Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

49 Pr-3000/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. R. iz H., O.: …, zastupane po punomoćnici M. R. Š.,

odvjetnici u S., protiv tuženika K. S., O.:

…, S., zastupanog po punomoćniku B.

D., dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave,

zaključene dana 8. lipnja 2022., u prisutnosti zam. punomoćnice tužitelja P. M. R., odvjetnice u S. te punomoćnika tuženika, po objavi

dana 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi manje isplaćene naknade troškova prijevoza, za razdoblje od 19. ožujka 2018. do 28. veljače 2021. godine u ukupnom bruto iznosu od 26.137,35 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 469,57 kuna teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1.276,65 kuna teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 709,05 kuna teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 724,61 kuna teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 656,67 kuna teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 834,05 kuna teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 683,10 kuna teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 850,49 kuna teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 860,48 kuna teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 766,11 kuna teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 547,22 kuna teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 752,39 kuna teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 875,56 kuna teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 981,27 kuna teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 913,33 kuna teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 698,18 kuna teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 739,69 kuna teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 939,76 kuna teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 969,92 kuna teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 943,50 kuna teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 793,90 kuna teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 834,05 kuna teče od 15. ožujak 2021.

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje

kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.375,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda dana 23. prosinca 2020., tužiteljica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike manje isplaćene

naknade troškova prijevoza na posao i s posla navodeći kako joj je tuženik niz

godina pogrešno isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Tužiteljica

da ima prebivalište na adresi H., H., koja je udaljena od adrese

mjesta rada 39,60 km prema planeru putovanja HAK-a u jednom smjeru te da

za dolazak do mjesta rada koristi osobni automobil.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako tužiteljica u razdoblju od 23. prosinca 2015. do 19. ožujka 2018. nije bila zaposlenica tuženika, dok da je preostali dio tužbenog zahtjeva neosnovan iz razloga što tuženik isplaćuje troškove prijevoza sukladno odredbama čl. 66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017). S obzirom da tužiteljica

stanuje u Hrvacama iz kojih nema organiziranog javnog prijevoza do tuženika

na način da tužiteljica na vrijeme stigne na svoje radno mjesto, a iz Sinja ima,

to tuženik tužiteljici za dio puta od H. do S. isplaćuje 1,00 kn po

prijeđenom kilometru za korištenje osobnog automobila, a za dio puta od S.

do S., cijenu autobusne karte.

3. U postupku je izveden dokaz pregledom evidencije rada i platnih lista za tužiteljicu, Odluke tuženika od 26. ožujka 2018., potvrde A.

kolodvora S. d.o.o. o cijeni vozne karte od 16. ožujka 2018., izračuna H.-

a, cjenika P. d.o.o., te vještačenjem po D. C., dipl. oec., stalnom

sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

4. Tužiteljica je podneskom od 22. travnja 2022. uredila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci, potražujući od tuženika razliku manje isplaćene naknade bruto plaće zbog manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 19. ožujka 2018. do 28. veljače 2021. u iznosu od 26.137,35 kn,

sve sukladno provedenom vještačenju.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da tužiteljici kao zaposlenici tuženika pripada pravo na naknadu troškova prijevoza s mjesta prebivališta tužiteljice do posla i obratno, ali je sporno da li tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike naknade za troškove prijevoza na posao i sa posla za utuženo razdoblje.

7. Tužiteljici je isplata naknade za trošak prijevoza regulirana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje:

TKU), i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika K. S.. Odredbom čl. 67. st. 6. TKU-a (NN 141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl. 66. st. 6. TKU-a (NN 24/2017) koji su primjenjivani do 30. studenoga 2017. je propisano da ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni

prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl. 66. st. 12. TKU-a (NN 128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjuje od

1. prosinca 2017. je propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza

isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine -

ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbama čl. 67. st. 13. TKU-a (NN 141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl. 66. st. 13. TKU-a (NN 24/2017), te čl. 66. st. 12. TKU-a (NN128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) je propisano

da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema

planeru putovanja Hrvatskog auto kluba. Člankom 66. st. 7. TKU-a propisano

je da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte, odnosno mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne

karte, što vrijedi samo u slučaju ako javni prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

8. Tuženik se poziva na st. 13. čl. 66. TKU (NN 128/2017), koji propisuje da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije osiguran, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru; za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 19. ožujka 2018. te ima prebivalište na adresi H., H..

Prema Odluci tuženika od 26. ožujka 2018., čl. 1., tužiteljica ima pravo na naknadu za trošak prijevoza za relaciju od adrese prebivališta/boravišta

(H., H.) do stanice međumjesnog prijevoza u S. (U. M..

B.), u visini sukladno broju dolazaka na posao i kilometraži te relacije

(7,38 km) na način da se za svaki prijeđeni kilometar isplaćuje 1,00 kn. Nadalje, u Odluci je navedeno da tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova međumjesnog prijevoza za relaciju od mjesta S. do adrese stanice međumjesnog prijevoza u S., a nema pravo na naknadu od toga mjesta do

adrese mjesta rada u S..

10. Tužiteljica je odustala od dijela tužbenog traženja za troškove puta od autobusnog kolodvora u S. do sjedišta tuženika, već je ustrajala u

potraživanju naknade za troškove prijevoza i to na način da se plaćanje za pojedine dane, a kada je tužiteljica radila noćnu smjenu izvrši po prijeđenom kilometru. Naime, između stranka nije sporno da se tužiteljici od mjesta prebivališta do autobusnog kolodvora isplaćuje naknada po prijeđenom km, a od autobusnog kolodvora u S. do S. mjesečna pokazna karta u visini od 680,00 kn, time da tuženik nije vodio računa da tužiteljica radi noću kada nema organizirani međumjesni prijevoz, slijedom čega joj se za te dane treba isplaćivati naknada po prijeđenom km i to od mjesta prebivališta do adrese

tuženika.

11. Pored toga, mjesečnu pokaznu kartu moguće je umanjiti za jedan mjesec

u kojem se pretežito koristi godišnji odmor, dok je za sve ostale mjesece potrebno isplatiti puni iznos pokazne mjesečne karte. Naime, odredbom čl. 66. st. 16. TKU-a (NN 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) je propisano da se zaposleniku naknada prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora,

rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Čl. 66. st. 17. je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se

naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

12. Kako bi se utvrdila visina potraživanja tužiteljice, proveden je dokaz vještačenjem po D. C., dipl. oec., stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije, čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao stručno, objektivno i argumentirano. Isto je sačinjeno uvidom u dokumentaciju spisa, a posebno evidencije rada i platne liste za tužiteljicu za utuženo razdoblje. Vještakinja je sačinila vještačenje na način da je za dio puta od mjesta prebivališta (H.) do stanice međumjesnog prijevoza u S. za

relaciju od 7,38 km obračunata naknada od 1,00 kn/km, kao i u povratnom

smjeru; za dio puta od stanice međumjesnog prijevoza u S. do stanice

međumjesnog prijevoza u S., ulica O. D. obračunata

je mjesečna naknada u iznosu od 600,00 kn; za dane kada tužiteljica radi noćne smjene za relaciju od mjesta prebivališta pa do adrese tuženika koja iznosi 39,60 km obračunato je 1,00 kn/km kao i za povratak s posla. Zbog kombiniranog načina isplate naknade troškova prijevoza, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, obračun putnih troškova vještakinja je izvršila prema broju odrađenih dana, odnosno uzimajući u obzir odrađene smjene danju ili noću prema evidenciji rada, a što je sve prikazala u Tablici izračuna. U stupcu 7 prikazana je cijena mjesečne karte na relaciji S.-S., a koja je preuzeta iz Potvrde o cijeni vozne karte broj … od dana 16. ožujka 2018., u stupcu 8 prikazana je udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do adrese međumjesnog prijevoza u S., a koja udaljenost je preuzeta iz planera putovanja H. autokluba, u stupcu 9 prikazana je udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do adrese rada tužiteljice, sukladno podacima u tužbi i planeru putovanja H. autokluba, u stupcu 10 prikazan je ukupan broj kilometara koje je tužiteljica prešla za dolazak na posao i povratak s posla u mjesecu. Vještakinja je prikazala iznos isplaćene naknade, a koji iznos je preuzet iz platnih lista tužiteljice, razliku naknade troška prijevoza koja se dobije kao razlika između iznosa koji je trebao biti isplaćen i iznosa koji je tuženik isplatio te je potom prikazala koeficijent obračuna neto naknade u

bruto naknadu.

13. Dakle, vještačenjem je utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju

naknadu za trošak prijevoza na posao i s posla obračunavao kombiniranom

metodom na način da je naknada javnog prijevoza na relaciji S.-S.

isplaćivana razmjerno prema broju odrađenih dana te još 1,00 kn po kilometru

za udaljenost od adrese međumjesnog prijevoza u S. do adrese

prebivališta u H. i obratno. Stoga je utvrđeno da razlika između

naknade troška dolaska na posao i odlaska s posla obračunata od strane tuženika i na način kako je trebala biti obračunata prema citiranim odredbama

TKU, a za razdoblje od dana zaposlenja tužiteljice kod tuženika 19. ožujka 2018. do dana 28. veljače 2021. godine, sve prema nalazu vještakinje, iznosi ukupno 26.137,35 kn bruto.

14. Kako je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pri čemu tuženik nije imao primjedbi na visinu financijskog izračuna, to je tužiteljici dosuđena naknada razlike između isplaćenog troška i pripadajućeg troška prijevoza u ukupnom iznosu od 26.137,35 kn koji joj

pripada, sve sukladno citiranim odredbama TKU-a. Na dosuđene iznose

tužiteljici su priznate kamate kako je zatražila pa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

15. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i to:

za sastav tužbe 100 bodova, za sastav dva podneska po 100 bodova, za zastupanje na šest ročišta po 100 bodova za svako, za zastupanje na jednom ročištu 50 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda

uz PDV daje iznos od 11.875,00 kn. Tome se dodaje iznos od 1.500,00 kn na ime troška vještačenja pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 13.375,00 kn.

U Splitu, 14. srpnja 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Daniela Pivčević v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana

od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga

suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

-pun. tužitelja,

-tuženiku,

-u spis