REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 Us I-91/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja 1. D. J. iz D. S., Z. 133, kojeg zastupa opunomoćenik O. T., odvjetnik u Z., B. 2, 2. M. A. iz Z., P. 12a, koju zastupaju opunomoćenik O. T., odvjetnik u Z., B. 2 i opunomoćenik J. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & P., odvjetnik u Z., M. 24/6 i 3. A. J. iz Z., K. g. 17, kojeg zastupa opunomoćenik O. T., odvjetnik u Z., B. 2, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Pula, Riva 8, kojeg zastupa službena osoba M. Bu., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Ližnjan, Ližnjan 147, radi komunalnog doprinosa, 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i radnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363- 03/21-02/67, URBROJ: 2163/1-18-09/4-21-02 od 6. prosinca 2021.

II. Odbacuje se žalba D. J., M. A. i A. J. izjavljena protiv rješenja KLASA: UP/I- 940-01/07-01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-2 od 11. listopada 2007. kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog upravnog spora.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove u ovom sporu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općine Ližnjan, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-940- 01/07-01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-2 od 11. listopada 2007. utvrđena je J. D., D. S., Z. 133, A. ., Z., V. 31, A. M., Z., P. 12 i J. A., Z., K. g. 17, vlasnicima katastarske čestice k.č. … k.o. L. na kojoj građevnoj čestici namjeravaju izgraditi poluugrađenu stambenu građevinu s bazenom ukupnog obujma 2.391,69 m[3] , obveza plaćanja komunalnog doprinosa u visini od 104,00 kn/m[3] , odnosno u ukupnom iznosu od 248.735,76 kn.

2. Protiv navedenog rješenja ovdje tužitelji izjavili su žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/21-02/67, URBROJ: 2163/1-18-09/4-21-02 od 6. prosinca 2021. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelji su ovome sudu pravodobno podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi prvenstveno upiru na potvrdu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Ližnjan KLASA: UP/I-940-01/07-01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-3 od 15. siječnja 2008. kojom prvostupanjsko upravno tijelo izričito potvrđuje da su tužitelji platili 30% obveze spornog komunalnog doprinosa i to upravno udovoljavajući prvostupanjskom rješenju od 11. listopada 2007. Navedeno bi značilo da je prvostupanjsko rješenje ipak prije više od 14 godina bilo dostavljeno tužiteljima, odnosno da su tužitelji bili upoznati s njegovim sadržajem pa su samim time i postupili sukladno toč. 2. izreke istog prvostupanjskog rješenja, što automatski znači da je predmetno prvostupanjsko rješenje u određenom trenutku, a svakako prije 14 godina, steklo svojstvo izvršnosti i konačnosti. Štoviše, navedena činjenica podmirenja tog dijela predmetnog doprinosa neće biti sporna obzirom i tuženik u drugostupanjskom rješenju izrijekom navodi da spisu predmeta prileži navedena potvrda o plaćanju. Slijedom navedenog očito je da je po prvostupanjskom rješenju postupljeno pa da je ono bilo dostavljeno tužiteljima kao obveznicima plaćanja. Stavi li se navedena nesporna činjenica u vezu s nespornom činjenicom da u uvodnom dijelu prvostupanjskog rješenja stoji da je isto doneseno u obnovljenom postupku, postavlja se pitanje kada je predmetni upravni postupak obnovljen, zbog kojih točno određenih zakonskih razloga i u kojim zakonom propisanim rokovima, obzirom tužitelji o navedenoj obnovi do sada nisu imali nikakvih saznanja, slijedom čega tužitelji sudu na to dodatno skreću pažnju te predlažu ispitati okolnosti koje su do toga dovele, kao i zakonitost same obnove. Nastavno, tužitelji u tužbi i dopuni tužbe detaljno elaboriraju navode vezano za pogrešnu primjenu materijalnog prava u svezi zastare prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa te zastaru prava na izvršenje rješenja o komunalnom doprinosu, a što se posebno neće reproducirati obzirom na način rješenja ovog spora.

4. Slijedom svega navedenog, tužitelji tužbenim zahtjevom predlažu sudu donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, usvaja žalba i poništava u cijelosti rješenje prvostupanjskog upravnog tijela uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se između ostalog očitovao na navod tužitelja kojima isti ukazuju da u uvodu prvostupanjskog rješenja stoji da je prvostupanjsko rješenje doneseno u obnovljenom postupku s kojim oni nisu bili upoznati. Navedeni navod je točan, ali iz odredbi propisa na koje se poziva prvostupanjsko tijelo u uvodu rješenja i sadržaja prvostupanjskog rješenja nigdje se ne spominje provođenje obnove postupka i utvrđivanje činjenica u obnovljenom postupku već o redovnom postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa temeljem dokumentacije koju je slijedom ovlasti iz čl. 24. st. 1. (čl. 32. proč. teksta) Zakona o komunalnom doprinosu ("Narodne novine" broj 26/03, 82/04) dana 10. listopada 2007. dostavilo tijelo državne uprave koje donosi akt o građenju u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje tog akta. Prema priloženoj potvrdi Općine Ližnjan, a izdanoj na zahtjev tužitelja, nije sporno da su tužitelji izvršili uplatu iznosa od 30% obveze komunalnog doprinosa prema rješenju o komunalnom doprinosu od 11. listopada 2007. Navedenu uplatu tužitelji su izvršili kako bi mogli ishodovati akt za građenje. Naime, prema odredbi čl. 24. st. 4. (čl. 32. st. 4. proč. teksta) tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu akt za građenje se nije mogao izdati prije nego je za istu građevinu izvršena uplata komunalnog doprinosa ili kod obročne otplate nakon izvršene uplate prve rate. Potvrda o uplati komunalnog doprinosa izdana je na zahtjev tužitelja i dokazuje činjenicu uplate komunalnog doprinosa, ali ne i činjenicu da je tužiteljima rješenje o utvrđivanju komunalnog doprinosa dostavljeno. U prvostupanjskom spisu predmeta utvrđivanja komunalnog doprinosa o izvršenoj dostavi prvostupanjskog rješenja prileže samo dostavnice o dostavi istog tužiteljima tek 2021. godine. U preostalom dijelu odgovora na tužbu tuženik je ostao u cijelosti kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja predlažući stoga sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.

7. Sud je održao ročište za raspravu 6. srpnja 2022. u prisutnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i zainteresirane osobe, na temelju odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) u svezi s čl. 37. st. 3. ZUS- a. Na predmetnom ročištu tuženik je ostao kod svih do tada iznesenih navoda te je tražio naknadu putnog troška.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. U konkretnom slučaju nesporno je da je rješenje KLASA: UP/I-940-01/07- 01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-2, kojim je tužiteljima utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, doneseno dana 11. listopada 2007.

10. Slijedom navedenog, ukazuju se bespredmetnima navodi tužitelja i tuženika vezano za zastarni rok utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa kad je u konkretnom slučaju predmetna obveza utvrđena rješenjem iz 2007. godine koje prileži spisu upravnog postupka.

11. Nastavno, valja reći kako su bespredmetni i navodi tužitelja vezano za zastarni rok izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu obzirom isto nije predmet ovog spora niti upravnog postupka koji mu je prethodio, a u kojem se odlučivalo o žalbi izjavljenoj protiv rješenja iz 2007. godine kojim je tužiteljima utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

12. Nadalje, vezano za pitanje dostave rješenja KLASA: UP/I-940-01/07- 01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-2 od 11. listopada 2007., koje je prema stanju spisa upravnog postupka doneseno u redovnom postupku, a ne u obnovljenom postupku, što se neće posebno obrazlagati obzirom je neodlučno za predmet ovog spora, već ga sud smatra omaškom u pisanju u uvodu prvostupanjskog rješenja, valja reći kako spisu upravnog postupka ne prileže dostavnice iz kojih bi proizlazilo da je predmetno rješenje dostavljeno tužiteljima već ranije, u nekom razdoblju prije 2021. godine. Međutim, ovaj sud je stajališta kako se ima smatrati da je predmetno rješenje od 11. listopada 2007. dostavljeno tužiteljima najkasnije do trenutka izdavanja potvrde Općine Ližnjan KLASA: UP/I-940-01/07-01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-3 od 15. siječnja 2008., obzirom se istom potvrđuje da su ovdje tužitelji platili 30% obveze komunalnog doprinosa sukladno čl. 9. Odluke o komunalnom doprinosu ("Službene novine Općine Ližnjan broj 6/04), a prema rješenju o komunalnom doprinosu izdanom dana 11. listopada 2007. KLASA: UP/I-940-01/07-01/487, URBROJ: 2168/03-05-07-2 za izgradnju poluugrađene stambene građevine s bazenom na k.č. … k.o. L.. Također je istom potvrdom određeno da je ista izdana za potrebe izdavanja građevinske dozvole.

13. Slijedom navedenog utvrđenja, a koju činjenicu ne osporava niti tuženik već se i sam u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na citiranu potvrdu, valja reći kako se opetovanom dostavom već dostavljenog i zaprimljenog rješenja ne može otvarati novi rok za žalbu, odnosno novi početak računanja roka za njezino podnošenje.

14. Stoga je valjalo poništiti rješenje tuženika koji se upustio u meritorno ocjenjivanje donijevši rješenje kojim se žalba odbija kao neosnovana.

15. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitat je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe te ako utvrdi da žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit je rješenjem. Pravilnom primjenom navedene mjerodavne zakonske odredbe, valjalo je izjavljenu žalbu ovdje tužitelja, zaprimljenu 18. listopada 2021., odbaciti kao nepravodobnu/nedopuštenu.

16. Stoga je, primjenom odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a koja, između ostalog, ovlašćuje sud da sam riješi upravnu stvar, valjalo poništiti pobijano rješenje tuženika te odbaciti žalbu ovdje tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 11. listopada 2007., čime je sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar pa se stoga upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim (toč. I. i II. izreke ove presude).

17. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, a ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. U konkretnom slučaju tužitelji su djelomično uspjeli u sporu, obzirom je presudom samo djelomično usvojen tužbeni zahtjev te je stoga sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je odlučeno kao pod toč. III., IV. i V. izreke presude.

U Rijeci 14. srpnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Zec v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku O. T., Z., B. 2

- Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Pula, Riva 8

- Općini Ližnjan, Ližnjan 147