Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac, Split
Poslovni broj: Pr-4484/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz S., …,OIB: …, koju zastupa
punomoćnik J. G., odvjetnik u S., protiv tuženika HZZ, OIB: …, sa sjedištem u Z., …., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26.svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 14.srpnja 2022..,
p r e s u d i o j e
I Dužan je tuženik HZZ, OIB: …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici R. M., OIB:…, ukupan iznos od 5.081,30 kuna, zajedno s zakonskom
zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:
- 351,33 kn od 05.02.2016. godine pa do isplate, -
409,89 kn od 04.03.2016. godine pa do isplate, -
392,07 kn od 05.04.2016. godine pa do isplate, -
409,89 kn od 05.05.2016. godine pa do isplate, -
409,89 kn od 04.06.2016. godine pa do isplate, -
404,27 kn od 06.07.2016. godine pa do isplate, -
409,89 kn od 03.08.2016. godine pa do isplate, -
409,89 kn od 03.09.2016. godine pa do isplate, -
402,01 kn od 05.10.2016. godine pa do isplate, -
394,88 kn od 04.11.2016. godine pa do isplate, -
404,10 kn od 08.12.2016. godine pa do isplate, -
410,08 kn od 06.01.2017. godine pa do isplate, -
273,11 kn od 03.02.2017. godine pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih zateznih kamata koji teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.984,37 kn zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena .
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dana 15.veljače 2021. podnijela tužbu kod ovog suda u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika kao stručni savjetnik za prava za vrijeme nezaposlenosti i da je tuženik tužiteljici u utuženom periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017. pogrešno obračunavao osnovnu plaću kao i dodatke na tu plaću i naknade jer nije uzeo u obzir povećanje osnovice od 6% za period od prosinca 2015.
do siječnja 2017., slijedom čega joj je isplaćen manji iznos od onoga na koji je imala pravo. Stoga tužiteljica tužbom potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.navodeći kako ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 5.822,90 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća, pa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate
1.1.Tužiteljica je na ročištu održanom 26.svibnja 2022. postavila konačni tužbeni zahtjev uređen u skladu s obračunom tuženika i to na način da od tuženika potražuje isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 5.081,30 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća, pa do isplate ,sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi,kako je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za plaće u javnim službama potpisala Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac i Sindikati javnih službi. Navodi dalje kako je HZZ javna
ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem tada važećeg članka 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' Narodne novine'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 44. i 45. Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ( Narodne novine 86/03). Tuženik ne spori da je tužiteljica u utuženom periodu bila radnica tuženika i još su uvijek jeste, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj, 27/01. i 39/09.).Tuženik nadalje osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata ad je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH koji na strani
sindikata zastupa radnike HZZ te su stoga navedeni
akti ništetni.Tuženik predlaže donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovani, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice.
3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, te podneska time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 21.ožujka 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava, istakao da je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama Narodne novine br. 123/2016. koja je donesena na sjednici Vlade RH 29. prosinca 2016. godine utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kuna bruto, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine. Slijedom navedenog tuženik je istakao da od siječnja 2017. tužiteljica nema osnovu da traži uvećanje za 6% već eventualno razliku od 3,9%. U odnosu na visinu uređenog tužbenog zahtjeva tuženik je naveo kako na istu nema primjedbi.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine, Dodatka Sporazumu od
13. svibnja 2009. godine, Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012. godine, priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. godine o
objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015. godine, priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015. godine, obračunskih listi tužiteljice za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. , izračuna razlike za isplatu plaće dostavljenu od strane tuženika, kao i pregledom ostale dokumentacije dostavljene u spis.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011..
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću tužiteljici prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na potonje navedeni osnov.
8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..
9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.
10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 2. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
12. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.
13. Također, Vlada RH i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
14. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“
15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
16. U odnosu na pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma), valja istaknuti da iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci VSRH broj Revr-408/12-2 i odluci
Ustavnog suda RH broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora
ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.
17.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.
18. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 5.081,30 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji nisu osporeni od strane tuženika, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
19. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.
20. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.
21. Na dosuđeni iznos, tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 5.081,30 kuna, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.
22. Tužiteljica je u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa joj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 5.081,30 kn. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za zastupanje na dvama ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 21.03.2022. i 26.05 2022. u iznosu od po 750,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, za sastav neobrazloženog podneska od 2.05 2022. u visini 187,50 kn sukladno Tbr.8.toč.3.Tarife, za sastav podneska od 4.ožujka 2022. 750,00 kuna, odnosno sveukupno 3.187,50 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 3.984,37 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom, dok za više zatraženo tužiteljici nije priznat trošak. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
U Splitu, 14.srpnja 2022.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
