2. ZPP

8. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- prilikom školske nastave na satu tjelesne i zdravstvene kulture u Osnovnoj školi M. J. Z. u V. tužitelj, tada učenik 7. razreda zadobio je tešku tjelesnu ozljedu prijeloma lijeve noge (dijafize goljenične i lisne kosti lijevo),

- sat tjelesne i zdravstvene kulture vodio je profesor tjelesne kulture, zaposlenik tuženika, profesor D. I.,

- ozljeda kod tužitelja se dogodila za vrijeme izvođenja zadane vježbe pri doskoku s odskočne daske na trampolin, kada tužitelj nije u doskoku s odskočne daske skočio na mjesto označeno na trampolinu, već je preskočio trampolin na suprotnom kraju od oznake na trampolinu i lijevom nogom doskočio na zaštitu trampolina i pripadajućeg metalnog okvira, probio nogom tu zaštitu i tom prilikom zadobio predmetnu tešku tjelesnu povredu,

- tužitelj je u vrijeme štetnog događaja imao oko 80 kg i visinu oko 170 cm, što je svakako bila prekomjerna težina za dijete tog uzrasta (13 godina), a što potvrđuje kako sam tužitelj, tako i svjedok I. i svjedok S. L.,

- nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture nalazio se u sportskoj dvorani u kojoj se izvodila prije opisana predmetna vježba, istovremeno prateći još preostale tri vježbe koje su se istovremeno odvijale na tom školskom satu

- profesor I. je bio svjestan tjelesne konstitucije tužitelja i njegovih smanjenih motoričkih sposobnosti, no ipak mu je dozvolio izvođenje predmetne vježbe, iako mu je sugerirao da tu vježbu ne izvodi

- istu vježbu izvodilo je preostalih četiri učenika koji su se po svojim fizičkim dispozicijama razlikovali od tjelesne konstitucije tužitelja, a odskočna daska za skok na trampolin je bila postavljena za sve učenike jednako, pa tako i u odnosu na tužitelja.

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženice sporna je odgovornost za predmetni štetni događaj i visina dosuđene štete te odluka o troškovima parničnog postupka.

10. Suprotno žalbenom navodu tuženice da je profesor osobno nadzirao vježbu i da je osobno vodio vođenje vježbe proizlazi iz iskaza svjedoka profesora I. Naime, isti je iskazao da je bio prisutan u dvorani, ali na udaljenosti između 5-10 m od mjesta izvođenja vježbe od strane tužitelja.

11. U odnosu na zaključak suda prvoga stupnja da je profesor tjelesnog mogao zabraniti izvođenje vježbe tužitelju na satu tjelesnog odgoja, valja reći da je u pravu tuženik kada navodi da pitanje zabrane ulazi isključivo u nadležnost liječnika opće medicine koji se brine o zdravlju tužitelja, kroz sustav zdravstvene zaštite, kao i da je pitanje zdravstvenog stanja tužitelja medicinsko pitanje.

12. Međutim, iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da u trenutku izvođenja vježbe, nisu bili ispunjeni osnovni sigurnosni uvjeti, a osiguranje kojih je bio preduvjet za organiziranje predmetne vježbe. Doskok s odskočne daske na trampolin je objektivno zahtjevna i složena gimnastička vježba, za izvođenje koje su potrebni posebni napori i spretnost, naročito jer je izvode malodobne osobe. Stoga, profesor je dužan osigurati uvjete kojima bi se spriječio štetni događaj, pa je isti trebao posebno i osobno nadzirati tužitelja u izvođenju predmetne vježbe te za njega osigurati uvjete za sigurno izvođenje predmetne vježbe. Profesor je trebao regulirati udaljenosti odskočne daske od trampolina što je trebalo prilagoditi težini tužitelja, a što profesor I. nije učinio, već je to odredio prema sposobnostima preostalih četvero učenika, a ne i tužitelja koji je bio jače tjelesne konstitucije s viškom kilograma, a što je zasigurno dovelo do razlike jačine doskoka na trampolin, što se može zaključiti i bez poznavanja posebnih kinezioloških znanja, a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja. Pojačani nadzor je, u tom slučaju, svakako trebalo prilagoditi (i pojačati) primjereno okolnostima, a što je u konkretnom slučaju izostalo, a imajući pri tome u vidu da je i sam profesor bio svjestan tužiteljeve tjelesne konstitucije, kao i njegove motoričke sposobnosti, a kako je to i sam iskazao. Sve tim više, uzimajući u obzir da u trenutku nastanka štetnog događaja, nastavnik tjelesnog odgoja nije ni bio uz tužitelja, a da mu je prije izvođenja vježbe sugerirao da vježbu ne izvodi jer je procijenio njegovu tjelesnu konstituciju, kao i njegove motoričke sposobnosti. Činjenica da se nastavnik nalazio u dvorani, ali na udaljenosti između 5-10 m, a da je pri tome procijenio da je navedena vježba za tužitelja rizična ne oslobađa tuženicu odgovornosti. Dakle, odgovornost tuženice leži upravo u propustu (pravilnog) nadzora nad učenicima tijekom nastave, odnosno, suprotno žalbenim navodima postoji uzročno-posljedična veza između propusta djelatnika tuženice u vršenju nadzora na satu tjelesnog odgoja i nastanka štete, odnosno protupravnost kao jedna od pretpostavki za utvrđenje odgovornosti tuženice za naknadu štete. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje tuženice od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18.- dalje: ZOO).

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno, odredbe čl. 1058. i 1061. st. 1. ZOO, kada je utvrdio odgovornost tuženice za predmetni štetni događaj i kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

14. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljedu u vidu prijelomu dijafize goljenične i lisne kosti lijevo.

15. Prvostupanjski sud je vrstu ozljeda tužitelja utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. S. D. Nalaz i mišljenja navedenog vještaka i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja je objektivan i sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti. K tome nalaz i mišljenje navedenog vještaka je potpuni, bez proturječnosti, a ujedno je vještak u svom pismenom, a potom i usmenom očitovanju na primjedbe tuženice, otklonio sve navedene prigovore, koji svi navodi vještaka su međusobno kompatibilni, u pogledu konačnog rezultata, a koji su omogućili prvostupanjskom sudu utvrđenje činjenice, na temelju koje će se primijeniti odgovarajuća pravna norma odnosno utvrđenje povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

15.1. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni navodi tuženice o ocjeni trajnih posljedica u omjeru od 7%, jer je vještak na jasan način obrazložio da je iste ocijenio do 20 godine života tužitelja, nakon čega je ponovno nužno utvrditi obim trajnih posljedica. Također u odnosu na ocjenu duševnih boli zbog naruženja vještak je na jasan način obrazložio da je isto vidljivo te da je isto utvrdio kliničkim iskustvom, a pri tome je obrazložio da se ne radi o znatnom šepanju, a da tužitelju nije potrebno bilo kakvo pomagalo, pa se žalbeni navodi niti u navedenom dijelu ne mogu prihvatiti kao osnovani. Ujedno, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi niti u ocjeni intenziteta fizičkih boli i straha jer se vještak o istom očitovao. Žalbeni navodi da se u medicinskoj dokumentaciji nigdje ne navodi trpljenje fizičkih boli i straha, valja reći da je vještak isto ocijenio imajući u vidu ozljedu koju je tužitelj zadobio, a radi se o prijelomu dijafize goljenične i lisne kosti lijevo.

15.2. Prvostupanjski sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja te potrebu za tuđom pomoći i njegom.

15.3. One su u smislu čl.1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15.4. Zbog opisanih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove i strah određeno vrijeme i određene jačine, trpio je duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

15.5. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 24.000,00 kn, pravilno je primijenio materijalno iz čl. 1100. st. 1. ZOO vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada obzirom na težinu i vrstu povreda, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, opseg zaostalih trajnih posljedica i njihovo očitovanje u svakodnevnom životu tužitelja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen za vrijeme liječenja i rehabilitacije, vrijeme čekanja na naknadu te sve druge okolnosti slučaja predstavljaju primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa te se u tom dijelu žalba ukazuje neosnovanom.

16. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban, obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju (474 sati, a koji broj sati tuženik ne osporava), sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, kao i činjenicu da su mu pomoć pružali ukućani te cijenu neto satnice za tu uslugu, u dosuđenoj visini od 6.000,00 kn, koji iznos i ovaj sud drugog stupnja utvrđuje primjernim.

17. Sud prvoga stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku.

17.1. Naime, pogrešno je sud prvoga stupnja dosudio tužitelju trošak za provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. M. A., budući se ne radi o trošku nastalom u ovom parničnom postupku, već je navedeni nalaz i mišljenje tužitelj sačinio prije pokretanja parničnog postupka. Slijedom navedenoga valjalo je odluku o troškovima parničnog postupka preinačiti i tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 11.139,10 kn do iznosa od 12.639,10 kn (za iznos od 1.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama) odbiti. U preostalom dijelu odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

18. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17: u daljnjem tekstu OZ), a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st.2. ZOO.

19. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 373.a st. 2. odlučiti kao u točki I izreke, odnosno temeljem čl. 373. st. 3. ZPP odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu, 15. srpnja 2022.

Sudac:

Vlasta Feuš, v.r.