REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-373/2018-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. N. iz S. B., ..., (OIB: ...), zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku iz S. B., protiv tužene B. M. K. iz S. Nj., H., ..., (OIB: ...), zastupana po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., radi isplate, 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj B. M. K. iz S. Nj., H., ..., (OIB: ...), da isplati tužitelju B. M. K. iz S. Nj., H., ..., (OIB: ...), na ime prava na ½ dijela sredstava na ime kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru sklopljenog dana 8.7.2022. iznos od 526.228,21 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9.9.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15 % a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 1.8.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena.

II Nalaže se tuženoj B. M. K. iz S. Nj., H., ..., (OIB: ...), da isplati tužitelju B. M. K. iz S. Nj., H., ..., (OIB: ...), troškove parničnog postupka u 51.737,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od iznosu od

14.7.2022. do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem o o nasljeđivanju ovog suda broj O-737/02-6 od 12.9.2011. koje je postalo pravomoćno 14.12.2012. utvrđeno da ostavinsku imovinu za umrle A. N., majke parničnih stranaka predstavlja točno neutvrđen iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru sklopljenog 8.7.2002. između A. N. kao prodavatelja i TD E. d.o.o. kao kupca isplaćen nakon smrti ostaviteljice odnosno nakon 8.9.2002. Prednica parničnih stranaka (njihova majka) je dana 8.7.2002. kao tadašnja vlasnica sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul. 1635 k.o. Đ. koja se sastoji od kč.br. 102/1 Vrt u Đ. površine 77 čhv i kč.br. 101 kuća i dvorište u Đ. površine 2034 čhv. Navedena nekretnina je prodana kupcu TD E. d.o.o. Đ.. Odredbom čl.2.kupoprodajnog ugovora sklopljenog između A. N. kao prodavateljice i TD E. d.o.o. Đ. kao kupca je utvrđen način isplate iznose kupoprodajne cijene. Ugovor je u ime i za račun A. N. potpisala njezina kći, ovdje tužena temeljem specijalne punomoći od 7.6.2002. Tužena je kao punomoćnica pok.A. N. primila cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, no kako je A. N. preminula 8.9.2002. danom njezine smrti je prestala ex lege specijalna punomoć kojom je A. N. opunomoćila tuženu da može u njeno ime i za njen račun primiti kupovninu za gore navedenu nekretninu. Iznos kupoprodajne cijene koju je tužena primila nakon smrti pok.A. N. predstavlja ostavinsku imovinu kako je to utvrdio ostavinski sud u točki 1g. rješenja o nasljeđivanju broj O-737/02-6. Tužitelj podnosi tužbu sukladno odredbi čl.186 b. Zakona o parničnom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i ističe prigovor zastare. Smatra da tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku. Ističe da je tužitelj prekludiran u vođenju tužbe i vođenju postupka prema Zakonu o nasljeđivanju s obzirom da je predmet postupka tražbina koja bi proizlazila iz ostavinskog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O-737/02-6 od 12.9.2011., kupoprodajni ugovor broj Ov- 5237/02 od 8.7.2002., specijalnu punomoć od 7.6.2002., ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine od 20.6.2002., sporazum o fiducijarnom prijenosu vlasništava na nekretninama od 8.7.2002. broj Ou- 504/02 od 8.7.2002., izvadak iz sudskog registra za E. d.o.o. u stečaju, tablicu prijavljenih tražbina, dopis Privredne banke Zagreb d.d. od 13.3.2020. (strana spisa 57-59), dopis H. a. r. od 26.6.2020., priloženu sudsku praksu, rješenje ovog suda broj O-478/13-22 od 12.4.2013., rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gžx-29/14-2 od 23.4.2014., uvid u spis O-478/13 i uvid u ostalu priloženu dokumentaciju. Osim toga, sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužitelja i svjedoka I. F.. Tužena se preko punomoćnika uključila u postupak tek 24.2.2020., a do zaključenja postupka 14.7.2022. (postupak započeo 27.9.2018.) nije se odazvala na poziv suda radi saslušanja.

4. Među strankama je sporan prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor da je zahtjev prekludiran, te osnovanost zahtjeva.

5. Iz Rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-737/02-6 od 12.9.2011. koje je postalo pravomoćno 14.12.2012. (strana spisa 5) utvrđeno je da ostavinsku imovinu za umrle A. N., majke parničnih stranaka predstavlja točno neutvrđen iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru sklopljenog 8.7.2002. između A. N. kao prodavatelja i TD E. d.o.o. kao kupca isplaćen nakon smrti ostaviteljice odnosno nakon 8.9.2022.

6. Uvidom u Kupoprodajni Ugovor (strana spisa 7) od 8.7.2002. sud je utvrdio da je Prednica parničnih stranaka (njihova majka) je dana 8.7.2002. kao tadašnja vlasnica sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul. 1635 k.o. Đ. koja se sastoji od kč.br. 102/1 Vrt u Đ. površine 77 čhv i kč.br. 101 kuća i dvorište u Đ. površine 2034 čhv. Navedena nekretnina je prodana kupcu TD E. d.o.o. Đ.. Odredbom čl.2.kupoprodajnog ugovora sklopljenog između A. N. kao prodavateljice i TD E. d.o.o. Đ. kao kupca je utvrđen način isplate iznose kupoprodajne cijene. Ugovor je u ime i za račun A. N. potpisala njezina kći, ovdje tužena temeljem specijalne punomoći od 7.6.2002. Na istom Ugovoru vidljivo je da je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava Đ. dana 15.7.2002. naplatila porez na promet nekretnina i pravo od 52.621,82 kune dana 15.7.2002. na utvrđenu vrijednost od 1.052.436,42 kuna (strana spisa 8).

7. Uvidom u Specijalnu punomoć od 7.6.2002. (strana spisa 9) sud je utvrdio da je A. N. opunomoćila tuženu za raspolaganje sa nekretninama upisanim u zk.ul. 1635 k.o. Đ. koja se sastoji od kč.br. 102/1 Vrt u Đ. površine 77 čhv i kč.br. 101 kuća i dvorište u Đ. površine 2034 čhv. Temeljem iste punomoći tužena može zaključiti kupoprodajni ugovor, potpisati ga, primiti kupovinu, te dozvoliti prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

8. Uvidom u Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine od 20.6.2002. godine (strana spisa 10) sud je utvrdio da je H.-L. K. društvo za financiranje doo dao zajam E. doo, Đ. u iznosu od 736.719,45 kuna za predmetne nekrenine upisane u zk.ul. 1635 k.o. Đ. koja se sastoji od kč.br. 102/1 Vrt u Đ. površine 77 čhv i kč.br. 101 kuća i dvorište u Đ. površine 2034 čhv. Navedena nekretnina je prodana kupcu TD E. d.o.o. Đ.. U točki II Ugovora (strana spisa 11) navedeno je da cijena predmetne nekretnine iznosi 1.052.456,42 kune od čega je zajmoprimatelj prodavatelju platio iznos u visini od 315.736,97 kuna od čega je zajmoprimatelj prodavatelju isplatio iznos u visini od 315.736,97 kuna. Preostali iznos od 736.719,45 kuna predstavlja iznos zajma iz ovog ugovora koji će H. L. K. doo kao zajmodavatelj doznačiti na račun opunomoćenika prodavatelja B. M. K..

9. Uvidom u Sporazum o fiducijarnom prijenosu vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama A. N. je izričito dozvolila prijenos vlasništva na nekretninama u naravi upisane u zk.ul. 1635 k.o. Đ. koja se sastoji od kč.br. 102/1 Vrt u Đ. površine 77 čhv i kč.br. 101 kuća i dvorište u Đ. površine 2034 čhv. za korist vjerovnika H. L. K. doo Z. uz napomenu da je prijenos izvršen radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o namjenskom zajmu. Na isti Sporazum tužena je stavila svoj potpis, te je isti ovjeren kod javnog bilježnika. Sporazum se temelji na Ugovoru od 20.6.2002. u kojem je utvrđeno da je prodavatelj platio učešće od 315.736,97 kn tuženoj (strana spisa 11). Sklapanjem Sporazuma o fiducijarnom prijenosu vlasništva tužena je potvrdila primitak učešća od 315.736,97 kn, te dozvolila fiducijarni prijenos vlasništva radi osiguranja namjenskog zajma od 736.719,45 kn koji predstavlja ostatak iznosa iz kupoprodajnog ugovora.

10. Iz podneska E. d.o.o. u stečaju (strana spisa 55) proizlazi da se A. N. nije prijavila u stečajnom postupku kao vjerovnik stečajnog dužnika E. d.o.o. u stečaju te da je njezina tražbina ukoliko je postojala prestala otvaranjem stečajnog postupka nad navedenim društvom. Iz dopisa proizlazi da je nad društvom E. d.o.o. otvoren stečaj 15.6.2011. i da A. N. nije prijavila tražbinu. Da je postojalo potraživanje prema navedenom društvu vjerojatno bi tužena kao potpisnica svih predmetnih ugovora i kao nasljednica iza pokojne prijavila potraživanje od 315.736,97 kn za koje tvrdi da nije bilo isplaćeno na ime kupoprodajne cijene.

11. Uvidom u dopis P. b. Z. od 13.3.2020. (strana spisa 57 i 58) za klijenta K. B. M. proizlazi da je 19.7.2002. uplaćeno 736.791,45 kn a da je 1.8.2002. isplaćeno 736.700,00 kn (H. l. K. d.o.o. je kupcu E. d.o.o. dao zajam na isti iznos dana 8.7.2002. (strana spisa 14).

12. Uvidom u dopis H. A. R. od 26.6.2020. sud je utvrdio da isti obavještavaju ovaj sud da je isplatu iznosa od 736.719,45 kn koliko čini 70 % ukupno ugovorene cijene sukladno ugovoru o zajmu H. A. R. Hrvatska isplatila 19.7.2002. međutim obzirom da se radi o podacima iz 2020. H. A. R. više ne raspolaže izvodima iz kojih bi se dalo točno utvrditi broj računa na koji je uplata izvršena. 19.7.2002. je upravo datum koji je vidljiv iz dopisa P. b. Z. d.d. kao dan primitka predmetnog iznosa.

13. Iz obrazloženja Rješenja o nasljeđivanju broj O-737/02-6 od 12.9.2011. (strana spisa 5-6) proizlazi da je tužena osporavala tužitelju pravo na nasljedstvo smatrajući da je isti nedostojan za nasljeđivanje. Ista je odbijena sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja nedostojnosti J. N. za nasljeđivanje i to pravomoćnom presudom ovog suda broj P-1846/07-38 od 5.5.2010. Upravo ta činjenica ukazuje na stav tužene kako tužitelj nema pravo na nasljedstvo, a tako i na nasljeđivanje utuženog iznosa. Usprkos pravomoćnoj presudi, sud zaključuje (temeljem dokaza iz spisa i držanja tužiteljice u postupku) da je ista i dalje pri stavu da isti nema pravo na nasljeđivanje utuženog iznosa.

14. Na raspravi 25.1.2021. punomoćnik tužitelja navodi da je zaprimio podnesak stečajne upraviteljice od 25. studenog 2020. no da i nadalje ne može određeno postaviti tužbeni zahtjev jer da ne raspolaže sa svim raspoloživim podacima, odnosno ne raspolaže podatkom kada je isplaćen iznos od 315.736,97 kn jer iz dopisa stečajne upraviteljice proizlazi da nema saznanja o navedenoj isplati. Predlaže da sud naloži tuženici da dostavi podatke o navedenoj isplati odnosno podatke s dokazima za isplatu ovih 315.736,97 kn, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. srpnja 2002. kojim je tuženica kao punomoćnica A. N. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane zk.ul. 1635 k.o. Đ. kupcu trgovačkom društvu E.d.o.o. Đ.. Tužitelj i nadalje ne raspolaže s navedenim podacima, a radi se faktično o ugovoru temeljem kojeg je isplaćena kupoprodajna cijena punomoćnici, to bi ti podaci bili zajednički za obje stranke pa se iz tih razloga predlaže naložiti tuženici da dostavi zatražene podatke s dokazima. Punomoćnik tužene ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom postupka, osporava pasivnu legitimaciju tuženice, jer nakon smrti ostaviteljice tuženici nisu isplaćeni navedeni iznosi niti bilo što po osnovi kupoprodajne cijene. Osim navedenog, ističe se prigovor zastare potraživanje i prekluzija prava s obzirom na činjenicu smrti ostaviteljice od 8. rujna 2002., proteklo više od deset godina do pokretanja ovaj parnični postupak. Osporava se da tuženica raspolaže podacima i dokazima za isplatu nakon smrti ostaviteljice iznosa od 315.736,97 kn za koje tužitelj navodi, osporava se da bi bio isplaćen bilo koji iznos nakon smrti ostaviteljice, niti ostaviteljica može raspolagati tim dokaznim podacima. Predlaže se uvid u dokumentaciju priležećem spisu i saslušati tuženicu u svrhu dokazivanja.

15. U svom podnesku od 10.2.2021. tuženik navodi da je na ročištu od 25.01.2021. tužena je pozvana da za sud i za protivnu stranku u roku od 15 dana dostavi podatke i dokaze na okolnost isplate novčanog iznosa od 315.736,97 kn temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog između pok. A. N., koja je bila zastupana po tuženici kao punomoćnici, temeljem specijalne punomoći. Tužena navodi da nakon smrti pokojne A. N. nije primila nikakav iznos razlike kupoprodajne cijene. S obzirom tužena nije primila nikakav iznos na ime razlike kupoprodajne cijene, tužena ne može dostaviti niti jedan dokaz na tu okolnost. Uz navedeno tuženoj je prestala punomoć ex lege u trenutku smrti pokojne A. N. te ista nije bila niti ovlaštena primiti cijenu nakon smrti prodavateljice. S obzirom da tužena nije primila razliku kupoprodajne cijene, a da tužitelj isto ničim ne dokazuje tužiteljev zahtjev je neosnovan. Osim navedenog tužitelj i dalje ostaje kod prigovora zastare i kod prigovora prekluzije. Da je ovdje riječ o zastari potraživanja proizlazi i iz sudske prakse koja se dostavlja u privitku. Naime, u ostavinskom postupku se ne utvrđuju tražbine, pa ostavinski postupak ne utječe na prekid zastare. S obzirom da tužitelj potražuje neodređenu tražbinu iz 2002. očito je da je protekao zastarni rok, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2018.

16. Na raspravi 8.3.2021. punomoćnik tužitelja i nadalje smatra da tuženica nije postupila sukladno nalogu suda od 25. siječnja 2021. Naime, predlaže se da sud naloži tuženici u smislu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku da dostavi sudu pregled imovine i obveza po osnovi kupoprodajnog ugovora između A. N. koju je zastupala prema specijalnoj punomoći od 8. srpnja 2002., odnosno dostaviti dokaze kada, koji iznos i kome je isplaćen zaprimljen novac po osnovi tog kupoprodajnog ugovora. Naime, vidljivo je iz dokaza koji je dostavila P. da je novčani iznos isplaćen tuženici, a tuženica kao punomoćnica prema specijalnoj punomoći treba dostaviti podatke kada je i kome isplaćen navedeni iznos jer je majka odnosno prodavateljica A. N. umrla 8. rujna 2002. Ovo su sredstva koja čine ostavinsku imovinu. Zamjenik punomoćnika tuženice ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda iznesenih tijekom postupka i prigovora. S obzirom na prijedlog pun. na današnjoj raspravi, istome se protivi jer je tuženica obvezana na pripremnom ročištu 25. siječnja 2021. očitovati se na okolnost isplate novčanog iznosa od 315.736,97 kn, po istom je postupljeno podneskom od 10. veljače 2021. Na današnjoj raspravi pun. ustraje s novim dokaznim prijedlogom da se očituje o isplati iznosa od 736.719,45 kn. Međutim, za navedeni iznos P. je dostavila podatke tako da je tužitelj mogao pravovremeno i određeno postaviti tužbeni zahtjev u ovom postupku. punomoćnik tužitelja i nadalje smatra da su ostvarene zakonske pretpostavke za pribavljanje podataka odnosno dostave podataka o vremenu isplata ukupne kupoprodajne cijene prema kupoprodajnom Ugovoru od 8. srpnja 2002., kao i podataka što je tuženica učinila s kupoprodajnom cijenom, način na koji je raspolagala budući ona nije bila prodavateljica iz predmetnog kupoprodajnog ugovora već punomoćnica, koja je u ime i za račun prodavateljice, primila iznos kupovnine. Navedena kupovnina čini ostavinsku imovinu iza umrle A. N., što proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju, broj: O- 737/02 od 12. rujna 2011.

17. Rješenjem ovog suda P-373/2018-34 od 12.3.2021. sud je pozvao tuženu B. M. K. iz S. Nj., H., ..., da dostavi sudu u roku 8 dana podatke o vremenu isplate ukupne kupoprodajne cijene prema Kupoprodajnom ugovoru zaključen između A. N. kao prodavateljice, koju je zastupala B. M. K., njezina kćerka koja živi u Nj., prema specijalnoj punomoći, i tvrtke "E. d.o.o." iz Đ. kao kupca, od 8. srpnja 2002., kada je i kome isplaćen navedeni iznos, odnosno na koji način je raspolagala zaprimljenom kupovninom, budući nije ugovorna strana već punomoćnica prodavateljice koja je u ime i za račun prodavateljice primila iznos kupovnine. Navedena kupovnina čini ostavinsku imovinu iza umrle A. N., što proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju, broj: O-737/02 od 12. rujna 2011. Tužena nije postupila po nalogu suda niti se odazvala na raspravu radi saslušanja.

18. Tužena po punomoćniku 24.3.2021. navodi da u ovom postupku je nesporno da je pok. A. N. preminula 08. rujna 2002., da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-737/02-6 od 12. rujna 2011. u točki I. d) utvrđeno da ostavinsku imovinu čini pravo na točno neutvrđen iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E. d.o.o. kao kupca isplaćen nakon smrti ostaviteljice, odnosno nakon 08.rujna 2002. Dakle, u ostavinskom postupku u ostavinu je ušao samo iznos koji bi bio isplaćen nakon smrti ostaviteljice, nakon 08. rujna 2002.. Tužitelj u svojoj tužbi u točki 5 tužbenog zahtjeva potražuje samo iznos koji bi bio uplaćen nakon 08. rujna 2002. Tužena ponovno navodi da nakon 08. rujna 2002. nije ništa primila na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. Tužena ne može dokazati da nešto nije primila, jer je to negativna činjenica. Novac koji je tužiteljica primila prije 08. rujna 2002. nije predmet ovog postupka i isti tužena nije ni posjedovala u trenutku smrti ostaviteljice, pok. A. N., te se tužena protivi eventualnom proširenju tužbe za iznos koji je primljen prije 08. rujna 2002.

19. Na raspravi 31.5.2021. punomoćnik tužitelja navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao i svih navoda iznesenih tijekom postupka, za sud i protivnu stranku predaje podnesak od 31.svibnja 2021.kojim specificira tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 526.228,28 kn, a isti je jedna polovica novčanog iznosa od 1.052.456,42 kn, a koji iznos predstavlja kupoprodajnu cijenu iz Kupoprodajnog ugovora od 5.srpnja 2002. Nije bio u mogućnosti ranije dostaviti podnesak putem e komunikacije budući ista nije u funkciji. Zamjenik punomoćnika tuženice ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom postupka. Protivi se proširenju tužbenog zahtjeva kako je to današnjim podneskom predloženo. Ovo iz razloga jer tužiteljica tužbom potražuje novčani iznos koji je isplaćen nakon 8.rujna 2002., u postupku ostavine jer raspravljano o pravu na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru od 8.srpnja 2002. između ostaviteljice A. N. i tvrtke P. kao kupca, isplaćen nakon smrti ostaviteljice odnosno nakon 8.rujna 2002., dok tužitelj ovim zahtjevom zahtijeva isplatu jedne polovine sredstava po osnovi Kupoprodajnog ugovora od 8.srpnja 2002. Punomoćnik tužitelja osporava navode punomoćnika tuženice te ističe da je tužitelj zatražio da se u ostavinskom postupku raspravi o naknadno pronađenoj imovini jer je u ovom rješenju od 12.rujna 2011. pogrešno naveden iznos isplaćen nakon smrti ostaviteljice. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12.travnja 2013.odbijen je prijedlog radi raspravljanja naknadno pronađene imovine, a Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, a kojeg je u posjedu i tuženica, odbijena je žalba nasljednika J. N. uz obrazloženje da je istim rješenjem utvrđeno da ostavinska imovina se sastoji između ostalog i prava na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenog 8.srpnja 2002. S obzirom na navedeno ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva već o postavljanju konačnog tužbenog zahtjeva sukladno članku 186.b ZPP-a. Zamjenik punomoćnika tužene i nadalje ostaje kod istaknutog prigovora navodeći da iz činjeničnih navoda tužbe nedvojbeno proizlazi kako se tužbenim zahtjevom zahtijeva isplata eventualno ostvarenog iznosa temeljem kupoprodajnog ugovora i to nakon 8.rujna 2002. Nadalje, iz rješidbi prvostupanjskog i drugostupanjskog suda na koje upire tužitelj proizlazi kako je odbijen s prijedlogom radi raspravljanja naknadno pronađene imovinom jer nije bilo naknadno pronađene imovine, a ovo je irelevantno za predmetni postupak. S obzirom na danas zaprimljeni podnesak tužitelja, predlaže da se svakako tuženica sasluša na okolnosti je li zaprimila novčana sredstva i kome su ta sredstva uručena odnosno ima li saznanja gdje se ona nalaze.

20. Iz iskaza tužitelja J. N. proizlazi da nije bio upoznat s činjenicom da je majka izdala punomoć tuženici, njegovoj sestri za sklapanje Kupoprodajnog ugovora od 8.srpnja 2002.niti je imao saznanja o kojem novčanom iznosu se radi. U postupku ostavine pribavljeni su podaci o novčanim sredstvima na računu kod P., međutim na tom računu nisu bila novčana sredstva koja su očito trebala biti na računu pokojne majke. Točno je da je i sestra sudjelovala u postupku ostavine, no oni nisu u dobrim odnosima i nije saznao što se dogodilo odnosno gdje su navedena sredstva. Tužba je usmjerena u odnosu na tuženicu jer je ona kao punomoćnica majke potpisala i zaprimila kupoprodajnu cijenu tako da ona mora znati gdje su ta sredstva odnosno način na koji je raspolagala istim sredstvima. Na računima kako je to u postupku navedeno nema nikakvih novčanih sredstava. Ugovor je potpisan 8.srpnja 2002., a majka je umrla 8.rujna 2002. , dakle u kratkom roku od potpisivanja i zaprimanja kupoprodajne cijene pa jedino tuženica zna odnosno ona je mogla raspolagati tim sredstvima. U ostavinskom postupku, a ni neposredno njemu nije obrazložila gdje se sredstva nalaze niti mu je bilo što od tih sredstava isplatila.

21. 31.5.2021. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev te zatražio isplatu od 526.228,28 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

22. U svom podnesku od 25.3.2022. punomoćnik tužene navodi da je tužena u ovoj pravnoj stvari predložila svoje saslušanje. Međutim, zbog svog trenutnog zdravstvenog stanja tužena nije u mogućnosti putovati. U privitku ovog podneska dostavlja se naslovnom sudu Potvrda liječnika opće medicine iz koje proizlazi da tužena nije u stanju putovati duže od jednog sata bez opasnosti za svoje zdravlje. Iz navedenih razloga povlači se prijedlog za saslušanjem tužene u ovom postupku. Tužena ostaje kod odgovora na tužbu, a posebice kod istaknutog prigovora zastare potraživanja. U ovom postupku je nesporno da je pok. A. N. preminula dana 08. rujna 2002. te da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-737/02-6 od 12. rujna 2011. u točki I. d) utvrđeno da ostavinsku imovinu čini pravo na točno neutvrđen iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E. d.o.o. kao kupca isplaćen nakon smrti ostaviteljice, odnosno nakon 08.rujna 2002. Dakle, u ostavinu iza pok. A. N. je ušao samo iznos koji bi po Kupoprodajnom ugovoru od 08. srpnja 2002. bio isplaćen nakon smrti ostaviteljice, nakon 08. rujna 2002. Međutim, taj dio kupoprodajne cijene nikada nije isplaćen od strane kupca. Dakle, tužena još jednom ističe da nakon smrti majke 08. rujna 2002. nije ništa primila na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. U daljnjem tijeku ovog postupka predloženo je saslušanje kupca i bivšeg direktora tvrtke E. d.o.o. I. F., a koji će se očitovati o navedenoj činjenici. Tužitelj je trebao podnijeti tužbu/zahtjev protiv trgovačkog društva E. d.o.o. koje je bilo u obvezi isplatiti ostatak kupoprodajne cijene ili eventualno potraživanje prijaviti u provedeni stečaj nad tvrtkom E. d.o.o., a što je propustio. Slijedom navedenog, tužena uz prigovor zastare ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije za navedeni iznos. Nadalje, u ovom postupku nesporno je da je tužena imala valjanu pisanu specijalnu punomoć za primitak kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru od 08. srpnja 2002. Sve što je tužena zaprimila na ime kupoprodajne cijene za vrijeme života pok. A. N., ista je zaprimila kao nalogoprimateljica i opunomoćenica pokojne A. N.. Punomoć po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nalogu i ukoliko bi tužitelj smatrao da je tužena kao nalogoprimateljica zadržala za sebe predmet iz naloga, u ovom slučaju kupoprodajnu cijenu, tada je trebao postaviti zahtjev da u ostavinsku imovinu uđe i ’’Potraživanje pok. A. N. na ime kupoprodajne cijene prema trećoj osobi’’, ali ta tražbina nije ušla u ostavinu, niti je takav zahtjev u ostavinskom postupku tužitelj postavio. Budući je tužitelj propustio takav zahtjev postaviti tijekom trajanja ostavinskog postupka, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju s tim zahtjevom je prekludiran. Uz navedeno, tužitelj kao nasljednik i univerzalni sukcesor svoje majke A. N. je mogao pokrenuti postupak protiv tužene sa obveznopravnim zahtjevom na isplatu novca za koji je smatrao da je tužena primila na ime kupoprodajne cijene temeljem navedene punomoći. Međutim, takav zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina od smrti pok. A. N.. Budući je opisani postupak tužitelj pokrenuo upravo tužbom u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno je da je za navedeni zahtjev zastara odavno nastupila. Sve do trenutka podnošenja ove tužbe 2018.g. tužitelj kao pravni sljednik iza pokojne nikada nije potraživao od tužene taj iznos kupoprodajne cijene pa mu je nedvojbeno protekao zastarni rok od pet godina. Budući je tužitelj osporio prigovor zastare jer smatra da ovo potraživanje zastarjeva u desetogodišnjem zastarnom roku tužena se samo kratko očituje kako su takvi argumenti tužitelja pravno neutemeljeni. Desetogodišnji zastarni rok se pimjenjuje isključivo za naplatu tražbina koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno jer se tek sada u ovom postupku raspravlja i odlučuje o osnovi i visini navedene tražbine. Dakle, tražbina koja je predmet ovog postupka nije utvrđena nikakvom pravomoćnom sudskom odlukom. Ukoliko bi se tužitelj u daljnjem tijeku ovog postupka pozivao na to kako je tužbu podnio temeljem Zakona o nasljeđivanju tada tužena ističe da je i za tu tužbu prekludiran jer mu je protekao rok za ponavljanje postupka iz čl.423 Zakona o parničnom postupku, a u kojem je roku tužitelj eventualno imao pravo podići tužbu za ostvarenje svojih prava prema čl. 237 Zakona o nasljeđivanju, a to budući je sudjelovao u ostavinskom postupku kao stranka te je vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

23. Tužitelj po punomoćniku 4.4.2022. navodi da je iz navedenog podneska, ali i podataka u spisu, evidentno je da je pok. A. N. preminula 08. rujna 2002. godine te je Rješenjem o nasljeđivanju naslovnog suda, poslovni broj O-737/02-6 od 12. rujna 2011. godine u točki I. d) utvrđeno da ostavinsku imovinu čini pravo na točno neutvrđen iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. godine između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E. d.o.o. kao kupca isplaćen nakon smrti ostaviteljice, odnosno nakon 08. rujna 2002. Odredbom čl. 2. kupoprodajnog ugovora sklopljenog između A. N. kao prodavateljice i TD E. d.o.o. Đ., ..., kao kupca je utvrđen način isplate iznosa kupoprodajne cijene. Navedeni ugovor je u ime i za račun A. N. potpisala njezina kći, u ovom predmetu tuženica temeljem specijalne punomoći od 07. lipnja 2002. godine. Dakle, tužena je kao punomoćnica pok. A. N. primila cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, no kako je A. N. preminula 08. rujna 2002. godine danom njezine smrti je prestala ex lege specijalna punomoć kojom je A. N. opunomoćila tuženu da može u njezino ime i za njezin račun primiti kupovinu za navedenu nekretninu. Suprotno navedenom, tuženica u podnesku ističe da nakon smrti majke 08. rujna 2002. godine nije ništa primila na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. godine, odnosno da joj dio kupoprodajne cijene nikad nije isplaćen od strane kupca. Budući da je tužitelj sunasljednik svoje pokojne majke A. N., iskaz da kupoprodajna cijena temeljem kupoprodajnog ugovora nije isplaćena od strane kupca nije dostatna. Nadalje, već spomenutim kupoprodajnim ugovorom određeno je da će kupac stupiti u posjed odmah nakon uplate prvog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 100.00,00 EUR. Navodi u podnesku i ugovoru su dakle protivni sami sebi, odnosno kontradiktorni. Posebno valja istaknuti da je odredbom čl. II. Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine sklopljenog između H. L. K. d.o.o. kao zajmodavatelja i E.d.o.o kao zajmoprimatelja utvrđen da je „zajmoprimatelj prodavatelju platio iznos u visini od 315.735,97 kn na dan isplate.“ Navedeni ugovor je sklopljen 26. lipnja 2002. godine pa iz njega jasno proizlazi da je tužena na ime kupoprodajne cijene kao punomoćnica pokojne A. N. primila ukupan iznos od 1.052.456,42 kn, iznos koji predstavlja dio ostavinske imovine iza pokojne A. N.. Također, suprotno navodima tuženika, tužitelj smatra da je ugovorni iznos kupoprodajne cijene isplaćen tužiteljici u cijelosti budući da je tužiteljica dala tabularnu izjavu kojom je dozvolila kupcu da na temelju ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, a radi omogućavanja zajma H. L. K. odnosno hipotekarnog opterećenja predmetnih nekretnina u svrhu plaćanja kupoprodajne cijene. U protivnom, sasvim je logično, a i životno da bi radi zaštite svojih prava tuženica pokrenula prekršajni ili kazneni postupak, a što do sada nije učinila. Uz navedeno, tužena u podnesku od 25. ožujka 2022. godine ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Prema mišljenju tužitelja, prigovor je neosnovan budući da je tuženica stekla iznos koji pripada i tužitelju kao sunasljedniku pokojne majke, a koji mu nije isplaćen te zbog toga traži pravnu zaštitu. U konkretnom slučaju, tužba je usmjerena na tuženicu jer je ona kao punomoćnica majke potpisala i zaprimila kupoprodajnu cijenu tako da ona mora znati gdje su sredstva koja su stečena na temelju kupoprodajnog ugovora, odnosno način na koji je raspolagala istima. Nadalje, tuženica u podnesku ističe da je nedvojbeno protekao zastarni rok od 5 godina. Tužitelj ostaje kod svog prijašnjeg navoda i osporava prigovor zastare jer smatra da ovo potraživanje zastarijeva u desetogodišnjem zastarnom roku budući da se radi o pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju. Tužitelj posebno ističe da je naslovni sud svojim rješenjem br. O - 478/13-22 od 12. travnja 2013. odbio prijedlog tužitelja od 13. travnja 2013. radi raspravljanja naknadno pronađene imovine. Županijski sud u Slavonskom Brodu je svojim rješenjem br. Gţx 29/14-2 od 03. travnja 2014. potvrdio pobijano rješenje suda prvog stupnja te utvrdio da se „ostavinska imovina sastoji između ostalog i od prava na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru sklopljenog dana 08. srpnja 2002. između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E. d.o.o kao kupca.“ Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da je imovina već raspoređena te da nema mjesta utvrđivanju naknadno pronađene imovine. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužena primila ukupan iznos kupoprodajne cijene kao punomoćnica svoje majke, sasvim je jasno da tužitelju pripada polovica navedenog iznosa jer su parnične stranke proglašene nasljednicima na jednake dijelove iza umrle A. N.. Tužitelj skreće pozornost da je naslovni sud raspravnim rješenjem od 25. siječnja 2021. godine naložio tuženici dostavu podataka i dokaza na okolnost isplate novčanog iznosa od 315.736,97 kuna. Tužena je nadalje rješenjem naslovnog suda od 12. ožujka 2021. bila pozvana dostaviti podatke o vremenu ispate ukupne kupoprodajne cijene, kada je i kome isplaćen navedeni iznos, odnosno na koji način je raspolagala zaprimljenom kupovninom, budući nije bila ugovorna strana već punomoćnica prodavateljice koja je u ime i za račun prodavateljice primila iznos kupovine. Navedena kupovina čini ostavinsku imovinu iza umrle A. N. što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju br. O - 737/02 od 12. rujna 2011. Budući da tužena nije postupila po rješenju naslovnog suda, gornji broj, od 12. ožujka 2021. godine, a bila je upozorena na odredbu čl. 233. st. 3. Zakona o parničnom postupku, evidentno je da uskraćuje podnošenje navedenih podataka, pa tužitelj predlaže naslovnom sudu uzeti u obzir i procijeniti od kakvog je značaja takvo postupanje tužene.

24. Tužitelj nadalje u podnesku od 14.4.2022. ističe da je odredbom čl. II. Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine sklopljenog između H. L. K. d.o.o. kao zajmodavatelja i E. d.o.o. kao zajmoprimatelja utvrđeno da je "zajmoprimatelj prodavatelju isplatio iznos u visini od 315.735,97 kn na dan isplate." Navedeni ugovor je sklopljen 26. lipnja 2002. godine pa iz njega jasno proizlazi da je tužena na ime kupoprodajne cijene kao punomoćnica pokojne A. N. primila ukupan iznos od 1.052,456,42 kn, iznos koji predstavlja dio ostavinske imovine iza pokojne A. N.. U vezi s tim, tužitelj ističe da ostavinsku imovinu čini ukupan iznos kupoprodajne cijene koji je tužena primila kao punomoćnica svoje majke. Tome u prilog, tužitelj posebno ističe da je naslovni sud svojim rješenjem broj O – 478/3-22 od 12. travnja 2013. odbio prijedlog tužitelja od 13. travnja 2013. radi raspravljanja naknadno pronađene imovine. Županijski sud u Slavonskom Brodu je svojim rješenjem br. Gţx 29/14-2 od 03. travnja 2014. potvrdio pobijano rješenje suda prvog stupnja te utvrdio da se "ostavinska imovina sastoji između ostalog i od prava na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru sklopljenog dana 08. srpnja 2002. između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E. d.o.o. kao kupca." Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da je imovina već raspoređena te da nema mjesta utvrđivanju naknadno pronađene imovine. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužena primila ukupan iznos kupoprodajne cijene kao punomoćnica svoje majke, sasvim je jasno da tužitelju pripada polovica navedenog iznosa jer su parnične stranke proglašene nasljednicima na jednake dijelove iza umrle A. N..

25. Tužena po punomoćniku 2.6.2022. ističe da je pok. A. N. umrla 08. rujna 2002. g.,



iza pok. A. proveden je ostavinski postupak pred sudom koji je okončan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-737/02-6 od 12. rujna 2011. g.; rješenje postalo pravomoćno 14.12.2012. g., da je tužitelj sudjelovao u predmetnom ostavinskom postupku kao stranka,



da je tužitelj odbijen s prijedlogom za raspoređivanje naknadno pronađene imovine rješenjem naslovnog suda broj O- 478/2013-22 od 12. travnja 2013. g. koje je postalo pravomoćno 03.04.2014. g.,



da je

prije smrti pok. A. N. putem specijalne punomoći potpisala Ugovor o prodaji nekretnine temeljem kojeg je kupoprodajna cijena djelomično isplaćena u iznosu od 736.700,00 kn prije smrti pokojne,tuženoj nikada nije isplaćena razlika kupoprodajne cijene od 315.756,56 kn,da je specijalna punomoć prestala smrću pok. Ane Novak,tužitelj je podnio tužbu radi isplate dana 27.09.2018. g. Sukladno čl. 135. ZN- a (važeći u vrijeme otvaranja nasljedstva) ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti (ipso iure stjecanje nasljednog prava). Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo (Čl. 128 ZN-a) što znači da se od od trenutka smrti nasljednik može pozvati na nasljedstvo te stoga aktivo je legitimiran na poduzimanje svih pravnih radnji radi zaštite ostavine. Člankom 234. Zakona o nasljeđivanju koji je bio na snazi u vrijeme otvaranja nasljedstva iza pok. A. N. je propisano: “Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.” (Privitak: ispis članka s periodom primjene) Kada je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju tužitelj ima ovlast pokretanja postupka samo temeljem čl. 238. ZN-a, ako postoje uvjeti za ponavljanje postupka po Zakonu o parničnom postupku, a to ovdje nije slučaj. Sud treba prvenstveno ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe u smislu uvjeta za ponavljanje postupka prema odredbama Zakona o parničnom postupku, te ukoliko isti nisu tužbu treba odbiti iz naprijed navedenih razloga. Tužena ističe da iznos isplaćen prije smrti ostaviteljice ne predstavlja ostavinu, a o čemu se izjasnio i Županijski sud u svom rješenju Gžx-29/14-2 od 03. travnja 2014. U rješenju je navedeno da ostavinu čini samo onaj novčani iznos isplaćen nakon smrti ostaviteljice. Odnosno samo ono pravo koje je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju u točki I d. Stranke ovog parničnog postupka sudjelovale su u ostavinskom postupku iza pok. A. N. u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju od O-737/02-6 od 12. studenog 2011. Tužitelju su u tom ostavinskom postupku bile poznate sve činjenice koje su mu bile poznate i prilikom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je u ostavinskom postupku bio u posjedu Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine zaključenom 26. lipnja 2002.g. Kupoprodajnog ugovora od 08. srpnja 2002. i specijalne punomoći. Tužitelj je podnio zahtjev da se kao naknadno pronađena imovina uzme iznos od 1.052.456,42 kn kao u ostavinskom postupku međutim tužitelj je sa svojim zahtjevima odbijen. Nakon provedenog ostavinskog postupka tužitelj je bio ovlašten tražiti ostvarenje svojih prava prema čl. 237 Zakona o nasljeđivanju, budući je sudjelovao u ostavinskom postupku kao stranka te je vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Za podnošenje takve tužbe tužitelj je prekludiran jer se za ponavljanje postupka primjenjuju odredbe iz čl. 423 Zakona o parničnom postupku. Prekluzivni rok za podnošenje takve tužbe je maksimalno 5 godina iz čega se može zaključiti da je tužitelj prekludiran s podnošenjem tužbe u ovom postupku. Tužitelj nije tijekom provedenog ostavinskog postupka osporavao sastav ostavinske imovine niti je tražio upućivanje u parnicu/niti mu je to pravo priznato te je sukladno navedenom vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. U provedenom ostavinskom postupku pitanje prava na isplatu točno neutvrđenog iznosa novčanih sredstava po kupoprodajnom ugovoru riješeno je u točki I d) rješenja o nasljeđivanju broj O-737/02-6 od 12. rujna 2011. g. donošenjem kojeg je pitanje prava na isplatu iznosa kupoprodajne cijene res iudicata za stranke u ovom postupku. 2. Tuženici nikada nije isplaćen dio kupoprodajne cijene u iznosu od 315.735,97 kn niti je tužitelj dostavio dokaz kojim se dokazuje da je taj iznos isplaćen. Iznos od 315.735,97 kn ulazi u ostavinu iza pokojne A. N. a što je i utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju O- 737/02-6 od 12. studenog 2011.g. U Kupoprodajnom ugovoru od 08. srpnja 2002.g. navedeno da će ostatak kupoprodajne cijene od 315.735,97 kn biti isplaćen prodavatelju do kraja 2002.g. Trgovačko društvo E. d.o.o. otišlo je u stečaj i taj iznos nikada nije isplaćen tuženoj. Tužitelj konstrukciju o isplati 315.735,97 kn tuženoj temelji na Članku II Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine zaključenom 26. lipnja 2002.g. između H. L. kao zajmodavatelja i kupca E. d.o.o. u kojem je navedeno da je iznos od 315.735,97 kn isplaćen prodavatelju pok. A. N. kao učešće. Navedeni iznos nikada nije isplaćen tuženoj niti je tužena, a niti njen prednik pok. A. N. sudjelovala u Ugovoru o namjenskom zajmu od 26. lipnja 2002. Zašto je u predmetnom Ugovoru navedeno da je iznos od 315.735,97 kn isplaćen prodavatelju A. N. tuženoj nije poznato, ali nije niti odlučno jer nije sudionik predmetnog pravnog posla. Nije životno uvjerljivo da bi u kasnijem Ugovoru između stranaka pok. A. N. kao prodavatelja i trgovačkog društva E. d.o.o. bilo navedeno da iznos od 315.735,97 kn koji je navodno kao učešće ranije plaćen pok. A. N. ponovno bio naveden u kasniji Kupoprodajni ugovor i da će isti biti plaćen do kraja 2002. g. Osim toga kupac je trgovačko društvo koje plaća preko računa pa bi predmetna transakcija postojala. Obzirom na sve izneseno predlaže se sudu nakon provedenog dokaznog postupka

26. Na raspravi 3.6.2022. saslušan je svjedok I. F. koji iskazuje da je sklopio kao direktor tvrtke E. d.o.o. kupoprodajni ugovor sa A. N. odnosno njenom punomoćnicom i isplatio je za iste nekretnine samo ovaj dio koji se financirao preko zajma odnosno kredita H. l. C. d.o.o., misli da se radilo negdje oko 100.000,00 Eura, misli da je to upravo iznos iz ugovora 736.719,45 kn, taj iznos banka je isplatila prodavatelju, da li je bilo na račun prodavateljice ili njene punomoćnice ne zna. Koliko se sjeća a u pogledu pitanja što je s iznosom 315.736,97 kn sjeća se da je bio neki problem sa krovom pa je došlo do umanjenja cijene koja se morala platiti na ime kupoprodaje. Koliko se sjeća njegova firma nije isplatila iznos od 315.736,97 kn, upravo iz naprijed navedenih razloga, a da su ostali nešto dužni vjerojatno bi ih netko već tužio. U to vrijeme su surađivali sa H. bankom i Z. bankom, a poslove u to vrijeme sa A. N. vodio je odvjetnik S. J.. Kada mu se predočava Ugovor o zajmu (strana spisa 10-30) potvrđuje da je to potpisao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da pročita prvi odlomak Ugovora o zajmu (strana spisa 11) u kojem piše da je cijena predmetne nekretnine 1.052.456,42 kn, da je prodavatelj platio iznos od 315.736,97 kn ne sjeća se točno da li je platio cijeli taj iznos, možda je platio dio tog iznosa budući je već naprijed rekao da je došlo do umanjenja cijene. Ne zna koliko je točno platio iz razloga što su u to vrijeme imali promet u firmi cirka 30.000.000,00 kn a to je bilo 2002.godine. Ne sjeća se na koji iznos je platio porez za tu nekretninu međutim to tada kao ni danas nije ovisilo cijeni koja je upisana u ugovoru nego o procjeni Porezne uprave. Kada mu se predočava na kupoprodajnom ugovoru štambilj Porezne uprave iz kojeg proizlazi da je naplaćen porez od 52.621,82 kn na utvrđenu prometnu vrijednost nekretnine od 1.052.436,42 kn iskazuje da se ne sjeća na koji iznos sam platio porez. Na upit punomoćnika tužitelja zašto je potpisao ovaj ugovor o zajmu (strana spisa 11) u kojem je svojim potpisom potvrdio da je platio iznos od 315.736,97 kn izjavljuje da se ne sjeća jer je to bilo davno a imali su jako puno poslova i prometa. Na poseban upit punomoćnika tuženika kada mu se predočava kupoprodajni ugovor i točka II istog ugovora u kojem piše da će kupac isplatiti prodavateljici iznos od 315.736,97 kn najkasnije do kraja 2002.godine i koji je zaključen nakon ugovora o kreditu iskazuje da se on i toga ne sjeća. Ne zna možda se to odnosilo i na to umanjenje ali se ne sjeća. Većinom su ti poslovi išli putem kredita i izlaze njihovi procjenitelji i taj proces jednostavno traje. Nešto je možda i dogovoreno sa prodavateljem drugačije a poslije se odvija neka druga radnja.

27. Sud smatra kako je nesporno da je pok. A. N. preminula 08. rujna 2002. godine te je Rješenjem o nasljeđivanju naslovnog suda, poslovni broj O-737/02-6 od 12. rujna 2011. godine u točki I. d) utvrđeno da ostavinsku imovinu čini pravo na točno neutvrđen iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. godine između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E.d.o.o. kao kupca isplaćen nakon smrti ostaviteljice, odnosno nakon 08. rujna 2002. Odredbom čl. 2. kupoprodajnog ugovora sklopljenog između A. N. kao prodavateljice i TD E. d.o.o. Đ., ..., kao kupca je utvrđen način isplate iznosa kupoprodajne cijene. Navedeni ugovor je u ime i za račun A. N. potpisala njezina kći, u ovom predmetu tuženica temeljem specijalne punomoći od 07. lipnja 2002. godine.

28. Dakle, tužena je kao punomoćnica pok. A. N. primila cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, no kako je A. N. preminula 08. rujna 2002. godine danom njezine smrti je prestala ex lege specijalna punomoć kojom je A. N. opunomoćila tuženu da može u njezino ime i za njezin račun primiti kupovinu za navedenu nekretninu. Suprotno navedenom, tuženica u podnesku ističe da nakon smrti majke 08. rujna 2002. godine nije ništa primila na ime kupoprodajne cijene po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom dana 08. srpnja 2002. godine, odnosno da joj dio kupoprodajne cijene nikad nije isplaćen od strane kupca. Budući da je tužitelj sunasljednik svoje pokojne majke A. N., iskaz da kupoprodajna cijena temeljem kupoprodajnog ugovora nije isplaćena od strane kupca nije dovoljan dokaz u prilog njenih tvrdnji.

29. Osim toga, sukladno odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (NN (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno odredbi čl. 233. st.5. ZPP-a sud će s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi. Tužena se u potpunosti oglušila na rješenje i nalog suda broj P-373/18-34 od 12.3.2021.

30. Već spomenutim kupoprodajnim ugovorom određeno je da će kupac stupiti u posjed odmah nakon uplate prvog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 100.00,00 EUR. Navodi u podnesku tuženika i ugovoru su dakle protivni sami sebi, odnosno kontradiktorni. Posebno valja istaknuti da je odredbom čl. II. Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine sklopljenog između H. L. K. d.o.o. kao zajmodavatelja i E. d.o.o kao zajmoprimatelja utvrđen da je „zajmoprimatelj prodavatelju platio iznos u visini od 315.735,97 kn na dan isplate.“ Navedeni ugovor je sklopljen 26. lipnja 2002. godine pa iz njega jasno proizlazi da je tužena na ime kupoprodajne cijene kao punomoćnica pokojne A. N. primila ukupan iznos od 1.052.456,42 kn, iznos koji predstavlja dio ostavinske imovine iza pokojne A. N..

31. Također, suprotno navodima tuženika, sud smatra da je ugovorni iznos kupoprodajne cijene isplaćen tuženoj u cijelosti budući da je tužena dala tabularnu izjavu kojom je dozvolila kupcu da na temelju ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, a radi omogućavanja zajma H. L. K. odnosno hipotekarnog opterećenja predmetnih nekretnina u svrhu plaćanja kupoprodajne cijene. U protivnom, sasvim je logično, a i životno da bi radi zaštite svojih prava tuženica pokrenula prekršajni ili kazneni postupak, a što do sada nije učinila. Iskaz svjedoka I. F. koji je sklopio kupoprodajni ugovor kao direktor tvrtke E. doo koji navodi da je iznos od 736.719,45 kuna banka isplatila prodavatelju, ali u pogledu iznosa od 315.736,97 izjavljuje da je možda platio dio tog iznosa , ali da se ne sjeća točno jer je bilo jako davno sud ocjenjuje kao nevjerodostojan i neuvjerljiv. Svjedok najprije navodi da je došlo do umanjenja cijene, da su ostali nešto dužni da bi ih vjerojatno tužili, da bi nakon što mu se predoči prvi odlomak Ugovora o zajmu (strana spisa 11)promijenio iskaz i naveo da se ne sjeća jer je to bilo davno i imali su veliki promet.

32. Tužena u podnesku od 25. ožujka 2022. godine ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Prigovor je neosnovan budući da je tuženica stekla iznos koji pripada i tužitelju kao sunasljedniku pokojne majke, a koji mu nije isplaćen te zbog toga traži pravnu zaštitu. U konkretnom slučaju, tužba je usmjerena na tuženicu jer je ona kao punomoćnica majke potpisala i zaprimila kupoprodajnu cijenu tako da ona mora znati gdje su sredstva koja su stečena na temelju kupoprodajnog ugovora, odnosno način na koji je raspolagala istima. Naslovni sud svojim rješenjem br. O - 478/13-22 od 12. travnja 2013. odbio prijedlog tužitelja od 13. travnja 2013. radi raspravljanja naknadno pronađene imovine. Županijski sud u Slavonskom Brodu je svojim rješenjem br. Gţx 29/14-2 od 03. travnja 2014. potvrdio pobijano rješenje suda prvog stupnja te utvrdio da se „ostavinska imovina sastoji između ostalog i od prava na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na ime kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru sklopljenog dana 08. srpnja 2002. između ostaviteljice A. N. kao prodavatelja i tvrtke E. d.o.o kao kupca.“ Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da je imovina već raspoređena te da nema mjesta utvrđivanju naknadno pronađene imovine. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužena primila ukupan iznos kupoprodajne cijene kao punomoćnica svoje majke, sasvim je jasno da tužitelju pripada polovica navedenog iznosa jer su parnične stranke proglašene nasljednicima na jednake dijelove iza umrle A. N..

33. Sud raspravnim rješenjem od 25. siječnja 2021. godine naložio tuženici dostavu podataka i dokaza na okolnost isplate novčanog iznosa od 315.736,97 kuna. Tužena je nadalje rješenjem naslovnog suda od 12. ožujka 2021. bila pozvana dostaviti podatke o vremenu ispate ukupne kupoprodajne cijene, kada je i kome isplaćen navedeni iznos, odnosno na koji način je raspolagala zaprimljenom kupovinom, budući nije bila ugovorna strana već punomoćnica prodavateljice koja je u ime i za račun prodavateljice primila iznos kupovine. Navedena kupovina čini ostavinsku imovinu iza umrle A. N. što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju br. O - 737/02 od 12. rujna 2011. Budući da tužena nije postupila po rješenju naslovnog suda, gornji broj od 12. ožujka 2021. godine, a bila je upozorena na odredbu čl. 233. st. 3. Zakona o parničnom postupku, evidentno je da uskraćuje podnošenje navedenih podataka.

34. Prigovor zastare potraživanja postavljen od tužene nije osnovan. Odredba čl.138.st.1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZON) propisuje da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nj ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, a pravo prema nepoštenom posjedniku zastarijeva za dvadeset godina (Županijski sud u Splitu Gž-2735/17-2 od 10.1.2019.). Sud smatra kako je tužena nepošteni posjednik postala već nakon smrti pok.A. N. budući je znala da je tužitelj od njene smrti nasljednik u ½ dijela (čl.129.st.1. ZON-a.

35. Prigovor prekluzije i prigovor promašene pasivne legitimacije su neosnovani i obrazloženi u naprijed navedenim točkama obrazloženja.

36. Zakonska zatezna kamata teče od 9.9.2002., drugog dana od smrti pokojne budući je tužitelj utuženi iznos stekao u času ostaviteljeve smrti (čl.129.st.1. ZON-a) a određena je sukladno odredbi čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

37. Zbog navedenog sud je odlučio kao u izreci točke I presude.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Kako je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom sud je tuženom naložio da plati troškove tužitelju. Troškovi su određeni u skladu sa vrijednosti predmeta spora, odvjetničkom tarifom i stvarno potrebnim troškovima za vođenje ovog postupka.

39. Troškovi tužitelja iznose 51.737,50 kn, a sastoje se od sastava tužbe od 27.9.2018. (Tbr.7.st.1.OT) u iznosu od 5.270,00 kuna, trošak sastava podneska 16.1.2019. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 5.270,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 2.12.2019. (Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 1.317,50 kuna, trošak zastupanja na ročištu 24.2.2020. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 2.635,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 25.1.2021. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 2.635,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 8.3.2022. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 2.635,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 31.5.2021. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 5.270,00 kuna, trošak sastava podneska 4.4.2022. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 5.270,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 6.4.2022. (Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 1.317,50 kuna, trošak zastupanja na ročištu 3.6.2022. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 5.270,00 kuna, trošak ročišta za objavu presude (Tbr 9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu ukupno 5.000,00 kuna i trošak pdv-a u iznosu 9.347,50 kn.

40. Sud nije priznao tužitelju sastav podneska od 16.1.2019. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

41. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Slavonskom Brodu, 14. srpnja 2022.

Sudac

Renata Marić-Ivanović

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. Odvj. K. P., Slavonski Brod,

2. Odvj. J. J., Slavonski Brod.