Poslovni broj: Gž-625/2022-3
Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-625/2022-3
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P UB L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz V., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima M. G. i H. Š., odvjetnicima iz Z. V.., protiv tuženice Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 P-835/19-24 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tuženice, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 P-835/19-24 od 24. veljače 2022. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja:
- radi utvrđenja ništetnim dijela odredaba članka 18. točka J) Ugovora o kreditu broj 3206929647 od 28. lipnja 2006. godine koja glasi: „ Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Z. B. d.d. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Z. B. d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Z. B. d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, točka K) koja glasi: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica……. EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS- a……., te točke L) koja glasi: Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže“, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkama I., II., IV., V. i VI. izreke, te u preostalom dijelu pod točkom III. izreke.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 3206929647 od 28.06.2006. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja R. J. iz V., OIB: ..., kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 20.300,00 CHF u protuvrijednosti u kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja i tužene Z. B. d.d., Z., OIB: ..., te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj 3206929647 od 28.06.2006. godine kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 3204687913 od 19.04.2005. godine te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak na ugovorne strane.
III. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 18. točka c) Ugovora o kreditu broj 3206929647 od 28.06.2006. godine koja glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate „ , točka J) koja glasi: „ Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Z. B. d.d. …… Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Z. B. d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Z. B. d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, točka K) koja glasi: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica……. EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS- a……., te točke L) koja glasi : Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže“.
IV. Nalaže se tuženoj Z. B. d.d., Z., OIB: ..., da tužitelju R. J. iz V., OIB: ..., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčane tražbine u domaćoj valuti, u iznosu od 5.217,35 kuna, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31.12.2007. godine, a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, na slijedeće iznose:
– 29,54 kn počevši od 1 studeni 2007. do isplate
– 29,82 kn počevši od 1 prosinac 2007. do isplate
– 29,85 kn počevši od 1 siječanj 2008. do isplate
– 30,35 kn počevši od 1 veljača 2008. do isplate
– 60,81 kn počevši od 1 ožujak 2008. do isplate
– 61,63 kn počevši od 1 travanj 2008. do isplate
– 59,84 kn počevši od 1 svibanj 2008. do isplate
– 59,59 kn počevši od 1 lipanj 2008. do isplate
– 60,05 kn počevši od 1 srpanj 2008. do isplate
– 58,75 kn počevši od 1 kolovoz 2008. do isplate
– 59,25 kn počevši od 1 rujan 2008. do isplate
– 59,82 kn počevši od 1 listopad 2008. do isplate
– 64,97 kn počevši od 1 studeni 2008. do isplate
– 61,19 kn počevši od 1 prosinac 2008. do isplate
– 65,38 kn počevši od 1 siječanj 2009. do isplate
– 66,19 kn počevši od 1 veljača 2009. do isplate
– 66,55 kn počevši od 1 ožujak 2009. do isplate
– 65,56 kn počevši od 1 travanj 2009. do isplate
– 65,46 kn počevši od 1 svibanj 2009. do isplate
– 64,51 kn počevši od 1 lipanj 2009. do isplate
– 63,45 kn počevši od 1 srpanj 2009. do isplate
– 81,81 kn počevši od 1 kolovoz 2009. do isplate
– 82,70 kn počevši od 1 rujan 2009. do isplate
– 82,19 kn počevši od 1 listopad 2009. do isplate
– 81,73 kn počevši od 1 studeni 2009. do isplate
– 82,84 kn počevši od 1 prosinac 2009. do isplate
– 83,92 kn počevši od 1 siječanj 2010. do isplate
– 84,76 kn počevši od 1 veljača 2010. do isplate
– 84,84 kn počevši od 1 ožujak 2010. do isplate
– 86,67 kn počevši od 1 travanj 2010. do isplate
– 86,18 kn počevši od 1 svibanj 2010. do isplate
– 78,51 kn počevši od 1 lipanj 2010. do isplate
– 83,40 kn počevši od 1 srpanj 2010. do isplate
– 81,50 kn počevši od 1 kolovoz 2010. do isplate
– 86,46 kn počevši od 1 rujan 2010. do isplate
– 84,41 kn počevši od 1 listopad 2010. do isplate
– 82,18 kn počevši od 1 studeni 2010. do isplate
– 68,20 kn počevši od 1 prosinac 2010. do isplate
– 70,62 kn počevši od 1 siječanj 2011. do isplate
– 68,86 kn počevši od 1 veljača 2011. do isplate
– 69,12 kn počevši od 1 ožujak 2011. do isplate
– 67,86 kn počevši od 1 travanj 2011. do isplate
– 68,35 kn počevši od 1 svibanj 2011. do isplate
– 72,54 kn počevši od 1 lipanj 2011. do isplate
– 73,14 kn počevši od 1 srpanj 2011. do isplate
– 69,28 kn počevši od 1 kolovoz 2011. do isplate
– 67,44 kn počevši od 1 rujan 2011. do isplate
– 65,06 kn počevši od 1 listopad 2011. do isplate
– 65,00 kn počevši od 1 studeni 2011. do isplate
– 64,74 kn počevši od 1 prosinac 2011. do isplate
– 65,54 kn počevši od 1 siječanj 2012. do isplate
– 66,55 kn počevši od 1 veljača 2012. do isplate
– 66,58 kn počevši od 1 ožujak 2012. do isplate
– 66,06 kn počevši od 1 travanj 2012. do isplate
– 66,23 kn počevši od 1 svibanj 2012. do isplate
– 66,58 kn počevši od 1 lipanj 2012. do isplate
– 66,31 kn počevši od 1 srpanj 2012. do isplate
– 66,23 kn počevši od 1 kolovoz 2012. do isplate
– 65,88 kn počevši od 1 rujan 2012. do isplate
– 65,20 kn počevši od 1 listopad 2012. do isplate
– 66,02 kn počevši od 1 studeni 2012. do isplate
– 66,31 kn počevši od 1 prosinac 2012. do isplate
– 66,20 kn počevši od 1 siječanj 2013. do isplate
– 65,03 kn počevši od 1 veljača 2013. do isplate
– 65,84 kn počevši od 1 ožujak 2013. do isplate
– 66,02 kn počevši od 1 travanj 2013. do isplate
– 65,66 kn počevši od 1 svibanj 2013. do isplate
– 64,58 kn počevši od 1 lipanj 2013. do isplate
– 63,97 kn počevši od 1 srpanj 2013. do isplate
– 64,51 kn počevši od 1 kolovoz 2013. do isplate
– 65,03 kn počevši od 1 rujan 2013. do isplate
– 65,96 kn počevši od 1 listopad 2013. do isplate
– 65,38 kn počevši od 1 studeni 2013. do isplate
– 65,64 kn počevši od 1 prosinac 2013. do isplate
– 65,85 kn počevši od 1 siječanj 2014. do isplate
– 20,90 kn počevši od 1 veljača 2014. do isplate
– 21,03 kn počevši od 1 ožujak 2014. do isplate
– 20,96 kn počevši od 1 travanj 2014. do isplate
– 20,83 kn počevši od 1 svibanj 2014. do isplate
– 20,74 kn počevši od 1 lipanj 2014. do isplate
– 20,79 kn počevši od 1 srpanj 2014. do isplate
– 20,96 kn počevši od 1 kolovoz 2014. do isplate
– 21,09 kn počevši od 1 rujan 2014. do isplate.
V. Nalaže se tuženoj Z. B. d.d., Z., OIB: ..., da tužitelju R. J. iz V., OIB: ...,s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčane tražbine u domaćoj valuti, u iznosu od 25.363,02 kuna, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, na slijedeće iznose:
– 5,42 kn počevši od 1 rujan 2006. do isplate
– 4,55 kn počevši od 1 listopad 2006. do isplate
– 2,24 kn počevši od 1 studeni 2006. do isplate
– 2,30 kn počevši od 1 travanj 2008. do isplate
– 55,81 kn počevši od 1 studeni 2008. do isplate
– 62,49 kn počevši od 1 siječanj 2009. do isplate
– 75,46 kn počevši od 1 veljača 2009. do isplate
– 81,25 kn počevši od 1 ožujak 2009. do isplate
– 65,29 kn počevši od 1 travanj 2009. do isplate
– 63,71 kn počevši od 1 svibanj 2009. do isplate
– 48,50 kn počevši od 1 lipanj 2009. do isplate
– 31,50 kn počevši od 1 srpanj 2009. do isplate
– 36,76 kn počevši od 1 kolovoz 2009. do isplate
– 47,94 kn počevši od 1 rujan 2009. do isplate
– 41,56 kn počevši od 1 listopad 2009. do isplate
– 35,81 kn počevši od 1 studeni 2009. do isplate
– 49,62 kn počevši od 1 prosinac 2009. do isplate
– 63,13 kn počevši od 1 siječanj 2010. do isplate
– 73,65 kn počevši od 1 veljača 2010. do isplate
– 74,65 kn počevši od 1 ožujak 2010. do isplate
– 97,58 kn počevši od 1 travanj 2010. do isplate
– 91,41 kn počevši od 1 svibanj 2010. do isplate
– 103,45 kn počevši od 1 lipanj 2010. do isplate
– 171,29 kn počevši od 1 srpanj 2010. do isplate
– 144,91 kn počevši od 1 kolovoz 2010. do isplate
– 213,77 kn počevši od 1 rujan 2010. do isplate
– 185,35 kn počevši od 1 listopad 2010. do isplate
– 154,35 kn počevši od 1 studeni 2010. do isplate
– 230,12 kn počevši od 1 prosinac 2010. do isplate
– 273,32 kn počevši od 1 siječanj 2011. do isplate
– 242,00 kn počevši od 1 veljača 2011. do isplate
– 246,59 kn počevši od 1 ožujak 2011. do isplate
– 224,09 kn počevši od 1 travanj 2011. do isplate
– 232,91 kn počevši od 1 svibanj 2011. do isplate
– 307,52 kn počevši od 1 lipanj 2011. do isplate
– 318,27 kn počevši od 1 srpanj 2011. do isplate
– 409,35 kn počevši od 1 kolovoz 2011. do isplate
– 372,20 kn počevši od 1 rujan 2011. do isplate
– 324,31 kn počevši od 1 listopad 2011. do isplate
– 323,06 kn počevši od 1 studeni 2011. do isplate
– 317,83 kn počevši od 1 prosinac 2011. do isplate
– 334,04 kn počevši od 1 siječanj 2012. do isplate
– 354,35 kn počevši od 1 veljača 2012. do isplate
– 354,93 kn počevši od 1 ožujak 2012. do isplate
– 344,42 kn počevši od 1 travanj 2012. do isplate
– 347,78 kn počevši od 1 svibanj 2012. do isplate
– 354,96 kn počevši od 1 lipanj 2012. do isplate
– 349,42 kn počevši od 1 srpanj 2012. do isplate
– 347,88 kn počevši od 1 kolovoz 2012. do isplate
– 340,75 kn počevši od 1 rujan 2012. do isplate
– 327,09 kn počevši od 1 listopad 2012. do isplate
– 343,64 kn počevši od 1 studeni 2012. do isplate
– 349,49 kn počevši od 1 prosinac 2012. do isplate
– 347,15 kn počevši od 1 siječanj 2013. do isplate
– 323,64 kn počevši od 1 veljača 2013. do isplate
– 339,94 kn počevši od 1 ožujak 2013. do isplate
– 343,67 kn počevši od 1 travanj 2013. do isplate
– 336,35 kn počevši od 1 svibanj 2013. do isplate
– 314,68 kn počevši od 1 lipanj 2013. do isplate
– 302,32 kn počevši od 1 srpanj 2013. do isplate
– 313,15 kn počevši od 1 kolovoz 2013. do isplate
– 323,66 kn počevši od 1 rujan 2013. do isplate
– 342,35 kn počevši od 1 listopad 2013. do isplate
– 330,80 kn počevši od 1 studeni 2013. do isplate
– 335,92 kn počevši od 1 prosinac 2013. do isplate
– 340,20 kn počevši od 1 siječanj 2014. do isplate
– 348,27 kn počevši od 1 veljača 2014. do isplate
– 356,73 kn počevši od 1 ožujak 2014. do isplate
– 352,39 kn počevši od 1 travanj 2014. do isplate
– 343,95 kn počevši od 1 svibanj 2014. do isplate
– 338,35 kn počevši od 1 lipanj 2014. do isplate
– 341,81 kn počevši od 1 srpanj 2014. do isplate
– 352,43 kn počevši od 1 kolovoz 2014. do isplate
– 363,28 kn počevši od 1 rujan 2014. do isplate
– 8.217,91 kn počevši od 1 rujan 2014. do isplate.“
2. Pobijanom odlukom o trošku obvezana je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 11.062,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 24.veljače 2022. do isplate (točka VI. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao neosnovan (točka VII. izreke).
3. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Neutemeljeno tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 220. stavak 1. ZPP-a, na koju tuženica ukazuje tvrdnjom da prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge, jer prema odredbi članka 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.).
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženica istom kao potrošaču u Ugovoru o kreditu kojeg su dana 28. lipnja 2006. sklopili tužitelj kao korisnik i tuženica kao kreditor, nametnula ugovorne odredbe i to one koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora i valutnu klauzulu u CHF, pa je taj način, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, stavljen u neravnopravan položaj i njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o ta dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.
10. Suprotno žalbenim navodima, u predmetnom slučaju se ne radi se o nedostatku procesne i stvarne legitimacije, jer sudužnik nije nužni suparničar s korisnikom kredita.
11. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da su stranke i to tužitelj, kao korisnik kredita i tuženica, kao davatelj kredita 28. siječnja 2006. zaključile ugovor o kreditu u iznosu od 20.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan isplate kredita, - da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamata od 4,90% (odredba članka 2. ugovora),
- da je u odredbi članka 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odlukama banke o kreditiranju građana,
- da su glavnica i povrat obveza vezani za CHF (članak 7. ugovora),
- da Ugovor o kreditu ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorne kamate, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorne kamate može odrediti ili temeljem kojih bi promjenjivost bila barem odrediva,
- da tuženica u ovom postupku nije dokazala da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imao utjecaj na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazala da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestila te informirala o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja,
- da je tuženica temeljem odredbe članka 2. Ugovora tj. odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditiranju građana u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,90% u više navrata povećavala kamatnu stopu te anuitete obračunavala temeljem izmijenjene i povećane stope u odnosu na početno ugovorenu,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno kako razlika više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope iznosi 5.217,35 kuna odnosno tečaja CHF 25.363,02 kuna, sve to u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF,
- da postupanje tuženice glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno odnosno riječ je o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,
- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim, i tuženice pravomoćno utvrđeno da su tuženice povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,
- da je u presudi Visokog Trgovačkog suda, koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH, utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09),
- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa na ime ugovorenih kamata i iz osnove ugovorene valutne klauzule nije zastarjelo, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, koja presuda u kolektivnom sporu je postala pravomoćna 14. lipnja 2014. vezano za nedopuštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a vezano uz valutnu klauzulu u lipnju 2018., pa kako je tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženici postavio u tužbi podnijetoj sudu 11. lipnja 2019., to je isti podnesen unutar zastarnog roka od pet godina.
12. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno kako je tuženica kao poslovna banka povrijedila prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorila nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku, pa je dužna tužitelju vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta sve shodno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), time da je visina pravilno utvrđena provedenim financijskim vještačenjem.
13. Protivno žalbenim prigovorima tuženice, ispravno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a kada je cijenio da se tuženica pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope isključivo temeljem odluke banke i uz ugovaranje valutne klauzule vezano za švicarski franak nije pridržavala načela savjesnosti i poštenja jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, te da nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača i nije mu dala nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenute odredbe, a što je onda uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja, pa je pravilno odredbu da banka promjeni kamatnu stopu svojim samostalnim odlukama kao i odredbu u kojoj je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima smatrao ništetnim i slijedom toga prihvatio zahtjev tužitelja u tom dijelu.
14. Inače, u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.
15. Ovo stoga, jer prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
16. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok članak 502.c ZPP-a uređuje učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tako se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
17. Dakle, imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama, koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba članka 502.c ZPP-a, ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba, nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda.
18. Na žalbene razloge tuženice vezano za presudu suda Europske unije broj C 81/19 od 9. srpnja 2020. te isticanje prigovora da bi se u konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13/EEZ, ponovno je za ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama.
19. Prema ispravnom pravnom shvaćanju suda prvog stupnja pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).
20. Budući da je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., dok je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu koji se odnosi ništetnost odredbi o ugovorenoj kamati donesena 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018., to zastara nije nastupila kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja (članak 225. ZOO-a).
21. Na žalbene navode tuženice za odgovoriti je da iz sadržaja tužbe proizlazi kako u tužbenom zahtjevu tužitelj nije naznačio novčani iznos isplatu kojeg zahtjeva od tuženice, obrazlažući da će visinu iznosa, kao i tijek kamata, odrediti nakon što tuženica dostavi u spis podatke i evidencije te nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. U takvim okolnostima, kako prvostupanjski sud tužbu s tužbenim zahtjevom navedenog sadržaja nije ocijenio nepodobnom za raspravljanje te se nije poslužio ovlaštenjem iz odredbe članka 109. ZPP-a i tužbu vratio tužitelju radi uređenja, preciziranje iznosa tužbenog zahtjeva u podnesku od 17. veljače 2021. nije od utjecaja za nastupanje zastare imajući u vidu da je, obzirom na činjenični i pravni osnov zahtjeva naveden u tužbi, riječ o istoj tražbini.
22. Suprotno žalbenim prigovorima, obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom, gdje je predmetni ugovor tužitelj sklopio kao fizička osoba za privatne svrhe, a ne u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti, tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.
23. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
24. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, tužitelj je stekao pravo od tuženice zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.
25. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevima zatražio isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženici isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito, nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženicu kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati tražene novčane iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako to nalaže odredba članka 1115. ZOO-a koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koja se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
26. Nadalje, predmet ovog postupka je i zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici radi utvrđenja ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita. U tom smislu prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe pod točkom 18.c) Ugovora o kreditu, odnosno o spornoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, te Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja ove naknade, pa način na koji je propisana nije razumljiv prosječnom potrošaču jer osim što je podložna jednostranim promjenama tuženika, njome je potrošač (tužitelj) stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, čime stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, radi čega je ista ništetna u smislu odredbe članka 87. stavka 1. Zakon o zaštiti potrošača.
27. Osnovom takvog utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i u tom dijelu.
28. Pritom je za ukazati i na pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. (Zaključak pod točkom 8.) da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.
29. Međutim, s pravom tuženica u žalbi upozorava da pobijana presuda nije zakonita kada je pod točkom III. izreke, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, utvrđena ništetnom odredba članka 18. J), K) i L) Ugovora o kreditu, a u kojoj je navedeno da se na sve što nije regulirano Ugovorom primjenjuju opći akti kreditora sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora, te da je korisnik kredita upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom time da mu je uručena otplatna tablica sa jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom, kao i da će poslovne knjige kreditora služiti za dokazivanje visine tražbine.
30. Naime, rezultati raspravljanja i ukupnost utvrđenih relevantnih činjenica, a niti činjenične tvrdnje samog tužitelja, ne daju valjano uporište za zaključak da bi se u navedenom dijelu radilo o nepoštenim ugovornim odredbama niti da postoje neki drugi zakonom propisani razlozi ništetnosti.
31. Utoliko, pravilnom primjenom materijalnog prava, u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan.
32. Odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VI. izreke ostaje neizmijenjena, s obzirom da tužitelj u predmetnom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg mu nisu nastali posebni troškovi, kako u prvostupanjskom stadiju, tako i u žalbenoj fazi postupka.
33. Inače, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
34. Radi svega iznesenog, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
35. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti, jer je s istom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu.
U Splitu 14. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić, v. r.
