Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-90/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. Đ. zbog kaznenog djela iz članka 315. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. lipnja 2022., broj Ik I-165/2022., u sjednici održanoj 14. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika J. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Splitu je rješenjem od 14. lipnja 2022., broj Ik I-165/2022., odbio prijedlog zatvorenika J. Đ. za uvjetni otpust. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci zbog kaznenih djela iz članka 315. stavka 2. i 4. i drugih KZ/11. Očekivani istek kazne je 30. travnja 2023.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik J. Đ. osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se razmotre njegovi razlozi za odobrenje uvjetnog otpusta.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 51. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (2Narodne novine" broj 14/21. – dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći kako je naročito uspješan u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i osiguranog postpenalnog prihvata, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
5.1. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i cijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 1. KZ/11., a to je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11., te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano zaključio da taj prijedlog nije osnovan, te je za svoju odluku dao jasne, određene, dostatne i valjane razloge.
5.2. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća Zatvora proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom naročito uspješan, dobre prilagođenosti na penalne uvjete i osiguran postpenalni prihvat, što proizlazi iz izvješća Probacijskog ureda …. Međutim, protivno žalbenim navodima, navedene okolnosti, samo su neke koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu.
5.3. Naime, u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. prvostupanjski sud je dužan cijeniti i ličnost osuđenika te njegov raniji život i osuđivanost. Pritom valja imati na umu i odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju uključivanje u društvo.
5.4. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju pozitivnih okolnosti, s obzirom da je zatvorenik do sada višestruko osuđivan uglavnom za imovinska kaznena djela, da se protiv njega vode kazneni postupci također radi imovinskih kaznenih djela (krađe i teške krađe), da je postpenalna podrška nestabilna, jer je obitelj visoko kriminalizirana, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik i dalje nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. U tom smislu, na pravilnost pobijane odluke ne utječu prigovori zatvorenika da iz zatvora ne može osigurati dokaz zaposlenja i da je spreman se zaposliti, jer iako je prvostupanjski sud tu činjenicu cijenio kod odluke o uvjetnom otpustu ona nije od značaja za pravilnost odluke.
6. Kako, dakle, žalbom zatvorenika J. Đ. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem tog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.
