Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-370/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi sa člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj K- 8/2019. od 9. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Splitu od 9. rujna 2021. broj K-8/2019. optuženi D. R. je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećena A. T. upućena je u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

1.2. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi s člankom 470. ZKP-a) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, odnosno da se činjenično stanje, barem za sada, ukazuje pogrešno utvrđenim.

6.1. Naime, sud prvog stupnja zaključak, da nije dokazano da bi optuženi D. R. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, temelji na analizi iskaza oštećene A. T. koji ocjenjuje kao neuvjerljiv u dijelu da bi optuženik D. R. uporabom sile postupio prema oštećenoj, budući da je sama priznala kako je prethodno, kako sadržajem SMS poruka upućenih optuženiku ranije toga dana, ali i izraženom slobodnom voljom da iz L. krenu zajedno prema staroj tiskari S. D. jasno izrazila svoju volju, što je potvrdila u svom iskazu na raspravi, da dobrovoljno stupi u spolni odnošaj, odnosno da je pristala na izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem sa optuženim D. R.

6.2. Nadalje, problematizira se vrijeme podnošenja kaznene prijave od strane oštećenice jer "…da žrtva/oštećena A. T. toga cijelog dana 16. prosinca 2018. policiji nije podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika, niti je to učinila sve do trenutka kada ju je, tek četvrti liječnik ginekolog pregledao, … a ranija tri liječnika to odbila učinili opravdano se, u takvim slučajevima i sigurno procjenjujući da nema nekih hitnih medicinskih indikacija (krvarenje i sl.) pozivajući na Protokol o postupanja u slučaju seksualnog nasilja (Narodne novine 70/18)….", a isto tako prvostupanjski sud smatra da je do podnošenja prijave protiv optuženika došlo zbog "….svojevrsnog pritiska G. R. i V. M. da žrtva/oštećena svakako prijavi okrivljenika za silovanje, zbog čega je sam događaj trebalo prikazati pomalo okrutnim".

6.3. Dakle, prvostupanjski sud zaključuje, a imajući u vidu iskaz oštećene-žrtve s rasprave u kojem ona potvrđuje da je pristala na spolni odnošaj, odnosno da je pristala na izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem sa optuženim D. R., te da je po nagovoru svojih poznanika/prijatelja prijavila optuženika za kazneno djelo silovanja, a u odsutnosti bilo kakvih materijalnih i objektivno utvrđenih činjenica i dokaza koji bi potvrdili iskaz oštećene, da odnos i kvaliteta dokaza koji bi trebali poduprijeti optužbu i iskaz oštećene nisu pouzdani za siguran zaključak da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

6.4. Stoga je prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe za kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 153. stavka 1. KZ/11. prvenstveno zaključivši da je iskaz oštećene A. T. neuvjerljiv u dijelu da bi izjednačena spolna radnja sa spolnim odnošajem sa optuženim D. R. bila uz prisilu, jer da je postojao pristanak oštećene na sve radnje (stavljanje prstiju u vaginu, stavljanje penisa u njezina usta, ljubavni ugrizi i jako stiskanje dojki), pa je sud našao da "…kako je u postupku utvrđeno da je postojao pristanak oštećene A. T., iz članka 152. stavak 3. KZ/11.-17. (sada članka 153. stavak 5. KZ/11.-19.) da sa D. R. izvrši spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kao jednog od načina izvršenja kaznenog djela silovanja, te da je ista bila sposobna donijeti i izraziti takav pristanak, to je zaključak ovoga suda da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo silovanja za koje se optužuje "…Suprotno tome, obrana optuženika D. R. ocijenjena je kao uvjerljiva i vjerodostojna jer da je …sukladna iskazu oštećene da je dobrovoljno otišla s njim u staru tiskaru radi ostvarenja spolnog odnosa...".

7. Međutim, prije svega, svakako treba napomenuti, da je kod ovakvih kaznenih djela iskaz oštećene-žrtve doista ključan dokaz u ovakvim kaznenim predmetima, a što je slučaj i kod većine drugih tzv. seksualnih delikata budući da u njima, u pravilu, nema očevidaca samog događaja, pa je zbog navedenog odgovarajuća i detaljna analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza samih sudionika događaja najvažnija, a vrlo često i jedina mogućnost za utvrđivanje dinamike i kronologije samog zbivanja.

7.1. Tako, prvostupanjski sud, u opisanoj analizi iskaza oštećene A. T. iz istrage i s rasprave, a kako to u izjavljenoj žalbi pravilno ističe i državni odvjetnik, zanemaruje činjenicu da je oštećena-žrtva sam predmetni događaj opisivala na vrlo jasan, precizan, određen i detaljan način, pri čemu je iznosila takve detalje i pojedinosti samog događaja i ponašanja optuženika koji se, i po ocjeni suda drugog stupnja, teško mogu smatrati izmišljenima i nepostojećima, odnosno neuvjerljivima, pri čemu uopće nije sporila da je s optuženikom otišla dobrovoljno radi ostvarenja spolnog odnosa, kao i prethodna dva puta, kao i o tome da niti u jednom od tih susreta optuženik nije mogao postići erekciju, zbog čega je radi dodatne stimulacije pristajala da guranjem prstiju u njezinu vaginu pokuša postići erekciju, da ju dira po tijelu i čini "ljubavne ugrize", ali da je u ovom posljednjem susretu taj intenzitet postao jači i okrutniji, kao i "ljubavni ugrizi po dojkama" te "nabijanje penisa u usta oštećene", zbog čega je tražila da prestane i odgurivala ga, što optuženi nije odmah učinio, već tek nakon što mu je opetovano rekla da ju boli. Stoga, a kako to pravilno primjećuje i državni odvjetnik, prilikom ocjene vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza oštećene-žrtve sud prvog stupnja trebao je s više kritičnosti cijeniti pravo oštećene da promjeni odluku u tijeku spolnog ili izjednačene spolne radnje sa spolnim odnošajem i ocijeniti okolnosti koje je oštećena-žrtva navela u svom iskazu, ističući na koji način je i koje ozljede zadobila, a koje su potvrđene medicinskom dokumentacijom i provedenim vještačenjem, a o kojim okolnostima se prvostupanjski sud nije na adekvatan i jasan način očitovao u pobijanoj presudi, osim što je iste samo konstatirao, te pripisao njenom pristanku na sve.

7.2. Prikazano rezoniranje prvostupanjskog suda potpuno je neprihvatljivo kako životno, tako i pravno. Prije svega, treba naglasiti da je kazneno djelo silovanja smješteno u Glavu šesnaestu, gdje se nalaze kaznena djela protiv spolne slobode. Već takva koncepcija zakonodavca ukazuje na to da za opstojnost bilo kojeg od tih djela više uopće nije potrebno da počinitelj postupa u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, jer je zaštitni objekt tih djela spolna sloboda, dakle slobodno odlučivanje svake osobe da se upusti u seksualne odnose s drugom osobom. Drugim riječima, dobrovoljni seksualni odnos podrazumijeva dobrovoljnost obiju strana tijekom cijelog trajanja tog odnosa, koje se unaprijed ne može odrediti. Stanovište prvostupanjskog suda da se inicijalni pristanak na stupanje u spolni odnos ne može opozvati, nerealno je i neprihvatljivo i u direktnoj suprotnosti sa definiranim zaštitnim objektom ove grupe djela. Dakle, da bi se radilo o nekažnjivom seksualnom odnosu isti mora tijekom čitavog trajanja biti obostrano dobrovoljan. Dakako, ako jedan od sudionika takvog odnosa iz bilo kojeg razloga "povuče" svoj pristanak, to mora na jasan način dati do znanja partneru, pa je jedino odlučno je li se to i dogodilo. Naravno, pri procjenjivanju prihvatljivosti i uvjerljivosti pojedinog iskaza neminovno je da sud propituje i način na koji je neka osoba manifestirala svoje protivljenje nastavku takvog odnosa, kao i zbog čega je to učinila.

7.3. Nadalje, činjenica da je oštećenica kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela naknadno, te da nije odmah nakon tog događaja obavila liječnički pregled kod ginekologa, nije od takvog utjecaja na ocjenu o nevjerodostojnost njezinog iskaza, niti ta činjenica upućuje na zaključak da oštećenica manipulira samim događajem. Naime, nije neuobičajeno, a niti životno nelogično da žrtve silovanja zbog srama i šoka ne prijave odmah da su silovane, osobito kada su žrtve njima poznatih ili bliskih osoba ili osoba s kojom su bile u emocionalnoj vezi. Niti okolnost što se povjerila prijateljici i prijatelju, te prihvatila njihov prijedlog za ginekološki pregled i podnošenje kaznene prijave, prema ocjeni ovog suda, nije okolnost koja bi u konkretnoj situaciji nagnala oštećenicu da lažno tereti optuženika, a pogotovo stoga što niti sam optuženik nije naveo niti jedan motiv zbog kojeg bi ga oštećena htjela lažno teretiti, pri čemu prvostupanjski sud zanemaruje sadržaj SMS poruka koje je oštećena već kritične noći poslala svojoj prijateljici žaleći se na ono što joj se dogodilo sa optuženikom.

8. Slijedom svega naprijed iznesenog, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženi D. R. počinio terećeno kazneno djelo je, s obzirom na manjkavosti i nedostatke u analizi i ocjeni iskaza oštećene na koje je prethodno ukazano, barem za sada, ozbiljno dovedena u sumnju, čime je ostvarena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja .

8.1. Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. u vezi članka 484. stavka 1. ZKP/08. trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće, a kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu sve naprijed izneseno, provesti sve raspoložive dokaze koje će potom, svakog zasebno i u vezi s ostalima, valjano i detaljno analizirati i ocijeniti, pri čemu će s više kritičnosti i detaljnijom analizom te međusobnom komparacijom i komparacijom s drugim provedenim dokazima ocijeniti vjerodostojnost i uvjerljivost iskaza oštećene. Po potrebi sud prvog stupnja provest će i druge dokaze za koje se ukaže potreba te će nakon toga savjesnom i detaljnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno utvrditi činjenično stanje na kojem će potom temeljiti novu odluku, koju će onda u potpunosti i na valjani način obrazložiti.

Zagreb, 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.