Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 10. Gž R-14/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice H. L. G. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika K. b. c. Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. P., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice H. L. G. i tuženika K. b. c. Z. protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-694/2020-25 od 25. travnja 2022., dana 15. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice H. L. G.i tuženika K. b. c. Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-694/2020 od 25. travnja 2022.,

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku, K. b. c. Z. iz Z., …, OIB: …, da tužiteljici, H. L. G. iz Z., …, OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 13.932,83 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom:

- za veljaču 2019. godine, na iznos od 452,31 kuna, od 15.03.2019. godine,

- za ožujak 2019. godine, na iznos od 1.292,32 kuna, od 15.04.2019. godine,

- za travanj 2019. godine, na iznos od 822,39 kuna, od 15.05.2019. godine,

- za svibanj 2019. godine, na iznos od 1.179,95 kuna, od 15.06.2019. godine,

- za lipanj 2019. godine, na iznos od 891,60 kuna, od 15.07.2019. godine,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 1.073,49 kuna, od 15.09.2019. godine,

- za rujan 2019. godine, na iznos od 748,34 kuna, od 15.10.2019. godine,

- za listopad 2019. godine, na iznos od 1.630,11 kuna, od 15.11.2019. godine,

- za studeni 2019. godine, na iznos od 892,68 kuna, od 15.12.2019. godine,

- za prosinac 2019. godine, na iznos od 1.420,17 kuna, od 15.01.2020. godine,

- za siječanj 2020. godine, na iznos od 1.385,59 kuna, od 15.02.2020. godine,

- za veljaču 2020. godine, na iznos od 1.274,74 kuna, od 15.03.2020. godine,

- za ožujak 2020. godine, na iznos od 869,14 kuna, od 15.04.2020. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate,

te parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 25. travnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik K. b. c. Z. (dalje …) iz svih žalbenih razloga u bitnom navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, pa da je donoseći istu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da se prema odredbi članka 319. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima odredbe ugovora imaju primjenjivati kako glase, pa tako niti sud nije mogao mijenjati sadržaj niti drugačije tumačiti odredbe članka 57., 59. i 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ni odredbu članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, a u konkretnom slučaju da je sud to učinio, a time je pogrešno primijenio materijalnog pravo. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 47. stavak 2. te članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, jer se po stavu žalitelja osnovna plaća ne mijenja u odnosu na broj radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, ali je osnovica plaće svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer ista nije vezana za realno ostvarene sate, pa stoga mjesečni iznos osnovne plaće ne ovisi o broju mjesečnog fonda sati stvarno odrađenog rada, osim jednom godišnje kada se uvećava za uvećani dodatak po osnovi radnog staža, a liječnički dodatak iz članka 57. i članka 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne obračunavaju se na prekovremeni rad jer isti nije dio osnovne plaće. Smatra da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno dosuđen utuženi iznos, a time i pogrešno donesena odluka o parničnom trošku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška, podredno istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv citirane presude u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška žalbu je izjavila tužiteljica H. L. G. zbog pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući da je neosnovano prvostupanjski sud odbio trošak sastava obrazloženog podneska od 12. svibnja 2020. kao nepotreban, a čime uskraćuje žaliteljici kontradiktornost raspravljanja obzirom da se istim željelo osporiti navode protivne strane, na što ista ima pravo sukladno odredbi članka 5. stavak 1. i članka 14. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i prizna žaliteljici traženi trošak za podnesak od 12. svibnja 2020., kao i trošak sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik …, budući da presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može valjano ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice H. L. G. da joj tuženik …, za razdoblje od 1. veljače 2019. pa do 3. ožujka 2020. (datum podizanja tužbe) isplati iznos od 13.932,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a po osnovi neisplaćene naknade dodatka zbog otežanih uvjeta rada te iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada te posljedično tome, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje bi ostvario da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima da nije sporno da je tužiteljica H. L. G. u utuženom razdoblju radila kod tuženika …, kao i da ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost i da su navedeni dodaci isplaćivani tužitelju u utuženom razdoblju kako to proizlazi iz platnih lista, a da prema nalazu i mišljenju vještaka Z. R. proizlazi da sveukupni iznos neobračunatih dodataka na plaću u utuženom razdoblju iznosi ukupno 13.932,83 kn bruto, pa prvostupanjski sud primjenjujući odredbe članka 81. i članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. dalje - ZR), te odredbe članka 45. i članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18., 35/19., 78/19. i 92/19. - dalje KU/18), zaključuje da tuženik … u uženom periodu nije pravilno tužiteljici H. L. G. obračunao plaću odnosno nije isplaćivao dodatak na plaću za sve efektivno odrađene sate rada, pa time nije pravilno obračunao i isplatio niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, pa je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka R. o visini neisplaćenog iznosa tužbeni zahtjev našao osnovanim i prihvatio ga u tom iznosu, kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate uzimajući početak tijeka prema odredbi članka 92. stavak 3. ZR, a sve prema odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11.), a odluka o troškovima postupka je donesena temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

10. Dakle, kako se to upire u žalbi u predmetu je sporno tumačenje odredbe članka 45. i članka 49. KU, obzirom da je utuženi period 1. veljače 2019. od 3. veljače 2020., a u kojem periodu je bio na snazi upravo ovaj Kolektivni ugovor. 11. Odredbom članka 45. stavak 1. KU je propisano da plaću čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, prema stavku 2. istog članka osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, a prema stavku 3. istog članka dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

12. Prema odredbi članka 55. stavak. 1. KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. su navedena radna mjesta za koje se uvećava osnovna plaća radnicima koji radi na tim radnim mjestima, a među ostalim i radno mjesto tužiteljice H. L. G., kao liječnika specijaliste.

13. Odredbom članka 49. stavak 1. KU je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati: za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % i za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima, dok je u stavcima 2 do 9 istog članka pojašnjeno značenje i način obračuna dodataka na plaću, a u stavcima 10 do 12. način isplate i njihov međusobni odnos.

14. Odredbom članka 50. KU je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 110/19.) evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

15. Odredbom članka 34. stavak 2. KU je propisano da radniku, čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

16. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka R. iz kojeg proizlazi da za utuženi period tuženik … tužiteljici H. L. G. nije pravilno obračunao naknadu plaće po osnovi posebnih uvjeta za prekovremene sate, a trebao je, a posljedično tome da nije pravilno uzeo niti osnovicu, odnosno prosječnu plaću zadnja tri mjeseca za isplatu naknade za godišnji odmor (članak 34. stavak 2. KU), a time da je u utuženom periodu istoj isplatio po ovim osnovama manju plaću za 13.932,83 kn i to po mjesečnim iznosima kako to ovaj vještak izračunava u tabeli pisanog nalaza i mišljenja.

17. Dakle, kako je tuženik …, prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici H. L. G. u utuženim periodu istu obračunao protivno odredbama članka 45, članka 49. članka 55. stavak 1. i članka 34. stavak 2. KU, odnosno kako nije na prekovremene sate uračunao i dodatak iz članka 55. stavak 1. KU, a time isplatio manju plaću u utuženom periodu, a što je posljedično utjecalo i na pogrešno odnosno manje isplaćenu naknadu za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev u utuženom iznosu, a koji proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka R., osnovan.

18. Tužiteljica H. L. G. u žalbi tvrdi kako je neosnovano prvostupanjski sud odbio njen zahtjev za naknadu troška za sastav obrazloženog podneska od 12. svibnja 2020., ističući kako je Tarifom određeno da stranka ima pravo na naknadu za sastav ukupno 4 obrazložena podneska u tijeku parnice, a da ona u ovom postupku nije imala toliko, a da je ona tim podneskom odgovarala na navode suprotne strane u odgovoru na tužbu, te se trudila pojasniti ispravnost svoji tužbenih navoda, odnosno osnovanost svog potraživanja.

19. No, suprotno tome i prema stavu ovog suda nije od značaja koliko (unutar najviše 4 obrazložena podneska) je stranka u tijeku postupka dostavila u spis, već sadržaj tih podnesaka i da li je takav sadržaj odnosno činjenični navodi i eventualni prijedlozi, bio potreban i pomogao da bi stranka koja ga je dostavila uspjela u sporu, a u konkretnom slučaju, kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud tužiteljica H. L. G. se ovim podneskom očitovala na navode protivne strane u odgovoru na tužbu tako da je ponovio svoje navode iz tužbe, a koji su sudu i protivnoj strani već bili poznati i izneseni, pa takav podnesak nije bio nužan niti je na bilo koji način utjecao na njen uspjeh u sporu, a time niti zahtjev za njegovom naknadom nije bio osnovan.

20. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika … i tužiteljice H. L. G., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika … te odredbe članka 380. točka 1. ZPP, žalbu tužiteljice H. L. G., odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, odnosno presuditi kao u izreci.

U Zadru 15. srpnja 2022.

Sudac

Željko Đerđ, v.r.