Poslovni broj: 15 UsI-733/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. Š., OIB: …, iz St., , zastupanog po opunomoćenici M.Š. T., odvjetnici u

S., , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja,

graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. srpnja 2022. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/80, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 10. veljače 2022. godine i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Sjedišta Dubrovnik, KLASA: UP/I-350-05/18-02/2217, URBROJ: 2117/1-23/1-2-21-11 od 13. siječnja 2021. godine, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 31. ožujka 2022. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/80, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 10. veljače 2022. godine, tužitelj u bitnom navodi kako u zakonskom roku podnosi tužbu pobijajući osporeno rješenje kao nepravilno i nezakonito u cijelosti. Naime, aktom tuženika da je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 13. siječnja 2021. kojim je pak odbačen njegov zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na čest. zem. 2685, 2686, 2697,

2684, 2700 i čest. zgr. 205 k.o. Š.. Međutim, tužitelj da smatra kako nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer da se radi o rekonstrukciji starih građevina na navedenim česticama prije 1968., a koje podatke da tuženik i prvostupanjsko tijelo imaju pa da je bilo nužno obaviti očevid i usporediti podatke koje postoje u Odjelu za katastar nekretnina D. s onim što je izgrađeno na terenu. Ujedno, na naznačenim nekretninama da su prije 1968. postojali torovi, štale, obiteljska i rodna kuća tužitelja koje da su renovirane u skladu s potrebama modernog života. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te je ujedno predložio i da sud naloži tuženiku nakaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 6. srpnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenice tužitelja navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i da ustraje u dokaznim prijedlozima iz tužbe i to da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i geodetske struke, da se u svojstvu stranke u ovom sporu sasluša tužitelj, te da se u svojstvu svjedoka sasluša A. Š. iz S., sve to na okolnosti koje su precizirane u tužbi, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imala. Konačno, popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5 .

Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i geodetske struke, da se u svojstvu stranke u ovom sporu sasluša tužitelj, te da se u svojstvu svjedoka sasluša A. Š. iz S., to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Sjedišta Dubrovnik, KLASA: UP/I- 350-05/18-02/2217, URBROJ: 2117/1-23/1-2-21-11 od 13. siječnja 2021. godine odbačen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na čest. zem. 2685, 2686, 2697, 2684, 2700 i čest. zgr. 205 k.o. Š., u bitnom iz razloga što tužitelj uz zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije dostavio nikakvu dokumentaciju, nakon čega ga je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 4. veljače 2020. pozvalo da dopuni zahtjev i dostavi dokumentaciju taksativno navedenu u istom sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) uz upozorenje da ukoliko u ostavljenom roku ne dostavi zatraženo da će se zahtjev odbaciti, a kako je podneskom od 12. ožujka 2020. opunomoćenica tužitelja zatražila produljenje roka za dodatnih 30 dana, tom traženju je udovoljeno zaključkom od 16. ožujka 2020., pa kako tužitelj nije postupio sukladno zaključku niti nakon što mu je produljen rok za dostavom dokumentacije, prvostupanjsko tijelo je njegov zahtjev odbacilo pozivom na odredbu čl. 73. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/21-26/80, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 10. veljače 2022. godine postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenje, odnosno što je i tuženik smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju s obzirom da tužitelj u ostavljenom roku određenom u zaključcima prvostupanjskog tijela nije dostavio zatraženu dokumentaciju, međutim tuženik je našao da je prvostupanjsko tijelo trebalo zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku odbiti, a ne primjenom odredbe čl. 73. st. 2. istog Zakona odbaciti na način kako je to ono učinilo, no tuženik je zaključio kako se u konkretnom slučaju radi o povredi pravila postupka, čime da nije povrijeđen materijalni zakon na štetu tužitelja na temelju kojeg je takav zahtjev postavljen, uslijed čega da povreda pravila postupka nije razlog za poništenje tog rješenja, slijedom čega je tuženik naznačeno rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na čest. zem. 2685, 2686, 2697, 2684, 2700 i čest. zgr. 205 k.o. Š., kojem zahtjevu nije priložio nikakvu dokumentaciju.

12.Također, nije sporno ni da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 4. veljače 2020. od tužitelja zatražilo da dostavi dokumentaciju taksativno navedenu u istom sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) uz upozorenje da ukoliko u ostavljenom roku ne dostavi zatraženo da će se zahtjev odbaciti, nakon čega je podneskom od 12. ožujka 2020. opunomoćenica tužitelja zatražila produljenje roka za dodatnih 30 dana, kojem traženju je udovoljeno zaključkom od 16. ožujka 2020., po kojem zaključcima nije postupio s obzirom da tužitelj nije dostavio dokumentaciju kakva je od njega bila zatražena.

13.Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o odbačaju zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na čest. zem. 2685, 2686, 2697, 2684, 2700 i čest. zgr. 205 k.o. Š., odnosno je li došlo do povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku na štetu tužitelja, slijedom čega je sporna primjena prava, dok činjenice nisu sporne, pa je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

14.Odredbom čl. 73. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini.

Stavkom 2. da ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.

Odredbom čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.

Stavkom 4. istog članka propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se takvom zahtjevu moglo udovoljiti s obzirom da tužitelj nije postupio sukladno naprijed navedenim zaključcima prvostupanjskog tijela iako je u istima bio upozoren da ukoliko u ostavljenom roku ne dostavi zatraženo da će se zahtjev odbaciti, po kojima on nije postupio jer nije dostavio nikakvu dokumentaciju, to i ovaj sud nalazi da predmetni zahtjev tužitelja nije bilo moguće usvojiti, s tim da je sud u cijelosti suglasan i s primjedbom tuženika kako je predmetni zahtjev u konkretnom slučaju trebalo na temelju odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku odbiti, a ne primjenom odredbe čl. 73. st. 2. istog Zakona odbaciti na način kako je to učinilo prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem, no sud također ne nalazi da bi tuženik nezakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja jer sud zaključuje kako rješenjem tijela prvog stupnja nije došlo do povrede zakona koja bi bila od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, s obzirom da se radi o postupovnoj povredi, a ne o povredi materijalnog propisa na štetu tužitelja, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim.

16.Nadalje, ovaj sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi da je rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-361-05/19-26/1103, Urbroj: 531-09-2-20-2/MŠ od 11. veljače 2020. godine poništeno prethodno rješenje prvostupanjskog tijela, Klasa:

UP/I-350-05/18-02/2217, Urbroj: 2117/1-23/1-2-19-4 od rujna 2019. godine i spis vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje uz danu uputu da iz navedenog zaključka nije razvidno koju bi tužitelj dokumentaciju trebao dostaviti prvostupanjskom tijelu i da je rok od osam dana određen zaključkom za dostavu dokumentacije neprimjeren u smislu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

17.Također, sud primjećuje kako je tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku postupilo sukladno uputi tuženika jer je zaključkom od 4. veljače 2020. godine pozvalo tužitelja da u roku od 30 dana od dana primitka zaključka dopuni zahtjev i dostavi dokumentaciju potrebnu za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade, nakon čega je opunomoćenica tužitelja podneskom od 13. ožujka 2020. godine zatražila produljenje roka za još dodatnih trideset dana, kojem traženju je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 16. ožujka 2020. godine udovoljilo, a koji je dotična uredno zaprimila 19. ožujka 2020. godine, no do donošenja prvostupanjskog rješenja nije postupljeno po predmetnom zaključku prvostupanjsko tijela.

18.S prethodnim u vezi, sud nalazi potrebnim naglasiti kako tužitelj u svojoj tužbi uopće ne spori ključne činjenice zbog kojih je njegov zahtjev odbačen i to da on uz svoj zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju uopće nije priložio nikakvu dokumentaciju, kao i da nije postupio po zaključcima prvostupanjskog tijela od 4. veljače 2020. i 16. ožujka 2020. koje je uredno zaprimio, a kojima je od njega bilo zatraženo da dostavi dokumentaciju taksativno navedenu u istom sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), uz upozorenje da ukoliko u ostavljenom roku ne dostavi zatraženo da će se njegov zahtjev odbaciti, kao i da on po istom nije postupio s obzirom da nije dostavio dokumentaciju kakva je od njega bila zatražena, slijedom čega kako tužitelj nije dostavio propisanu dokumentaciju, upravna tijela nisu ni ulazila u meritum upravne stvari, odnosno utvrđivala jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, već je upravna stvar uslijed izloženih okolnosti riješena primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku, pa se kod takvog stanja stvari tužbeni prigovori koji se odnose na netočno i nepravilno utvrđenje činjeničnog stanja ukazuju u cijelosti bespredmetnima.

19.Isto tako, za navesti je i kako je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo trebalo zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju odbiti na temelju odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, a ne primjenom odredbe čl. 73. st. 2. istog Zakona odbaciti na način kako je to ono učinilo svojim rješenjem, ovo iz razloga što ovdje nije riječ o nedostacima podneska kakve u vidu ima naprijed citirana odredba čl. 73. Zakona o općem upravnom postupku primjenom koje je tijelo prvog stupnja donijelo svoje rješenje jer se ta odredba odnosi na postupanje nadležnog tijela po podnesku koji ima formalne nedostatke, međutim predmetni zahtjev tužitelja nema takve nedostatke s obzirom da se radilo o jasnom zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, no istom nije priložena dokumentacija koju propisuje mjerodavni materijalni propis, u konkretnom slučaju Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), pa se slijedom iznijetog radi o dokazima kakve u vidu ima odredba čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj će se u situaciji kada stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev rješenjem odbiti, što s pravom primjećuje i tuženik u osporenom rješenju, ali niti sud ne nalazi da bi opisanim postupanjem tijela prvog stupnja došlo do povrede zakona koja bi bila od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari budući je riječ o postupovnoj povredi, a ne o povredi materijalnog propisa na štetu tužitelja, slijedom čega sud smatra kako opisana procesna povreda nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, pa stoga sud isto cijeni zakonitim.

20.Ujedno, za nadodati je kako su u cijelosti bespredmetni navodi tužitelja u kojima ističe kako su na predmetnim nekretninama prije 1968. postojali torovi, štale, obiteljska i rodna kuća tužitelja koje da su renovirane u skladu s potrebama modernog života, to pak stoga što upravo iz razloga što tužitelj nije dostavio propisanu dokumentaciju, upravna tijela nisu ni ulazila u meritum upravne stvari, odnosno utvrđivala jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakve u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, već je upravna stvar uslijed izloženih okolnosti riješena primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku, s čim u vezi je još za kazati kako ukoliko je riječ o građevinama koje bi bile izgrađene prije 15. veljače 1968. i koje nakon toga ne bi bile nadograđivane, odnosno rekonstruirane, u tom slučaju nije ni potrebno provoditi postupke ozakonjenja istih jer se one po samom zakonu smatraju zakonito izgrađenim građevinama.

21.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. srpnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja M. Š.T., odvjetnici u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 6. srpnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.