Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-847/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr.sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G., OIB: .... iz Z., zastupana po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. B. d.d., OIB: ..., Z., zastupana po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 71-P-7983/19-30 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 14. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 71-P- 7983/19-30 od 31. ožujka 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj br. 3214852051 kreditna partija br. 7104379379, sklopljenog između tužiteljice i tuženice od 7. studenog 2008., sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. B. d.d.“ (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženici Z. B. d.d.. da tužiteljici Ž. G. na ime stjecanja bez osnova isplatiti iznos od 4.755,27 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, a kako je to navedeno u izreci presude (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.150,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 43/13.-rješenje USRH, 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Među strankama nije sporno da su 7. studenog 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj br. 3214852051, kojim je tuženica kao kreditor, stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita, iznos od 87.160,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate kredita od 240 mjeseci, a nije sporno ni da je člankom 3. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosila 6,50% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

4. Prvenstveno se ističe kako osnovano tuženica prigovora da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 299. ZPP-a, kada je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, a koji dokaz nije predložen do zaključenja prethodnog postupaka.

4.1. Odredbom članka 299. stavkom 1. ZPP-a, propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok je stavkom 2. istoga članka, propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema stavku 3. toga članka, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

4.2. Iz citiranih odredbi proizlazi da postoji mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza i na nakon zaključenja prethodnog postupka, ali samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako iz stanja spisa proizlazi da dokaz saslušanja tužiteljice kao stranke nije predložen do zaključenja prethodnog postupka, koji je zaključen 9. ožujka 2020., što proizlazi iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu toga dana, a kako iz zapisnik o održanoj glavnoj raspravi od 12. travnja 2021. proizlazi da je na toj raspravi predloženo izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, to nije jasno je li taj dokaz bilo moguće predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a ako se utvrdi da je, tada sud isti ne može uzeti u obzir primjenjujući navedene odredbe članka 299. ZPP-a.

5. Međutim, neosnovano tuženica prigovora i da u ovom slučaju tužiteljica nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe na utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u članku 3. Ugovora o kreditu (o promjenjivoj kamatnoj stopi) u situaciji kada je prethodno pokrenula postupak kondemnatornim zahtjevom radi isplate stečenog bez osnove, odnosno da nije bilo osnove za spajanjem tih dviju parnica. Naime, pravni interes postoji uvijek kada je svrha spora da se donese presuda koja će tužitelju osigurati zaštitu prava koja su mu ugrožena. Imajući na umu sadržaj obiju tužbi koje je prvostupanjski sud spojio radi zajedničkog raspravljanja, ovaj je sud mišljenja da tužiteljica u ovom slučaju ima pravni interes na podnošenje obje tužbe, zbog čega prvostupanjski sud nije pogriješio kada ih je spojio i kada je radi ekonomičnosti postupka nastavio zajedničko raspravljanje.

6. U odnosu na meritum spora prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev cijeneći da je promjena kamatne stope prepuštena jednostranoj odluci banke, pa da se radi o ništetnoj odredbi, a svoje shvaćanje temelji na postojanju pravomoćne presude donesene povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa.

7. S druge strane, tuženica tvrdi da u konkretnom slučaju nisu izravno primjenjive presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (u daljnjem tekstu: kolektivni spor), odnosno pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojim se utvrđuje da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u određenom razdoblju u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

7.1. To stoga, jer izreka pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. čini jedinstvenu cjelinu i iz nje je razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana za valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute (ovdje u valuti EUR-a).

8. Prvostupanjski sud pozivajući se na navedenu presudu, a u okolnostima kada se ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po odredbi članka 502.a ZPP-a, ne navodi jasne razloge zašto smatra da ga pravna utvrđenja iz te presude vezuju, osim što u bitnom navodi da je tom odlukom pravomoćno utvrđeno da je tuženica pao poslovna banka povrijedila prava tužiteljice kao potrošača, odnosno korisnika kredita, u smislu što je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i da se o promjeni iste nije pojedinačno pregovaralo.

8.1. Dakle, prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da se navedena kolektivna presuda odnosi direktno i na predmetni ugovor o kreditu u valuti EUR-a, iako se radi o pitanju koje zahtijeva izričit odgovor i koje je od izravnog utjecaja na ishod ovog spora. Budući da o tom spornom pitanju ovisi ishod spora, a kako nisu izneseni nikakvi razlozi, to se ukazuje da prema mjerilu relevantnosti u pisanom obrazloženju odluke moraju se iznijeti upravo oni razlozi koji obuhvaćaju sve važne aspekte razmatranog slučaja i koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda.

9. Pri tome se navodi da se prvostupanjski sud nije izjasnio ni o parametrima prema kojima je mijenjana kamatna stopa, odnosno mogu li se smatrati objektivnima i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

10. S obzirom na izneseno, zbog ostvarene istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, valjalo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će počinjenu bitnu povredu, te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavku 4. ZPP-a.

U Splitu 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.