REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1294/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja S. u R., R., T. braće M. 10, zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., B. P., S. P.-S. i N. K. u R., R. 4, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po službenim osobama S. Ž. i D. J., radi postupanja javnopravnog tijela, 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/18-02/213, URBROJ: 538-05-2-2-2/336-19-5 od 3. lipnja 2019.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 104,00 kn (stotinuičetirikune), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/18-02/213, URBROJ: 538-05-2-2-2/336-19-5 od 3. lipnja 2019., odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Obavijesti o neprihvatljivim troškovima po Zahtjevu za nadoknadom sredstava br. 10 i Završnom zahtjevu za nadoknadom sredstava br. 11.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi i predlaže da se kao zainteresirane osobe trebaju pozvati Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo financija. Ističe kako tuženik u svojem obrazloženju navodi: "U postupku odlučivanja po predmetnom prigovoru valjalo je riješiti sporno pitanje je li SAFU osnovano utvrdio neprihvatljivim troškove po ZNS br. 10 i ZZNS br. 11. ", te smatra da je takva premisa potpuno pogrešna budući da ovdje nije pitanje je li SAFU osnovano utvrdio neprihvatljivim troškove po ZNS br. 10 i ZZNS br. 11. nego da li ih je obračunao dvostruko, a tužitelj tvrdi kako je iste neprihvatljive troškove obračunao dvaput te je li ih obračunao i u višem iznosu nego su u okončanoj situaciji prikazani. Navodi da iz raspoložive dokumentacije i revizije projekta proizlazi kako je iznos od 565.072,80 kuna neopravdano proglašen neprihvatljivim budući je dvaput obračunat te da je navedeni iznos vezan uz troškove nastale u sklopu nabave br. 11 „Radovi na izgradnji prometnica i šetnice s pratećom infrastrukturom u S. k. u R.", konkretno troškovi: viših radnji vezani uz priključak objekata studentskog smještaja na hladnovod i toplovod; te trošak vantroškovničkih radova vezanih uz izmjenu frakcije posteljice (pijeska) radi održavanja kvalitete elektroinstalacija i predizoliranih cijevi vrelovoda. Navodi da su u lipnju, odnosno srpnju 2016. zaprimljene ponude izvođača G.P.P. M. d. o. o. za izradu priključaka objekata na hladnovod i toplovod i sukladno ponudama Izvođača, a temeljem cijena iz ponudbenog troškovnika, za priključak Paviljona 1 i Paviljona 2 na hladnovod i toplovod (ponuda br. 2016/914-1- 4) trošak više radova iznosio je 557.875,91 kuna, pa da je stoga od SAFU, kroz Obavijest o izmjenama manjeg značaja br. 3 te br. 8, zatražena preraspodjela za navedenu stavku troška, te da je Izvođač, sukladno prihvaćenim ponudama, trošak više radnji iskazivao u svojim privremenim situacijama koje je S. potraživalo kroz ZNS-ove. U dopisu odobrenja Zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 3 SAFU izuzima se iznos viših radnji u visini 514.649,80 kuna iz 7. privremene situacije izvođača jer „provjera prihvatljivosti troška do roka za odobrenje nije završena", a navedeni trošak da se odnosi na više radnje vezane uz priključke paviljona 1 i 2 na hladnovod i toplovod u periodu na koji se odnosi privremena situacija. Navodi kako SAFU izuzima iznos viših radnji u visini 560.003,48 kuna iz 10. privremene situacije izvođača „nastavno na odluku o neprihvaćanju dijela predloženih realokacija u sklopu Obavijesti o izmjenama manjeg značaja broj 3 povezanih s više radnjama, odnosno spajanjem paviljona na toplovod", da se navedeni trošak odnosi na više radnje vezane uz priključke paviljona 1 i 2 na hladnovod i toplovod, ali ne na period na koji se odnosi privremena situacija, već da je ovdje izuzet ukupni iznos više radnji vezanih uz priključke paviljona 1 i 2 na hladnovod i toplovod, koji u sebi ponovno uključuje i iznos prethodno izuzet u sklopu ZNS-a br. 3. Obzirom da su troškovi u ovoj fazi provedbe projekta bili izuzeti, a navedeni predmet bio je u tijeku tijekom cijelog trajanja projekta, u ZNS-u br. 10 potraživana su oba izuzeta troška i obzirom da je do tada već bila potraživana okončana situacija izvođača, u kojoj je jasno vidljiv bio konačan stvarni trošak priključaka objekata na hladnovod i toplovod (a koji je jednak iznosu izuzetom iz ZNS-a br. 4), da je jedino navedeni ukupan iznos u visini 560.003,48 kuna trebao biti proglašen neprihvatljivim, a ne zbroj izuzetih troškova obzirom da je to dovelo do izuzimanja istoga troška u dva navrata. Obzirom da se S. žalilo na razloge neprihvatljivosti navedenog troška nakon primitka rezultata ZNS-a br. IO, trošak je ponovno potraživan u sklopu ZNS-a br. 11 kroz kojeg je ponovno proglašen neprihvatljivim. Navodi da je u ZNS-u br. 7 potraživana okončana situacija izvođača,a u kojoj da su od strane nadzora svi iznosi pregledani i „poravnati" sukladno stvarnom stanju te da je konkretno iznos navedenog VTR-a smanjen s 186.451,00 na 136.028,00 kuna. Nastavno na okončanu situaciju izvođača radova i Obavijest o izmjenama manjeg značaja br. 8, u kojem se zatražila prenamjena nastavno na sve izmjene u okončanoj situaciji, SAFU u dopisu odobrenja ZNS-a br. 7 iznos izuzetih troškova smanjuje na 136.028,00 kn, dok razliku u visini 50.423,00 kn proglašava neprihvatljivom. Drži da navedeno nije opravdano obzirom da su i 10. privremena situacija i okončana situacija plaćene u punom iznosu te se trošak ovog VTR-a ne može gledati izdvojeno od ostatka situacije, a privremena situacija da se ne može gledati odvojeno od okončane situacije. Navodi kako se vantroškovnički radovi i više radnje obračunavaju i plaćaju prema okončanoj situaciji, a kako je to bilo i ugovoreno s izvođačem radova (članak 7.5. ugovora M03/2015) upravo zbog lakšeg evidentiranja i sumiranja svih ušteda i uočavanja eventualnih povećanja te dobivanja konačne slike o svim izvedenim vrstama i količinama radova, pa da se stoga i neprihvatljivim može proglasiti samo stvarno nastali i plaćeni trošak VTR-a, prikazan u okončanoj situaciji izvođača jer ista predstavlja završni i konačni obračun svih izvedenih radova. Ističe kako bit ovog predmeta nije jesu li troškovi prihvatljivi ili neprihvatljivi i na čiji teret, već je bit u tome da je SAFU (a što tuženik potvrđuje) dvaput jedne te iste troškove odredio neprihvatljivima ili prihvatljivima, ali na teret tužitelja što je nemoguće, da se takvi jedni te isti troškovi mogu pojaviti samo jedanput, a ne dvaput i da je to bit ovog spora, a ne jesu li ovi drugi put obračunati troškovi trebali ići na teret bespovratnih sredstava ili na teret tužitelja i ako su već jednom obračunati, onda da ih se ne može

t

još jednom obračunavati i time zapravo ”duplati ' iznos i na taj način uskratiti tužitelju iznos od 565.072,80 kn koji mu zapravo pripada. Stoga predlaže poništi rješenje tuženika i Obavijest o neprihvatljivim troškovima Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU)

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te se protivi pozivanju predloženih zainteresiranih osoba da sudjeluju u sporu. Tuženik ističe da sukladno članku 4. stavku 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine”, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 i 131/17) autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, sukladno tom Zakonu, obuhvaća, među ostalim, i financijsku autonomiju sukladno istom Zakonu dok je člankom 3. stavkom 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine”, broj 76/93., 29/97., 47/99. i 35/08.), čije se odredbe primjenjuju ako Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nije određeno drugačije, propisano da je ustanova samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u poslovanju sukladno zakonu, na zakonu utemeljenom propisu i aktu o osnivanju te je tužitelj Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „S. smještaj na K. S. u R., 1. faza (TRIS)”, referentna oznaka: KK.09.1.2.01.0005, sklopio prihvaćajući uvjete istog Ugovora medu kojima i uvjet prema kojem kao korisnik bespovratnih sredstava u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u njegovu postupanju pristaje da mu Posredničko tijelo razine 2, u ovom slučaju SAFU, odredi financijske korekcije ili, ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu utvrđivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije ili nacionalne akte kojima se ureduje navedeno područje. Navodi kako iz očitovanja SAFU-a od 13. kolovoza 2019. proizlazi da se radi o dva iznosa: 514.649,80 kn i 50.423,00 kn (—186.451,00 kn— 136.028,00 kn). Navodi da je trošak od 514.649,80 kn potraživan u ZNS-u 3 (7. Privremena situacija) te da je isti iznos izuzet radi naknadnog utvrđenja njegove (ne)prihvatljivosti. Nakon toga da je predmetni trošak ponovno potraživan u ZNS-u 10 kada je utvrđen neprihvatljivim, te da je nakon toga (još jednom naknadno) predmetni trošak potraživan u ZNS-u 11 utvrđen neprihvatljivim, jer je već u ZNS-u 10 utvrđena njegova kada je

neprihvatljivost. Trošak od 186.451,00 kn da je potraživan u ZNS-u 4 (10. Privremena situacija prikazan u navedenom iznosu) te da je isti iznos izuzet radi naknadnog utvrđenja njegove (ne)prihvatljivosti. Nakon toga da je predmetni trošak potraživan u ZNS-u 7 u iznosu od 186.451 kn, iako je tada u Okončanoj situaciji priloženoj uz ZNS 7 prikazano samo 136.028,00 kn te se taj iznos izuzima, te ističe da se razlika potraživanog (ranije izuzetog) i u Okončanoj situaciji prikazanog troška u iznosu od 50.423,00 kn utvrđuje neprihvatljivim troškom (186.451,00 kn — 136.028, 00 HRK =50.423,00 HRK). Navodi da je nakon toga (još jednom naknadno) u ZNS-u 10 potraživan cjelokupni iznos od 186.451,00 kn (bez obzira što je situirano manje), te da je iznos od 50.423,00 kn utvrđen neprihvatljivim jer je već u ZNS-u 7 utvrđena njegova neprihvatljivost. U ZNS-u 10 da je i iznos od 136.028,00 kn (stvarno situirano) također utvrđen neprihvatljivim. Nakon toga da je (još jednom naknadno) predmetni trošak potraživan u ZNS-u 11 u cjelokupnom iznosu od 186.451 kn, kada je također utvrđen neprihvatljivim jer je prethodno u ZNS-u 10 utvrđena njegova cjelokupna neprihvatljivost, te da je iznos od 514.649,80 kn nastao u 7. privremenoj situaciji (potraživano u ZNS 3) utvrđen neprihvatljivim u ZNS-u 10. Budući da se isti iznos potražuje i u ZNS-u 11 (a ne postoji novi račun), i tada je utvrđen neprihvatljivim. Iznos od 186.451,00 kn nastao u 10. privremenoj situaciji (prvotno potraživan u ZNS 4, pa zatim u ZNS 7 (dio iznosa 136.028,00 kn), 10 i 11), da je utvrđen djelomično neprihvatljivim u iznosu od 50.423,00 kn u ZNS-u 7 (razlika potraživanog i stvarno prikazanog u Okončanoj situaciji), a iznos od 136.028,00 kn da je ocijenjen neprihvatljivim u ZNS-u 10, i u ZNS-u 11. Budući da je Korisnik ponovno potraživao troškove više puta za koje je neprihvatljivost ranije utvrđena, bez priloženih novih računa ili dokaza prema kojima bi se ponovno razmatrala njihova prihvatljivost, da su takvi troškovi utvrđeni neprihvatljivima. Također, tuženik ukazuje na činjenicu da je tužitelj potpisivanjem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava pristao na njegove uvjete i odredbe, kojima je i određeno da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku u skladu s uvjetima utvrđenim u Općim uvjetima i Posebnim uvjetima Ugovora, a za koje je tužitelj kao Korisnik izjavio da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava 5. srpnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predao za spis i za suprotnu stranu odluku SAFU-a od 24. prosinca 2021., iz koje da je razvidno stajalište i tuženika i SAFU-a kako je potrebno utvrditi uzročnu vezu između greške i utjecaja na proračun EU, to jest kako moraju biti kumulativno ispunjeni svi zahtjevi da bi se odredila financijska korekcija. U ovom predmetu činjenica jest da je isti trošak dva puta oduzet, a što da je tužitelj kroz čitavi postupak dokazivao i obrazlagao, dakle nije pitanje je li ovdje korekcija pravilno određena ili nije ( o tome se vodi drugi postupak) već se radi o tome da je za iste radove dva puta određena korekcija uz zanemarivanje okončane situacije koja je jedina mjerodavna za izračunavanje konačne vrijednosti izvedenih radova. Tu grešku u dvostrukom obračunavanju uočila je i revizija projekta koju je tužitelj sukladno pravilima projekta bio dužan provesti, obzirom da tuženik i SAFU negiraju da bi se radilo o dvostrukom uračunavanju predlaže se provesti dokaze kako su isti pobrojani na str. 5 tužbe, budući je očito neminovno provesti vještačenje kako bi se potvrdile tvrdnje tužitelja.

6. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te drži da je sve obrazloženo vezano za današnje navode tužitelja o dvostrukom zaračunavanju i protivi se prijedlogu da se provede vještačenje na tu okolnost.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Pravni okvir predmetnog postupanja, odnosno nadležnost propisani su odredbom članka 5. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta" („Narodne novine“, broj 107/14., 23/15., 129/15., 15/17. i 18/17., dalje: Uredba). Prema istome je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a) Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (stavak 1.). Upravljačko tijelo, osim funkcija iz članka 50. stavka 8., članka 63. stavaka 2. i 3., članaka 125. i 132., članka 140. stavaka 1. i 2., članka 43. stavka 3., te, ako je primjenjivo, članka 44. stavka 2., članka 46. stavka 1. i članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013, u Sustavima obavlja i sljedeće dodatne funkcije: u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja (stavak 3., točka 28.).

10. Prema odredbi članka 7. točke 6. Uredbe posredničko tijelo razine 1 jest nacionalno tijelo koje, u odnosu na prioritetne osi iz svoje nadležnosti, obavlja sljedeće funkcije: izrađuje kriterije za odabir projekata i sudjeluje u odabiru projekata, u skladu s člankom 125. stavkom 3. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

11. Člankom 8. stavkom 1. točkom 23. Uredbe propisano je da posredničko tijelo razine 2 jest nacionalno tijelo koje, u odnosu na prioritetne osi iz svoje nadležnosti provodi aktivnosti prevencije, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te utvrđuje mjere za suzbijanje prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike, korektivne mjere i povrate nepropisno plaćenih iznosa s kamatama.

12. Neosnovano tužitelj predlaže da ovaj Sud u ovaj upravni spor uključi kao zainteresirane osobe Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo financija i Republiku Hrvatsku, jer nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 19. stavak 1. ZUS-a za pozivanje navedenih Ministarstva i Republike Hrvatske za sudjelovanje u ovom upravnom sporu u svojstvu zainteresiranih osoba.

13. Odredbom članka 74. stavak 1., 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (dalje Uredba), propisano je da države članice ispunjavaju obveze upravljanja, kontrole i revizije te preuzimaju odgovornosti koje iz njih proizlaze i koje su utvrđene u pravilima o dijeljenom upravljanju utvrđenima u Financijskoj uredbi i pravilima za pojedine fondove. Države članice osiguravaju da su njihovi sustavi upravljanja i kontrole za programe uspostavljeni u skladu s pravilima za pojedine fondove te da ti sustavi uspješno ržave članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za funkcioniraju. D

provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

14. Odredbom članka 2. točke 36. Uredbe, „nepravilnost“ se definira kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

15. Odredbom članka 143. stavak 2. Uredbe, propisano je da države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode i odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava.

16. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu, da je tužitelj u svrhu financiranja projekta „S. smještaj na K. S. u R., 1. Faza (TRIS)“, referentne oznake K.K.09.1.2.01.0005., sa Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije te Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije dana 7. travnja 2016. sklopio Ugovor na osnovu kojeg su mu iz Europskog fonda za regionalni razvoj trebala biti isplaćena bespovratna sredstva u iznosu od 178.629.017,85 kn; da je tim Ugovorom obuhvaćeno, između ostalog, financiranje radova koji su bili predmetom otvorenog postupka javne nabave i to: 1. Nabava, isporuka i montaža namještaja za objekte studenskog smještaja, 2. Nabava i isporuke elektroničke opreme te unutarnjeg i vanjskog inventara za objekte studentskog smještaja na Kampusu; da su sastavni dio Ugovora Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. (dalje: Opći uvjeti); da je Agencija u svojstvu Posredničkog tijela razine 2, provela kontrolu podataka koje je u svezi predmetne javne nabave dostavio tužitelj; da je Agencija izvijestila tužitelja o neprihvatljivim troškovima po Zahtjevu za nadoknadom sredstava br. 10. i Završnom zahtjevu za nadoknadom sredstava broj 11. i to dostavom Obavijesti, KLASA: 910-01/16-01/55, URBROJ: 358-03-03-01-18 od 17. listopada 2018.; da je, sukladno danoj uputi, tužitelj protiv navedene Obavijesti izjavio prigovor o kojemu je tuženik odlučio pobijanim rješenjem pri čemu se pozvao na odredbu članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09; dalje: ZUP).

17. Odredbom članka 122. ZUP-a, propisano da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.), dok je u stavku 4. propisano da se protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može pokrenuti upravni spor.

18. Sastavni dio ugovora čini među ostalim dodatak 1.2. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz Fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. kojim je u članku 11. stavak 3. propisano da neprihvatljive projektne troškove snosi sam Korisnik, kao i one prihvatljive projektne troškove koji se ne financiraju bespovratnim sredstvima, već sredstvima Korisnika te da Korisnik snosi i one projektne troškove koji su sukladno Ugovoru trebali biti financirani bespovratnim sredstvima, ali nisu potvrđeni kao prihvatljivi od strane PT2 jer nisu sukladni odredbama Ugovora i/ili primjenjivih propisa.

19. Sporni obračun iznosa odnosi se na troškove nastale u sklopu nabave broj 11, podstavka troškovnika 1.2.4. „Izvođenje radova na prometnici i šetnici“ i to na: više radnji vezanih uz priključak objekta studentskog smještaja na hladnovod i toplovod (514.649,80 kn) i vantroškovnički radovi vezani uz izmjenu frakcije pijeska (50.423,00 kn), povodom Zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 10 (ZNS br. 10) i Završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 11 (ZZNS br. 11).

20. Odredbom članka 15. stavak 4. Općih uvjeta, određeno je da se troškovi u jednom ZNS-u podnesenom tijekom provedbe projekta koje PT2 nije potvrdilo zbog nedostatka informacija, dokumentacije ili pojašnjenja, mogu uključiti u slijedeći ZNS, odnosno u smislu stavka 3. ako Korisnik ne dostavi tražene dokumente u roku koji je PT2 odredilo, PT2 neće potvrditi predmetne troškove. Iz navedene odredbe slijedi da činjenica da su sporni troškovi bili izuzeti po jednom ZNS nije od utjecaja na pravilnost odluke PT2 o njihovoj neprihvatljivosti, obzirom da je o prihvatljivosti odlučeno u sklopu ZNS 10 i ZZNS 11. Stoga je SAFU pravilno utvrdilo da ukupni trošak od 514.649,80 kn nije prihvatljiv za financiranje, te se trošak može izuzimati do donošenja zaključka o njegovoj prihvatljivost i kako je tužitelj nakon primitka zaključka za pojedine ZNS-ove izjavljivao prigovor, o njima je SAFU odlučio u sklopu ZZNS br. 11 i taj iznos je prenošen do Završnog zahtjeva o nadoknadi sredstava br. 11. Sve navedeno je detaljno opisano u očitovanju SAFU-a od 17. listopada 2018.

21. Odredbom članka 19. Općih uvjeta, propisano je da se ugovor ne može izmijeniti u svrhu ili s učinkom koji bi doveo u pitanje zaključke postupka dodjele bespovratnih sredstava odnosno ocjenu prihvatljivosti i kvalitete iz predmetnog postupka dodjele ili postupanje u skladu s načelom jednakog postupanja. Stavkom 2. je propisano da se izmjene ugovora kojim se uvode nove/ili mijenjaju postojeće aktivnost te s njima povezani prihvatljivi troškovi koje je moguće nadoknaditi sukladno odredbama ugovora, moguće su samo u slučaju kada su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti:

- izmjene nastale radi nepredvidljivih okolnosti koje su nastupile nakon predaje projektne prijave na temelju koje je sklopljen Ugovor,

- izmjene su nužne za uredno izvršenje Ugovora,

- povezani troškovi ne smiju prijeći ukupne prihvatljive troškove navedene u točci 3.2. Posebnih uvjeta,

- za okolnosti koje su dovele do potrebe za uvođenjem izmjene nije odgovorna niti jedna strana.

Stavkom 3. istog članka je propisano da sve izmjene koje su nužne za izvršenje Ugovora, i kojima se uvode nove i/ili mijenjaju postojeće aktivnosti, a ne ispunjavaju kumulativno uvjete iz stavka 2., dopuštene su pod uvjetom da troškove povezane s izmjenom snosi Korisnik.

22. U odnosu na van troškovničke radove vezane za izmjenu frakcije pijeska, pravilno je utvrđen kao neprihvatljiv iznos od 50.423,00 kn jer nije kumulativno ispunjen uvjet iz članka 19. stavka 2. Općih uvjeta.

23. Slijedom svega gore izloženog, Sud nalazi da prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a na koje (prigovore) se tuženik opširno očitovao u obrazloženju svoje odluke kao i u odgovoru na tužbu, te na održanoj raspravi pred Sudom, davši pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih je iste ocijenio neosnovanima, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

24. Slijedom iznijetog, sud utvrđuje da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

25. Odluka o troškovima spora (točke II. i III. izreke presude) temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a, te odredbama Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 59/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik).

26. Tuženik je zatražio i naknadu putnog troška nastalog u vezi dolaska na ročište a (5. srpnja 2022.) u visini 474,84 kn, a kojeg čini trošak cijene goriva 334,84 kn, te trošak cestarine 140,00 (2 x700,00 kn). Međutim, primjenom Pravilnika i to članka 6. stavak 1. putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom (članak 7. stavak 1. Pravilnika), a samo na relacijama na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa pripala bi naknada troškova u vidu kilometraže (članak 8. stavak 1. Pravilnika). Stoga, kako je na internetskim stranicama Autobusnog kolodvora Zagreb dostupan podatak da je cijena autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Rijeka s jutarnjim polaskom (6,00 h) 208,00 kn, to je putni trošak tuženiku priznat u iznosu 208,00 kn. Međutim, obzirom da je službena osoba tuženika istog dana neprekidno obavljala dužnost u više predmeta (Us I-1294/2021, Us I-1530/2021), navedena naknada je podijeljena na sve predmete u jednakim dijelovima, tako da po svakom predmetu tuženiku pripada trošak u iznosu od 104,00 kn, sukladno članku 4. Pravilnika, dok je u preostalom dijelu, tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. i III. izreke).

27. Posljedično, budući da tužitelj nije uspio u ovome sporu, to je zahtjev za naknadu troškova, na temelju članka 79. stavak 4. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Rijeci 11. srpnja 2022.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)