Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1640/2021-7

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Željki Sebelić, sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari I-tužitelja N. B. OIB: ... iz S., ... i II-tužiteljice A. B. OIB: ..., iz S., ..., oboje zastupani po punomoćniku R. V., odvjetniku u S., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. d. O., P. & p. d.o.o. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-517/2019-25 od 1. travnja 2021., 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-517/2019-25 od 1. travnja 2021.

a) potvrđuje u točki I. presude, u točki II. presude u dosuđujućem dijelu i točki III. presude u dijelu u kojem je II-tužiteljici A. B. na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 75.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te potvrđuje i točka III. rješenja,

b) preinačuje u točki III. presude tako što se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 13. ožujka 2018. do 30. kolovoza 2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na ime naknade imovinske i neimovinske štete tužitelju ad. 1 ukupan iznos od 64.690,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 13. ožujka 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju ad. 1 zakonske zatezne kamate koje na iznos od 124.121,13 kn teku od 13. ožujka 2018. godine do 12. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na tako dobiveni apsolutni iznos od 30. kolovoza 2019. godine do isplate zahtjev tužitelja ad. 1 odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ad. 2 na ime naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ad. 1 i ad. 2 za isplatu iznosa od 2.500,00 kn na ime troškova zastupanja u izvansudskom postupku sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate, jer je o tom zahtjevu valjalo odlučiti rješenjem vezano za trošak cjelokupnog postupka,

i riješeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1 povukao tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu štete s naslova troškova grobnice u iznosu od 9.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine do isplate.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ad. 1 povukla tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu štete s naslova kupnje crnine u iznosu od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad. 1 i ad. 2 parnični trošak u iznosu od 29.381,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Prvostupanjsku odluku - presudu u dosuđujućem dijelu izuzev odbijajućeg dijela iz točke II. izreke i odluku o troškovima postupka iz točke III. rješenja pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. do 3. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Kako žalitelj nije precizno naveo koji dio presude pobija to je sukladno čl. 365. st. 1. ZPP-a ovaj sud uzeo da žalitelj pobija presudu u odlukama iz točke I., dosuđujućem dijelu odluke iz točke II. te odluku iz točke III. izreke u odnosu na koje nije uspio, ali ne i odluku iz točke IV. izreke presude.

2.2. Ž

alitelj osporava stav prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa pješaka, prednice tužitelja nastanku prometne nezgode jer smatra da je doprinos pješaka u visini od najmanje 30%. Osporava i zahtjev II-tužiteljice A. B. kao unuke jer smatra da joj ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zato što se po čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21.dalje ZOO) unucima ta naknada može priznati samo u izuzetnim slučajevima, a činjenice utvrđene u postupku ne upućuju da se ovdje radi o takvom slučaju. Zbog nepravilne odluke prvostupanjskog suda kojom se usvajaju tužbeni zahtjevi žalitelj drži da je nepravilna i odluka o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju stavove žalitelja tvrdnjom o nepostojanju doprinosa prednice tužitelja nastanku prometne nezgode jer da je ista uzrokovana isključivo krivnjom osiguranika tuženika kao i onaj o nepostojanju osnove da se II- tužiteljici A. B. kao unuci prizna pravo na isplatu pravične naknade zbog smrti bake jer ono proizlazi iz pravilnog tumačenja odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda sukladno čl. 365. st. 2. ZPP- a ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a niti da je materijalno pravo pogrešno ili nepravilno primijenjeno, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti. Sve činjenice koje su od značaja za donošenje odluke u postupku su potpuno i pravilno utvrđene. Sama pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati obzirom da je presuda jasna i potpuno razumljiva, u njoj naveden i obrazložen stav prvostupanjskog suda u odnosu na odlučne činjenice temeljem kojih je donesena pobijana odluka tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju se žalitelj poziva.

6. U postupku koji je prethodio donošenju odluke prvostupanjski je sud izveo sve dokaze predložene po strankama kako bi utvrdio odlučne činjenice, a o onima u odnosu na doprinos pješaka primjenom pravila o teretu dokazivanja pa je po ocjeni ovog suda u svemu postupao pravilnom primjenom čl. 219., čl. 220. i čl. 221.a ZPP- a.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da se dana 13. veljače 2018. dogodila prometna nezgoda i to na prilaznom kolniku u ... ulici kod kbr. ... na način da je osiguranik tuženika, krečući se teretnim vozilom unazad u pravcu zapada u kojem se kao pješak kretala i pok. T. B., došao u kontakt s tijelom pješakinje stražnjim isturenim pragom tovarnog prostora teretnog vozila što je dovelo do pada pješakinje na tlo, a potom i njenog pregaženja u područuju glave zadnjim lijevim kotačima vozila što je posljedično dovelo do smrti pješaka.

7.1. Među strankama nije sporno da je prometnu nezgodu uzrokovao vozač teretnog vozila, a u odnosu na prigovor postojanja doprinosa pješaka uzrokovanju prometne nezgode, prvostupanjski sud je zaključio da je upravo vozač isključivo odgovoran za uzrokovanje iste te da ne postoji nikakav doprinos pješaka nastanku prometne nezgode.

8. Postupak je proveden prije okončanja kaznenog koji je kod istog suda pokrenut zbog uzrokovanja ove prometne nezgode protiv I. P. pod brojem K-... i u kojem prileži nalaz i mišljenje prometnog vještaka M. Ž. izrađen na temelju podataka koje je vještak utvrdio tijekom očevida kojem je bio prisutan po pozivu zamjenika ODO iz S., a koji je po suglasnom prijedlogu stranaka prvostupanjski sud koristio jednako kao i ostalu dokumentaciju o obavljenom očevidu radi utvrđivanja objektivnih okolnosti vezanih za nastanak prometne nezgode obzirom da osim sudionika iste očevidaca nezgode nije bilo.

9. Temeljem prethodno navedenog proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na prilaznom kolniku iz ulice ... u S. koji se proteže od istoka prema zapadu, a koji prilazni kolnik pod nazivom ... ulica vodi do zgrade kućnih brojeva ..., ... (na kojoj adresi je živjela pok. T. B.) ... i ... ispred kojeg kućnog broja se i dogodila prometna nezgoda.

9.1. Prvostupanjski sud je radi odlučivanja o odgovornosti i doprinosu za nastalu prometnu nezgodu smatrao potrebnim objasniti karakteristike područja na kojem se ista dogodila pa iako ga ne definira kao cestu ili kolnik ipak iz obrazloženja proizlazi da ponašanje sudionika nezgode prosuđuje prema pravilima propisanim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., u daljnjem tekstu: ZSPC). Kako iz dokumentacije o očevidu nedvojbeno proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na kolniku širine 5m koji nije vidljivo podijeljen na prometne trake ali je namijenjen dvosmjernom prometu vozila to se prihvaća stav žalitelja da se mjesto na kojem se dogodila nezgoda jedino može smatrati kolnikom odnosno cestom. Utoliko je neosnovana tvrdnja tužitelja da se nezgoda dogodila na parkiralištu ili tzv. dvorišnom prilazu ili području smirenog prometa jer po čl. 2. st. 1. t. 25. ZSPC-a zona takvog smirenog prometa mora biti obilježena posebnim prometnim znakom, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi on bio postavljen.

10. Polazeći od prethodno navedenog ovaj sud smatra da je za donošenje pravilne odluke u ovom predmetu važno istaći relevantne odredbe ZSPC-a kojima je propisano:

- člankom 2. st. 1. t. 66. da je sudionik u prometu svaka osoba koja na bilo koji način sudjeluje u prometu na cesti,

- člankom 2. st. 1. t. 1. da je cesta ulica u naselju na kojoj se odvija promet,

- člankom 2. st. 1. t. 11. da je kolnik dio cestovne površine namijenjen u prvom redu za promet vozila s jednom ili više prometnih traka,

- člankom 38. st. 1. da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, a po stavu 3. da na dijelu ceste po kojem se kreću djeca, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu je dužan voziti s osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe,

- člankom 43. st. 1. da vozač radnju vožnje unatrag ne smije početi vršiti ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, a po stavu 2. da je prije započinjanja poduzimanja te radnje dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu,

- člankom 125. da se pješacima iznimno dopušta da na cesti na kojoj ne postoji nogostup se mogu kretati kolnikom, a po stavu 2. da to kretanje treba biti što bliže rubu kolnika i na način kojim ne ometaju i ne sprečavaju promet vozila.

11. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da obzirom na tehničke karakteristike vozila čiji je tovarni prostor potpuno zatvoren vozač je prometnu situaciju iza vozila mogao provjeravati korištenjem vanjskih retrovizora, a u konkretnom slučaju kada je imao i suvozača i na način da mu on provjerom izvan vozila potvrdi mogućnost poduzimanja radnje vožnje unazad bez ugrožavanja sigurnosti eventualno drugih sudionika u prometu koji bi se nalazio iza zadnjeg kraja vozila. Takvu provjeru vozač nije izvršio jer se nije sa sigurnošću uvjerio da namjeravanu vožnju unazad može izvršiti na siguran način pa kako je u vrijeme poduzimanja iste pješakinja u odnosu na njegovo vozilo prema istom bila okrenuta leđima to nije ni mogla pridonijeti izbjegavanju nezgode.

12. Pravilno je otklonjena primjena odredbe čl. 1068. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21.dalje ZOO) jer i ovaj sud smatra da pok. T. B. kao pješak nije doprinijela nastanku prometne nezgode. Ona je bila osoba starije životne dobi od 84 godine koja se otežano kretala, sporo i uz pomoć štapa, kao pomagala za sigurniji hod. Osim štapa nosila je i žensku torbicu. Nezgoda bi bila izbjegnuta da se kretala što bliže desnom rubu kolnika pri čemu zakonom nije definirana udaljenost od ruba kolnika po kojoj bi se pješak mogao kretati. Međutim, ovaj sud smatra da se ona kretala desnom stranom kolnika upravo na način i u odnosu na širinu kolnika onim dijelom kojim je to objektivno jedino i mogla. Za kretanje starije osobe koja ima opisane poteškoće u hodu potreban je širi prostor radi osiguravanja stabilnosti u hodu. Ono što je posebno važno, a evidentno je iz fotografija koje prileže spisu i nedvojbeno su sačinjene tijekom očevida dok je još tijelo pješaka ležalo na kolniku, da su u pravcu kretanja pješaka uz desni rub ceste postojale zapreke koje je morala obići i koje su onemogućavale kretanje bliže desnom rubu, a to je parkirano vozilo koje je dijelom zahvaćalo kolnik kao i kontejner za odvoz komunalnog otpada. Nadalje, prema dinamici prometne nezgode i prostorno vremenskoj analizi koju je dao vještak izričito proizlazi da je pješakinja u svom kretanju mogla vidjeti teretno vozilo u vrijeme dok je bilo zaustavljeno. Obzirom da je prednjim krajem to vozilo bilo usmjereno u pravcu istoka odnosno suprotno od pravca u kojem se kretala ona nije ni po čemu mogla zaključiti da bi vozilo započelo kretanje unazad pa stoga ni izbjeći nezgodu. To su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud pravilno zaključio da doprinosa pješaka nema.

13. U odnosu na naknadu štete I-tužitelju N. B. nije sporno da je po odštetnom zahtjevu podnesenom 13. ožujka 2018. tuženik mu dana 12. studenog 2018. isplatio 124.121,13 kuna od čega na ime neimovinske štete 105.000,00 kuna, a preostali dio na ime naknade imovinske štete u kojoj nisu obuhvaćeni odnosno priznati troškovi sahrane po osnovu karmina i glazbe – klape, a navedeni iznos isplaćen je uz umanjenje za 30% od zahtijevanog zbog stava tuženika da postoji doprinos nezgodi pješaka. U postupku pokrenutom tužbom od 30. kolovoza 2019. I-tužitelj N. B. je faktički zahtijevao naknadu štete u visini razlike od oko 30% više koju tuženik nije prihvatio isplatiti smatrajući da postoji doprinos pješaka, a visinu tako postavljenog zahtjeva tuženik nije osporavao osim zbog osporavanja osnove odnosno tvrdnje da postoji doprinos.

13.1. Po stavu ovog suda prvostupanjski sud je otklanjajući prigovor postojanja doprinosa pješaka kao neosnovan s osnovnom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete po osnovu čl. 1101. st. 1. ZOO-a obzirom da je neosporno da je I-tužitelj N. B. sin pok. T., a na temelju čl. 1093. st. 1. ZOO-a priznao mu pravo na zahtijevani iznos naknade imovinske štete obzirom da istu predstavlja neplaćena razlika uobičajenih troškova pogreba preminule.

13.2. Pravilna je odluka o usvajanju kamatnog zahtjeva na iznos dosuđen I-tužitelju N. B. jer po čl. 1103. ZOO-a obveza isplate pravične naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, a po čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

13.3. Polazeći od prethodno navedenog ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud s osnovom usvojio kamatni zahtjev I-tužitelja N. B. priznajući mu pravo na isplatu pripadajućih kamata od 13. ožujka 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (točka I.) kao i zahtjev za isplatom pripadajuće kamate na iznos koji je kao nesporan isplaćen ovom tužitelju 12. studenog 2018., a također počev od 13. ožujka 2018. (točka II.). Osnova za donošenje takve odluke je u primjeni čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka I., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Zbog toga su odluke o usvajanju kamatnog zahtjeva I-tužitelja N. B. u točki I. i II. izreke prvostupanjske presude pravilne i utemeljene na zakonu.

13.4. Tuženik je po osnovu podnesenog odštetnog zahtjeva isplatio oko 70% zahtijevanog iznosa štete umanjujući ga za 30% na ime doprinosa pješaka uzrokovanju nezgode pri čemu je za troškove grobnice plaćanje izvršio temeljem predračuna, za troškove sahrane odnosno ukopa, objave oglasa odnosno osmrtnica i cvijeće prema priloženim računima dok je otklonio obvezu plaćanja troškova od 2.500,00 kuna za karmine (600,00 kuna) i glazbu odnosno klapu (1.900,00 kuna) jer uz zahtjev za naknadu istih nije dostavljen dokaz, račun za podmirenje istih. Stav je ovog suda da je tuženik neosnovano odbio za karmine i glazbu priznati bar 70% jer kako se radi o osiguravatelju koji u redovnoj djelatnosti dnevno rješava slične odštetne zahtjeve to je potpuno jasno da je znao kako je u skladu s mjesnim običajima imati karmine i glazbu na sahrani, naročito ako je smrt posljedica tragičnog događaja i bez obzira na godine preminulog. Uobičajeno je ili se bar često događa da se takvi troškovi ne mogu dokumentirati prilaganjem računa što je tuženiku dobro poznato pa je bilo za očekivati da u skladu sa svojom poslovnom praksom prizna ove troškove makar i u minimalnom iznosu pa i umanjujući ih čak i za doprinos koji je smatrao da postoji. Kako tuženik nije postupio na taj način to je iz razloga navedenog u točki 13. ovog obrazloženja prvostupanjski sud s osnovom priznao I-tužitelju N. B. pravo na isplatu kamata i odlučio kao u točki I. i II. izreke pobijane presude.

14. Zahtjev II-tužiteljice A. B., a koji tuženik po visini ne osporava nego samo po osnovi, prvostupanjski sud je pravilno i na temelju čl. 1101. st. 2. ZOO-a usvojio obzirom na nespornu činjenicu da je ova tužiteljica unuka pok. T. B. i utvrđenje da je između njih dvije postojala trajnija zajednica života. Žalbene navode koji se odnose na dob ove tužiteljice od 33 godine, da je majka dvoje djece, da je određeno razdoblje živjela sa svojom majkom, a onda i sa suprugom te da joj preminula baka nije zamjenjivala roditelje niti s njom bila u odnosu kakav je između roditelja i djeteta, ovaj sud ne prihvaća jer nisu relevantni za donošenje odluke o zahtjevu koji je postavljen. Naime, čl. 1101. st. 2. ZOO-a propisano je da se pravična novčana naknada neimovinske štete u slučaju smrti djeda odnosno bake može priznati unuku, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. To podrazumijeva emocionalnu, ekonomsku pa i egzistencijalnu povezanost kroz određeno vrijeme koje bi upućivalo na trajnost takve zajednice. Iz potvrde predstavnika stanara zgrade u ... u S. od 25. ožujka 2019. proizlazi da je II-tužiteljica A. B. u bakinom stanu te zajedno s njom i ocem, dvije kćerke i to jedne u dobi od 12 godina, a druge rođene 2016. živjela od 29. prosinca 2010., a koji podatak ovaj sud smatra da treba prihvatiti kao relevantan jer evidentiranje smanjenja ili povećanja broja članova kućanstva u određenom stanu utječe na visinu participacije u zajedničkim troškovima stanovanja u zgradi. Kontinuitet stanovanja s preminulom bakom osim iz iskaza tužitelja proizlazi i iz uvjerenja o prebivalištu koje je na adresi u ..., II-tužiteljica prijavila od 20. veljače 2013., a što se može dovesti u vezu sa okončanjem procesa razvoda braka.

14.1. Dakle, kako je II-tužiteljica A. B. zajedno sa kćerkama, ocem i pok. bakom živjela u njenom stanu kontinuirano kroz razdoblje duže od sedam godina to je stav ovog suda kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da takav život predstavlja trajniju zajednicu života koje je pretpostavka za priznanje prava ovoj tužiteljici na isplatu pravične naknade po čl. 1101. st. 2. ZOO-a.

15. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u odnosu na kamatni zahtjev stav prvostupanjskog suda u odluci iz točke III. presude nepravilan i da se kamata može priznati po osnovu čl. 1103. ZOO-a samo od dana podnošenja tužbe odnosno od 30. kolovoza 2019. do isplate jer osnove za priznavanje prava od dana podnošenja odštetnog zahtjeva nema.

15.1. Naime, uz odštetni zahtjev od 13. ožujka 2018. (list 29 i 30 spisa) dostavljeni su samo rodni listovi za podnositelje zahtjeva, te računi za sahranu, oglase i grobno mjesto. Nisu dostavljene ni potvrde predstavnika stanara i MUP-a ali čak i uz prilaganje te dokumentacije ovaj sud smatra da tuženik ne bi imao na raspolaganju sve elemente odnosno pretpostavke za zaključivanje o postojanju osnove za priznanje makar i dijela ovog odštetnog zahtjeva jer se u osnovi trajnost zajednice života osim potvrdama mora provjeravati i drugim dokaznim sredstvima, a ona se u pravilu jedino mogu provoditi u sudskom postupku. Zbog navedenog odluku o kamatnom zahtjevu iz točke III. ovaj sud je preinačio priznajući II- tužiteljici A. B. pripadajuće kamate od dana podnošenja tužbe do isplate.

16. Odluka o troškovima pravilno je donesena na temelju čl. 154. st. 3. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a njenu pravilnost ne dovodi u pitanje tvrdnja žalitelja da je o troškovima pogrešno odlučeno zbog same nepravilnosti odluke o tužbenim zahtjevima.

17. Slijedom navedenog ovaj sud je odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odlukama iz točke I., dosuđujući dio iz točke II. i točku III. osim u odnosu na kamatni zahtjev do 30. kolovoza 2019. te odluku o troškovima postupka iz točke III. rješenja, sve kako je navedeno pod I. a) izreke ove odluke i to na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, a djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku odluku iz točke III. izreke presude u odnosu na kamatni zahtjev kako je navedeno pod I. b) izreke i to na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a.

18. Kako tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavni zahtjev nego samo djelomično u odnosu na kamatni zahtjev, a zbog čega nije došlo do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu to je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova za žalbeni dio postupka, a kako je navedeno u točki II. izreke ove odluke.

19. U preostalom nepobijanom dijelu i to u odbijajućem dijelu odluke iz točke II. i u odluci iz točke IV. presude te u odlukama iz točke I. i II. rješenja prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Osijek, 13. srpnja 2022.

Sudac

Željka Sebelić