Poslovni broj: Usž-4467/20-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. B. iz K., zastupan po opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H., K., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1) Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, K., 2) M. S. iz B., Republika Srbija i 3) V. Ž. iz Z., Švicarska Konfederacija, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama zainteresiranih osoba M. S. i V. Ž., protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-60/19-30 od 20. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe zainteresiranih osoba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-60/19-30 od 20. prosinca 2019.

II Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda pod točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika i odbijena žalba zainteresiranih osoba M. S. i V. Ž. protiv rješenja Ureda državne uprave u K. županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-05/97-01/113, urbroj: 2133-03-03/1-15-40 od 10. lipnja 2015. godine. Rješenjem tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog upravnog tijela i predmet vraćen istom na ponovno odlučivanje, dok je potonjim rješenjem dano u vlasništvo tužitelja zemljište oznake kč.br. 2738/4 k.o. K. 1 u naravi dvorište pov. 50 m[2] u K., u M. ulici, te se obveznicima vraćanja određuju M. S. i V. Ž..

2. Protiv citirane presude zainteresirane osobe su podnijele zasebne žalbe.

3. Zainteresirana osoba M. S. se u svojoj žalbi poziva na odredbe članka 17. i 52. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kojeg citira, napominjući da je rješenje SO K., Komisije za raspolaganje građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu br. 08/25-UP/I- 4858/2-1986 od 7. studenog 1988., uzeta sporna parcela iz posjeda ranijeg vlasnika a tadašnjeg korisnika J. B. i dana na korištenje Ž. M. (ocu zainteresiranih osoba) u svrhu oformljenja nove građevinske parcele, u skladu sa tada važećim građevinskim i urbanističkim uvjetima za redovnu uporabu stambenog objekta, zaključujući da je uzimanje iz posjeda izvršeno u skladu s važećim propisima, od strane nadležnog državnog tijela temeljem valjanog pravnog osnova. Ističe da je Ž. M. bio upisan u zemljišnim knjigama kao korisnik sporne parcele, a nakon ukidanja kategorije društvenog vlasništva postao je 1991. godine zk. vlasnik iste. Nasljednici J. B., njegova supruga B. D. i tužitelj pokrenuli su u vezi navedenog rješenja upravni spor te je u istom Upravni sud Republike Hrvatske presudom Us-6372/1988-5 od 11. svibnja 1989., odbio njihovu tužbu te se u obrazloženju navodi: "sporni deposedirani dio kč.br. 2738/2 pod novom oznakom kč.br. 2738/4 od 50 m[2] je već tada bio izdvojen zasebnom parcelom upravo radi pripajanja okućnici kč.br. 2738/2, pa je stoga M. Ž. postao vlasnik temeljem valjanog pravnog osnova i to prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, te su zainteresirane osobe kao njegovi nasljednici postali zk. suvlasnici časom njegove smrti i tako proglašeni rješenjem o nasljeđivanju od 4. kolovoza 2004. godine." Ističe da je za trenutak stjecanja prava vlasništva relevantan trenutak stjecanja vlasništva M. Ž. a ne zainteresiranih osoba, to stoga što je M. Ž. u trenutku smrti bio vlasnik. Smatra pogrešnim tumačenje članka 17. stavak 1. napominjući da isti nije primjenjiv u ovom slučaju budući da neprivođenje namjeni kao osnov vraćanja prijašnjem vlasniku se odnosi na slučaj kada općina kao korisnik zemljišta, nije to zemljište privela namjeni. Ukoliko bi neprivođenje namjeni bilo osnov za vraćanje u svakom slučaju neprivođenja namjeni onda dio odredbe članka 17. stavak 1. ne bi imao smisla. Međutim, spornom parcelom općine nakon oduzimanja iz posjeda bivšeg vlasnika da je raspolagala prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Uzimanje sporne parcele 2738/4, pov. 50 m[2] , iz posjeda B. J. i dodjeljivanje M. Ž. rješenjem iz 1988. godine izvršeno je iz razloga što parcela u vlasništvu M. Ž. oznake 2738/2 nije bila podobna za redovnu uporabu objekta, a ne radi građenja, odnosno iz sporne parcele 2738/4 ne postoji mogućnost pristupa stražnjem dijelu kuće jer se kuća nalazi na samoj međaškoj liniji. Iz tog razloga, uzimanje parcele iz posjeda B. J. i dodjeljivanje Ž. M., izvršeno je na temelju članka 44. stavak 1. Zakona o građevinskom zemljištu koji je bio na snazi u vrijeme donošenje rješenja o deposedaciji i u skladu sa provedbenim urbanističkim planom. Za vrijeme stjecanja prava vlasništva relevantan je trenutak stjecanja Ž. M. a ne zainteresiranih osoba iz razloga što je M. Ž. u trenutku smrti bio vlasnik predmetne parcele. Stoga je netočan navod suda da na spornoj parceli "treće osobe do stupanja na snagu Zakona o naknadi nisu stekle pravo vlasništva". Pogrešan je i stav suda da sporna parcela "nije privedena namjeni, već i dalje čini dio okućnice tužitelja" kao što je već naprijed obrazloženo, a osim toga predmetna parcela nije dodijeljena M. Ž. u cilju građenja već radi mogućnosti redovne uporabe objekta – kuće pa iz tog razloga ne postoji mogućnost privođenja namjene u smislu članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi. Irelevantna je stoga činjenica da je tužitelj nastavio koristiti spornu površinu od 50 m[2] jer im je to zemljište oduzeto odlukom nadležnog tijela utemeljeno je na tada važećim zakonskim propisima i dodijeljeno pravnom predniku zainteresiranih osoba, a činjenica da tužitelj nije postupio po odluci državnih tijela ne daje mu pravo na sporno zemljište. Tužitelj je ostao u posjedu iz razloga što nije ispoštovao odluku nadležnog tijela, a M. Ž. je za razliku bio zemljišnoknjižni vlasnik, a sada zainteresirana osoba pa bi bilo neshvatljivo da onaj tko ne poštuje odluku nadležnog tijela za to bude nagrađen. Kada bi ostala na snazi osporena presuda bila bi povrijeđena ustavna prava zainteresiranih osoba, odnosno pravo vlasništva (članak 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske), pozivajući se pritom i na praksu Europske unije glede stečenih prava (Craig, P.i. De Burca, V. EU Law-text, Cases And Materials, Third Edition, Str. 371 i 380), kao i na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osobnih sloboda, članak 1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, pozivajući se kao primjer za presudu Europskog suda za ljudska prava James And Others v. The United Kindom, predstavka br. 8793/79, presuda od 21. veljače 1986. godine. Zainteresirana osoba ističe da "lišenje imovine koje se vrši ni zbog čega drugog već da se prenese osobna korist na privatno lice, ne može biti u javnom interesu". Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.

4. Zainteresirana osoba V. Ž. u svojoj žalbi ističe identično i u cijelosti kao zainteresirana osoba pod 1), predlažući usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu (iz navedenog razloga se navodi iste žalbe ne navode).

5. Tuženik je dostavio odgovor na žalbe u kojem se poziva na razloge iznesene u

obrazloženju osporenog rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu prepuštajući odluku o žalbama Visokom upravnom sudu RH.

6. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbe ističući nespornim tijekom postupka utvrđeno da je otac zainteresiranih osoba M. Ž. bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik kč.br. 2738/4 k.o. K. 1, no iste osobe da pogrešno tumače članak 17. stavak 1. Zakona o naknadi. U konkretnom slučaju oduzeta nekretnina nije privedena namjeni pa sasvim osnovano prvostupanjski Upravni sud u Rijeci poništava rješenje tuženika i odbija žalbu zainteresiranih osoba izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 10. lipnja 2015. godine. Ističe da su zainteresirane osobe pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekle temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. Ž. na temelju rješenja o nasljeđivanju od 4. kolovoza 2004. godine, dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi. Ocu tužitelja je oduzeto zemljište i preneseno u društveno vlasništvo, no nikad sporno zemljište kč.br. 2738/4 k.o. K. nije oduzeto iz posjeda pok. oca J. B. prednika tužitelja niti predana na korištenje pok. M. Ž., predniku zainteresiranih osoba. U spisu postoji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N. Š., dipl.ing. građevine koja je obavila očevid na licu mjesta i utvrdila da kč.br. 2738/4 k.o. K. u naravi predstavlja dvorište kuće koja se nalazi na kč.br. 2738/1 k.o. K. s kojom česticom čini cjelinu i nije pripojena kč.br. 2738/2, a koja je odvojena ogradom od čestice tužitelja. Predlaže stoga žalbe odbiti i naložiti zainteresiranim osobama naknaditi trošak odgovora na žalbu tužitelju od 3.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je dostavio i dopunu odgovora na žalbu 9. listopada 2020. godine.

7. Zainteresirano Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu nije se očitovalo o žalbama, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Ocjenjujući zakonitost osporene presude prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga propisanih odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kako je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

10. Naime, iz spisa predmeta dostavljenog Sudu proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio donošenju rješenja upravnih tijela pokrenut po zahtjevu B. Ž. iz K. radi naknade za oduzetu imovinu i to k.č.br. 2738/4 – M. ulica, dvorišta M. ulica pov. 50 m² upisana u z.k.ul. 1994 k.o. K. Prvostupanjsko upravno tijelo je svojim rješenjem od 10. lipnja 2015. godine podnositelju zahtjeva vratilo u vlasništvo predmetnu nekretninu time da su obveznici vraćanja nekretnine zainteresirane osobe. U postupku je utvrđeno da je navedena nekretnina rješenjem Komisije za raspolaganje građevinskim zemljištem dodijeljena na korištenje pravnom predniku zainteresiranih osoba M. Ž. iz K., …, u svrhu proširenja njegove već izgrađene građevinske parcele k.č.br. 2738/2 pov. 227 m² (rješenje od 7. studenoga 1988. godine) radi formiranja okućnice zainteresiranih osoba. U postupku je utvrđeno da naknada za navedeno oduzeto zemljište pravnom predniku tužitelja nije nikad isplaćena, da nije proveden postupak deposedacije odnosno oduzimanja zemljišta iz posjeda kao i činjenicu da je i danas tužitelj u faktičkom posjedu tog dijela zemljišta te da isti koristi do danas. Proveden je i očevid na licu mjesta 17. ožujka 2008. godine uz sudjelovanje građevinskog vještaka te je utvrđeno da su predmetne nekretnine oznake k.č.br. 2738/1 i 2738/4 u katastru i zemljišnim knjigama identične čestice, da nije bilo promjena osim što je k.č.br. 2738/4 odcijepljena od k.č.br. 2738/1 k.o. K. Na temelju građevinskog vještačenja utvrđeno je da je na k.č.br. 2738/1 k.o. K poluugrađeni visoko prizemni stambeni objekt sa ulazom iz M. ulice, dvorište i dvorišni objekt na stražnjem dijelu okućnice, a zemljište k.č.br. 2738/4 k.o. K. da je sastavni dio dvorišta iza kuće na adresi ... Dvorište je jedna cjelina koju čini upravo predmetna čestica i dio k.č.br. 2738/1 k.o. K., sa ogradom i ulazom iz V. ulice a preko tog ulaza da je prilaz dvorištu i dvorišnom objektu iz V. ulice. Predmetno zemljište k.č.br. 2738/4 k.o. K. faktički da nije pripojeno susjednoj okućnici na k.č.br. 2738/2 k.o. K. (vlasništvo zainteresiranih osoba) te da je i fizički odvojeno bočnom ogradom. Utvrđeno je da predmetna čestica zemljišta oznake k.č.br. 2738/4 pov. 50 m² nije privedena namjeni. Rješenjem od 7. studenoga 1988. godine predmetna k.č.br. 2738/4 pov. 50 m² ranije vlasništvo B. J. iz K. (pravnog prednika tužitelja) je dana na korištenje Ž. M. iz K. radi formiranja nove građevinske parcele k.č.br. 2738/2 ukupne površine 227 m² k.o. K. na kojoj navedeni ima već izgrađen stambeni objekt izgrađen u skladu s građevinskom dozvolom. Novi korisnik je prema tom rješenju bio u obvezi za dobiveno zemljište isplatiti Općini K. naknadu u ukupnom iznosu tadašnjih 85.200 DIN kao rentu u visini dvostrukog iznosa naknade u ukupnom iznosu od tadašnjih 170.400 DIN te je o svom trošku bio u obvezi prenijeti ili izgraditi dio postojeće ograde na novu među ili na drugi način sporazumno sa prijašnjim vlasnikom riješiti imovinsko-pravne odnose u pogledu ograde.

11. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je navedeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 10. lipnja 2015. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz obrazloženje da je na predmetnoj nekretnini na temelju važeće pravne osnove i to rješenja Komisije za raspolaganje građevinskih zemljištem u društvenom vlasništvu Karlovac od 7. studenoga 1988. godine M. Ž. stekao pravo korištenja odnosno pravo vlasništva da mu je nekretnina i predana u posjed prije donošenja Zakona o naknadi a sve radi formiranja građevinske parcele oznake k.č. 2738/2 slijedom čega da privedenost namjeni u konkretnom slučaju nije relevantna. Prema mišljenju tuženika ono što bi bilo relevantno je činjenica da je Općina K. raspolagala zemljištem na način da je deposedirala i predala u posjed drugom korisniku u svrhu propisanog Zakona, koji je za to bio u obvezi platiti naknadu i rentu prema ugovoru o međusobnim pravima i obvezama zaključenim s Općinom K. Smatra da u konkretnom slučaju postoji zapreka za vraćanje u vlasništvo predmetne nekretnine u smislu članka 52. Zakona o naknadi.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i u postupku neprijeporno utvrđeno ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski upravni sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbu članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) koju je i citirao u obrazloženju osporene presude. Pravilnim zaključuje prvostupanjski upravni sud da se sukladno citiranoj odredbi, u vlasništvo vraća neizgrađeno građevinsko zemljište koje je preneseno u društveno vlasništvo te oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika, a u prvom redu ako do stupanja na snagu Zakona o naknadi nije općina njime dalje raspolagala ali i ako je općina njime raspolagala ako to zemljište nije privedeno namjeni. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužitelja J. B. nesporno bio prijašnji vlasnik predmetne k.č.br. 2738/4. Prema odredbi članka 1. stavak 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ broj 52/58.) koji je stupio na snagu 28. prosinca 1958. godine da su građevinska zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera nacionalizirana i postala društveno vlasništvo pa tako i predmetna nekretnina koja je potom oduzeta predniku tužitelja i prenesena rješenjem Općine Karlovac od 7. studenoga 1988. godine na korištenje zainteresiranim osobama.

13. Kako je u upravnom postupku neprijeporno utvrđeno da predmetna nekretnina do danas nije privedena namjeni i da se i danas nalazi kao sastavni dio u sklopu okućnice tužiteljeve nekretnine sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba članka 17. ali i 52. Zakona o naknadi odnosno da su u konkretnom slučaju ispunjenje pretpostavke za vraćanje predmetne nekretnine u vlasništvo tužitelja, kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski upravni sud.

14. S obzirom na sve navedeno i u upravnom postupku utvrđeno a kako prigovori zainteresiranih osoba nisu doveli u sumnju zakonitost osporene presude trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a riješiti kao u izreci pod točkom I. iste. U odnosu na zatraženi trošak riješeno je kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 79. stavak 4. istog Zakona.

U Zagrebu 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.