REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: 42. Pp-
2701/2021-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I- okrivljenog D. Š., kojeg brani I. V., odvjetnik iz K., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 16. Zakona o prebivalištu i II- okrivljenice M. I., koju brani V. R., odvjetnica iz K., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci broj: 511-06-07/05-5-211-1/2021. od 19.7.2021., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti I i II-okrivljenika, branitelja I i II okrivljenih te podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. i članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 14. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI D. Š., OIB: ..., sin M., rođen .. u K., s prebivalištem u L. I. broj 1., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
I što je dana 13. srpnja 2021., u 22:00 sata, u obiteljskoj kući te na dvorištu u ulici D. na kućnom broju 39 u K. V., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je nevjenčanoj supruzi M. I. rekao da ne može spavati u drugoj sobi već u sobi gdje spava i on, na što mu je ona odgovorila kako može raditi što hoće i da joj to ne može braniti, nakon čega ju je primio rukama oko vrata i potom udarao rukama po tijelu, dakle, tjelesnim napadom na izvanbračnu suprugu nasilnički se ponašao u obitelji,
pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA OD 1.500,00 KN (tisuću petsto kuna).
II Na temelju članka 40. stavka 1. i 2 Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik D. Š. proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 1 dan, koje se izjednačuje sa iznosom od 300,00 kn, tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 1.200,00 kn (tisuću dvjesto kuna).
III Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik D. Š. je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako okrivljenik D. Š. u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
Ako okrivljenik D. Š. plati 2/3 izrečene novčane kazne (iznos od 800,00 kuna) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona
OKRIVLJENI D. Š., OIB: ... sin Milana, rođen .... u K., s prebivalištem u L. I. broj 1.,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
IV da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, neprijavljeno prebivao na adresi V. K., D. 39 i do duže od 12 godina,
pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 16. Zakona o prebivalištu.
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona
OKRIVLJENICA M. I., OIB:..., kćerka S., rođena ... u K., s prebivalištem u K.
V., D. 39., pismena, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
V da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, nasilnički se ponašala u obitelji na način da je izvanbračnog supruga D. Š. nakon što ju je primio rukama oko vrata ogrebala noktima po licu i potom ga udarala rukama po tijelu,
pa da bi time počinila djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
VI Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik D. Š. je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 239,78 kune (dvjesto trideset devet kuna i sedamdeset osam lipa), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.
VII Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenicu M. I. padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Križevci podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj: 511-06-07/05-5-211-1/2021. od 19.7.2021., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenici su se očitovali o optužbi na način da su se u vezi činjeničnih navoda izjasnili kako se ne smatraju krivima.
3. Okrivljenici D. Š. i M. I. tokom postupka su iznijeli pisane obrane u kojim su se izjasnili da ne žele aktivno iznositi obranu već će se braniti šutnjom.
4. Obzirom na to, u dokaznom postupku na glavnoj raspravi izvršen je uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika D. Š., zapisnik o ispitivanju svjedoka S. I., zapisnik o ispitivanju okrivljenice M. I. u svojstvu osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka V. I. te zapisnik o ispitivanju okrivljenika D. Š. u svojstvu osumnjičenika, kao i u medicinsku dokumentaciju za okrivljenike. Sud je namjeravao tokom postupka ispitati svjedoke S. I. i V. I., kao roditelje okrivljenice M.
I., ali su prihvatili blagodat nesvjedočenja i nisu željeli iskazivati o događaju, 5. U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li su se kritične zgode okrivljenici zatekli u obiteljskoj kući te na dvorištu, u kojoj situaciji bi se međusobno fizički nasilnički ponašali, a da bi ujedno okrivljenik D. Š. duže vremena neprijavljeno boravio na naznačenoj adresi.
6. Na temelju provedenih dokaza, sud je na jasan i nedvojben način utvrdio da je okrivljenik D. Š. ušao u sferu prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je u nedostatku dokaza oslobođen za prekršaj pod točkom II, time da je i okrivljenica M. I. za prekršaj pod točkom III oslobođena optužbe radi toga što je postupala u stanju nužne obrane i time na njezinoj strani nema djela prekršaja.
7. Iako okrivljenik D. Š. tokom postupka nije želio aktivno iznositi obranu i izjašnjavati se o spornim i relevantnim činjenicama za koje se tereti, činjenično stanje moglo se utvrditi na temelju drugih dokaza, pri čemu treba napomenuti da su okrivljenici ipak neposredno nakon događaja na valjan i zakonit način ispitani u Policijskoj postaji Križevci u svojstvu osumnjičenika, jer su im pružena sva potrebna upozorenja kada se ispituju u tom svojstvu, uslijed čega se ti njihovi iskazi mogu koristiti kao dokaz u postupku.
8. Time nalazimo da se okrivljenik D. Š. ipak izjašnjavao o spornom događaju te je jasno napomenuo da je ove zgode između njega i nevjenčane supruge M. I. došlo do prepirke i fizičkog obračuna stoga što je ona željela otići iz sobe pa joj je rekao da ne bude luda i zbog toga ga je ona počela grebati noktima po licu, pa je on nju uhvatio za vrat i jednom rukom za kosu te je stisnu o na krevet i potom je zvao punicu V. I. da doše smiriti njegovu suprugu. Potom je supruga uzela mobitel i skočila na dvorište s balkona te ušla u automobil, pa u situaciji kada nije znao da li želi pobjeći ili njega zgaziti otvorio je vrata vozila i udario je šakom dva puta u rebra te se bacio na nju, nakon čega su se tamo pojavili njegovi tast i putnica i Martinu su izveli iz automobila.
9. S druge strane, na isti način je zakonito ispitana u svojstvu osumnjičenika M. I. te se iz njenog iskaza razabire da je ove zgode u spavaćoj sobi došlo do prepirke i fizičkog obračuna između nje i nevjenčanog supruga D. Š.. Razlog za to je bila činjenica da joj je on želio zabraniti da ode u drugu sobu spavati i ona mu je na to oponirala, zbog čega ju uje suprug uhvatio za vrat i gurnuo na kut na noćni ormarić te nastavio daviti rukama, pa ga je ona tada braneći se grebala po licu dok ju je on udarao po prsima i leđima šakama, a napose ju je uhvatio za kosu i bacio na krevet te pozvao njenu majku da dođe vidjeti što mu je ona napravila na licu. zatim je pobjegla iz kuće i sjela u automobil na mjesto vozača kako bi mogla pozvati policiju, a suprug je došao do nje i nastavio je fizički napadati gurajući je na volan i udarao po leđima, pa su tek tada njeni roditelji spriječili daljnji sukob.
10. Sud je tokom postupka odlučio ispitati u svojstvu svjedoka S. I. i V. I. kao roditelje okrivljenice M. I., ali su njih oboje kao privilegirani svjedoci prihvatili blagodat i nisu željeli iskazivati o spornom događaju. Međutim, navedene osobe su neposredno nakon ovog događaja ispitane u Policijskoj postaji Križevci te su i njihovi iskazi valjani i zakoniti, jer su im pružena potrebna upozorenja, kojom prilikom su otklonili blagodat nesvjedočenja te su iskazivali o navodnom nasilnom činu između kćeri i zeta odnosno navedenih okrivljenika.
11. Time je svjedok S. I. napomenuo da se nalazio navedene zgode u večernjim satima na dvorištu obiteljske kuće te je čuo viku iz kuće gdje žive zet i kćer i došavši njima vidio je zeta D. Š. kako je sav podrapan i ima o sebi tragove krvi. Kćer Martina mu je vikala da ne želi biti s njim i da odlazi te je otišla u automobil, kada su on i zet uzeli od nje ključeve. Tom prilikom nije čuo pogrdne riječi niti je vidio da se kćer i zet međusobno udaraju.
12. S druge strane ispitana V. I. u svom iskazu je napomenula kako ju je te večeri nazvao zet D. Š. putem mobitela i rekao da dođe vidjeti šta mu je supruga M. napravila. Došavši do njih uočila je kako se njih dvoje naguravaju po krevetu u sobi te ih je razdvojila a potom je kćer M. izašla van u namjeri da ode s automobilom.
13. Nadalje neposredno nakon događaja nad okrivljenicima je provedeno alkotestiranje, pri čemu su oboje bili trijezni, jer je kod okrivljenika D. Š. utvrđena koncentracija alkohola 0,16 g/kg, dok okrivljenica M. I. u organizmu nije imala alkohola, što znači da je navedeni događaj izazvan nekim drugim razlozima odnosno uzrocima.
14. Isto tako, uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime oboje okrivljenika nalazimo da je okrivljenik D. Š. pregledan od strane ovlaštenog liječnika u Zavodu za hitnu medicinu, kojom je prilikom utvrđeno da na licu ima nekoliko ekskorijacija, pa je utvrđeno da se rado neznatnim lakšim tjelesnim ozljedama. S druge strane, prema medicinskom dokumentaciji na ime okrivljenice M. I. nalazimo kako je kod nje liječnik ustanovio manji krvni podljev spojnice desnog oka kao i manji hematom ispod desnog oka, dok su vidljivi i tragovi stiskanja odnosno gušenja u predjelu vrata te se također radilo o lakim tjelesnim ozljedama.
15. Prema tome, uzevši u obzir spomenute iskaze okrivljenika koji su dali neposredno nakon događaja u svojstvu osumnjičenika sasvim se jasno može utvrditi da je između njih postojao tjelesni sukob, pri čemu svako od njih ističe kako je taj sukob izazvan od strane drugog aktera događaja, zbog čega bi njihovo aktivno djelovanje u tom sukobu predstavljalo postupanje u nužnoj obrani.
16. Ipak, pažljivom analizom navedenih iskaza kao i tvrdnji ispitanih svjedoka S. i V. I. sud ipak zaključuje da je predmetni tjelesni sukob između okrivljenika započeo upravo D. Š. unutar spavaće sobe gdje se u večernjim satima zatekao sa izvanbračnom suprugom M. I.. To se ponajprije zaključuje prema tome što je očito ovom tjelesnom sukobu prethodila verbalna prepirka između njih dvoje kao izvanbračnih supružnika u kojoj situaciji je M. I. željela otići iz sobe u drugu prostoriju spavati očito nezadovoljna svojim statusom u odnosu na suprugom D. Š., ali joj on nije dopustio da ode iz sobe. Stoga je izlišno i životno neprihvatljivo da bi u takvoj situaciji okrivljenica M. I. prva započela sa tjelesnim nasrtajem na supruga D. Š. iako je željela otići iz navedene sobe. Stoga je jedino smisleno da je D. Š. svoju suprugu M. I. želio zadržati u toj sobi pa je to morao učiniti prisilno i stoga je uvjerljiva kada okrivljenica I. ističe da ju je suprug prvi u toj namjeri primio rukama za vrat te je nastavio pritiskati odnosno daviti, u kojoj situaciji je ona bila prisiljena reagirati i braniti se, zbog čega ga je grebala po licu, dok je on nju nastavio udarati rukama po prsima i leđima i potom je primio za kosu te bacio na krevet. I preostali postupak okrivljenice M. I. ukazuje na to da je njen suprug započeo sa fizičkim napadom na nju, jer je ona preko balkona izašla iz te sobe i automobilom željela otići kako bi u miru mogla dozvati policiju. Te njezine tvrdnje ne spori niti suprug D. Š. koji ističe da je u namjeri sprečavanja supruge M. I. da ode automobilom iz dvorišta bacio se na nju i udario je dva puta šakom u predjelu rebara.
17. Isto tako, i svjedokinja V. I. jasno je napomenula da je ovom prilikom došavši u sobu gdje su se nalazili okrivljenici odnosno njena kćer i zet vidjela da se njih dvoje naguravaju po krevetu, zbog čega ih je razdvojila.
18. U tom smislu nije dovoljno uvjerljiva i prihvatljiva tvrdnja okrivljenika D. Š. gdje ističe da je njegova supruga M. I. u namjeri da napusti sobu prva nasrnula tjelesno na njega i time ga počela grebati po licu, zbog čega je tek tada on reagirao primajući je rukom za vrat te za kosu i pritisnuo je na krevet.
19. Dakle, potpuno je neupitno da je u ovoj situaciji između okrivljenika kao izvanbračnih supružnika došlo do tjelesnog sukoba tokom kojeg je D. Š. suprugu M.
I. primao i pritiskao rukama za vrat te vukao za kosu i rukama udarao po tijelu, jer to niti sam ne spori iskazujući neposredno nakon događaja u svojstvu osumnjičenika, a što je ujedno potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom na ime M. I. obzirom da je pregledom liječnik utvrdio manji krvni podljev spojnice desnog oka i hematom ispod desnog oka, ali i tragove stiskanja odnosno guđenja na vratu kao svježe povrede lake naravi. s druge strane, također nije ostalo upitno da je tokom ovog sukoba i okrivljenica M. I. grebala po licu supruga D. Š., jer je pregledom i kod njega liječnik utvrdio da ima nekoliko ekskorijacija po licu, što je također predstavljalo svježe povrede lake naravi.
20. Ipak, u odnosu na konstelaciju navedenih iskaza od strane oboje okrivljenika te samog uzroka koji je doveo do tog tjelesnog sukoba između njih odnosno činjenice da je okrivljenica M. I. željela napustiti sobu i otići na spavanje u neku drugu prostoriju u kući, tada sud zaključuje kako je nju suprug odnosno D. Š. želio u tome onemogućiti i spriječiti te je time svakako on prvi započeo sa tjelesnim nasrtajem, a što je kod M. I. izazvalo obrambenu reakciju kojom je supruga grebala rukama po licu u trenucima dok ju je on rukama držao i stiskao za vrat te vukao za kosu i bacio je na krevet i to radi toga da je onemogući napustiti sobu. Također je očito da je sve vrijeme okrivljenica M. I. pokušavala otići iz sobe, zbog čega je njena majka V. oboje zatekla u međusobnom naguravanju tokom kojeg je očito D. Š. pokušao i nadalje suprugu spriječiti da ode iz te prostorije, jer je bio nezadovoljna njenom odlukom da ne želi ostati u toj sobi s njim.
21. Prema tome, nema sumnje da je opisano ponašanje okrivljenika D. Š. bilo protupropisno te da je na opisani način tjelesno nasrnuo na svoju izvanbračnu suprugu M. I., dok je njezina reakcija kojom je grebala supruga D. Š. rukama po licu svakako predstavljala postupanje u nužnoj obrani, jer je u tim trenucima on već bio u istodobnom protupravnom napadu na nju te je time ona imala zakonsko dopuštenje odbiti takav napad, pri čemu je postojao ekvivalent snage i sredstva pri odbijanju takvog napada, uslijed čega nije prekoračila granice nužne obrane. U tom smislu na njenoj stani nema djela prekršaja i stoga je za odnosni prekršaj oslobođena optužbe.
22. Što se tiče preostalog prekršaja koji se okrivljeniku D. Š. stavlja na teret iz Zakona o prebivalištu, treba napomenuti da se njemu u činjeničnom opisu stavlja na teret kako duže od 12 godina neprijavljeno boravi na adresi gdje se zbio ovaj događaj odnosno u V. K., dok ima prijavljeno prebivalište u mjestu L. I. na kućnom broju 1. Međutim, niti iz jednog dokaza uopće ne proizlazi da okrivljenik neprestano živi na spomenutoj adresi neprijavljeno i to duže od 15 dana od dana dolaska odnosno nastanjenja na toj adresi. Vezano za tu inkriminaciju okrivljenici se uopće nisu izjašnjavali tokom postupka niti su na te okolnosti ispitani u svojstvu osumnjičenika prije pokretanja prekršajnog postupka, a svakako o toj spornoj činjenici nisu niti iskazivali naprijed ispitani svjedoci. Stoga se svakako nije moglo utvrditi da je okrivljenik D. Š. s neprestanim boravkom na navedenoj adresi u V. K. duže od 15 dana, u kojoj situaciji bi bez prijavljenog boravka kod nadležnog tijela ispunio biće prekršaja iz članka 16. Zakona o prebivalištu.
23. Zbog naprijed navedenih razloga nalazimo da je okrivljenik D. Š. u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma dok je za prekršaj pod točkom IV izrijeke presude oslobođen optužbe.
24. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika D. Š., obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, ali se kao olakotna okolnost cijeni činjenica da pri izvršenju nasilja nije ulagao posebnu upornost, time da do sada nije činio takve i slične prekršaje, dok sud nije kao posebno otegotno cijenio njegovu kažnjavanost za jedan prekršaj iz prometa. Stoga je bilo uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna dostatna da utječe na svijest okrivljenika i njegovo buduće primjereno ponašanje u socijalnoj sredini, posebno što se tiče obiteljskih odnosa, na koji će se način postići zakonska svrha kažnjavanja i to u smislu individualne prevencije.
25. U svakom slučaju okrivljeniku D. Š. se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 1 dan, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 300,00 kuna, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.
26. Sud se u odnosu na okrivljenika D. Š. nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sa okrivljenom M. I. kao žrtvom nasilja, obzirom da prema provedenim dokazima proizlazi kako se oni međusobno uopće ne žele teretiti za nasilno ponašanje te i nadalje žive zajedno u obitelji, što ukazuje na to M. I. ne osjeća nikakvu posebnu ugrozu za svoju osobnost i integritet od strane supruga D. Š., a k tome okolnosti navedene situacije ipak ne ukazuju da postoji realna opasnost od ponavljanja takve vrste asocijalnog ponašanja od njegove strane i time nije uputno niti smisleno da mu se izriče takva vrsta zaštitne mjere.
27. Okrivljenik D. Š. je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na upotrebu alkometra i prijevoz automobilom, jer je radno sposobna osoba i može platiti navedeni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju.
28. S druge strane, troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenicu M. I. padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
U Bjelovaru, 14. srpnja 2022.
Zapisničar
SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r.
Ratko
Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik Darko Šegrec i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
ANDREA HUDOLETNJAK