Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-6/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CV zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama, Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i optuženog CV, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj: Kzd-6/2020. od 9. prosinca 2021., u sjednici održanoj 14. srpnja 2022,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog CV, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenoj sankciji, te se izriče da je optuženik, postupanjem činjenično opisanim u izreci prvostupanjske presude pod točkama II., III. i IV. za koje je proglašen krivim, počinio jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11., pa mu se za to djelo na temelju članka 163. stavak 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. i 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, pa se optuženi CV na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme oduzimanja slobode i ono provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2019. do 18. travnja 2019. i od 15. travnja 2021. nadalje.

II U ostalom dijelu žalba optuženog CV i žalba državnog odvjetnika u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kzd-6/2020. od 9. prosinca 2021. optuženi CV proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude te djelima pod točkama II., III. i IV. za tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u četiri točke izreke presude pa mu je temeljem članka 166. stavak 2. KZ/1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina za kazneno djelo pod točkom 1., na temelju članka 163. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom II. izreke presude utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za kazneno djelo pod točkom III. izreke presude, te na temelju članka 163. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom IV izreke presude utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi CV je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom CV u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2019. do 18. travnja 2019., a potom od 15. travnja 2021.pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 163. stavak 4. KZ/11. određeno je da će se optuženom CV nakon pravomoćnosti ove presude trajno oduzeti privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi oduzimanja predmeta PU Bjelovarsko bilogorske od 19. veljače 2019. broj 36656, mobilni uređaj crne boje marke ZTE sa tipkovnicom nepoznatog IMEI broja i mobilni uređaj marke Huawei crne boje, te memorijska kartica, privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske od 19. veljače 2019. broj 36658 i to USB stick sive boje, zatim predmeti privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske od 19. veljače 2019. broj 36659 i to prijenosno računalo marke HP Compaq 6930ps/n: CZCOO869JG p7n NP494EP#ABB sa pripadajućim punjačem, tri DVD-R medija označenih brojem 7.1, 7.2., 7.3. pornografski materijal nastao počinjenjem kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11. će se uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi CV dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna kao i troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. na ime nagrade opunomoćenika oštećenika u roku od 15 (petnaest) dana.

1.4. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. određeno je da se optuženom CV nakon pravomoćnosti presude vraćaju privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske od 19. veljače 2019. broj 36659 i to rokovnik zelene boje sa oznakom Hvidra Bjelovar 2000 i radiološki nalaz na ime CV od 9. studenog 2000.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi CV, po braniteljici, odvjetnici Sanji Vukmanović.

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom "da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda".

4. Optuženi CV žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se ukine pobijana presuda te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači tako da se okrivljenika oslobodi od kaznene odgovornosti, odnosno da mu se izrekne blaža sankcija.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Žalba optuženog CV je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Optuženik u žalbi navodi da bitnu povredu odredaba kaznenog postupka vidi u tome što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nepotpuni i nejasni tako da se presuda ne može ispitati, a time ustvari smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9. Žalitelj također navodi da nema materijalnih dokaza o postupanju optuženika da bi stavljao spolni organ u ruke i u usta žrtve jer da to ne proizlazi iz snimke oduzete od SV pa da nije osnovano obrazloženo zbog čega bi počinio to kazneno djelo. Ujedno, smatra da su nejasni i nepotpuni razlozi navedeni vezano za kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11. koji su opisani u točkama II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude, ali da je time i ujedno ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud je naveo jasne i valjane razloge iz kojih nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja iz članka 166. stavak 2. KZ/11 (opisano pod točkom 8. obrazloženja prvostupanjske presude), a koja odluka je utemeljena na gledanju snimke videozapisa iz koje se vidi da optuženi CV spuštenih hlača i gaća stavlja svoje spolovilo u ruke i usta žrtve djeteta DV, a što potvrđuju i članovi obitelji žrtve DV koji su taj videozapis pregledali prije predaje policiji. U ostalom djelu je li se taj događaj tako i odigrao, što predstavlja osporavanje pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja će se obrazložiti kada se odgovara na tu žalbenu osnovu.

10.1. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su potpuno nejasni u odnosu na kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11. u točkama II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude, jer je prvostupanjski sud u točkama 16. do 19. obrazloženja, obrazlagao počinjenje ovih kaznenih djela i zašto svako kazneno djelo smatra zasebnim dok je za kazneno djelo koje je bilo navedeno u točci 3. optužnice izmijenio pravnu kvalifikaciju smatrajući da se ovo kazneno djelo može izvršiti sa više modaliteta počinjenja između ostalog svjesnim pristupanjem dječjoj pornografiji putem informacijsko komunikacijskih tehnologija, neovlaštenim pribavljanjem za sebe dječje pornografije te posjedovanjem dječje pornografije i to je bio razlog što je i izmijenio pravnu kvalifikaciju i proglasio optuženog krivim za jedno kazneno djelo pod točkom 3. iz članka 163. stavak 2. KZ/11., a ne za tri kaznena djela kako je državni odvjetnik isto optužio. Međutim, žalitelj time ističe povredu kaznenog zakona smatrajući da u točkama II., III. i IV. optužnice, odnosno izreke prvostupanjske presude nisu sadržana tri kaznena djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11. već da je svojim radnjama počinio više modaliteta istog kaznenog djela a kakav stav je ispravno zauzeo već prvostupanjski sud, ali u odnosu na samo jedno kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11. koje je bilo opisano u točci 3. optužnice. a sada u točki III. izreke presude.

11. Prema tome bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije počinjena, ali je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

12. U pravu je žalitelj kada navodi da se kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju može počiniti na više načina i to neovlaštenim snimanjem, proizvodnjom, nuđenjem, činjenje dostupnim, distribuiranjem, širenjem, uvozom, izvozom, pribavljanjem za sebe ili drugoga, prodajom, davanjem, prikazivanjem, posjedovanjem dječje pornografije ili svjesnim pristupanjem putem informacijsko- komunikacijskih tehnologija.

12.1. Žalitelj optuženik ispravno navodi da je optuženik svojim radnjama počinio više modaliteta istog kaznenog djela koje se mogu počiniti svjesnim pristupanjem dječjoj pornografiji putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, neovlaštenim pribavljanjem za sebe dječje pornografije i posjedovanjem dječje pornografije koje radnje su opisane pod točkama II., III., i IV. izreke prvostupanjske presude, a to je činio na istom mobilnom aparatu, s istim google korisničkim računom, u istom vremenskom razdoblju. Naime, kazneno djelo je počinjeno u razdoblju od 21. rujna 2018. do kraja prosinca 2018. te se radi prema načelu cjelovitosti o jednom kaznenom djelu iz članka 163. stavak 2. KZ/11.

13. Stoga je u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika time što ga je proglasio krivim za tri kaznena djela, umjesto za jedno kazneno djelo koje je opisano pod točkama II., III., i IV., na način da je činio dostupnu dječju pornografiju, svjesno pristupao dječjoj pornografiji putem informacijsko komunikacijskih tehnologija, neovlašteno pribavljao za sebe dječju pornografiju, posjedovao dječju pornografiju i neovlašteno širio dječju pornografiju, a što su sve načini i oblici počinjenja jednog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11.

14. Naime, u činjeničnom opisu, a kako je utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja vještaka informatičke struke Miše Augustinovića da je ovo kazneno djelo počinjeno s pet modaliteta jer je činio dostupnim dječju pornografiju, pristupao joj, pohranjivao, posjedovao i širio dječju pornografiju, a što je sve jedno kazneno djelo počinjeno od 21. rujna 2018. do 28. prosinca 2018. u Bjelovaru na istom mobilnom uređaju, s istog google korisničkog računa pa se doista radi o jednom kaznenom djelu, radi čega je ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinačio pobijanu presudu u pravnoj kvalifikaciji te je za činjenični opis kaznenih djela pod točkama II., III., i IV. istoga proglasio krivim za jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju i time odredio i utvrdio jednu kaznu.

15. Međutim, nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer nije stavljao svoje spolovilo u usta i ruke djevojčici, žrtvi. Naime, kako iz pregledane snimke, ali i iz iskaza majke žrtve SV proizlazi da, nakon što su otkrili ovu snimku, na kojoj se vide radnje optuženika, njen suprug je doveo optuženika pred kompjuter i pokazao mu tu snimku, a optuženi nije ništa rekao već je samo spustio glavu. Otac žrtve VV je naveo da je na snimci vidio kako optuženik stoji gole stražnjice i stavlja penis u usta njegovoj kćeri DV, što potvrđuje brat žrtve LV koji je naveo da nakon što je djed ŽV izbacio iz kuće optuženog vidio je snimku na kojoj optuženi stavlja svoj spolni organ njegovoj sestri C u usta, pipka DV te golu slika svojim mobitelom, a što je potvrdio i drugi brat žrtve ČV. Stoga je neosnovan žalbeni navod da nema dokaza o postupanju optuženika u smislu stavljanja spolnog organa u ruke i usta žrtve. Ujedno, u žalbi optuženik ponavlja svoju iznesenu obranu da on nije počinio ta kaznena djela te je u posljednjih jedanaest godina apstinirao, a da je tek završio osnovnu školu te nema informatička znanja te da su štetne aktivnosti optuženika nastale isključivo uporabom modernih tehnologija, tj. interneta kojeg je optuženik koristio pregledavajući portale koji objavljuju inkriminirani sadržaj.

16. Ispravno je prvostupanjski sud, a kako je već gore navedeno vezano za bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nedvojbeno utvrdio počinjenje oba kaznena djela, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. KZ/11. i iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 166. stavak 2. KZ/11., a na temelju iskaza svjedoka, video zapisa i nalaza i mišljenja vještaka informatičke struke. Time ponovljena obrana optuženika ne dovodi u pitanje ispravno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu radi toga što se ističe da je optuženik bio bez potrebnih informatičkih znanja te da više ne pije, jer apstinira unatrag jedanaest godina. Žaliteljevo isticanje da su web portali bili nedopušteni i da su oni ostvarili krimen, a ne optuženik kada je pretraživao te internetske preglednike na internetu i koji su svi redom zatvoreni nakon što su policijski službenici otkrili njihov sadržaj i namjenu pa da su oni trebali odgovarati, a ne optuženik, je ustvari samo navođenje odgovornosti i drugih osoba za počinjenje istog kaznenog djela, iskorištavanja djece za pornografiju, čime se ne umanjuje odgovornost samog optuženika kako je ona i prvostupanjskom presudom ispravno utvrđena.

17. Prvostupanjski sud je vrlo jasno i nedvojbeno utvrdio, a kako je naveo i u točkama 16., 17., 18. i 19. obrazloženje pobijane presude da je provedenim informatičkim vještačenjem i dokumentacijom u spisu utvrdio da je optuženik ostvarivao kontakte sa NN osobama u kojim kontaktima je slao pozivnice za grupne "chat" razgovore i pozivao ih da preuzmu video aplikacije sa 1500 videozapisa znajući da se radi o nedozvoljenom sadržaju, dječjoj pornografiji. Uz to je pristupao i pretraživao internetske preglednike koji se odnose na dječju pornografiju, pretraživao te videozapise, pohranio ih i čuvao pa je i takve sadržaje dječje pornografije prosljeđivao nepoznatim osobama na njihove korisničke račune, poveznice sa sadržajem za dječju pornografiju, videozapise djece u seksualno eksplicitnom ponašanju.

17.1. Time nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako navodi optuženik.

18. U odnosu na kaznu optuženik ističe i moli da ga se što blaže kazni, jer postoji niz olakotnih okolnosti dok da se kao otegotno ne mogu cijeniti modaliteti počinjenja istog kaznenog djela.

18.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni pa smatra da sud nije smio cijeniti olakotnim da je kazneno djelo počinjeno u mlađoj životnoj dobi, jer je optuženik tada bio u dobi od 38 godina, kao ni da nakon proteka od tri godine nije ponovio kaznena djela, jer je optuženik ustvari nakon počinjenja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. KZ/11. protjeran iz obitelji ČV pa nije bio više u mogućnosti počiniti neko novo kazneno djelo na štetu iste žrtve.

18.2. Visoki kazneni sud Republika Hrvatske nakon što je utvrdio da je radnjama pod točkama II., III. i IV. optuženi CV počinio jedno kazneno djelo je za to kazneno djelo i utvrdio (jednu) kaznu zatvora od tri godine, koja je bliža donjem minimumu za to kazneno djelo, a na temelju članka 47. KZ/11., sve uzimajući u obzir da je to djelo ostvario na pet načina, čineći dostupnom dječju pornografiju, svjesno pristupao dječjoj pornografiji putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, neovlašteno pribavljao za sebe dječju pornografiju, posjedovao dječju pornografiju i neovlašteno širio dječju pornografiju, uporno kroz razdoblje od tri mjeseca, a uzimajući u obzir i olakotne okolnosti, koje su ispravno utvrđene po prvostupanjskom sudu.

19. Prvostupanjski sud je opravdano cijenio da je optuženik do sada neosuđivan, dok njegova životna dob, završena osnovna škola, te radna sposobnost kao i da ne uzdržava druge osobe predstavljaju osobne podatke počinitelja ovog kaznenog djela, a nisu olakotne okolnosti. Prvostupanjski sud je osnovano naveo da optuženik nakon ovih kaznenih djela nije počinio neko novo kazneno djelo, da je trenutno nezaposlen, bez imovine, koje okolnosti se cijene na temelju članka 47. KZ/11. pri odmjeravanju kazne. Ujedno isticanje otegotne okolnosti da optuženi nije iskazao iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela niti je pokazao kritičnost prema takvom postupanju već se pokušao prikazati kao informatički neobrazovana osoba, nesposobna da počini kazneno djelo na štetu djece, je ustvari ulaženje u pravo obrane optuženika koje pravo mu je zagarantirano kako zakonom tako i Ustavom Republike Hrvatske pa se ne može smatrati otegotnom okolnošću, dok se upornost u postupanju, smatra otegotnom okolnošću, s obzirom na vrijeme počinjenja kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju, jer je to kazneno djelo počinjeno u razdoblju od tri mjeseca.

20. Stoga je utvrđena kazna zatvora od pet godina za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11. adekvatna samom počinjenju i načinu izvršenja kaznenog djela kao i ranjivosti žrtve djeteta, jer se radi o djetetu sa posebnim potrebama. Za kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11., koje je počinjeno sa pet modaliteta u vremenskom razdoblju od tri mjeseca je utvrđena kazna zatvora od tri godine, a te su kazne adekvatne težini kaznenih djela. Ujedno, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina je kazna koja odgovara svrsi kažnjavanja, na temelju članka 41. KZ/11., te u pravoj mjeri odražava pojedinačno utvrđene kazne zatvora i počinjena kaznena djela.

20.1. Naime, svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

21. Slijedom iznesenog, budući da ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.