Broj:10.Povrv-583/2021-7
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. iz O., OIB:, kojeg
zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz O., protiv tužene M.
S. iz O., OIB:, zastupane po
punomoćniku I. S. iz O., OIB, radi
isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. lipnja 2022., a u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. K., odvjetnice iz O. i punomoćnika tužene I. S. iz O., nakon donošenja i objave dana 14.
srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika V. A. iz O., broj Ovrv-
1059/2021, od 2. listopada 2021., u dijelu u kojem se nalaže tuženoj M. S. iz O., OIB:, platiti tužitelju B. d.o.o. iz
O., OIB, zakonske zatezne kamate na plaćenu
glavnicu koja je iznosila 144,00 kune, a koje teku od 30. lipnja 2021., do 24. rujna 2021., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.
II/ U preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika se ukida.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 850,00 kuna, u roku 15 dana,
i
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos glavnice od 144,00 kune.
Obrazloženje
1. Tužitelj-ovrhovoditelj B. d.o.o. O. u ovršnom prijedlogu podnesenom po punomoćniku dana 9. rujna 2021., navodi da je E. d.o.o., dana 11.
kolovoza 2021., temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj EM-03/2021, ustupio ovrhovoditelju tražbinu prema ovršeniku s osnova neplaćenog računa broj 20362/PARKIS/2, od dana 31. svibnja 2021., u iznosu od 144,00 kune, s dospijećem plaćanja 30. lipnja 2021.,. Kako ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu plaćanja to ovrhovoditelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim se nalaže ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos glavnog duga od 144,00 kune, zajedno s pripadajućim kamatama od 1. srpnja 2021., do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika V. A.
iz O., broj Ovrv-1059/2021, od 2. listopada 2021., naloženo je tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 144,00 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2021., do isplate i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 663,75 kuna.
3. Protiv navedenoga rješenja o ovrsi ovršenik je pravodobno uložio prigovor kojim u cijelosti osporava potraživanje ovrhovoditelja, navodeći da je dana 24. rujna 2021., platio navedeni dug od 144,00 kune, pri čemu je kao dokaz dostavio preslik uplatnice, a da je rješenje o ovrsi donijeto 2. listopada 2021., a ovršeniku dostavljeno 15. listopada 2021., dakle dug je plaćen 21 dan prije dostave rješenja o ovrsi. Ujedno navodi da od prednika ovrhovoditelja, niti od ovrhovoditelja nije primio niti jedno drugo pismeno, a za postojanje obveze tj. ustupljenom potraživanju prema tvrtki Bessera d.o.o., saznao je posredno plaćajući dnevnu parkirnu kartu na blagajni Elektromodula d.o.o.
4. Povodom prigovora tuženika sud je rješenjem broj Povrv-583/2021-2, od 2. prosinca 2021., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U nastavku sada parničnog postupka očitujući se na prigovor, sada odgovor na tužbu, tužitelj navodi da je B. d.o.o., dana 11. kolovoza 2021., sklopila Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj:EM-03/2021, sa trgovačkim društvom E. d.o.o. iz O., kojim ugovorom je E. d.o.o. kao koncesionar za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku, izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa. U svom prigovoru tuženik u bitnom navodi kako je točno da je tuženik dana 24. rujna 2021., uplatio iznos od 144,00 kn, a čime je podmirena glavnica duga. Međutim, budući je predmetna uplata izvršena nakon podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik je dužan tužitelju podmiriti i zakonske zatezne kamate na glavnicu, kao i nastali ovršni trošak. Naime, sukladno članku 3. stavak 1. Ovršnog zakona, ovršni postupak pokreće se prijedlogom ovrhovoditelja, a ne donošenjem rješenja o ovrsi. Nadalje, člankom 14. stavak 4. Ovršnog zakona, propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Prema tome, kako su tužitelju već samim podnošenjem prijedloga za ovrhu nastali troškovi tuženik je iste, a sukladno naprijed citiranoj odredbi, bio dužan podmiriti tužitelju, a što tuženik nije učinio. Kako je tuženik nesporno dana 24. rujna 2021., platio iznos od 144,00 kn, tužitelj djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice u cijelosti. Tužitelj i nadalje ostaje kod svog zahtjeva kojim potražuje zakonske zatezne kamate na glavnicu koje na iznos od 144,00 kn, teku od 30. rujna 2021., pa do 24. rujna 2021., nastali ovršni trošak u iznosu od 663,75 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2021., kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, kao i kod parničnog troška također zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tražbina tužitelja temelji se na osnovu izdanog, a do utuženja neplaćenog računa broj: 20362/PARKIS/2 koji je izdan od strane prednika tužitelja. Tužitelj navodi kako je tuženik od strane prednika tužitelja bio obaviješten dva puta: prvo su mu ostavljeni računi na vozilu, što je vidljivo iz fotografija koje prilaže u spis, a nakon toga su mu i na kućnu adresu dostavljeni računi. Tužitelj također ističe kako obveza slanja opomene nije propisana niti jednim pozitivnim zakonskim propisom. Tužitelj navodi kako su dnevne parkirne karte nastale za vozilo registarskih oznaka OS-, kojeg je vozila u trenutku izdavanja dnevnih parkirnih karti vlasnik/korisnik bio ovdje tuženik. Tužitelj ističe da su Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.) kao i Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.) akti jedinice lokalne samouprave–Grada Osijeka koji akti predstavljaju lex specialis u odnosu na generalne propise ZOO-a i ZOSPC-a. Tužitelj osnovanost svoje tražbine dokazuje fotografijama snimljenim od strane prednika tužitelja kao i odredbama Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.) te Općim uvjetima isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.) i to: Temeljem članka 12. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.) „Zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta. Ugovorom iz stavka 1. ovog članka isključuje se čuvanje vozila te odgovornost za oštećenje ili krađu vozila.“ Temeljem članka 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.) propisano je: „Odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.“ U trenutku provjere vlasništva vozila prednik tužitelja zaprimio je informaciju (MUP informacija o vlasniku/korisniku vozila) od Ministarstva unutarnjih poslova da je u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila tuženik evidentiran kao korisnik vozila. Tužitelj dostavlja i detaljne ispise Dnevnih parkirnih karti, gdje je jasno naznačeno vrijeme i mjesto opažanja vozila bez plaćene karte, kao i marka i reg.oznaka vozila. Temeljem članka 13. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.) propisano je: „Ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata:bez kupljene parkirne karte s parkirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Temeljem ugovora o parkiranju sklopljenom na način iz prethodnog stavka izdaje se dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila. Temeljem članka 14. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.) propisano je :„Dnevna parkirna karta važi od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne parkirne karte od strane službenog kontrolora naplate parkiranja do istog tog vremena u prvom slijedećem danu u kojem se vrši naplata parkiranja. Dnevna parkirna karta je važeća za zonu u kojoj je izdana i za sve niže zone naplate parkiranja, ali ne i za višu zonu naplate parkiranja. Dostavljanje dnevne parkirne karte i naloga za plaćanje dnevne parkirne karte na način iz prethodnog članka smatra se urednim i sva kasnija oštećenja ili uništavanja istih ne utječu na valjanost dostavljanja te ne odgađaju plaćanje dnevne parkirne karte.“ Temeljem članka 14. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.) propisano je: „Vozač odnosno vlasnik vozila dužan je platiti dnevnu kartu u roku od osam dana od dana izdavanja naloga“. Tužitelj visinu svog zahtjeva temelji na računima koji su navedeni u podnesku te na osnovu Rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 1, od 1. veljače 2017.) kao i temeljem Rješenja o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 9, od 18. svibnja 2018.). Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka djelomično održi na snazi platni nalog koji je sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi te da obveže tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka.
6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 11. kolovoza 2021., potvrdu tuženika o uplati iznosa od 144,00 kune, od 24. rujna 2021., obavijest vršitelja dužnosti Javnog bilježnika V. A. tuženiku od 10. rujna 2021., uz preslik povratnica; Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-03/2021, od dana 11. kolovoza 2021., Specifikacija plaćanja od 11. kolovoza 2021.; Potvrda o isplati naknade za ustup i prodaju tražbine broj:
EM-03/2021; Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od dana 30. srpnja 2014.; Dodatak I. Ugovoru o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od 15. lipnja 2015.; Odluka o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta trgovačkog društva E. d.o.o. (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.); Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.); Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 1, od 1. veljače 2017.); Rješenje o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 9, od 18. svibnja 2018.); Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grad Osijeka broj 19, od 31. prosinca 2013.); Specifikacija dužnika i potraživanja prilog EM-03/2021; Fotografije vozila MUP uvjerenja o vlasništvu vozila; Detaljni ispisi Dnevnih parkirnih karti Račun broj: 20362/PARKIS/2.
7. Uvidom u Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: EM-03/2021, od dana 11. kolovoza 2021., utvrđeno je da je E. d.o.o. O., dana 11. kolovoza 2021., ustupio B. d.o.o. O., tražbinu i prema ovdje tuženiku, a koje društvo
E. d.o.o. potražuje od svojih dužnika s osnova izdanih, nenaplaćenih računa temeljem Ugovora o koncesiji za naplatu parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Osijeka, a uvidom u potvrdu o isplati od 11. kolovoza 2021., utvrđeno je da je B. d.o.o. O. isplatila u cijelosti iznos od 82.888,00 kuna na ime naknade iz čl. 3. Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj EM-03/2021, od dana 11. kolovoza 2021., a iz specifikacije dužnika i potraživanja prilog EM-03/2021, utvrđeno je da je potraživanje prema tuženiku u iznosu od 144,00 kune.
8. Temeljem članka 12. Pravilnika o organizaciji i način naplate parkiranja, propisano je da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete Ugovora korištenju parkirališta. Člankom 13. istog Pravilnika propisano je da ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata bez kupljene parkirne karte s parkirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Člankom 14., propisano je da dnevna parkirna karta važi od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne parkirne karte od strane službenog kontrolora naplate parkiranja do istog tog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se vrši naplata parkiranja. Dnevna parkirna karta je važeća za zonu u kojoj je izdana i za sve niže zone naplate parkiranja, ali ne i za višu zonu naplate parkiranja. Dostavljanje dnevne parkirne karte i naloga za plaćanje dnevne parkirne karte na način iz prethodnog članka smatra se urednim i sva kasnija oštećenja ili uništavanja istih ne utječu na valjanost dostavljanja te ne odgađaju plaćanje dnevne parkirne karte. Temeljem članka 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2, od 4. veljače 2019.) propisano je: „Odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra se osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.“
9. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 11. kolovoza 2021., dnevne parkirališne karte i fotografije vozila utvrđeno je da je vozilo tuženika reg. oznake OS-, dana 4. svibnja 2021., bilo parkirano u Osijeku, Zrinjevac, Istok, 1. zona crvena, bez parkirališne karte, te je izdana dnevna parkirališna karta broj 897594, u iznosu od 72,00 kune i dana 27. svibnja 2021., bilo parkirano u O., 1. zona crvena, bez parkirališne karte te je izdana
dnevna parkirališna karta broj 911357, u iznosu od 72,00 kune.
10. Uvidom u MUP Informacije o vlasniku/korisniku vozila OS-, utvrđeno je da je tuženik bio vlasnik predmetnog vozila dana 4. svibnja 2021. i 27. svibnja 2021.
11. U odnosu na prigovor tuženika da isti nije obaviješten o ustupu tražbine te da nije tražena njegova suglasnost, isti prigovor je neosnovan budući prema odredbi Zakona o obveznim odnosima, za valjanost Ugovora o cesiji nije potrebna suglasnost dužnika. Tuženik je od strane prednika ovrhovoditelja bio obaviješten dva puta i to prvo su mu dostavljeni računi na vozilu, što je vidljivo iz priloženih fotografija, a nakon toga su mu na adresu dostavljeni računi, a što je utvrđeno uvidom u račune broj 20362/PARKIS/2, od dana 31. svibnja 2021, u iznosu od 144,00 kune, s dospijećem plaćanja 30. lipnja 2021.
12. Kako je iz priloženih dokaza utvrđeno da je tuženik podmirio dug tužitelju, na ime glavnog duga u iznosu od 144,00 kune, dana 24. rujna 2021., te budući je glavnica podmirena nakon dospijeća novčane obveze, koja je dospjela 1. srpnja 2021., a rješenje o ovrsi tuženik je primio dana 15. listopada 2021., odnosno prije primitka rješenja o ovrsi od 2. listopada 2021., a tužitelj povukao tužbu za iznos glavnog duga, no ostao kod potraživanja za isplatom zatezne kamate i troškova ovršnog postupka, to je sud djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju pripadajuće kamate na iznos glavnog duga od dospijeća 1. srpnja 2021., do uplate dana 24. rujna 2021., sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
13. Sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za trošak ovršnog postupka, budući je ovršni trošak sastavni dio parničnog troška sukladno Tbr. 7. t. 8. Odvjetničke tarife, stoga odluka kao pod II/izreke presude.
14. Budući je tužitelj podneskom od 6. prosinca 2021., povukao tužbu za iznos glavnog duga u iznosu od 144,00 kune, to je sud odlučio kao u izreci rješenja.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke pristojbe i troškova u iznosu od 93,75 kuna i iznosa od 31,25 kuna, za predujam naknade javnog bilježnika iz članka 7. stavak 1. i 2. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine 9/21), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 93,75 kuna kao i trošak odvjetnika pribave uvjerenja MUP-a u iznosu od 312,50 kuna, trošak pristojbe za MUP provjeru vozila u iznosu od 20,00 kuna, te materijalni trošak u iznosu od 50,00 kuna, i trošak dostave bilježnika u iznosu od 62,50 kune, neosnovan budući je navedeni trošak sadržan u trošku jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski parnični postupak u iznosu od 625,00 kuna s pripadajućim PDV-om od 25%, sukladno Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak u ukupnom iznosu od 850,00 kuna, stoga odluka kao pod III/izreke presude.
Osijek, 14. srpnja 2022.
S U D A C:
LIDIJA ŠMIT
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
I/ Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
II/ Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena (članak 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP- a).
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tužene