P-2763/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice Z. P. iz S., OIB: …, zastupana po pun. T.

S., odvj. u Solinu, protiv tuženika B. gradnja d.o.o.,

OIB: …, zastupan po pun. Z. I., odvj. u Splitu, radi naknade štete,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice T. S.., odvjetnika u S.. i zz tuženika s

zamjenicom punomoćnika tuženika M. P.., odvjetnice u S.., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici u vlasništvo i posjed, slobodne od stvari i prava trećih osoba, nekretnine označene kao:

-37.Suvlasnički dio: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-37) dijela čest. zgr. KO Solin, ZU , koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom-stanom oznake S8, (u elaboratu etažiranja bojen plavo), koji smješten u dijelu trećeg kata ulaza A a koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, dvije sobe, hodnika i kupatila ukupne površine od 51,60m2 s pripatkom balkonom (u elaboratu etažiranja bojen plavo) površine 16,60m2. odnosno sveukupne površine 68,20m2;

-38.Suvlasnički dio: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-38) dijela čest. zgr. KO Solin, ZU koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom-stanom oznake S9, (u elaboratu etažiranja bojen zeleno), koji smješten u dijelu trećeg kata ulaza A a koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, dvije sobe, hodnika i kupatila ukupne površine od 55,80m2 s pripatkom balkonom (u elaboratu etažiranja bojen zeleno) površine 3,75m2, odnosno sveukupne površine 59,55m2;

-16.Suvlasnički dio: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) dijela čest. zgr. KO Solin, ZU , koji je suvlasnički dio povezan s garažnim mjestom G16, koje se

nalazi u podrumu stambeno poslovne građevine, ulaz GARAŽA, koji se sastoji od jedinstvenog prostora ukupne neto korisne površine od 12,15m2;

-8.Suvlasnički dio: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) dijela čest. zem. ,

KO Solin, ZU , koji je suvlasnički dio povezan s garažnim mjestom G8, koje se nalazi u podrumu stambeno poslovne građevine, ulaz GARAŽA, koji se sastoji od jedinstvenog prostora ukupne neto korisne površine od 19,15m2;

-11.Suvlasnički dio: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) dijela čest zem. ,

KO Solin, ZU koji je suvlasnički dio povezan s garažnim mjestom G11, koje se nalazi u podrumu stambeno poslovne građevine, ulaz GARAŽA, koji se sastoji od jedinstvenog prostora ukupne neto korisne površine od 15,15m2;

te u istom roku izdati tužiteljici ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva nekretnina iz ove točke na njezino ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku B. G.. d.o.o., Split, , OIB: isplatiti tužiteljici Z. P. iz S., , OIB: ,

u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude iznos od 89.380,50 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 8. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena."

III.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je 17. 1. 2007. među strankama sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina. Istim da je tužiteljica kao prodavateljica prodala tuženiku nekretnine označene kao čest. zem. površine 135m2 , površine 133m2, površine 139m2, površine 216m2, površine 176m2,

površine 227m2, površine 3m2, površine 15m2 površine 13m2, sve K.O. S.. Odredbom čl. 4. ugovora da su utvrđene cijena i

način plaćanja. Tako da ugovorena cijena od 500 tisuća eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a tuženik kao kupac obvezao se izvršiti obvezu predajom i prijenosom u prodavateljevo vlasništvo nekretnina u objektu kojeg će izgraditi na navedenom zemljištu i to: stan na 3. katu objekt A ulaz A, broj 14, površine 51,65m2 i 17,35m2, stan na 3. katu objekt A ulaz A broj 15 površine 55,70m2 i 3,80m2, stan na 2. katu objekt A ulaz B broj 11 površine 49,70m2 i 3,80m2, stan na 3. katu objekt B ulaz C, broj 14 površine 80,70m2 i 5,40m2, sve do razine uređenja "ključ u ruke". Također i poslovni prostor u prizemlju objekta B označen kao B-P2, s proširenjem na prostor B-P3 označen kao pomoćni prostor površine 41,20m2 do razine izgrađenosti "roh bau" te 3 unutarnja parking mjesta u podrumu garaže objekta A označena brojevima 19 površine 14,50m2, broj 20 površine 15m2 i broj 21 površine 15m2, a sve razvidno iz projektne dokumentacije objekta A-tlocrta podruma garaže, odnosno sve prema projektnoj dokumentaciji izrađenoj od Projektnog ureda J. inženjering d.o.o. Split. Nakon sklapanja ugovora od 17. 1. 2007. u zemljišnoj knjizi da je proveden parcelacijski elaborat izrađen od strane geodetskog zavoda d.d. te je došlo do promjene čestica koje su bile predmet ugovora iz točke I. ove tužbe, na način da su čest. zem. poništene i pripojene čest zgr. KO Solin, čest zem. poništene i pripojene

čest. zem. . Odredbom čl. 4. istog ugovora da je ugovoreno kako će tuženik kao kupac isplatu kupoprodajne cijene izvršiti predajom u posjed i vlasništvo i poslovnih prostora najkasnije uroku 18 mjeseci od dana ishođenja pravomoćne građevinske dozvole za izgradnju objekta na predmetnom zemljištu. Nadalje tuženik da je pribavio građevinsku dozvolu izdanu od Ureda državne uprave Splitsko dalmatinske županije Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinske pravne poslove Ispostava Solin od 7. 5. 2007. koja je postala pravomoćna u lipnju 2007. Iako je pribavio građevinsku dozvolu za gradnju stambeno-poslovnog objekta na nekretninama koje su predmet ugovora, tuženik da nije na ugovoreni način podmirio kupoprodajnu cijenu, odnosno nije kao kupac predao i prenio tužiteljici u vlasništvo stambene i poslovne prostore kako su naprijed navedeni. Istovremeno s provedbom parcelacije, tuženik da se uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik novoformiranih nekretnina temeljem zaključenog ugovora. Odredbom čl. 8. istog ugovora da je ugovoreno, u slučaju da kupac ne ispuni svoju obvezu prema tužiteljici kao prodavateljici, da se po slovu ugovora ima upisati vlasništvo predmetnih nekretnina na tužiteljici. U slučaju da tuženik niti temeljem presude ne ispuni svoju obvezu tužiteljici traži da se ispostavi ranije ZK stanje. Predloženo je donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da preda u posjed i vlasništvo tužiteljice stambene i poslovne prostore kako su definirani u ugovoru, a u slučaju da tuženik ne ispuni gornju obvezu, da je tužiteljica ovlaštena zatražiti uspostavu ranijeg ZK stanja na nekretninama koje su predmet ugovora.

2.Podneskom od 17. 6. 2016. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev nakon vještačenja po vještacima građevinske i geodetske struke, na način da traži utvrđenje pojedinačnih etaža odnosno suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine, te podredno predaju u posjed i vlasništvo stanova na 2. i 3. katu i poslovnih prostora u prizemlju te garažnih mjesta prema projektnoj dokumentaciji. Postavljen je i drugi podredni tužbeni zahtjev kojim podredno traži isplatu iznosa od 500 tisuća eura u kunskoj protuvrijednosti ili predaju predmetnih nekretnina.

3.Na ročištu održanom 30. rujna 2016. parnične stranke zaključile su sudsku nagodbu kojom je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja od 17. 6. 2016. u točci I. koji se odnosi na etažu 40, 86/2035 dijela koji je suvlasnički povezan s stanom oznake S-11, koji je smješten u ulazu C i ima površinu od 81,15m2 s dva balkona ukupne površine 5,20m2, odnosno ukupno 86,35m2. Također, nagodbom je tužiteljica utvrđena vlasnicom etaže 47, 53/2441 dijela, stan S 16, ulaz B, ukupne površine 53,25 m2, te etaža 28, poslovni prostor oznake PP3, koji je smješten u prizemlju ulaza C koji se sastoji od 40,90m2 ukupno. Sklapanjem ove nagodbe stranke su djelomično riješile spor.

4.Na ročištu održanom 12. veljače 2020. stranke su zaključile dopunu nagodbe, kojom su ispravili nagodbu od 30. rujna 2016., u oznaci tuženika, te u oznakama etažnih dijelova, i to na način da umjesto etaža treba stajati 40, 47, i 28 suvlasnički dio, te oznaka čestica 3374/1 i 997/1.

5.Podneskom od 12. veljače 2020. tužiteljica je ponovno uredila tužbeni zahtjev na način da traži predaju preostalih nekretnina, i to stana površine 68,20m2 ukupno, odnosno 68/2441 dijela čest zgr. , stana površine 59,55m2, odnosno 60/2441 dijela čest. zgr. KO S., te triju garaža (površine 12,15m2 12/2441

čest zgr. 997/1, garažu od 19,15m2, 19/2035 dijela čest. zem. , te garažu od 15,2035 dijela čest. zem. KO Solin). Također, postavljen je i podredni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 500 tisuća eura.

6.Nakon što je tuženik podneskom od 23. 11. 2020. priznao precizirani tužbeni zahtjev tužiteljica iz podneska od 12. 2. 2020. u točci I. istog, tužiteljica je u podnesku od 21. 12. 2020. predložila da sud donese djelomičnu presudu na temelju priznanja, te istakla da ustraje u preostalom tužbenom zahtjevu. Glede dopune sporazuma koju je tuženik priložio, tužiteljica tvrdi da njen sin A. P. nije bio ovlašten za potpisivanje bilo kakve sudske nagodbe, niti je ta dopuna ovjerena kod javnog bilježnika, pa joj nedostaje potrebna forma. Stoga inzistira na nastavku postupka, predlaže geodetsko vještačenje radi utvrđenja istovjetnosti stanova E 37 i E 38, te stanova na 3. katu broj 14 i 15. Predlaže i vještačenje po vještaku za graditeljstvo radi procjene razlike tržišne vrijednosti stanova S8 i S9 kada bi isti bili u stupnju dovršenosti po modelu ključ u ruke i tržišne vrijednosti istih u postojećem roh bau stanju.

7.Podneskom od 2. 9. 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u točci II. na način da potražuje iznos od 89.380,50 kn, te je podneskom od 14. 9. 2021. ispravila isti.

8.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti. Ne spori da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina 17. 1. 2007. niti činjenice vezane uz provođenje parcelacijskog elaborata i nastale promjene čestica u ZK knjizi. Ne spori niti da je bio obvezan isplatiti kupoprodajnu cijenu predajom u posjed i vlasništvo stanova i poslovnih prostora sukladno čl. 4. ugovora. Ističe kako je u dogovorenom roku ishodio građevinsku dozvolu koja je postala pravomoćna u lipnju 2007. Međutim, tvrdi da je daljnji tijek izgradnje bio pod utjecajem dviju okolnosti na koje nije mogao utjecati. Prva da se odnosi na arheološka ispitivanja zemljišta na kojem je objekt građen, a koja su trajala oko dvije godine, za koje vrijeme se nisu mogli odvijati radovi na predmetnom objektu, što je tužiteljici, koja stanuje u Solinu dobro poznata okolnosti. Druga okolnost da se odnosi na izgradnju pristupne ceste čija je izgradnja bila u obvezi grada S.. Tuženik da je 2007. pisanim putem pozivao grad Solin na izvršenje ove obveze, no grad da svoju obvezu nije izvršio ni do današnjeg dana. Tuženik da je izgradio predmetni objekt što je poznato tužiteljici i svima u Solinu, da je po njegovom nalogu tvrtka Jelić inženjering napravila i elaborat o etažiranju predmetne zgrade, ali da je isti neprovediv kroz javne knjige jer objekt zbog neizgradnje pristupne ceste ne može ishoditi uporabnu dozvolu niti uvjerenje za uporabu. Rješenjem upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko dalmatinske županije od 22. 1. 2010. da je odbijen tuženikov zahtjev za izdavanje Uvjerenja o uporabljivosti stambeno-poslovne građevine s obrazloženjem kako prometnica određena DPU-OM Centar IV-kolni pristup građevinskim česticama prikazan oznakom 5, a koja prometnica je u građevinskoj dozvoli označena kao uvjet za izdavanje uporabne dozvole nije izgrađena, pa da stoga niti predmetna građevina nije dovršena sukladno građevinskoj dozvoli. Oba navedena rješenja da su potvrđena rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 4. 5. 2010., s istim obrazloženjem, da naprijed naznačena prometnica nije izgrađena pa time da objekat nije priključen na komunalnu infrastrukturu. Tuženik ističe kako je na ime komunalnog doprinosa, iz kojeg bi se sukladno ugovoru s gradom Solinom trebala financirati izgradnja predmetne pristupne ceste, uplatio iznos od 2.100,000,00 kn što je više nego dovoljno za izgradnju iste. Tim više što je u postupku izvlaštenja u obvezi platiti članovima obitelji N. ukupno 81m2

zemljišta. Tuženik da se obvezao o svom trošku riješiti pitanje obeštećenja vlasnika kuće K.-G. tako da bi troškovi izgradnje pristupne cesta bili minimalni.

Usprkos brojnim pozivima od 2007. do danas, grad Solin da nije izgradio pristupnu cestu, a prema tuženikovim saznanjima u tijeku je postupak izvlaštenja zemljišta od obitelji Novaković, što znači da grad Solin još nije ishodio građevinsku dozvolu za predmetnu pristupnu cestu, Iz navedenog da proizlazi kako tuženik krivnjom grada Solina, a ne svojom nije u mogućnosti provesti već izrađeni elaborat o etažiranju predmetnog objekta, koji je izgrađen, kroz javne knjige, tj. nije u mogućnosti izvršiti zakoniti upis u zemljišne knjige. Slijedom toga da nije mogao postupiti sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tužiteljicom 17. 1. 2007., jer predmetni stanovi i poslovni prostori koje se obvezao predati još kao takvi nisu upisano u zemljišnoj knjizi nit su podobni za upis prava tužiteljice na istima. S obzirom da zbog navedenih razloga nije ishodio uporabnu dozvolu niti rješenje o uporabljivosti predmetne građevine, da ne može tužiteljici predati niti posjed predmetnih stanova i poslovnih prostora koje se obvezao predati na ime kupoprodajne cijene. Obje parnične stranke da se nalaze u ovoj poziciji isključivo zbog ponašanja grada Solina, koji uporno ignorira izvršenje svoje obveze glede izgradnje predmetne pristupne ceste. Zbog takvog ponašanja grda tuženik da ne može izvršit upis etažiranja već izgrađenog objekta i na taj način omogućiti tužiteljici upis prava vlasništva, iako je spreman u cijelosti izvršiti svoju ugovornu obvezu. Glede podrednog tužbenog zahtjeva, nastavno razlozima zbog kojih nije u mogućnosti ispuniti ugovornu obvezu iz čl. 4. ugovora, za što tvrdi da je isključivi krivac grad Solin, ističe da je nemoguće ispuniti odredbu čl. 8. ugovora kako je ugovorena, odnosno da bi bilo pravno nemoguće izvršiti brisanje svih promjena u ZK knjizi bez promjena u katastru koji je izvršio sve te promjene i na čiji zahtjev su provedene u zk knjizi. Osim toga niti prodaja objekta koji nema uporabnu dozvolu niti rješenje o uporabivosti, ne bi bili mogući, tako da se svrha čl. 8. ne bi mogla ispuniti. Tvrdi da štiti interese tužiteljice i da su stanovi i poslovni prostori koje treba predati u vlasništvo tužiteljici dovršeni, da s njim ranije raspolagao tako da tužiteljica ni na koji način nije oštećena zbog čega je privremena mjera nepotrebna i štetna za obje strane. Dakle, tuženik tvrdi da je ispunio svoje ugovorne obveze jer je u dogovorenom roku ishodio pravomoćnu dozvolu, izgrdio objekt u kojem se nalaze stanovi i poslovno prostori koje je trebala dobiti u vlasništvo i posjed, da je izvršio etažiranje predmetnog objekta, ali zbog grada Solina koji nije izgradio predmetu cestu, da nije ishodio niti uporabnu dozvolu niti rješenje o uporabljivosti građevine, zbog čega ne može upisati etažiranje u javne knjige, što je razlog da formalno ne može predati vlasništvo stanova u posjed tužiteljici.

9.Podneskom od 23. 11. 2020. tuženik je izvijestio sud da su stranke koncem 2017. na prijedlog tužiteljice i njenog sina, koji je ujedno i njen punomoćnik u ovom postupku, zaključile izvan sudsku nagodbu nazvanu "dopuna sporazuma" (sudske nagodbe) kojom su razriješile svoje međusobne odnose na način da je tužiteljica vratila tuženiku u vlasništvo i posjed 53/2441 idealnog dijela nekretnine upisane u ZU KO Solin, i to baš etažu E-47 dok je tuženik priznao pravo vlasništva 68/2441 dijela nekretnine upisane u ZU etaža 37 i 68/244 dijela nekretnine upisane u ZU etaža 38, te su stranke jedna drugoj predale ključeve predmetnih nekretnina čime je sudska nagodba izvršena, odnosno konzumirana, na način da je tužiteljica tuženiku predala ključeve etaže E 47, a tužiteljica primila ključeve E 37 i 38. Tuženik navodi da su stranke ovim razriješile svoje odnose u cijelosti, te da je očitom omaškom u pisanju ispravka odnosno dopune od 12. 2. 2020. greškom prepisana i etaža E 47 koju je tužiteljica vratila tuženiku u posjed i vlasništvo. Predloženo je da se izvrši ispravak dopune sudske nagodbe na način da se izostavi etaža broj 47. U odnosu na precizirani tužbeni zahtjev tužiteljica je 12. 2. 2020., tuženik je priznao točku I. istog, radi čega je predloženo donošenje presude na temelju priznanja u odnosu na tako precizirani tužbeni zahtjev.

10.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. 1. 2007., arhitektonskog projekta J.-inženjering d.o.o. Split iz veljače 2006., Zk izvatka za čest. zem. ZU KO

S., čest. zem. ZU KO Solin, čest. zem. ZU KO S., građevinske dozvole Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša,

graditeljstvo i imovinsko pravne poslove SDŽ, Ispostava Solin, Klasa od 7. 5. 2007., parcelacijskog elaborata G. zavoda d.d. Split iz

veljače 2004., rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa od 4. 5. 2010., kopije zračnog snimka iz 2010.,

posjedovnog lista broj saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka A. P.., vještačenjem po vještaku građevinske struke J. M.. i geodetske struke P. V., te vještačenjem po vještaku građevinske struke J.

Š..

11.Preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12.S obzirom da je tužiteljica tijekom postupka, nakon tužbenog zahtjeva od 16. 11. 2009. mijenjala tužbeni zahtjev podnescima od 17. 6. 2016., 12. 2. 2020., 2.

9. 2021. i 14. 9. 2021., u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev kojim traži da joj tuženik isplati iznos od 89.380,50 kn na ime ulaganja koja je potrebno izvršiti da bi se stanovi, odnosno etažne jedinice koje su predmet ugovora stranaka od 17. 1. 2007. do razine uređenja ključ u ruke.

13.S obzirom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužiteljice sadržan u podnesku od 12. 2. 2020. u točci I., u odnosu na ovaj dio donesena je presuda na temelju priznanja sukladno odredbi čl. 331. ZPP-a.

14.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako su stranke 17. 1. 2007. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnina temeljem kojeg je tužiteljica Z. P.. prodala tuženiku B. gradnja nekretnine navedene u čl. 1. ugovora, i to čest. zem. površine 216m2, čest zem. površine 176m2, čest zem površine 227m2, čest zem. površine 139m2, čest zem površine 133m2, čest zem. površine 3m2, čest zem. površine 135m2, čest zem. površine 15m2 i čest zem. 3374/40 površine 13m2 sve ZU KO S.,

- kako su neke od naprijed navedenih nekretnina, navedene u čl. 1. ugovora, u trenutku sklapanja istog bile upisane kao vlasništvo trećih osoba te se tužiteljica, kako je ugovoreno čl. 2. ugovora obvezala zatražiti provođenje dopune ostavinskog postupka iza smrti pok. N. P. broj O-, a tuženik se obvezao

započeti upravni postupak oko ishođenja građevinske dozvole za gradnju na predmetnim česticama prema DP-u Centar IV ( C4-A, C4-B) prema arhitektonskom projektu Jelić inžinjering d.o.o. Split te zatražiti i ishoditi svu potrebnu građevnu dokumentaciju i od Ureda za graditeljstvo izdavanje građevne dozvole u svrhu izgradnje stambeno-poslovne zgrade na navedenom zemljištu, za što mu tužiteljica daje suglasnost,

- kako je čl. 4. navedenog ugovora ugovorena kupoprodajna cijena za naprijed navedene nekretnine u iznosu od 500.000,00 eura koju se tuženik kao kupac obvezao izvršiti predajom i prijenosom u prodavateljevo vlasništvo nekretnina u objektu kojeg će izgraditi na istom zemljištu i to:

-stan na III (trećem) katu objekt A ulaz A, broj a14, površine P=51,65m2 i 17,35m2

-stan na III (trećem) katu objekt A ulaz A, broj a15, površine P=55,70m2 i 3,80m2

-stan na II (drugom) katu objekt A ulaz B, broj a11, površine P=49,70m2 i 3,80m2

-stan na III (trećem) katu objekt B ulaz C, broj b14, površine P=80,70 m2 i 5,40 m2, sve do razine uređenja "ključ u ruke",

-poslovni prostor u prizemlju objekta B označen kao B-P2, sa proširenjem na prostor B-P3 označen kao pomoćni prostor, površine 41,20m2, do razine izgrađenosti "roh bau"

-3 (tri) unutarnja parking mjesta u podrumu garaže objekat A označene brojevima 19 površine 14,50m2, broj 20 površine 15m2 i broj 21 površine 15m2, a sve razvidno iz projektne dokumentacije objekta A-tlocrt podruma garaža, i sve prema projektnoj dokumentaciji izrađenoj od projektnog ureda Jelić inženjering d.o.o. Split,

-kako se tuženik obvezao kupoprodajnu cijenu, ugovorenu na naprijed navedeni način, izvršiti najkasnije u roku od 18 mjeseci od dana ishođenja pravomoćne građevne dozvole za izgradnju objekta na predmetnom zemljištu, u kojem roku se obvezao izgraditi objekt i izvršiti etažiranje nekretnina koje su ugovorene kao kupoprodajna cijena do stanja potrebnog za zakoniti upis u zemljišnim knjigama, zajedno s pripadajućim idealnim dijelom cjeline objekta i zemljišta, s time da se pravomoćnu dozvolu obvezao ishoditi najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana potpisivanja ugovora,

-kako se tužiteljica obvezala ovlastiti tuženika da u zemljišnim knjigama za KO Solin u svrhu realizacije gradnje može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje su navedene u točci I. ugovora uz istodobno brisanje vlasništva s njenog imena, i to odmah nakon što građevinska dozvola postane pravomoćna,

-kako su radi osiguranja isplate kupoprodajne cijene tužiteljica kao založni vjerovnik i tuženik kao založni dužnik dogovorili zasnivanje založnog prava-hipoteke na nekretninama iz čl. 1. i 3. ugovora u korist tužiteljice kao prodavateljice,

-kako je odredbom čl. 7. istog ugovora ugovoreno da će se ugovor smatrati raskinutim ako od ovjere potpisa u roku 6 mjeseci tužiteljica kod nadležnog ureda za graditeljstvo u Solinu ne ishodi potrebne pravomoćne građevinske dozvole za početak gradnje ili od tog ureda dobije negativno rješenje o nemogućnosti gradnje, a produženje roka važi samo ako je sastavljeno u pisanom obliku,

-kako je odredbom čl. 8. ugovoreno da ukoliko tuženik u ugovorenim rokovima ne preda u vlasništvo i posjed tužiteljici etažirano i po sistemu ključ u ruke stanove navedene u čl. 4. , a poslovne prostore po sistemu roh-bau, tuženik da ovlašćuje tužiteljicu kako može bez njegove daljnje dozvole ili odobrenja ponovno upisati vlasništvo nekretnina navedenih u točci 1. i 3. ugovora na svoje ime zajedno sa svime što je na zemljištu sagrađeno. U tom slučaju stranke su usuglasile kako će predmetni objekt prodati, a od dobivenog novca tužiteljica zadržati iznos od 500.000,00 eura, dok će ostatak novca pripasti tuženiku,

-kako je tuženik od Arhitektonskog ureda J. naručio izradu arhitektonskog projekta i isti je dobio suglasnost državnog inspektorata Split 28. 2. 2006.,

-kako je Ured državne uprave u SDŽ Ispostava Solin 7. 5. 2007. po zahtjevu tuženika izdao građevinsku dozvolu za gradnju stambeno-poslovne građevine na čest. zgr. 997/1 prema projektnoj dokumentaciji izrađenoj u skladu s Izvodom iz Detaljnog plana uređena "Centar IV" od 17. 3. 2004.,

-kako je u naprijed navedenoj građevinskoj dozvoli navedeno da je prije početka radova potrebno provesti arheološko istraživanje u skladu s uvjetima Ministarstva kulture, Konzervatorski odjel u Splitu,

-kako je rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje Ispostava Split od 22. 1. 2010. odbijena zahtjev tuženika za izdavanje Uvjerenja o uporabljivosti stambeno-poslovne građevine izgrađene u Solinu u poluotvorenom načinu gradnje na čest zem KO Solin (kat čest. KO Solin), i to iz razloga što prometnica određena DPU-om Centar IV-kolni pristup građevnim česticama, koja je u građevnoj dozvoli označena kao uvjet za izdavanje uporabne dozvole, nije izgrađena, te iz razloga što ni predmetna građevina po mišljenju Upravnog odjela nije izgrađena tj. dovršena sukladno građevnoj dozvoli koja je za istu izdana,

-kako je rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 4. 5. 2010. odbijena žalba tuženika izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Solin kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje uporabne dozvole,

-kako je sud očevidom na licu mjesta u prisutnosti vještaka mjernika P.

V. i vještaka građevinske struke J. M.. pristupio na nekretnine koje su predmet ugovora odnosno sada stambene zgrade anagrafske oznake

A, B, C u S., kojom prilikom je utvrđeno da su stanovi i to, na trećem katu objekta A ulaz A broj 14, stan na istom katu objekta A, ulaz A broj 15, stan na drugom katu objekta A, ulaz B, broj 11, i stan na trećem katu objekta B, ulaz C, broj 14 slobodni i nisu useljeni, te u površini kako je ugovoreno, u prizemlju objekta B utvrđeno je da je izvršeno pripajanje prostora B-P2 sa ugovorenim proširenjem B-P3 u jedinstvenu cjelinu, dok je glede garažnih prostora utvrđeno da se nalaze u objektu A i da se radi o neoznačenim garažnim mjestima bez oznake garažnog mjesta,

-kako je tuženik prilikom očevida naveo da je glede podruma došlo do izmjene građevinske konstrukcije zbog arheoloških nalaza, o čemu je ishodovana posebna dozvola, odnosno izmjena potrebe glavnog objekta, tako da prostor sada ima 30 parking mjesta i nije sporno da tužiteljici pripadaju tri parkirna mjesta kako je navedeno u ugovoru,

-kako je vještak građevinske struke u svom nalazu i mišljenju od 21. 11. 2014. za svaku ugovorenu nekretninu, odnosno dio sada već postojeće stambene zgrade dao tehnički opis zatečenog stanja na način da 4 pregledana stana nisu izgrađena i uređeni do razine ključ u ruke prema uzancama u građenju, što znači da stan mora kako glede unutarnjih dijelova tako i zajedničkih biti kompletno dovršen na način da je pripremljen za korištenje, a predmetni stanovi se ne mogu koristiti odnosno predati na korištenje i nisu izgrađeni do razine ključ u ruke. Što se poslovnog prostora nastalog pripajanjem prostora B-P2 i B-P3, isti da je izveden u roh bau izvedbi, dok parkirna mjesta nisu označena brojevima, ali se unutar podrumskih prostora mogu smjestiti i iscrtati ugovorena parking mjesta,

-kako prema nalazu vještaka P. V.. stanje na terenu odgovara stanju koje se vodi u katastru i zemljišnoj knjizi, što se tiče oznake čestice zgrade, čestice zemlje i površine, ali se prikazano stanje za objekt A i objekt B razlikuje u tome što nisu ucrtane lođe i ulazi s terase u podrum, a što je na skici lica mjesta koju je vještak sačinio prikazano crnom tankom crtom. Stranke su se suglasile da površina stanova i poslovnog prostora odgovara ugovorenom, a tri parking mjesta da se nalaze u podrumu zgrade koja je označena kao A na čest. zgr. KO Solin,

-kako je prema nalazu vještaka, odnosno priležećih katastarskih i zk izvadaka tuženik upisan za cijelo kao vlasnik odnosno posjednik čest zem. (zk čest. zgr. 997) i kat čest zem. (čest zem. KO Solin). Kat čest. zem. kultura dvorište površine 528m2 i kultura zgrada mješovite uporabe površine 719m2 ili ukupne površine 1.248m2 i kat čest kultura dvorište površine 184m2 i kultura zgrade mješovite uporabe 698m2, odnosno ukupno 880m2,

-kako je prema nalazu vještaka geodete, u posjedovnom listu izvršena uplana zgrade A i zgrade B čest zgr. ukupne površine 1.248m2, a zgrada B da je izgrađena i na dijelu čest zem. 3374/1,

-kako je na ročištu 30. 9. 2016. među strankama zaključena nagodba sljedećeg sadržaja:

"I.Tuženik M. B. priznaje tužbeni zahtjev tužitelja od 17. lipnja 2016.g. u točci I. tužbenog zahtjeva koja se odnosi na sljedeće nekretnine, na način kako slijedi:

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik za cijelo sljedećih nekretnina:

-etaža 40, 86/2035 dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom –stanom oznake S11 (u elaboratu etažiranja bojen crvenom), koji je smješten u dijelu trećeg kata ulaza "C" i koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, tri sobe, hodnika, kupatila i wc-a, ukupne površine od 81,15 m2 s pripatkom dva balkona (u elaboratu etažiranja bojen crveno), ukupne površine 5,20 m2, odnosno sveukupne površine 86,35 m2.

-etaža 47, 53/2441 dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom – stanom oznake S16 (u elaboratu etažiranja bojen plavo), koji je smješten u dijelu II. kata ulaza "B", a koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, sobe, kupatila i spreme, ukupne površine od 49,50 m2 s pripatkom balkonom (u elaboratu etažiranja bojen plavo), površine 3,75 m2, odnosno sveukupne površine 53,25 m2.

-etaža 28, 41/2035 dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom –poslovnim prostorom oznake PP3 (u elaboratu etažiranja bojen oker), koji je smješten u dijelu prizemlja ulaza "C", a koji se sastoji od poslovnog prostora površine 40,90 m2,

pa je ovlaštena tužiteljica temeljem ove nagodbe zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označenih nekretnina na svoje ime za cijelo u zemljišnoj knjizi uz istovremeni izbris toga prava s imena tuženika u istom opsegu.

II.Stranke izjavljuju da je sklapanjem ove nagodbe djelomično riješen spor koji se vodi pred ovim sudom pod br. P-9765/09 u točci I. postavljenog tužbenog zahtjeva od 17. lipnja 2016.g., dok će preostali dio tužbenog zahtjeva biti predmet daljnjeg raspravljanja i mogućeg dogovaranja stranaka.

III.Tuženik u sudnici predaje ključeve nekretnina navedenih u točci I. ove nagodbe punomoćniku tužiteljice.",

-kako je na ročištu od 12. 2. 2020. zaključena dopuna i ispravak nagodbe od 30. 9. 2016. kako slijedi:

"1.Ispravlja se točka I. nagodbe od 30. rujna 2016. na način da u prvom redu iza riječi "Tuženik" stoji B. g. d. S. D. 4. O. 6. p. z. z. M. B. O. 9., a M.

. se u istom redu briše.

2.Ispravlja se točka I. nagodbe od 30. rujna 2016. na način da u petom redu umjesto "etaža 40" treba stajati "40. suvlasnički dio:", te na način da iza 5 dijela" ima stajati "čest. zem. ZU K.O. Solin."

3.Ispravlja se točka I. nagodbe od 30. rujna 2016. na način da u dvanaestom redu umjesto "etaža 47" treba stajati "47. suvlasnički dio:",te na način da iza "53/2441 dijela" treba stajati "čest. zgr. ZU K.O. Solin".

4.Ispravlja se točka I. nagodbe od 30. rujna 2016. na način da u devetnaestom redu umjesto "etaža 28" treba stajati "28. suvlasnički dio:",te na način da iza "41/2035 dijela" treba stajati "čest. zem. ZU K.O. Solin".

5.U preostalom dijelu nagodba od 30. rujna 2016. ostaje neizmijenjena.",

-kako je tužiteljica podneskom od 12. 2. 2020., dostavljenom na ročištu na kojem je zaključena dopunska sudska nagodba, naprijed navedenog sadržaja dostavila podnesak kojim uređuje tužbeni zahtjev na način da u točci I. traži predaju u vlasništvo i posjed suvlasničkih dijelova zgrade, i to stana oznake S8 ulaz A ukupne površine 68,20m2, stana oznake S9 ulaz A ukupne površine 59,55m2, triju garaža oznaka G16, G8 i G11, te je postavljen i podredni tužbeni zahtjev na isplatu razlike između 500.000,00 eura i vrijednosti nekretnine za koje je postignuta djelomična nagodba 30. 9. 2016. sa zakonskom zateznom kamatom od 8. 11. 2008.,

-podneskom od 23. 11. 2020. tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenom i podredno istaknutom tužbenom zahtjevu, te je izjavio da priznaje glavni tužbeni zahtjev sadržan u podnesku od 12. 2. 2020. (kako isti glasi u izreci ove presude, točka I.),

-podneskom od 23. 11. 2020. tuženik je dostavio sudu dopunu sporazuma stranaka potpisanu od strane tuženika i punomoćnika tužiteljice A. P.., kojom se uvodno konstatira da su stranke 30. 9. 2016. zaključile sudsku nagodbu kojom tuženik priznaje u vlasništvo tužiteljici sljedeće nekretnine:

1.ZU KO Solin etaža 40, 86/2035 dijela 2.ZU KO

Solin etaža 28, 41/2035 dijela

3.ZU Ko Solin etaža 47, 53/2441 dijela. Ovom dopunom stranke dogovaraju vlasništvo odnosno upis vlasništva sljedećih nekretnina:

ZU KO Solin etaža 47, 53/2441 dijela tužiteljica Z. P. vraća u vlasništvo tuženiku, dok tuženik priznaje tužiteljici vlasništvo sljedećih nekretnina:

1.ZU KO Solin etaža 37, 68/2441 dijela 2ZU KO Solin etaža 38, 68/2441 dijela 3.ZU KO Solin etaža 16, 12/2441 dijela 4.Zu KO Solin etaža 8, 19/2035 dijela

5.ZU KO Solin etaža 11, 15/2035 dijela, dok u pogledu etaža 40 i 28, ostaje na snazi ranija nagodba,

-S obzirom da je tužiteljica inzistirala na provođenju dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke kako bi se utvrdila razlika između vrijednosti stanova koji su joj predati i vrijednosti koliko bi iznosili da su joj predati u stanju po sistemu ključ u ruke, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke J. Š.

koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio kako ukupna vrijednost stanova S8 i S9 iznosi 234.508,98 eura, odnosno 1.757.926,23 kn, a procjena vrijednosti ulaganja do gotovosti ključ u ruke u dva stana iznosi ukupno 89.308,50 kn.

15.Kako je tuženik priznao točku I. tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od 12. 2. 2020. te se upustio u raspravljanje po proširenom i preinačenom tužbenom zahtjevu, to je sud u postupku na prijedlog tužiteljice utvrđivao činjenice u pogledu novoistaknutog tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 89.380,50 kn koliko je vještak građevinske struke procijenio vrijednost ulaganja u predmetna dva stana do gotovosti ključ u ruke. Međutim, ono što je u postupku, nakon sklapanja dviju sudskih nagodbi, jedne izvan sudske i priznanja dijela tužbenog zahtjeva ostalo sporno među strankama jeste pitanje jesu li stranke navedenim nagodbama i sporazumima razriješile svoje međusobne odnose, s obzirom da tužiteljica tvrdi kako je predmet sporazuma bio iznos od 10.000,00 eura na ime umanjenje vrijednosti dvaju stanova, odnosno iznosa kojeg je vještak procijenio da su joj predmetni stanovi bili predani po sistemu ključ u ruke kako je početno ugovoreno.

16.Radi naprijed navedenog dopunski su saslušane parnične stranke i svjedok A. P., sin tužiteljice koji ju je zastupao prilikom sklapanja izvan sudskog sporazuma.

17.Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da su joj trebala biti predana četiri stana po sistemu ključ u ruke, od kojih je jedan trebao biti njen, no predani su joj bez parketa, sanitarija i dr. U sklapanju prve nagodbe da je sudjelovala osobno dok je drugu prepustila sinu, kojemu su predati ključevi. Njeno nezadovoljstvo da se odnosi na činjenicu kako joj stanovi nisu predani po sistemu ključ u ruke, već u roh bau stanju. Ističe kako je sinu A. P.. ispustila punomoć da je zastupa u pregovorima i kod sklapanja nagodbe s tuženikom. Na pitanje zz tuženika je li joj poznato da je najmanji stan pripao tuženiku, tužiteljica je navela da joj je sin nešto pričao o plaćanju troškova i nekih 100.000,00 kn, te se ne može sjetiti da je pričao kako je manji stan vraćen tuženiku.

18.S obzirom da je tužiteljica u svom iskazu navela da je sina opunomoćila za sve pravne radnje vezane uz predmetni ugovor i nekretnine, sud ga je također ponovno saslušao 24. 3. 2022. Ističe da su nesuglasice među strankama krenule već nakon sklapanja ugovora koji se nije mijenjao. 2016. tuženik da je pristao da im da jedan trosobni stan u ulazu 87C, poslovni prostor u prizemlju 80C i jednosobni stan oznake 87B. Međutim, tom nagodbom da nije u cijelosti riješen predmet spora. Njegova majka da je bila nezadovoljna nakon što je vidjela jednosobni stan koji je bio predmet prve nagodbe. Kako se prva sudska nagodba nije mogla provesti u zemljišnim knjigama, a prolazile su godine, da je odlučio tuženiku vratiti jednosobni stan te je sročen tekst dopunske nagodbe u kojem je trebalo stajati što su dobili prethodnom nagodbom, što nije realizirano te je ista trebala obuhvatiti i novčana sredstva koja je tuženik trebao osigurati za uređenje tih dvaju stanova, što nije ušlo u dopunu nagodbe, a govorilo se o iznosu od 10.000,00 eura. Prema dopunskoj nagodbi, da je vratio tuženiku ključeve jednosobnog stana u ulazu 87B da bi dobio ključeve od dva dvosobna stana u ulazu 87A koji su navedeni u prvom ugovoru. Tom nagodbom da su obuhvaćena i tri garažna mjesta koja su mu predana, te da je od sklapanja dopunske nagodbe u posjedu dvaju stanova, te triju garažnih mjesta, pored stana kojeg je dobio prvom nagodbom i poslovnog prostora. Stan kojeg je vratio tuženiku da je prodan od strane tuženiku u roku od mjesec dana. Dakle, svjedok tvrdi da je dodatkom nagodbe obuhvaćen novčani iznos od 10.000,00 eura kao iznos kojeg je trebao isplatiti tuženi za uređenje triju stanova, o čemu se pregovaralo, i to iz razloga što im je prethodni punomoćnik otkazao punomoć. Predmetnom tužbom da e od tuženika potražuje novčani iznos za uređenje triju stanova i plaćanje parničnih troškova. Dopunsku nagodbu da je trebalo potpisati pred sudom. Također, svjedok navodi kako je upravo on sastavio tekst dopunskog sporazuma koji je priložen sudskom spisu (str. 158).

19.ZZ tuženika M. B. u svom iskazu navodi da je problem kašnjenja u radovima i isporuci stanova uzrokovan postupanjem tužiteljice koja je podnijela zahtjev gradu da se poništi plan kako bi dobila vremena za sređivanje vlasništva. Nakon sklapanja prve nagodbe pred sudom tužiteljica da nije tražila predaju druga dva stana. Predmet prve nagodbe da je jedan trosoban stan, jednosoban stan i poslovni prostor što je sve predano, a do sklapanja te nagodbe da je došlo iz razloga što je htio da mu se skini zabilježba spora na nekretninama kako bi mogao realizirati prodaju stanova. Zbog toga da druga dva stana nije htio predati , jer je smatrao da trebaju predstavljati naknadu za štetu koja mu je nanesena u 6 prethodnih godina zabilježbom spora koju procjenjuje u iznosu od 4-5 milijuna kuna, jer je morao stanove prodavati po dvostruko nižoj cijeni. Na inicijativu sina tužiteljice da je sklopio nagodbu za druga dva stana, s time da mu vrati ključeve jednosobnog majčinog stana. Prilikom sklapanja druge nagodbe da je došlo do predaje ključeva. Predmet druge nagodbe da su i tri parking mjesta koja je također predao tužiteljici, te da je ona od tada u posjedu triju garažnih mjesta i dvaju stanova. Tvrdi da za svo vrijeme trajanja postupka nije dobio zahtjev tužiteljice niti njenog punomoćnika da uredi stanove, te da mu je u vrijeme sklapanja druge nagodbe punomoćnik tužiteljice rekao da mu stanove preda u stanju u kakvom se nalaze, da će ih urediti po svome. Nakon sklapanja drugog sporazuma da je smatrao kako je predmetni spor u cijelosti riješen. Osporava da je prilikom sklapanja drugog sporazuma pregovarano o isplati iznosa od 10.000,00 eura za potrebe uređenja stanova, te smatra da je predmetni postupak u službi toga da on snosi troškove postupka prema odvjetniku tužiteljice.

20.Na okolnost toga je li među strankama postignut usmeni sporazum o isplati iznosa od 10.000,00 eura sud je suočio svjedoka A. P. i zz tuženika u sudnici, svjedok A. P. je rekao da su o tome govorili u prisutnosti bivšeg odvjetnika tužiteljice u sudskom hodniku a prilikom sklapanja nagodbe da se nije moglo govoriti o točnom iznosu jer nije imao ključeve stana te da je tek po preuzimanju ključeva utvrdio da stanovi nisu uređeni. Nakon dopunskog sporazuma kada je trebalo biti ročište na sudu da se govorilo o tome da je potrebno te stanove urediti. U sudskom hodniku da je pred bivšim odvjetnikom rekao tuženiku da potražuje 10.000,00 eura na ime uređenja stanova, na što se tuženik nije očitovao, a prije toga nije dogovarao s tuženikom iznos od 10.000,00 eura na ime uređenja stanova, niti je o tome poslije s njim razgovarao. Tuženik pak tvrdi da se u sudskom hodniku nije razgovaralo o nikakvim radovima niti je to bio predmet spora već da se razgovaralo o tome da on obešteti ranijeg pun. tužiteljice, radi čega je bio spreman platiti 3.000,00 eura, dok veći iznos do 10.000,00 eura koliko je potraživao bivši punomoćnik nije bio spreman platiti. Tuženik ističe kako je svjedok P. pripremio tekst dopunskog sporazuma kojeg je potpisao, te da je u trenutku potpisivanja rečeno da je time u cijelosti riješen spor među strankama, te da je predajom ključeva smatrao kako je spor riješen.

21.Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

22.Prema odredbi čl. 65. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je obvezan zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je .

23.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako konačno precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice nije utemeljen. Naime, kako je naprijed navedeno, tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na iznos od 89.380,50 kn koliko je sudski vještak građevinske struke J. Š.. procijenio vrijednost ulaganja u dva stana oznake S8 i S9 u zgradi označenoj na čest zgr. KO S. koji su predani tužiteljici temeljem dopunskog sporazuma stranaka, ali ne po sistemu ključ u ruke kako je ugovoreno ugovorom od 17. 1. 2007. Glede ovog sporazuma, koji ujedno predstavlja zadnji dogovor stranaka u ovom postupku, tužiteljica je najprije osporavala da bi bilo manjkavosti u pogledu zastupanja, odnosno da njen sin A. P. nije bio ovlašten za sklapanje tog sporazuma, no nakon saslušanja tužiteljice i samog A. P.

nedvojbeno je utvrđeno kako je isti imao punomoć za zastupanje od tužiteljice, koja je s dopunom sporazuma (sudske nagodbe) upoznata i ista predstavlja njenu volju. Ova dopuna potpisana je od strane tuženika i punomoćnika tužiteljice A. P., iz iskaza stranaka proizlazi da je tekst iste sastavio i tuženiku na potpis pružio upravo A. P.. Dopuna sporazuma nije datirana, no iz iskaza stranaka proizlazi da je zaključena 2017. Ugovor koji je zaključen 17. 1. 2007. obvezuje tuženika na predaju četiri stana, poslovnog prostora i tri garažna mjesta precizno označena i opisana u čl. 4 tog ugovora. Ovim ugovorom nadalje je ugovoren, za slučaj da tuženik ne ishodi potrebnu pravomoćnu građevinsku dozvolu i ne preda tužiteljici ugovorene nekretnine u roku 18 mjeseci raskid ugovora (čl. 7.) te prodaja predmetnih nekretnina i isplata tužiteljice za iznos od 500.000,00 eura dok bi ostatak dobivenog novca nakon prodaje pripao tuženiku. Međutim, tijekom postupka stranke su zaključile sudsku nagodbu i izvansudsku nagodbu temeljem koje su tužiteljici predana u posjed četiri stana, poslovni prostor i tri garažna mjesta, dakle onoliko nekretnina koliko je ugovoreno, s time što je jedan stan vraćen tuženiku. Sklopljena sudska nagodba i dopuna sporazuma iz 2017. sadrže pravu volju stranaka, nesporno je da su tužiteljici predani ključevi svih prostora koji su predmet nagodbe i sporazuma te da je stupila u posjed istih, odnosno da je nakon sklapanja sporazuma i nagodbe u posjedu svih nekretnina koje su predmet istih. Prvim ugovorom, kao sankcija za neispunjenje ugovora predviđen je raskid ugovora i prodaja predmetnih nekretnina, dakle nigdje se ne spominje naknada štete za slučaj da nekretnine nisu predane u ugovorenom stanju. Prilikom predaje nekretnina nije sastavljen nikakav zapisnik iz kojeg bi bilo razvidno da je tužiteljica imala primjedbi na stanje zatečenih nekretnina, te da bi tuženiku ostavila bilo kakve rokove za saniranje tih nedostataka. Tužiteljica je sama, putem svog punomoćnika sastavila tekst dopunskog sporazuma, potvrđuje da on predstavlja njenu volju, da je preuzela ključeve u dopunskom sporazumu navedenih nekretnina i da je u posjedu istih, pa sud smatra kako je sklapanjem ovog sporazuma među strankama u cijelosti riješen predmet spora, i da se prilikom dopune sporazuma nije pregovaralo o iznosu kojeg bi tuženik trebao isplatiti tužiteljici na ime ulaganja u predana dva stana do gotovosti ključ u ruke. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka A. P., koji smatra da je predmet spora novčani iznos za uređenje triju stanova i plaćanje parničnih troškova. Da se prilikom sklapanja dodatnog sporazuma nije govorilo o isplati iznosa od 10.000,00 eura, proizlazi iz dijela iskaza gdje navodi da se nije moglo govoriti o točnom iznosu jer nije imao ključeve stanova, te da je o tome govorio s tužiteljem u sudskom hodniku, na što se tuženik nije očitovao. Dakle, u trenutku sklapanja dodatnog sporazuma tužiteljica putem svog punomoćnika nije dogovarala s tuženikom isplatu iznosa od 10.000,00 eura,već se o tome govorilo u sudskom hodniku i to povodom pitanja naplate troškova ranijem punomoćniku. Tekst sporazuma koji je potpisan 2017. u cijelosti apsorbira prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio na predaju četiri stana, poslovnog prostora i triju garažnih mjesta, što je sklapanjem navedenog sporazuma finalizirano, radi čega je i priznata točka I. tužbenog zahtjeva.

24.Dakle, sud smatra kako su sklapanjem dviju sudskih nagodbi i dopunom sporazuma stranke u cijelosti riješile predmet spora, te da isplata koju tužiteljica potražuje nije predmet dopunskog sporazuma, a niti ima uporište u ugovoru o kupoprodaji od 17. 1. 2007., kojim je u slučaju neispunjenja ugovornih obveza od strane tuženika predviđen raskid ugovora. Tekst sporazuma pisala je tužiteljica i on predstavlja njenu pravu volju, istim sporazumom obvezala se tuženiku vratiti jedan stan, i da je doista imala namjeru potraživati utuženi iznos, to bi s obzirom na međusobne odnose stranaka bilo naznačeno u istom.

25.Kako je tuženik priznao točku I. tužbenog zahtjeva od 12. 2. 2020., to je sukladno odredbi čl. 331. ZPP-a u odnosu na ovu točku tužbenog zahtjeva odlučeno kao u izreci.

26.Imajući u vidu činjenicu da je priznanjem točke I. tužbenog zahtjeva, nakon nagodbe i sporazuma stranaka odlučeno o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu te da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji je naknadno postavljen, uzimajući u obzir dužinu trajanja postupka i samo postupanje stranaka tijekom postupka, sud smatra da u konkretnom slučaju svaka stranka treba snositi svoje troškove pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a.

U Splitu, 14. srpnja 2022.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.