Republika Hrvatska
Poslovni broj 15 Gž R-27/2022-2
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Škari, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Nenad Škare - VU iz [adresa], protiv tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. Zagreb, Baričevićeva 9, OIB: 88722350183, koju zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš i Šimunović iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 6576/2020-26 od 11. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja UU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6576/2020-26 od 11. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odlukom o redovitom otkazu ugovora or adu, broj IMS-ROT-3/2020 od 14.05.2020. godine kojom se tužitelj GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazuje ugovor or radu na neodređeno vrijeme, broj: MS-904641/20-2.
Nalaže se poslodavcu INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. Zagreb, Baričevićeva 9, OIB: 88722350183, vratiti radnika UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto prodavača na kojem je isti radio prije donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, odnosno da ga vrati na slično radno mjesto koje odgovara iskustvu i znanju radnika s istim ili sličnim uvjetima rada te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa kao da do prekid radnog odnosa nije ni došlo, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastali trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojom traži da sud utvrdi da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2020. te da tuženiku naloži da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja navedene odluke.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer obrazloženje presude nije proturječno iskazima svjedoka i materijalnoj dokumentaciji u spisu i može se ispitati.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu MS 904641-20-2 od 1. veljače 2020. na radnom mjestu prodavača,
- da tužitelj nije položio 6.000,00 kn dnevnog utroška u sef, već da je novac zadržao za sebe,
- da je tuženik 4. svibnja 2020. zatražio savjetovanje s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu, uz dostavu sve relevantne dokumentacije, na koji se Radničko vijeće nije očitovalo,
- da je tuženik 14. svibnja 2020. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (tužitelja),
- da je navedenu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika tužitelj zaprimio 20. svibnja 2020.,
- da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava, kojega je tuženik zaprimio 8. lipnja 2020., ali na njega nije odgovorio,
- da je tužitelj 3. srpnja 2020. podnio predmetnu tužbu.
8. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.
9. U konkretnom slučaju riječ je o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika iz čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR). Sukladno s odredbom čl. 135. st. 3. ZR, tuženik je i prema ocjeni ovoga suda dokazao da je za redoviti otkaz ugovora o radu imao opravdani razlog, uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (tužitelja) te je pravilno tužbeni zahtjev odbijen.
9.1. Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnji da je predmetna odluka o redovitom otkazu donesena bez da se tuženik kao poslodavac na zakonom propisani način savjetovao s radničkim vijećem, da tuženik prijedlog za donošenje odluke o redovitom otkazu nije dostavio ni predsjedniku ni članovima radničkog vijeća, već ŠU, koja u trenutku donošenja pobijane odluke nije bila član radničkog vijeća, kako je to navela svjedokinja EU, da sud nije utvrdio, niti je tuženik, na kojemu je teret dokaza, dostavio relevantne dokaze o tome tko su uopće bili članovi radničkog vijeća kod tuženika i tko je bio predsjednik, a niti je u spis dostavljen pravilnik o radu radničkog vijeća iz kojeg bi se mogao utvrditi način i procedura odlučivanja u povodu prijedloga poslodavca za donošenje odluke o redovitom otkazu, slijedom čega da su te odlučne činjenice ostale neutvrđene.
9.2. Međutim, neosnovano tužitelj ističe pogrešnu primjenu odredbe čl. 150. st. 1. ZR te tvrdi da savjetovanje s radničkim vjećem nije obavljeno na valjani način. Naime, iz iskaza svjedokinje EU, kao i ispisa e-mail poruke od 4. svibnja 2020., proizlazi da je namjera redovitog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, zbog teške povrede obveze iz ugovora o radu, opisane u prijedlogu direktora Društva o donošenju Odluke o redovitom otkazu i priloženoj dukumentaciji, koji je sastavni dio kriptirane dokumentacije dostavljene u prilogu tog e-maila, osim koordinatorici radničkog vijeća, ŠU, dostavljena i OU, za kojega su i svjedok JU, zastupnik tuženika, kao i navedena svjedokinja, naveli da je u to vrijeme bio predsjednik radničkog vijeća, ali u vrijeme njihova saslušanja više nije bio živ, a kojemu je navedeni e-mail proslijeđen na znanje (rubrika ''Cc'' u e-mailu – list 195 spisa). Osim toga, iz iskaza svjedokinje EU također proizlazi da je primila prijedlog predmetne odluke, da joj je dužnost bila provjeriti svu dokumentaciju i da je poslala e-mail članovima radničkog vijeća, sa zaštićenim ZIP folderom, u kojem se nalazila sva dokumentacija, da su čekali 8 dana, a nakon toga stupili u kontakt s koordinatorom radničkog vijeća, radi uobičajenog provjeravanja hoće li se očitovati i da misli kako se u konkretnom slučaju nisu očitovali. Pored toga, navedena je svjedokinja navela kako joj je i iz jednog drugog e-maila ŠU bilo poznato da se u slučaju tužitelja (radničko vijeće) neće očitovati.
9.3. Stoga neosnovano tužitelj ističe da je zaključak prvostupanjskoga suda u suprotnosti s iskazom svjedokinje EU te da iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da tuženik prijedlog odluke o redovitom otkazu nije dostavio ni predsjedniku ni članovima radničkog vijeća, već isključivo ŠU.
9.4. Naprotiv, suprotno žalbenim navodima tužitelja, zaključak prvostupanjskoga suda da se tuženik prije donošenja predmetne odluke savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci i dostavio mu podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, sukladno s odredbom čl. 150. st. 1. ZR je pravilan i neproturječan stanju predmetnog spisa, kao i iskazima svjedoka EU i JU, a činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. 10. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
10.1. Prema odredbi čl. 119. ZR, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 1.) te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 2).
10.2. Odredbom čl. 150. ZR nadalje je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (st. 1), da je radničko vijeće, ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, dužno u roku od osam dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu (st. 5), a ako se radničko vijeće u tom roku ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga (st. 6).
11. U odnosu na žalbene navode nadalje treba reći da odredba čl. 150. st. 1. ZR ne propisuje proceduru ni koju dokumentaciju poslodavac mora dostaviti radničkom vijeću pa u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik radničkom vijeću priopćio namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, kao i razloge takve odluke, a u ovom slučaju radi se o osobito teškim povredama radnih obveza, nisu prihvatljivi žalbeni navodi da se tuženik na zakonom propisani način nije savjetovao s radničkim vijećem.
11.1. S obzirom na navedeno, na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje tužitelja uslijed skrivljenog ponašanja tužitelja, imajući pritom u vidu da ni sam tužitelj nije osporavao svoje postupanje (neovlašteno zadržavanje novca), ali da ga je opravdavao svojim motivima (kratkom posudbom novca), da je takvo postupanje tužitelja bilo nedopušteno i neovlašteno, da je predstavljalo grubu povredu radne obveze, zbog koje je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja te da je stoga opravdano predmetnom odlukom tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu.
11.2. Pritom treba reći da je i odredbom čl. 111. al. 40. Pravilnika o radu tuženika od 1. travnja 2019. i 1. svibnja 2020. (list 130 i 182 spisa) propisano da se nepravovremeno polaganje utrška po dnevnom obračunu prodaje, sukladno internim dokumentima Poslodavca smatra osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa.
11.3. Prvostupanjski je sud također pravilno zaključio da, s obzirom na prirodu povrede koja se stavlja na teret tužitelju, nije odlučno je li tužitelj ranije bio opominjan ili upozoravan, budući da je tuženik u postupku dokazao da je zbog prirode povrede obveze iz radnog odnosa tuženik u potpunosti i osnovano u tužitelja izgubio povjerenje.
12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).
13. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 14. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
