Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-1657/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima K. Š., I. K., M. P., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. Š. & Partneri iz Z., protiv tuženika G. O. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-952/2019-38 od 11. veljače 2022., dana 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-952/2019-38 od 11. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke kao i u dijelu kojim tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 33.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznose od 30.000,00 kuna od 13. veljače 2019. do isplate, te na 3.000,00 kuna od 11. veljače 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj s preostalim tužbenim zahtjevom za iznos od 1.500,00 kuna i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da mu tuženik na iznos od 3.000,00 kuna plati zateznu kamatu tekuću od 13.02.2019. do 10.02.2022., dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.950,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i III. izreke kao i u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena kao radnik poslodavca J. E. d.o.o., a koji je bio osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika broj: …

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti tuženik određeno ne navodi koje bi to bitne povrede odredaba parničnog postupka bile učinjene. Naime, prvostupanjska presuda nije nerazumljiva i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da je tužitelj dana 19.06.2018. ozlijeđen na radu kod svog poslodavca J. E. d.o.o., na način da je u vanjskom prostoru proizvodne hale gdje se odlažu pomoćni metalni elementi, prilikom uzimanja pomoćnog elementa-profila za kojim se ukazala potreba na poslu (produžetak za vilicu viličara koja je bila složena na metalnim kosinama za tovar), takav profil skliznuo i ispao iz ruku pri čemu mu je produžetak pao na lijevu nogu iznad kapice zaštitnih cipela te je tužitelj zadobio udarac po stopalu;

- da je profil kojeg je tužitelj pokušao dohvatiti bio dužine 2 m, širine 10 cm i debljine 5 cm te težine 34 kg, a koje dimenzije proizlaze iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru RH, ministarstva, Inspektorata rada, Područni ured S., Ispostava Š. od 21.06.2018.,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu za potrebe posla skladišnog radnika kojom prilikom je vozio viljuškar, zatrebali produžeci za vilice viličara, koji su se nalazili ispred hale naslonjeni uza zid, a koji su mu bili potrebni da dohvati teret zbog njegovih većih dimenzija i da nije mogao drugačije postupiti prilikom dohvaćanja profila za viličar, nego li ga dohvaćati rukama, jer su profili bili složeni uza zid i istog je morao fizički uzeti rukama, dakle, zaokrenuti ga, spustiti na pod i namjestiti prema viličaru i tek tada zahvatiti viličarem. Isto tako, proizlazi da u trenutku kada je dohvatio prvi produžetak, imao je namjeru zaokrenuti ga, uzeo ga je, što je uzrokovalo da je zapeo, napravio je desnom nogom korak unazad te je profil pao na tužiteljevu lijevu nogu;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je koristio zaštitne rukavice, te da kada mu je profil pao na lijevu nogu i kada je već došlo do ozljeđivanja, skinuo radne rukavice i bacio ih, a iste je stavio na ruke čim je sišao s viličara, dakle prije ozljeđivanja;

- da iz iskaza svjedoka J. Ć. koji je neposredni očevidac štetnog događaja proizlazi da se tužitelju pomaknuo da mu da mjesta da pristupi profilu koji mu je trebao, a kako je bio udaljen od tužitelja 2 do 3 m, to je opazio kako tužitelj stoji na jednoj nozi, jauče i baca radne rukavice, pri čemu je prije toga posebno naglasio da je osobno vidio da je tužitelj stavio radne rukavice u trenutku kada je sišao s viličara, budući je tada pričao s tužiteljem koji mu je objasnio da će krenuti uzeti produžetak za vilice viličara i to zato jer je upravo svjedok, dalje trebao koristiti taj viličar;

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio: nagnječenje lijevog stopala, višekomadni prijelom početnog članka palca lijevog stopala, prijelom početnog članka drugog prsta lijevog stopala, djelomično iščašenje početnog članka trećeg prsta lijevog stopala, a liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 12.02.2019. ;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera su trajali sumarno tijekom 60 dana, da je tzv. primarni strah kod tužitelja bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta kod tužitelja trajao kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana, dok je kasni oscilirajući strah trajao kumulativno 90 dana, da su trajne posljedice ovog ozljeđivanja trajno smanjile životnu aktivnost tužitelja za 15%, koje se očituje u stanju po amputaciji drugog prsta lijevog stopala, deformitetu palca stopala, nemogućnosti pokreta u oba zgloba palca lijevog stopala, poremećenoj normalnoj građi i svodu stopala, bolovima pri dužem stajanju, hodanju po stepenicama, hodu po neravnom terenu, kao i da stanje po amputaciji drugog prsta lijevog stopala, devijacija palca lijevog stopala te opisani ožiljci u području lijevog stopala predstavljaju naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo kada je tužitelj bos, a isto tako da je tužitelju trebala tuđa nestručna pomoć nakon predmetnog štetnog događaja, tj. napuštanja bolničkog liječenja u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno, te još 60 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. 8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju u pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, valja primijeniti odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je st. 2. istog članka određeno da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu te isto tako primjenjuje i odredbe čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 – dalje ZR). Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 25. st. 2. ZZR, kao i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO), a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, jer prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije u bilo čemu doprinio nastanku štetnog događaja, niti je tuženik suprotno tome dokazao tijekom postupka jer prihvaća iskaz tužitelja i svjedoka, da je tužitelj prilikom uzimanja i manipuliranja sa profilom za viličar, nosio radne rukavice te radne cipele, a uzimajući u obzir da se radi o profilu većih dimenzija i težine za očekivati je da prilikom uzimanja istog može doći do zapinjanja kako istog tako i zapinjanja radnika prilikom prihvata i uzimanja profila, što u konačnici može rezultirati padom profila na radnika. Na ovakve okolnosti, zbog njihove nepredvidivosti niti jedna osoba na njih ne može biti pripremljena, a iste potiču od rada odnosno u svezi s radom i za njih odgovara poslodavac tužitelja, slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje odgovornost poslodavca te odlučuje kao u izreci pod točkom I. pobijane odluke.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 111. st. 1. ZR, čl. 25. ZZR u svezi s odredbom čl. 1045. st. 3. ZOO-a i čl. 964. st. 1. i čl. 965. ZOO-a, te odredbi čl. 1067 st. 3. ZOO kao i odredbi čl. 1100. te 1095. ZOO. Naime, pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja da je tužitelj ozlijeđen na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, prilikom uzimanja pomoćnog elementa-profila za kojim se ukazala potreba na poslu (produžetak za vilicu viličara koja je bila složena na metalnim kosinama za tovar), takav profil skliznuo i ispao iz ruku tužitelja i pao mu na lijevu nogu iznad kapice zaštitnih cipela te je tužitelj zadobio udarac po stopalu pri čemu je nosio zaštitne rukavice kako proizlazi iz suglasnog iskaza tužitelja i svjedoka J. Ć. koji je bio na licu mjesta događaja.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka i provedene dokaze, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja pri čemu valja reći da činjenica da u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru koji je sastavljen 1-2 dana nakon štetnog događaja nije naveden kao očevidac svjedok J. Ć., valja reći da nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer iz iskaza tužitelja i svjedoka J. Ć. proizlazi da je isti bio prisutan štetnom događaju, a isto tako iz iskaza tužitelja jasno i uvjerljivo proizlazi da kada mu je profil pao na lijevu nogu i kada je već došlo do ozljeđivanja, skinuo radne rukavice i bacio ih, a iste je stavio na ruke čim je sišao s viličara, dakle prije ozljeđivanja, a što potvrđuje i svjedok J. Ć. neposredni očevidac štetnog događaja kada iskazuje da se tužitelju pomaknuo da mu da mjesta da pristupi profilu koji mu je trebao a kako je bio udaljen od tužitelja 2 do 3 m. Stoga je i u tom dijelu je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

11. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi da sud Zapisnik o inspekcijskom nadzoru ne dovodi u vezu s ostalim dokazima budući da je navedeni dokaz ocijenjen u skladu s odredbom čl. 8. ZPP te je prvostupanjski sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako i proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke.

12. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je tužitelj prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta uzimanja i manipuliranja sa profilom za viličar, nosio radne rukavice te radne cipele, a kako se radi o profilu većih dimenzija i težine prilikom uzimanja istog u konkretnom slučaju došlo je do zapinjanja kako istog tako i zapinjanja radnika prilikom prihvata i uzimanja profila, tako da je profil pao na nogu radnika. Na ovakve okolnosti, zbog njihove nepredvidivosti niti jedna osoba na njih ne može biti pripremljena, a iste potiču od rada odnosno u svezi s radom i za njih odgovara poslodavac tužitelja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj postupao u okviru svojih uobičajenih radnih zadataka, da je predmetnog dana koristio adekvatnu obuću koju je imao na raspolaganju i zaštitne rukavice, te da tuženik nije dokazao postojanje bilo kojeg razloga iz čl. 25. st. 2. ZZR koji bi ga, u potpunosti ili djelomično, oslobodio odgovornosti za štetu, a niti su osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je tužitelj doprinio nastanku štete koja mu je prouzročena i za svoje utvrđenje da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja odnosno da tuženik nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu, prvostupanjski sud je u presudi naveo jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

14. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud u tijeku postupka nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu, valja reći da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci jasno naveo zbog čega smatra da nije potrebno izvoditi daljnje dokaze na okolnost odgovornosti za štetni događaj, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i razjašnjeno za donošenje odluke. Naime, u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

15. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. ZOO-a da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te mu primjerena naknada za neimovinsku štetu iznosi 70.000,00 kn dok mu temeljem odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO-a pripada pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od ukupno 40.000,00 kuna, a koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, to je tužitelju prvostupanjski sud dosudio po ovoj osnovi i daljnji iznos od 30.000,00 kuna, a odbio ga za iznos od 1.500,00 kuna.

16. Suprotno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelju pripada naknada za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn odnosno dosudivši mu daljnji iznos od 30.000,00 kn te je pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citirane odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, a posebno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako da se suprotni navodi ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana, a imajući u vidu da su trajne posljedice ovog ozljeđivanja trajno smanjile životnu aktivnost tužitelja za 15%, koje se očituje u stanju po amputaciji drugog prsta lijevog stopala, deformitetu palca stopala, nemogućnosti pokreta u oba zgloba palca lijevog stopala, poremećenoj normalnoj građi i svodu stopala, bolovima pri dužem stajanju, hodanju po stepenicama, hodu po neravnom terenu. Stoga niti u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, a niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

17. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku pod točkom I. izreke, kao i pod točkom III. izreke jer je i odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tužitelju dok tuženiku ne pripada parnični trošak.

18. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I. izreke.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 14. srpnja 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.