REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 Us I-10/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja N. R. C. d.o.o., P., kojeg zastupa opunomoćenik D. K. A., odvjetnik u O. d. K., K. i p. d.o.o., R., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupa službena osoba S. M., radi uklanjanja otpada, 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove KLASA: UP/II-351-02/21-13/21, URBROJ: 517-14-2-1-21-2 od 24. studenoga 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-351-02/20-11/83, URBROJ: 443-02-02-17-21-23 od 4. svibnja 2021., točki 1. utvrđeno je da je rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-351-02/20-11/83, URBROJ: 443-02-02-17-21-14 od 10. veljače 2021., kojim se izvršeniku – trgovačkom društvu N. R. C. d.o.o., ovdje tužitelju, naređuje uklanjanje nepropisno uskladištenog otpada s otvorenog prostora pokraj kolnog ulaza u skladište otpada te privremeno skladištenje u legalnom skladištu otpada do trenutka povrata pošiljki otpada pošiljatelju, postalo izvršno dana 2. travnja 2021., te se dozvoljava njegovo izvršenje naplatom novčane kazne. Točkom 2. je naloženo odgovornoj osobi tužitelja G. S. izrečena novčana kazna u iznosu od 100.000,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-351-02/21-13/21, URBROJ: 517-14-2-1-21-2 od 24. studenoga 2021. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da postupak koji je prethodio ovome sporu nije pravilno proveden, da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo te da mu novčana kazna nije određena pravilno u skladu s načelom razmjernosti. S tim u svezi u prvom redu navodi da mu prvostupanjsko rješenje o izvršenju izricanjem novčane kazne od 4. svibnja 2021. nije pravilno dostavljeno, u svezi čega da je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je odbijen. Nadalje navodi da mu na taj način nije omogućeno sudjelovanje u postupku, te da nije proveden ispitni postupak, koji je trebalo provesti. Nadalje također navodi da je 11. veljače 2021.uputio nadležnom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja zahtjev za suglasnost za povrat pošiljki otpada o kojem zahtjevu tuženik nije odlučio, pa da stoga nije ni mogao izvršiti rješenje kojim mu je naloženo uklanjanje otpada. Zaključno navodi da je iznos novčane kazne previsoko određen, čime je došlo do povrede mjerodavnih propisa i načela razmjernosti Europske konvencije sa za zaštitu ljudskih prava. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i ističe da je postupak pravilno proveden, te pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je održao ročište za raspravu 8. srpnja 2022., na koje su pristupili tužitelj zastupan po opunomoćeniku i služena osoba tuženika.

5.1. Tužitelj je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka. Dodao je da se u konkretnom slučaju ne radi o izvršenju obveze koja je strogo osobna, odnosno koja se ne bi mogla izvršiti putem treće osobe, što da je tuženik propustio i obrazložiti pa da stoga nisu bile ispunjenje pretpostavke za izvršenje izricanjem novčane kazne, koja se može provesti samo ukoliko se radi o izvršenju koje je strogo osobno prirode i koje se ne može izvršiti putem treće osobe.

5.2. Tuženik je izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju i u odgovoru na tužbu. Istaknuo je da predmet ovoga spora nije izdavanje suglasnosti radi povrata otpada u Italiju, već privremeno skladištenje otpada u objektu koji za to ima izdanu dozvolu, te se u tom dijelu poziva na obrazloženje osporenog rješenja. U odnosu na navode tužitelja iznesene na ročištu, očitovao se da mjerodavnim odredbama nije propisano da bi najprije trebalo provesti izvršenje putem treće osobe te da bi to bio prevelik trošak za državu i da je uobičajeno da se izvršenje provodi izricanjem novčane kazne. Dodao je da je u predmetu iz ovoga spora najprije rješenjem određeno da će se izreći novčana kazna u iznosu od 100.000,00 kn, a koje rješenje je prethodilo donošenju rješenja iz predmeta ovoga spora, a o tom rješenje se također vodio upravni spor pred ovim Sudom u kojem je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelju pravilno naloženo izvršenje rješenja o uklanjanju otpada izricanjem novčane kazne.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. 8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U prvom redu, budući da je tužitelju omogućeno izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja o izvršenju izricanjem novčane kazne iz predmeta ovoga spora, neosnovani su tužbeni navodi da mu rješenje nije pravilno je dostavljeno i da mu je odbijen prijedlog za prijedlog za povrat u prijašnje stanje, budući da je dostavom žalbe tuženiku na odlučivanje prvostupanjsko tijelo otklonilo odnosno saniralo povredu koja bi za tužitelja nastala nepravilnom dostavom, pa za tužitelja nije mogla nastati nikakva šteta.

10. Nadalje, uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku, na način da je prisustvovao inspekcijskim radnjama putem opunomoćenika i osobe ovlaštene za zastupanju, te da mu je bilo omogućeno usmeno očitovanje i dostavljanje podnesaka, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

11. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-351-02/20-11/83, URBROJ: 443-02-02-17-21-14 od 10. veljače 2021., tužitelju je naloženo uklanjanje nepropisno uskladištenog otpada s otvorenog prostora pokraj kolnog ulaza u skladište otpada te privremeno skladištenje u legalnom skladištu otpada do trenutka povrata pošiljki otpada pošiljatelju, a ne povrat otpada u Italiju, stoga je tužitelj rješenje mogao izvršiti neovisno o tome je li tuženik odlučio o njegovom zahtjevu za povrat otpada Italiju, pa su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

12. Nadalje, odredbom članka 142. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

12.1. Stoga je sukladno citiranoj odredbi članka 142. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku tuženik bio ovlašten provesti izvršenje izricanjem novčane kazne ako je procijenio da bi izvršenje putem trećih osoba bilo neprikladno i da bi se izricanjem novčane kazne rješenje efikasnije provelo.

13. Nadalje, prema odredbi članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

13.1. U osporenom rješenju tuženik je pravilno obrazložio da je iznos prosječne godišnje bruto plaće u Republici Hrvatskoj u 2020. godini iznosio 110.592,00 kn, te da je stoga tužitelju novčana kazna mogla biti izrečena do iznosa od 1.105.920,00 kn, tako je izrečena kazna od 100.000,00 kn u skladu s citiranom odredbom, a kako iznosi jednu desetinu maksimalne kazne nije moglo biti povrijeđeno ni načelo razmjernosti.

14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u nespecificiranom iznosu, međutim, kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 14. srpnja 2022.

S u d a c

Antun Žagar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).