Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 23 Gž-1129/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz G. D., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. B., odvjetniku u J., protiv tuženika G. S. d.o.o. za građevinarstvo, trgovinu i ugostiteljstvo, S., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Pn-288/20 od 28. siječnja 2021., dana 14. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Pn-288/20 od 28. siječnja 2021. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 28. siječnja 2021. do isplate.
II. Preinačuje se navedena presuda u preostalom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 53.489,00 kn, i sudi:
"Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53.489,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.“
III. Preinačuje se odluka o trošku pod točkom II. izreke navedene presude te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 19.784,89 kn.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 890,62 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
”1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 93.489,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od donošenja ove presude pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.784,89 kn, sve u roku od 15 dana.“
3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog imovinske štete nastale u poslovnom prostoru tužitelja uslijed poplave. Tužitelj tvrdi da je tuženik kao izvođač radova u ulici u kojoj se nalazi poslovni prostor tužitelja odgovoran za nastalu štetu.
8. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora i oštećenih pokretnina koje su se nalazile u tom prostoru u trenutku poplave uzrokovane radovima koje je izvodio tuženik, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu štete od tuženika koji je kao izvođač radova, u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO), u vezi s člankom 1108. ZOO odgovoran za nastalu štetu.
9. Na žalbeni navod tuženika da nalaz vještaka A. Z. sačinjen u postupku osiguranja dokaza provedenom kod Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj R1-6/10 nije relevantan dokaz, valja odgovoriti da navedeni nalaz i mišljenje, iako nije dokaz izveden u ovom parničnom postupku, predstavlja valjano dokazno sredstvo koje sud može vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. Kako je prvostupanjski sud ocjenom nalaza i mišljenja vještaka A. Z. koji je saslušan kao svjedok u ovom postupku, te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka N. D., V. I., O. D. i tužitelja osobno kao stranke, utvrdio da je šteta u poslovnom prostoru tužitelja nastala upravo zbog radova koje je izvodio tuženik, žalbeni prigovori neosnovanosti tužbenog zahtjeva ne mogu se prihvatiti.
10. Neosnovano žalitelj u žalbi ponavlja tijekom postupka istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Prvostupanjski sud je pravilno iz priloženog zemljišno knjižnog izvatka utvrdio da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja, dok je na temelju iskaza svjedoka I. Š., O. D. i samog tužitelja utvrđeno da je tužitelj vlasnik oštećenih pokretnina koje su se nalazile u poslovnom prostoru.
11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Jurice Dobronića prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da visina nastale štete u poslovnom prostoru tužitelja iznosi 93.489,00 kn, od čega se iznos od 37.786,00 kn odnosi na uništeni klima uređaj, iznos od 10.000,00 kn na uništeni zvučnik, te iznos od 45.703,00 kn na uništenu drvenariju i namještaj.
12. Žalitelj neosnovano osporava nalaz i mišljenje vještaka ponavljajući prigovore istaknute tijekom prvostupanjskog postupka. Prigovore na nalaz i mišljenje vještaka raspravio je prvostupanjski sud naknadnim očitovanjem vještaka, nakon čega tuženik nije stavljao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Pri tome je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge o prihvaćanju nalaza vještaka, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Osnovano međutim tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da nije osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja preinačenog povišenog zahtjeva iz podneska od 9. ožujka 2018. (za iznos od 53.489,00 kn), te da je posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 230. ZOO) kada je naložio plaćanje spornog povišenog iznosa od 53.489,00 kn glede kojeg je nastupila zastara.
14. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
15. Prema odredbi čl. 230. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.). U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.).
16. Kako iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj 15. travnja 2010. dobio ponudu u iznosu od 46.476,09 kn za izvođenje radova na popravku opreme u predmetnom poslovnom prostoru to nedvojbeno proizlazi da je tužitelj raspolagao svim podacima potrebnim za utvrđivanje štete 15. travnja 2010., a u svakom slučaju u vrijeme podnošenja tužbe (8. veljače 2013.) u kojoj tužitelj navodi da mu je osim štete na električnim uređajima nastala i šteta zvučniku i na drvenariji.
17. Tužitelj je povisio tužbeni zahtjev podneskom od 9. ožujka 2018. Nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, dakle po proteku subjektivnog roka od 3 godine od saznanja za okolnosti koje su relevantne za utvrđivanje visine štete i za osobu počinitelja (čl. 230. st. 1. ZOO), kao i po proteku objektivnog roka zastare od 5 godina od nastanka štetnog događaja.
18. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti, to podnošenjem tužbe 8. veljače 2013. u kojoj je istaknut zahtjev za isplatu iznosa od 40.000,00 kn nije došlo do prekida zastarijevanja (čl. 241. st. 1. ZOO) naknadno istaknutog (povišenog) zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 53.489,00 kn.
19. Slijedom toga valjalo je uz djelomično preinačenje točke I. izreke prvostupanjske presude odbiti zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 53.489,00 kn (čl. 373. toč. 3. ZPP), dok je u preostalom dijelu za iznos od 40.000,00 kn žalbu tuženika valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
20. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
21. U konkretnom slučaju tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, što je uzrokovalo brojne parnične radnje obiju stranaka, a uspio je samo s prigovorom zastare protiv povišenog dijela zahtijeva, što nije uzrokovalo posebne troškove.
22. Stoga, iako je tuženikov uspjeh u sporu kvantitativno veći (57 % prema 43 %), cijeneći posebne okolnosti konkretnog predmeta, a to je da se glavnina postupka svela na tužiteljevo dokazivanje (na kojem je teret dokazivanja) osporenog osnova i visine zahtjeva, ocjena je ovog suda da uspostavljanje potrebne pravične ravnoteže prava stranaka na pristup sudu (čl. 6. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava) i prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju), odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
23. Temeljem čl. 166. st. 1. ZPP tuženiku pripada pravo na naknadu sastava žalbe prema Tbr. 10/1 OT u iznosu od 1.250,00 kuna, uz PDV od 25% u iznosu od 1.562,50 kn. Kako je tuženik uspio sa žalbom djelomično u omjeru od 57% dosuđen mu je trošak žalbenog postupka u iznosu od 890,62 kn.
U Zagrebu, 14. srpnja 2022. godine
Sudac:
Tihana Marija Miladin, v.r.
