REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-2167/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. I. P. K. d.d., K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik iz K., protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 2.057.483,05 kn, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2043/2015 od 31. ožujka 2022., 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2043/2015 od 31. ožujka 2022. u točki I. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2043/2015 od 31. ožujka 2022. u točki II. njezine izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika L. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-811/13 od 23. prosinca 2013. ukinut za dio glavnog potraživanja od 1.172.445,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 31.332,50 kn te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i točki III. njezine izreke.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2043/2015 od 31. ožujka 2022. u preostalom dijelu točke II. izreke i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika L. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-811/13 od 23. prosinca 2013. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 46.213,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. rujna 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu je održao se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz Z. poslovni broj Ovrv- 811/13 od 23. prosinca 2013. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 883.823,67 kn pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinuo platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.218.659,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu do 31.332,50 kn (točka II. izreke) i odbio tužiteljev zahtjev radi naknade parničnog troška u iznosu od 238.000,00 kn (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da tužitelj zahtijeva plaćanje obračunatih zateznih kamata u iznosu od 2.057.483,05 kn zbog tuženikovog kašnjenja u plaćanju. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik nije priznao dug prema odredbi čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO-a) te je primjenom zastarnog roka od tri godine iz čl. 228. ZOO-a utvrdio da je zastarijevanje prekinuto podnošenjem prijedloga za ovrhu 20. prosinca 2013. posljedično čemu su zastarjela potraživanja s naslova zateznih kamata koja su dospjela do 20. prosinca 2010. u ukupnom iznosi od 1.144.285,96 kn. Osnovan je prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na zatezne kamate obračunate na tražbine iz ugovora o cesiji u iznosu 28.259,89 kn koje su ustupljene s glavnim tražbinama i s osnove ugovora o asignaciji obračunate u iznosu od 46.213,53 kn jer je prema čl. 140. i 160. st. 2. ZOO-a tuženik oslobođen obveze i plaćanja neplaćenih kamata na ime glavnog duga. Stoga je sud dijelu djelomično ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.218.659,38 kn primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dok je u odnosu na zahtjev za plaćanje iznosa od 883.823,67 kn ocijenio da pravo na isplatu te tražbine nije zastarjelo te je u tom dijelu platni nalog održan na snazi. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točki I. njezine izreke, navodeći, u bitnome, da presuda ne sadrži valjane razloge na dosuđene iznosa obračunatih kamata prema priloženim obračunima kamata broj: 9118, 9005, 9047, 9192 i 9212. Naime, sud je te obračune kamata djelomično ocijenio neosnovanim zbog zastare pri čemu u odnosu na dosuđene iznose nije obrazložio tuženikov prigovor da su i u tom dijelu određene glavnice na koje je obračunata kamata bile predmetom ugovora o cesiji i asignaciji slijedom čega tužitelj nema pravo na isplatu tako obračunate kamate.

4. Protiv presude u točki II. njezine izreke žalbu je podnio tužitelj, navodeći, u bitnome, da je sud propustio ocijeniti Sporazum o izmjeni stope zatezne kamate potpisan 31. prosinca 2010. od odgovornih osoba stranaka, koji, uz priloženi Zapisnik o usklađenju sporazuma o izmjeni stope zateznih kamata upućuje da je tuženik priznao dug s osnove zateznih kamata s danom 31. prosinca 2010. u iznosu do 4.714.972,67 kn. Međutim, prvostupanjski sud taj Sporazum nije uzeo u obzir jer je pogrešno zaključio da je taj dokaz tužitelj priložio nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je u pripremnom podnesku od 26. siječnja 2015. predložio izvođenje dokaza vještačenjem, između ostalog i na ime prekida zastare do koje je došlo zbog priznanja duga pri čemu je zadatak vještačenja bio obaviti uvid u „dokumentaciju koja prileži spisu i koja je kod tužitelja i tuženika“. S obzirom na to da je sud prihvatio dokazni prijedlog radi izvođenja vještačenja koji je vještak obavio samo na temelju dokumentacije u spisu tužitelj je, umjesto vještaka, taj Sporazum dostavio na ročištu 17. veljače 2022. Zbog navedenog sud je pogrešno ocijenio prigovor zastare osnovanim. Pored toga, pogrešna je ocjena suda o osnovanosti prigovora promašene aktivne legitimacije s osnove ugovora o cesiji i asignaciji jer se radi o cesijama umjesto ispunjenja duga kojima je ustupljeno potraživanje do visine glavnog duga, ali ne i sporednih potraživanja, dok u odnosu na ugovore o asignaciji do ispunjenja obveze sva zatezna kamata pripada tužitelju.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a tuženikova žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je isplata obračunatih i uglavničenih zateznih kamata zbog tuženikovog kašnjenja u plaćanju u iznosu od 2.057.483,05 kn i daljnjih procesnih kamata.

9. Iz spisa proizlazi da tuženik nije osporio ni način obračuna kamate niti kamatnu stopu, već je istaknuo da je tužiteljevo pravo zahtijevati plaćanje obračunatih kamata zastarjelo te osporava aktivnu legitimaciju jer je sklapanjem ugovora o cesijama i asignacijama on izgubio pravo potraživati plaćanje kamate obračunate upravo na tražbine iz tih ugovora.

10. Imajući u vidu sporne činjenice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se one odnose na pravna pitanja, o kojima odlučuje sud i koja se ne mogu utvrditi drugim dokazima, pa tako ni izvedenim vještačenjem po vještaku financijske struke.

11. U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud je pravilnom primjenom zastarnog roka od tri godine iz čl. 228. ZOO-a utvrdio da je ona prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu 20. prosinca 2013. posljedično čemu su zastarjela sva potraživanja s osnove zateznih kamata obračunata u priloženim obračunima koja su dospjela unazad tri godine od podnošenja prijedloga za ovrhu, dakle do 20. prosinca 2010. u ukupnom iznosi od 1.144.285,96 kn.

12. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je zastara prekinuta priznanjem duga jer prijedlog za sklapanje nagodbe koji je uputio tuženikov zaposlenik M. K. tužiteljevom zaposleniku I. S. 25. rujna 2014. u kojem predlaže sklapanje nagodbe za iznos o 560.669,11 kn se prema odredbi čl. 240. st. 1 ZOO-a ne može smatrati priznanjem duga za taj iznos. Priznanje duga mora biti dano na jasan i izričit način i od odgovorne osobe tuženika, što ovdje nije slučaj.

13. Tužitelj nije dokazao da je tuženik priznao dug u Sporazumu o izmjeni stope zatezne kamate od 31. prosinca 2010. jer je taj dokaz tužitelj priložio nakon zaključenja prethodnog postupka tek 17. veljače 2022. posljedično čemu sud taj dokaz nije uzeo u obzir pravilnom primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a. Pogrešno je tužiteljevo shvaćanje da je zadatak vještaka ishoditi tu ispravu jer to nije zadatak vještaka već stranaka (čl. 219. st. 1. ZPP-a), a tužitelj nije dokazao da taj dokaz bez svoje krivnje nije mogao priložiti do zaključenja prethodnog postupka prema čl. 299. st. 3. ZPP-a. Odredba čl. 81. st. 3. ZOO-a propisuje da se smatra da su dospjele, a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom stranke mogu drugačije ugovoriti.

14. Prvostupanjski sud je uvidim u ugovore o cesiji pravilno utvrdio da njima stranke nisu ugovorile ustupaju li se pored glavnice i kamate. Naime, prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broje Revt-108/05 od 13. rujna 2005. kada u Ugovoru o ustupanju tražbine nije ništa rečeno glede kamata, pretpostavlja se da su dospjele, a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom. Stoga, neovisno kojoj vrsti cesije se radi, u toj situaciji kamate su ustupljene s glavnom tražbinom slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev radi isplate glavnog potraživanja s osnove kamata u iznosu od 28.259,89 kn.

16. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je sud u odnosu na dosuđene obračunate zatezne kamate koje nisu zastarjele u iznosu od 883.823,67 kn prema priloženim obračunima kamata broj: 9118, 9005, 9047, 9192 i 9212 pogrešno utvrdio da su određene glavnice na koje je obračunata kamata bile predmetom ugovora o cesiji i asignaciji slijedom čega tužitelj nema pravo na isplatu tako obračunate kamate. Iz priloženih ugovora o cesiji i ugovora o asignaciji koje je sud ocijenio pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a i iznio jasne i valjane razloge na okolnost visine tražbina obuhvaćenih tim ugovorima i obračunatih kamata na te tražbine te priloženih obračunata kamata razvidno je da se dosuđeni iznos obračunatih kamata ne odnosi na kamate obračunate na tražbine iz ugovora o cesiji i asignaciji.

17. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava i odredbi o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 883.823,67 kn i odbio tužbeni zahtjevu iznosu od 1.172.445,85 kn te u obrazloženju presude iznio jasne i valjane razloge koji nisu proturječni izvedenim dokazima. Stoga presuda nije zahvaćane bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Zato je, primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

19. Međutim, osnovan je tužiteljev žalbeni navod na okolnost njegove aktivne legitimacije u odnosu na obračunatu kamatu na tražbine iz priloženih ugovora o asignaciji u iznosu od 46.213,53 kn.

20. Naime, iz priloženih ugovor o asignaciji proizlazi da je tuženik kao asignat temeljem ugovora o asignaciju u cijelosti isplatio glavne tražbine po uputi tužitelja (asignanta) primateljima upute, F. c. d.o.o. i S. g. d.o.o. i to nakon dospijeća svake pojedine tražbine. Stoga tužitelj zahtjeva plaćanje obračunatih zateznih kamata za razdoblje od dospijeća glavnice do ispunjenja upute u ukupnom iznos od 46. 213,53 kn.

21. Prvostupanjski sud je pogrešne primjene odredbe čl. 140. st. 3. i čl. 160. ZOO-a smatrajući da je tužitelj asignacijom ustupio i kamate s glavnim tražbinama.

22. Odredbom čl. 140. st. 3. ZOO-a propisano je da se da se upućenik ispunjenjem upute oslobađa u istoj mjeri svog duga prema uputitelju (tužitelju). S obzirom na o da je upućenik bio dužan uputitelju glavnicu i kamate obračunate do ispunjenja upute on se ispunjenjem upute se oslobodio samo duga s osnove glavnog potraživanja, ali ne i kamata koje su tekle do ispunjenja upute. Ispunjenjem glavnog potraživanja kamate na to potraživanje su se osamostalile i postale samostalno potraživanje. Uputitelj (tužitelj) asignacijom (uputom) nije ustupio tražbinu, već je ovlastio primatelja upute da naplati određeni iznos od njegova dužnika (tuženika), a upućeniku (tuženiku) je dao nalog da određeni iznos plati primatelju upute. Tužiteljeva tražbina s osnove kamata nije prestala plaćanjem glavnog potraživanja, a tužitelj je ostao jedini ovlaštenik za naplatu kamata prema upućeniku, kao tužiteljevom dužniku iz njihovog osnovnog odnosa.

23. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 160. ZOO-a kojom je propisano da se prestankom glavne obveze, s njom gase i jamstvo, zalog i druga sporedna prava. U slučaju asignacije ne dolazi do prijenosa tražbine, a s njome i do prijenosa zateznih kamata.

24. Zato je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim prigovor promašene aktivne legitimacije za naplatu kamata obračunatih na osnovice koje su bile predmet asignacija u iznosu od 46. 213, 53 kn i u tom dijelu nezakonito ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev pa je ovaj sud preinačio prvostupanjski presudu kao u točki III. izreke primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a.

25. U odnosu na troškove postupka valja istaknuti da djelomična preinaka prvostupanjske presude nije utjecala na odluku o troškovima postupka jer tuženik, koji je u konačnici uspio u sporu u većem omjeru od tužitelja, nije zahtijevao nadoknadu troškova slijedom čega mu oni nisu dosuđeni prema čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga je odluku o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za nadoknadu troškova postupka sadržanu u točki III. prvostupanjske presude valjalo potvrdit primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković