Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-294/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u O. po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja K. V., OIB: ..., iz O., zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u O., protiv tuženika G., OIB: . . . , O., zastupanog po punomoćnici.J. Č.-D., odvjetnici u O., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. tuženika G., OIB: . . . , O., kojom se tužitelju K. V., OIB: . . ., iz O., otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., između tuženika i tužitelja, s danom 28. srpnja 2021., te se nalaže tuženiku G., OIB: . . . , O., da tužitelju K. V., OIB: . . . , O., naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu, u iznosu 13.650,00 kn bruto, (slovima: trinaest tisuća šesto pedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku G., OIB: . . . , O., naknaditi tužitelju K. V., OIB: . . . , iz O., prouzročeni trošak u iznosu 6.250,00 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18. rujna 2019. navodi da je bio zaposlen kod tuženika od 9. ožujka 2017., na neodređeno vrijeme, na poslovima skladišnog radnika. Prije toga je bio zaposlen kod tuženika na određeno vrijeme od 22. listopada 2016. do 8. ožujka 2017. Dana 1. kolovoza 2019. tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, kojim otkazuje Ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga. Navedenu Odluku tužitelj je primio poštom 8. kolovoza 2019., a kako je tužitelj smatrao da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita, jer nije točan navod tuženika da je došlo do smanjenja obima poslovanja, već da je isti dobio otkaz iz razloga što je otišao na bolovanje, tužitelj je u zakonom propisanom roku, tj. 20. kolovoza 2019. protiv iste podnio Zahtjev za zaštitu prava. Kako tuženik u zakonom propisanom roku nije odgovorio na podnijeti Zahtjev za zaštitu prava, odnosno nije udovoljio zahtjevu tužitelja, tužitelj u propisanom roku podnosi ovu tužbu. Osporava Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. jer smatra da je Odluka nedopuštena i nezakonita, te da je donijeta suprotno odredbama Zakona o radu. U obrazloženju donijete Odluke tuženik navodi da je tužitelj obavljao poslove na radnom mjestu skladišnog radnika, da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga kod njega smanjen obim posla, pa da je uslijed toga došlo do potrebe smanjenja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je tužitelj radio. Navod tuženika da je smanjen obim poslovanja, pa da je zbog toga došlo do potrebe smanjenja izvršitelja na radnom mjestu skladišnog radnika, nije točan, niti istinit, jer, osim tužitelja, na radnom mjestu skladišnog radnika rade još dva radnika. Prije nego je tužitelj otišao na bolovanje, radnik D. Š. je sam dao otkaz ugovora o radu. Odlaskom radnika D. Š. nije smanjen obim posla, već naprotiv povećan je obim poslovanja, pa je upravo suprotno tvrdnji tuženika, postojala potreba da se zadrži dosadašnji broj radnika na poslovima skladišnog radnika. Tužitelj je u vremenu od 2. srpnja 2019. – 31. kolovoza 2019. zbog zdravstvenih razloga bio na bolovanju. Nakon odlaska tužitelja na bolovanje, tuženik je na iste poslove primio drugog radnika, a kojeg je tužitelj vidio da radi poslove koje je i on radio prije nego je otišao na bolovanje. Ukoliko je smanjen obim posla, pa je i zbog toga došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na poslovima skladišnog radnika, a zbog čega je tužitelju i otkazan ugovor o radu, zbog čega onda tuženik prima drugog radnika na poslove koje je obavljao tužitelj. Zapošljavanjem drugog radnika, nakon odlaska tužitelja na bolovanje, razvidno je da kod tuženika nije došlo do potrebe smanjenja izvršitelja na poslovima koje je obavljao tužitelj. Glavni razlog otkaza ugovora o radu tužitelja je u tome što je tužitelj otišao na bolovanje, a što tuženiku nije odgovaralo. Kako tuženik nije ničim dokazao smanjenje obima posla, pa time nije niti dokazao da je došlo do potrebe smanjenja izvršitelja, već naprotiv nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju, zapošljavanjem drugog radnika na istim poslovima, nije došlo do smanjenja broja izvršitelja, odnosno tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (u smislu odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o radu), pa je razvidno da je takav otkaz protivan odredbama Zakona o radu, odnosno da je isti nezakonit, odnosno nedopušten. Kako tuženik kao poslodavac (u smislu odredbe članka 135. stavka 3. Zakona o radu) nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelja, tužitelj smatra da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. nedopuštena i nezakonita, te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se: I. Utvrđuje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. tuženika G., OIB: . . . , O., kojom se tužitelju K. V., OIB: . . . , iz O., otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao; II. Nalaže tuženiku G., OIB: . . . , O., da tužitelja K. V., OIB: . . . , iz O., vrati na rad.na poslove iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 9. ožujka 2017. i to na poslove skladišnog radnika, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. III. Nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. U podnesku od 3. studenoga 2021. tužitelj navodi da je nakon podnošenja tužbe ostao bez ikakvih primanja za život pa je bio primoran naći drugi posao te je otišao u R. S. gdje se 29. srpnja 2021. zaposlio kod poslodavca S plus, družba za proizvodnjo, posredništvo, trgovino in druge storitve d.o.o. u Mariboru. Kako tužitelj smatra da je otkaz ugovora o radu tuženika nedopušten, a u međuvremenu se zaposlio kod drugog poslodavca, odustaje od vraćanja na rad kod tuženika, pa sukladno odredbi članka 125. stavak 3. Zakona o radu postavlja zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 28. srpnja 2021.

Ugovorom o radu tužitelja (članak 9.) osnovna plaća tužitelja ugovorena je u iznosu 4.550,00kn. Tužitelj od tuženika potražuje da mu se na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora isplati iznos od tri ugovorene mjesečne plaća tužitelja, odnosno ukupan iznos od 13.650,00 kn bruto. Budući tužitelj odustaje od vraćanja na rad kod tuženika, te predlaže sudu da utvrdi sudski raskid ugovora o radu, te da isplati naknadu štete zbog sudskog raskida, tužitelj preinačuje tužbeni zahtjev pod točkom II. petita, tako da točka II. tužbenog zahtjeva glasi: Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017. između tuženika i tužitelja s danom 28. srpnja 2021., te se nalaže tuženiku G., OIB: ..., O., da tužitelju K. V., OIB: ..., iz O., naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 13.650,00 kn bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Međutim, ne spori da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 9. ožujka 2017. na neodređeno vrijeme na poslovima skladišnog radnika, kao i da je 1. kolovoza 2019. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, kojim je otkazao Ugovor o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga. Priznaje da je tužitelj uložio pravovremeno zahtjev za ostvarivanje prava protiv Odluke o otkazu ugovora o radu koji je tuženik primio 20. kolovoza 2019. Navodi da je odluka tuženika, kao malog poslodavca sa devet radnika zaposlenih u punom radnom vremenu i jednim sa manje od polovine radnog vremena, o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2009. zakonita i dopuštena. Priznaje da je radniku D. Š., koji je ugovorio rad na poslovima skladišnog radnika, viličariste, vozača i rezača prestao radni odnos na njegov zahtjev 30. lipnja 2019. Umjesto tog radnika tuženik je 15. srpnja 2019. temeljem Ugovora o radu primio na rad, prema tadašnjim svojim potrebama posla, radnika A. T. i to na poslove skladišnog radnika,

viličaristu i plinorezača. Tužitelju je bolovanje otvoreno 2. srpnja 2019. i ono nije ni u kakvoj svezi s razlogom otkaza. Tuženik kao mali poslodavac u vlasništvu obitelji P. unatrag više od godine dana nije širio djelatnost zbog teške bolesti direktora i osnivača koji je bio organizator i voditelj poslovanja ovog trgovačkog društva (a koji je umro 15. kolovoza 2019.) i u tome kontekstu se polako smanjivao obujam posla, napose na poslovima skladišnog radnika. Upravo to je bio opravdani razlog otkaza. Na radno mjesto skladišnog radnika, a koje je obavljao tužitelj, nitko nije primljen u radni odnos kod tuženika. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz nadoknadu troškova postupka tuženiku. U podnesku od 13. ožujka 2020. navodi da je do 31. srpnja 2019. kod tuženika bilo tri izvršitelja na radnom mjestu skladišnog radnika, a odlukom tadašnjeg člana uprave P. P. (uz savjetovanje s tadašnjim prokuristom društva Lj. P.) broj izvršitelja je smanjen na dva jer je ocijenjeno da je to dostatan broj izvršitelja za ovo radno mjesto jer su se zalihe na skladištu smanjivale, a nije bilo novih ugovaranja temeljem kojih bi bilo za očekivati da će doći do promjene, tj. ponovnog povećanja zaliha na skladištu. Tuženik je mali poslodavac koji nema obveze donositi opće akte o radu i unutarnjoj organizaciji. Njegove odluke o potrebnom broju izvršitelja za radna mjesta koja je utvrdio i perfektuirao kroz sklopljene ugovore o radu su u njegovoj autonomnoj nadležnosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2017. (list 6-8 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 21. listopada 2016. (list 9-11 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. (list 12-13 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 20. kolovoza 2019. uz potvrdu o primitku (list 14-15 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 9. rujna 2019. (list 16 spisa), Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28. lipnja 2019. (list 21 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2015. (list 22-23 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2019. (list 24-25 spisa), Uvjerenje o osposobljenosti od 11. studenoga 2003. (list 30 spisa), Izvadak iz matice umrlih od 30. kolovoza 2019. (list 31 spisa), Izvatke iz sudskog registra (list 32-38 spisa), Izvod iz evidencije o radnicima poslodavca G. O. od 5. ožujka 2020. (list 43 spisa), tromjesečni izvještaj poduzetnika za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. (list 44-46 spisa), tromjesečni izvještaj poduzetnika za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2019. (list 47-49 spisa), Pogodbo o zaposlitvi od 29. srpnja 2021. (list 57-68 spisa), iskaz svjedokinje M. P. (stranica 70-71 spisa), iskaz zakonske zastupnice tuženika Lj. P. (stranica 71-73 spisa) i iskaz svjedoka Ž. L. J. (stranica 84-85 spisa).

4. Nije izveden dokaz saslušanjem tužitelja, budući je isti odustao od tog dokaznog prijedloga.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 1. kolovoza 2019. te, ukoliko sud utvrdi otkaz nedopuštenim, zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu odnosno isplatom novčanog iznosa na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

6. Nesporno je među strankama da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladišnog radnika, da mu je 1. kolovoza 2019. tuženik redovito otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je tužitelj protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu pravodobno uložio Zahtjev za zaštitu prava. Navedena utvrđenja proizlaze i iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2017., Ugovora o radu na određeno vrijeme od 21. listopada 2016., Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. i Zahtjeva za zaštitu prava od 20. kolovoza 2019.

7. Spornim se ukazuje prije svega je li Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. dopuštena, te je li tužitelju prestao radni odnos temeljem navedene odluke. Radi utvrđenja tih činjenica izvedeni su dokazi kako slijedi u nastavku.

7.1. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2017. utvrđeno je da su ga sklopili tužitelj i tuženik, da će tužitelj za tuženika obavljati poslove skladišnog radnika (članak 2.) i da osnovna plaća za obavljanje navedenih poslova iznosi 4.550,00 kn bruto (članak 9. stavak 1.).

7.2. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. (dalje u tekstu: Odluka o redovitom otkazu) utvrđeno je da je tuženik tužitelju K. V. zaposlenom na radnom mjestu skladišnog radnika otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 9. ožujka 2017. zbog poslovno uvjetovanih razloga (članak 1.). Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je zbog gospodarskih, te organizacijskih razloga kod poslodavca smanjen obim posla, pa je uslijed toga došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj. Ujedno je navedeno da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, pa nema obvezu savjetovanja iz članka 150. Zakona o radu.

7.3. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 20. kolovoza 2019. utvrđeno je da ga je tužitelj podnio protiv Odluke o redovitom otkazu, da se istoj protivi, jer da mu otkaz nije dan po zakonu, budući da je otkaz dobio jer je bio na bolovanju, a što nije važeći otkaz. Navodi da razlozi koji se navode u otkazu nisu istiniti, već su navedeni samo radi zadovoljenja zakonske forme, a da je pravi razlog otkaza u tome što je otišao na bolovanje, što je poslodavcu smetalo.

7.4. Uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 9. rujna 2019. utvrđeno je da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u vremenu od 2. srpnja 2019. do 31. kolovoza 2019. zbog bolesti, odnosno ostalih ozljeda.

7.5. Uvidom u Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28. lipnja 2019. utvrđeno je da su ga sklopili tuženik, kao poslodavac i D. Š., kao radnik, da je radnik bio u radnom odnosu kod poslodavca temeljem Ugovora o radu od 31. srpnja 2015. kojeg su poslodavac i radnik sporazumno raskinuli s 30. lipnja 2019. (članak 1.i 2.).

7.6. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2015. utvrđeno je da su ga sklopili tuženik, kao poslodavac i D. Š., kao radnik, da će radnik za poslodavca obavljati poslove skladišnog radnika, viličariste, vozača, rezača (članak 1.), i da osnovna plaća za obavljanje navedenih poslova iznosi 5.300,00 kn bruto (članak 9. stavak 1.).

7.7. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2019. utvrđeno je da su ga sklopili tuženik, kao poslodavac i A. T., kao radnik, da će radnik za poslodavca obavljati poslove skladišnog radnika, viličariste i plinorezača (članak 2.), i da osnovna plaća za obavljanje navedenih poslova iznosi 5.300,00 kn bruto (članak 9. stavak 1.).

7.8. Uvidom u uvjerenje o osposobljenosti koje je 11. studenoga 2003. izdala Ustanova za obrazovanje iz zaštite na radu iz O. utvrđeno je da je tužitelj 1. listopada 2003. upisao program osposobljavanja za stjecanje stručne osposobljenosti i za rad na siguran način rukovatelja radnim strojevima za dizanje, utovar i prijenos materijala, kao i da je nakon položenih ispita provjere osposobljen za obavljanje poslova: rukovatelj viličarom.

7.9. Uvidom u Izvadak iz matice umrlih utvrđeno je da je P. P. iz O., rođen 6. svibnja 1945., umro 15. kolovoza 2019.

7.10. Uvidom u Izvatke iz sudskog registra utvrđeno je da je predmet poslovanja tuženika proizvodnja metala, proizvodnja proizvoda od metala, osim strojeva i opreme, reciklaža, restorani, barovi, cestovni prijevoz robe, poslovanje nekretninama te da je direktor tuženika Lj. P..

7.11. Uvidom u Izvod iz evidencije o radnicima tuženika utvrđeno je da su na dan 5. ožujka 2020. kod tuženika, među ostalim, zaposleni: Ž. Š. na radnom mjestu skladišnog radnika, vozača, viličarista, rezača metala; M. T. i Z. T. na radnom mjestu skladišnog radnika; J. L. na radnom mjestu skladišnog radnika, rezača i A. T. na radnom mjestu skladišnog radnika, viličarista i plinorezača.

7.12. Uvidom u tromjesečni izvještaj poduzetnika – G. za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. utvrđeno je da je tuženik u tom razdoblju ostvario ukupne prihode u iznosu 3.749.037 kn, a u istom razdoblju prošle godine 3.847.510kn, time da su prihodi gotovo u cijelosti ostvareni od prodaje u zemlji, da su ukupni rashodi iznosili 3.786.237 kn, a u istom razdoblju prošle godine 3.845.137 kn, da su zalihe na kraju tekućeg razdoblja iznosile 2.296.148 kn, a s 1.1. tekuće godine 2.535.210 kn, kao i da je u tekućem razdoblju kod tuženika bilo zaposleno 11 radnika, a u istom razdoblju prošle godine 13 radnika.

7.13. Uvidom u tromjesečno izvješće poduzetnika – G. za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u tom razdoblju ostvario ukupne prihode u iznosu 5.877.057 kn, a u istom razdoblju prošle godine 5.896.301kn, time da su prihodi u cijelosti ostvareni od prodaje u zemlji, da su ukupni rashodi iznosili 5.822.775 kn, a u istom razdoblju prošle godine 5.875.573 kn, da su zalihe na kraju tekućeg razdoblja iznosile 1.855.462 kn, a s 1.1. tekuće godine 2.535.211 kn, kao i da je u tekućem razdoblju kod tuženika bilo zaposleno 11 radnika, a u istom razdoblju prošle godine 13 radnika.

7.14. Svjedokinja M. P. je iskazala da je kod tuženika uposlena od 1988. godine na poslovima računovotkinje. Poznato joj je da je kod tuženika do smanjenja obima posla došlo tijekom 2018. godine, a za tu godinu ne sjeća se u kojem postotku, dok za 2019. godinu procjenjuje da je obim posla kod tuženika smanjen za oko 30%, iako se ne sjeća detalja. Tuženik se bavi maloprodajom i veleprodajnom crne metalurgije. Za te potrebe tuženik naručuje proizvode, drži ih u skladištu, te ih kasnije prodaje krajnjim kupcima. U 2019. godini već se nazirao početak krize, pa je bila i manja potreba za naručivanjem robe, a samim tim i za skladištarom. U trenutku kada je tužitelj dobio otkaz kao skladištari su bila zaposlena 3 radnika. Tužitelj je radio isključivo kao skladišni radnik, a u skladištu je radio i D. Š., međutim D. Š. radio je i kao vozač. Danas tuženik ima zaposlena 2 skladištara. Ne zna je li se povećao obim posla u skladištu budući da je D. Š. dao otkaz. A. T. koji je zaposlen 2019. godine radio je na poslovima skladištara i varioca. Nema saznanja zašto je A. T. ugovorena veća plaća nego li tužitelju, a s obzirom da je smanjen obim posla. Ne zna na čije mjesto je zaposlen radnik A. T., vjerojatno ničije. Poslove tuženika je vodio tadašnji direktor P. P. koji je ujedno bio i osnivač tuženika. Isti se razbolio par godina prije 2019. godine, ali mu se 2019. godine zdravstveno stanje pogoršalo i tijekom te godine nije često dolazio u firmu. Isključivo P. P. vodio je poslove tvrtke vezano za narudžbe robe. Tijekom 2019. godine kada je on bio bolestan svu dokumentaciju donosili su mu kući budući da nije bio u zdravstvenom stanju dolaziti u firmu. Ukoliko bi pojedini skladišni radnik bio na bolovanju, njega bi tada mijenjao drugi skladišni radnik. Ne zna jesu li poslovi plinorezača, rezača metala, viličara i vozača bili takvog obima da zahtijevaju puno radno vrijeme. Ne zna je li tijekom 2019. godine još koji radnik, osim tužitelja, dobio otkaz. Što se tiče obima posla isti je povećan u 2020.godini, što se tiče maloprodaje. Nakon što je P. P. umro, krajem 2019. godine njegove poslove preuzela je Lj. P..

7.15. Zakonska zastupnica tuženika Lj. P. (dalje u tekstu: z. z. tuženika) je iskazala da je kod tuženika bila prokurist dok njezin suprug P. nije preminuo, a nakon toga postala je z. z. tuženika. Njezin suprug vodio je sve poslove kod tuženika do svoje smrti. Njezin suprug razbolio se 2015. godine, ali tijekom 2019. godine bolest je eskalirala što se odrazilo na njegovu mogućnost vođenja firme u vidu otežane nabave robe i nemogućnosti traženja novih kupaca. Zbog toga je promet stagnirao i suprug joj je rekao da će dati otkaz jednom od skladištara, a tužitelja je izabrao budući da je on bio zadnji zaposlen na tom mjestu. Ne zna je li se nakon što je D. Š. dao otkaz, zbog toga povećao u skladištu obim posla, međutim A. T.nije primljen na mjesto D. Š., već je njezin suprug rekao da će A. T. primiti da isti radi kao plinorezač. A. T. primljen je na radno mjesto skladištara, viličara i plinorezača, ali njegova primarna funkcija je da radi kao plinorezač. Iako je došlo do smanjenja posla, A. T. je ugovorena plaća veća nego tužitelju, iz razloga što je njezin suprug tako procijenio

da

tako

treba

biti.

Plinorezače je na tržištu rada jako teško naći, budući da je malo ljudi osposobljeno za rad na tom mjestu jer za isto treba certifikat. Koliko joj je poznato njezin suprug je plinorezača tražio godinama. Poslove vozača, viličara, rezača metala i plinorezača su u tvrtki kada bi nekog zapošljavali kombinirali odnosno u ugovoru o radu bi se navelo da će radnik obavljati više poslova, budući da nije bilo potrebe da se zaposli primjerice isključivo vozač na puno radno vrijeme. Primjerice iz toga je razloga A. T. zaposlen i kao plinorezač i kao skladištar i kao viličarist. Nije upućena u to je li. bilo mogućnosti da tužitelj ostane raditi kod tuženika budući je imao uvjerenje da je položio za viličarista. Nije znala za dnevni ritam što su pojedini radnici radili budući da je radila do kraja 2019. godine financije za tuženika. Nakon što je tužitelj dobio otkaz, kod tuženika je zaposlen isti broj ljudi kako je bilo i u vrijeme kada je dobio otkaz. Viličarist ima tijekom dana povremeno posla ukoliko dođe roba, pa ju viličarom treba prebaciti u skladište, a postoje dani kada se viličar uopće niti ne pali. Do smanjenja obima posla došlo je zbog bolesti njezinog supruga, budući da je on dok je bio zdrav išao na teren, nabavljao robu i nalazio kupce, što nije bio u mogućnosti nakon što se razbolio. Promet kod tuženika je u 2019. godini opao za minimalno 1/3 u odnosu na 2018. godinu. Nakon što joj z. z. tuženika dan tromjesečni izvještaj poduzetnika (stranica 45 spisa) da objasni prihode od prodaje u zemlji, odnosno jesu li isti pali za 1/3, z. z. tuženika je navela kako nema odgovor na to pitanje. Međutim, parametar za stanje u tvrtki je stanje odnosno zaliha robe, a zaliha robe pala je za 1/3 što potvrđuju podaci na stranici 47 spisa. Zaliha robe bitna je zbog konkurentnosti na tržištu, jer što je bolja zaliha to je bolja i ponuda kupcima. Tijekom 2019. godine samo je tužitelj dobio otkaz. Nikome od radnika nisu smanjivali plaće. Prije nego li je tuženik zaposlio A. T. tuženik je za poslove plinorezača nalazio osobe koje su radile te poslove kod tuženika na ugovor o djelu. Tuženik je primio plinorezača Antala Tota upravo u vrijeme kada je kod tuženika bio smanjen obim posla upravo stoga što je imenovani imao tu kvalifikaciju.

7.16. Svjedok Ž. L. J. je iskazao da od 1993. godine radi kod tuženika na radnom mjestu referenta prodaje, da u opis njegovog radnog mjesta ulazi prodaja i nabava robe. Prodaju i nabavu robe, osim svjedoka, vršio je i direktor, time da je direktor tuženika 2019. godine je bio gospodin P., s time da je svjedok prodaju i nabavu vršio po dogovoru sa direktorom s kojim je svakodnevno bio u kontaktu. U poslovanju, svake godine pomalo, dolazilo je do promjena nabavne cijene robe, cijene su rasle, nabava je padala što se odrazilo i na smanjeno poslovanje. Smanjenje poslovanja reflektiralo se i na smanjenje broja radnika tako da je otprilike prije 10 godina u tvrtci radilo 10 skladištara i 3 komercijalista, dok danas radi 5 skladištara (od toga 2 skladišna radnika, 2 rezača metala, 1 rezač plinskih cijevi) i 1 komercijalista. Poslovanje tuženika predstavlja prodaju metala, željeza, cijevi, klinova, čelika, te uslužno rezanje što podrazumijeva kada netko kupi neku cijev tada mu odrežu koliko mu treba. Zna da je tužitelj radio u skladištu, ali s obzirom na svoj posao, nije bio s njime direktno u kontaktu. Smanjenje nabave odrazilo se i na smanjenje zaliha robe na skladištu. Posao skladišnog radnika ovisi o zalihama na skladištu. Misli da je tadašnji direktor tuženika gospodin P. umro 15. kolovoza 2019. Neposredno prije smrti telefonski je kontaktirao sa z.z. tuženika gospodinom P.. 2019. godine tuženik je imao zaposlena tri skladišna radnika od kojih je najkasnije došao gospodin V.. Poslove rezača obavljao je J. i A., time da je A. obavljao i poslove viličarista i plinskog rezača. Naime, bilo je radnika koji su obavljali više poslova, a obzirom se radilo o poslovima za kojima se potreba javljala periodično, npr. potreba za plinskim rezačem je svakodnevna ali ne u takom obimu da bi jedan radnik samo taj posao mogao raditi 8 sati dnevno 5 dana u tjednu. To je ovisilo o kupcima, o potrebi za uslugom rezanja. Tužitelj je bio skladišni radnik time da je obavljao i poslove viličarista. 2019. godine, osim tužitelja, nitko nije dobio otkaz, a niti nakon tužitelja pa sve do danas nitko nije dobio otkaz. Od 2019. godine odnosno od kada je tužitelj dobio otkaz, obim poslova se smanjivao, sve je teže i teže.

7.17. Odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. 127/17. i 98/19. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 2.), da se odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika (članak 3.).

7.18. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

7.19. Dakle, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, tuženiku, time da se pri dokazivanju postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu ne može osnovano pozivati na ono što ne sadrži obrazloženje odluke o otkazu. Stoga je u ovom slučaju tuženik bio dužan dokazati da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga kod njega smanjen obim poslova uslijed čega je došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj.

7.20. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je djelatnost tuženika maloprodaja i veleprodaja crne metalurgije, prodaja metala, željeza, cijevi, klinova, čelika, uslužno rezanje, i sl.; da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladišnog radnika s ugovorenom plaćom od 4.550,00 kn bruto; da je 30. lipnja 2019. sporazumno prestao radni odnos radniku koji je radio na poslovima skladišnog radnika, viličariste, vozača, rezača; da je od 2. srpnja 2019. do 31. kolovoza 2019. tužitelj bio na bolovanju; da je 15. srpnja 2019. tuženik zaposlio novog radnika na poslovima skladišnog radnika, viličariste i plinorezača s ugovorenom plaćom od 5.300,00 kn bruto; da je 1. kolovoza 2019. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga jer da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga kod poslodavca smanjen obim poslova, pa je time došlo do potrebe smanjenja broja izvršitelja.

7.21. Iz iskaza z. z. tuženika i svjedokinje M. P. proizlazi da je do smanjenja obima posla, odnosno do smanjenja zaliha robe na skladištu došlo uslijed bolesti tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika koji nije mogao ići na teren i nabavljati robu, nalaziti kupce. Premda je z. z. tuženika navela da je promet kod tuženika u 2019. godini opao za minimalno 1/3 u odnosu na 2018. godinu, ona nije mogla odgovoriti jesu li prihodi od prodaje u zemlji pali za 1/3, a obzirom na podatke koje sadrži izvještaj tuženika za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. prema kojem je tuženik u tom razdoblju ostvario ukupne prihode u iznosu 3.749.037 kn, a u istom razdoblju prošle godine 3.847.510 kn, time da su prihodi gotovo u cijelosti ostvareni od prodaje u zemlji. Jednako tako, svjedokinja M. P. je iskazala da je do smanjenja obima posla došlo još u 2018. godini, a u 2019. godini smanjen je za 30%, ali se ne sjeća detalja. Međutim, kraj činjenice da iz izvještaja tuženika za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019., odnosno za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2019., a točnost kojih je potpisao voditelj računovodstva i zakonski predstavnik tuženika, proizlazi da je tuženik imao gotovo iste ukupno prihode u navedenom razdoblju usporedivo s istim razdobljem prethodne godine, to se ne može uzeti da je promet pao u omjeru/postotku kako to navode z. z. tuženika i svjedokinja, odnosno da je uopće došlo do pada istog.

7.22. Z. z. tuženika i svjedok Ž. L. J. su iznijeli da ustvari obim poslovanja ovisi o zalihama na skladištu, jer što su zalihe veće veća je konkurentnost na tržištu, bolja je ponuda kupcima, a posao skladišnog radnika ovisi o zalihama na skladištu, pa kako je došlo do pada zaliha to je prestala potreba za radnim mjestom skladišnog radnika. Međutim, iz izvješća o poslovanju tuženika proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. ostvario ukupne prihode u iznosu 3.749.037 kn, a u istom razdoblju prošle godine 3.847.510 kn, dok je u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna 2019. ostvario ukupne prihode u iznosu 5.877.057 kn, a u istom razdoblju prošle godine 5.896.301 kao i da su zalihe 1. siječnja 2019. iznosile 2.535.211 kn, 30. lipnja 2019. 2.296.148 kn, a 30. rujna 2019. 1.855.462 kn. Dakle, samo u tri mjeseca (od 1. srpnja do 30. rujna 2019.) ukupan prihod tuženika je uvećan za 2.000.000 kn, dok su zalihe smanjene za 440.686 kn. Obzirom na ostvareni prihod u srpnju, kolovozu i rujnu 2019. usporedivo sa prihodom do 30. lipnja 2019., zamijećeno je da isti ne odstupa od prometa koji je ostvaren u razdoblju do 30. lipnja 2091., štoviše veći je, pa to ne može govoriti u prilog da je time prestala potreba za radnim mjestom skladišnog radnika na kojem je radio tužitelj, neovisno o stanju zaliha. Nejasno je kako je tuženik zaključio da je došlo do smanjenja obima poslova, pa da je proveo organizacijske mjere i dao otkaz tužitelju baš u vrijeme kad poslovanje tuženika nije odstupalo od poslovanja ranijih razdoblja 2019. godine. Štoviše da je došlo do smanjenja obima poslova, gledano samo kroz zalihe na koje se poziva tuženik, tada ne bi bilo potrebe niti za zapošljavanjem novog radnika s 15. srpnja 2019. koji je također radio na poslovima skladišnog radnika.

7.23. Nadalje u prilog smanjenju obima poslovanja ne ide niti okolnost što je s 30. lipnja 2019. kod tuženika prestao radni odnos radniku koji je radio i poslove skladišnog radnika kao i tužitelj, što je tuženik 15. srpnja 2019. zaposlio novog radnika koji je obavljao i poslove skladišnog radnika, za veću plaću od one koju je primao tužitelj, a da bi 1. kolovoza 2019. tuženik dao otkaz tužitelju, koji je obavljao poslove skladišnog radnika. Na to je z. z. tuženika iskazala da je novi radnik zaposlen isključivo iz razloga što je bio osposobljen za rad na poslovima plinorezača, potreba za kojim je kod tuženika postojala godinama, dok je ranije za obavljanje tih poslova tuženik nalazio osobe koje su radile te poslove kod tuženika na ugovor o djelu, a što se tiče plaće novog radnika koja je ugovorena u većem iznosu nego tužitelju, iskazala je da je njezin suprug procijenio da tako treba biti. Nadalje iz iskaza z. z. tuženika i svjedoka Ž. L. J. proizlazi da su kod tuženika radili radnici koji su obavljali i više poslova, a obzirom se radilo poslovima za kojima se potreba javljala periodično, npr. potreba za plinskim rezačem je svakodnevna, ali ne u takvom obimu da bi jedan radnik taj posao mogao raditi osam sati pet dana u tjednu. Tako je i tužitelj koji je bio skladišni radnik obavljao i poslove viličariste, za što je bio i osposobljen. Z. z. tuženika je iskazala da tuženik unatoč smanjenu obima poslova nije smanjivo plaće radnicima, a da je broj radnika kod tuženika u vrijeme kad je tužitelj radio i nakon otkaza tužitelju bio isti. Prema stavu ovoga suda posve je nelogično i neživotno da je tuženik zaposlio novog radnika na poslovima za koje niti ne postoji potreba da ih se obavlja u punom radnom vremenu, odnosno na poslovima na kojima je već imao zaposlenog radnika, a nakon čega je potonjem dao otkaz iz razloga da njegovo radno mjesto više nije potrebno, zbog smanjenja obima poslova. Da je uistinu došlo do smanjenja prometa na strani tuženika logično bi bilo postupanje tuženika npr. da smanji plaće postojećim radnicima, da ne zapošljava novog radnika na postojećim radnim mjestima, da novo zaposlenom radniku ne ugovara plaću koja je veća od one koju primaju radnici koji već rade kod tuženika, a upravo sve navedeno je tuženik učinio. Pored iznijetog svjedok Ž. L. J. je naveo da se od 2019. godine, odnosno od kada je tužitelj dobio otkaz, obim poslova smanjivao, da je sve je teže i teže, ali da nitko 2019. godine, osim tužitelja, nije dobio otkaz, odnosno niti nakon tužitelja pa sve do danas nitko nije dobio otkaz.

7.24. Uslijed iznijetog ovaj sud nalazi da tuženik nije dokazao da je razlog zbog kojeg je dao tužitelju redoviti otkaz uvjetovan gospodarskim i organizacijskim razlozima koji su doveli do smanjenja obima posla tuženika, a time i do smanjenja broj izvršitelja na radnom mjestu skladišnog ranika na kojem je radio tužitelj. Stoga je ovaj sud utvrdio da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2019. tuženika kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. ožujka 2017., nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i odlučio kao u točci I. izreke presude.

8. Iako je tužitelj iznio da mu je tuženik Ugovor o radu otkazao jer je otišao na bolovanje, a koju okolnost tužitelj nije dokazao, to ne utječe na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, budući je zadaća tuženika kao poslodavca dokazati postojanje razloga za otkaz, a ne postoji teret dokazivanja tužitelja, radnika da je do otkaza došlo iz nekog drugog razloga.

9. Odredbom članka 125. stavak 1. ZR-a propisano je ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, time da u smislu odredbe stavka 3. istoga članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. .

9.1. Pošto je tužitelj 29. srpnja 2021. zasnovao novi radni odnos (prema Pogodbi o zaposlitvi od 29. srpnja 2021.) to je neprihvatljiv nastavak radnog odnosa kod tuženika, slijedom čega se zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 28. srpnja 2021. ukazuje osnovanim. Osnovanim se ukazuje i zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu. Visina naknade štete određena je na način da je ugovorena mjesečna plaća tužitelj u iznosu 4.550,00 kn pomnožena s tri što daje iznos od 13.650,00 kn koji je tužitelju dosuđen u cijelosti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2022. kao dana presuđenja pa do isplate o čemu je odlučenu kao u točci II. izreke.

10. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.), te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika, za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 kn (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje u tekstu: Tarifa), zastupanje na ročištu 19. veljače 2020. u iznosu 1.000,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife), zastupanje na ročištu 4. studenoga 2021. u iznosu 1.000,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife), sastav podneska od 12. studenoga 2021. u iznosu 1.000,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 29. lipnja 2022. u iznosu 1.000,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife) što sve uvećano za PDV od 25%, iznosi 6.250,00 kn, o čemu je odlučeno u točci III. izreke presude.

U O. 14. srpnja 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.

Dostavljeno:

1. P. V., odvjetnik u O.

2. J. Č.-D., odvjetnica u O.

Broj zapisa: eb30e-ff1bc

Kontrolni broj: 05d21-4975f-f6d29

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.