REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 13 Pn-6/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., iz N. M., OIB: ….., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R. iz V., protiv tuženika N. R., iz N. M., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku iz N. M., radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 3. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te objave presude 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku N. R., iz N. M., OIB: ….., da tužiteljici A. B., iz N. M., OIB: ….., isplati iznos od 9.048,67 kuna na ime naknade materijalne štete zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od dana 14.06.2021.g., do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75%, za razdoblje od 01.07.2021.g do 31.12.2021.g po stopi od 5,61%, te za razdoblje od 01.01.2022.g pa do isplate po stopi od 5,49%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku N. R., iz N. M., OIB: ….. tužiteljici A. B., iz N. M., OIB: ….., naknadi prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužiteljici A. B. da tuženiku N. R. naknadi parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kn (tri tisuće dvjesto pedeset kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica A. B. podnijela je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika N. R. radi naknade štete u kojoj navodi da je ona suvlasnica u ¾ dijela nekretnine čkbr …, pašnjak u K. sa 1214 čhv, upisana u z.k. ul. … k.o. K. G. koja u naravi predstavlja šumu, a kako je suvlasnica predmetne nekretnine u ¼ dijela S. S., ….., već odavno pokojna, tužiteljica je u stvarnosti izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine koju uživa već dugi niz godina. Tužiteljica je, vrativši se 14. lipnja 2021. sa suprugom iz inozemstva gdje već godinama živi i radi (a godišnje nekoliko puta dolazi u Hrvatsku na odmor), od susjeda T. Č. doznala da je u njezinoj šumi u predjelu „P.“ srušeno 9 stabala bukve i odvezeno tuženiku. Naime, imenovani susjed obavijestio je tužiteljicu kako je on osobno u trećem ili četvrtom mjesecu u blizini tužiteljičine šume vidio susjede R. s kojima je bio i I. B. iz B., njemu od ranije poznat, a ovom svjedoku od ranije je poznato i kako je tuženik prije godinu dana otpilio 2 bukve u šumi tužiteljice što je tuženik i sam priznao te naknadio štetu. Naime, kako navodi tužiteljica, tuženik je u travnju 2020. godine angažirao spomenutog I. B. da mu traktorom preveze drva iz tužiteljičine šume na njegovo dvorište. Stoga tužiteljica smatra da je i ovdje spornih 9 stabala bukve porušeno po nalogu i za račun tuženika. Nadalje ističe da je protiv tuženika upravo zbog opisanog događaja podignuta kaznena prijava od strane tužiteljice zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz članka 228. stavak 1. KZ, no ova je kaznena prijava odbačena rješenjem ODO u Varaždinu broj Kir-DO-232/2021- 20 od 26. studenoga 2021. jer nije postojalo dovoljno osnova za podizanje optužnice. Tužiteljica ističe da su policijski službenici policijske postaje N. M. dana 2. srpnja 2021. godine u tuženikovom dvorištu zatekli trupce bukve od kojih su neki već bili raspiljeni te su iste fotografirali zajedno s mjernom trakom kako bi se utvrdilo odgovaraju li panjevima koji se nalaze u tužiteljičinoj šumi, no u predmetnom postupku nije određeno saslušanje šumarskog vještaka, što tužiteljica smatra da je bilo potrebno izvršiti. Tužiteljica navodi da je angažirala stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i procjenu šumskog zemljišta dr.sc. K. I. koji je utvrdio da je na nekretnini tužiteljice zatečeno 9 panjeva oko kojih se nalazila sitna granjevina, dok deblovina i ogrjevno drvo nisu pronađeni. Temeljem starosti istih i piljevine utvrđeno je da je sječa izvršena u proljeće 2021., te da je tužiteljici nastala šteta u visini od 9.048,67 kn. Stoga je to iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika s osnova naknade štete, kao i prouzročene parnične troškove, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužiteljice da bi angažirao I. B. da mu traktorom preveze drva iz šume tužiteljice na njegovo dvorište kao i navode tužiteljice da bi joj ranije tuženik otpilio 2 bukve u njezinoj šumi i naknadio joj time pričinjenu štetu. Navod tužbe o vršenju sporne sječe od strane tuženika netočan je i nemoguć i s obzirom na zdravstveno stanje tuženika zbog kojeg on to niti nije bio u mogućnosti učiniti, a radi se o pupčanoj kili zbog koje je bio podvrgnut operativnom zahvatu i liječenju, a koje je stanje kod tuženika trajalo od rujna 2020. do ljeta 2021. Što se tiče suradnje tuženika i I. B., o kojoj je tuženik već iskazivao u kaznenom postupku, tuženik ističe da je ranijih godina surađivao s imenovanim, a 2021. od njega je naručio drva, ali ne iz svoje, nego iz njegove šume, a to zato što zbog spomenute bolesti (bruh) tuženik nije bio u mogućnosti izvršiti obilazak i pokaz svoje šume, već je I. B. zamolio da mu taj put isporuči drva iz njegove šume u H. Ovako naručena i isporučena drva tuženik je I. B. po dogovoru i platio i to 1.500,00 kn u gotovini te isporukom motorne pile vrijednosti oko 1.500,00 do 2.000,00 kn. Pritom je tuženiku sasvim logično da je I. B. prometovao na relaciji B. – P., kako su to iskazali svjedoci u kaznenom postupku, jer se H., odnosno mjesto gdje I. B. ima svoju šumu, nalazi upravo iza B. Sukladno svemu navedenom, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je drva naručio od I. B., a nema saznanja o tome gdje ih je ovaj i na koji način nabavio, već samo pretpostavku da se radi o njegovoj šumi u H., kako mu je bilo i rečeno. Ako je isti drva protupravno nabavio u šumi tužiteljice, tuženik za to ne može odgovarati, jer niti to zna, a još manje da bi takvo što naručio ili na to pristao. Kaznena prijava protiv tuženika odbačena je ne samo zbog okolnosti koje se spominju u tužbi. Naime, za taj, kao i za ovaj postupak, nije relevantno da li zatečena drvna masa eventualno odgovara onoj koja tužiteljici nedostaje u njezinoj šumi, već nedostaju dokazi o tome tko je počinitelj štetne radnje sječe, a pogotovo oni koji bi upućivali na to da se radi o tuženiku. Tuženik nema neposredna saznanja je li tužiteljici posječeno 9 stabala bukve baš u njezinoj šumi te da li šteta iznosi 9.048,67 kn, a sve što zna proizlazi iz priče koja se zakotrljala nakon policijskog očevida. Tuženik ističe da nikakvu štetu tužiteljici nije počinio niti neposredno, niti kao nalogodavac. Napominje da je I. B. naručenu količinu drva dopremio na dvorište tuženika još negdje u travnju 2021., nakon čega su drva stajala na tuženikovom dvorištu barem 3 mjeseca, a zasigurno niti jedan nalogodavac krađe ne bi držao takva ukradena drva na svojem dvorištu u tako dugom vremenskom periodu, naročito ne u neposrednoj blizini oštećenika.

3. U podnesku od 9. veljače 2022. tužiteljica dodatno ističe da ona ne tvrdi da bi tuženik osobno srušio i dovezao drva, već ističe kako je to tuženik učinio putem nalogoprimca I. B., a što potvrđuju svjedoci T. Č. i D. K. Nadalje, ističe da nitko od svjedoka saslušanih u kaznenom postupku nije iskazao kako je I. B. prometovao relacijom B. – P., već svjedoci (J. B., D. K. i T. Č.) iskazuju kako je I. B. dovezao drva iz smjera P., odnosno šume, a što nikako nije na relaciji B. – P., već se u šumu ulazi iz sjevernog djela sela P. Nadalje, tuženik je prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji imao operativni zahvat tek 14. lipnja 2021.g, a u OB Z. je boravio tek od 13. do 16. lipnja 2021., stoga je mogao u proljeće 2021. pokazati I. B. koja drva da sruši u tužiteljičinoj šumi, a što je vidio svjedok T. Č.

4. Iako je u odgovoru na tužbu tuženik prigovarao u uvodu tužbe naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn budući da je tužbeni zahtjev postavljen zahtjev za isplatu iznosa od 9.048,67 kn, te je predlagao da sukladno odredbi članka 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku sud odredi vrijednost predmeta spora, na pripremnom ročištu 18. veljače 2022. tuženik je povukao taj prijedlog. Naime, valja reći da se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu za isplatu točno određene novčane svote naznačene u tužbenom zahtjevu, a ne o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu u kojem se slučaju sukladno čl. 40. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19; dalje: ZPP) može rješenjem suda odrediti vrijednost predmeta spora, dok se u ovom slučaju radi o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora sukladno čl. 35. st. 1. i st. 2. ZPP, dakle uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva naznačenog u tužbenom zahtjevu, a ne i kamate s obzirom da one ne čine glavni zahtjev. Slijedom navedenog sasvim je očigledno da vrijednost predmeta spora, kako je ista naznačena u samom tužbenom zahtjevu radi isplate, iznosi 9.048,67 kn, te da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti.

5.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, a to su: izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u z. k. ul. … k.o. K. G., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Marofu broj O-1/01 od 17. travnja 2001., rješenje ODO u Varaždinu broj Kir-DO-232/2021-20 od 26. studenoga 2021., službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof broj 511-14-08/2-639/2021 od 2. srpnja 2021. uz priložene fotografije, procjenu šumske štete na čkbr. … k.o. K. G. od 8 srpnja 2021. izrađenu po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo i procjenu šumskog zemljišta K.

I. te tuženikovu medicinsku dokumentaciju sa stranica 42 do 50 spisa, nadalje izvršen je uvid u spis ODO u Varaždinu broj Kir-DO-232/2021, saslušani su svjedoci I. B. i T. Č. te parnične stranke, dok je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje mjerničkog i šumarskog vještačenja kao nepotreban iz razloga koji će biti niže obrazloženi. Na raspravi 3. lipnja 2022. tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka D. K., a tuženik od predloženog medicinskog vještačenja.

5.2. Dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka J. B. sud nije uzeo u obzir temeljem čl. 461.a ZPP. Naime, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 458. ZPP prema kojem su sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna. Odredbom čl. 461.a st.2. ZPP propisano je da su stranke u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, te prema st.3. istog članka stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Prema daljnjoj odredbi čl. 461.a st.4. ZPP nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st.3. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir. Tužiteljica je iznijela dokazni prijedlog za saslušanje imenovanog svjedoka tek na pripremnom ročištu obrazlažući da njegovo saslušanje nije predložila već u tužbi iz razloga što se radi o bolesnom i starijem čovjeku te je smatrala da neće moći doći na raspravu, no okolnosti su se naknadno promijenile, međutim budući da ove svoje navode nije potkrijepila nikakvim konkretnijim obrazloženjima (npr. koje su se to okolnosti i kada promijenile) ni dokazima, sud smatra da na taj način tužiteljica nije dokazala da ovaj dokazni prijedlog bez svoje krivnje nije mogla iznijeti već u tužbi, zbog čega sud sukladno spomenutim odredbama čl. 461.a ZPP ovaj dokazni prijedlog tužiteljice nije mogao uzeti u obzir. 6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. ZPP, sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Predmet spora je potraživanje naknade imovinske štete nastale tužiteljici uslijed sječe drva u šumi u njezinom suvlasništvu, za koju sječu tvrdi da je počinjena po nalogu i za račun tuženika, kojeg stoga smatra štetnikom od kojeg potražuje naknadu ove imovinske štete.

8. Odredbom čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu se kao pretpostavke za nastanak ovog izvanugovornog obveznog odnosa pojavljuju: subjekti ovog izvanugovornog obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i nastale štete te protupravnost štetne radnje.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u z.k. uložak … k.o. K. G. utvrđeno je da je tužiteljica, između ostaloga, u upisana kao suvlasnica u ¾ dijela nekretnine čkbr. …. pašnjak u K. sa 1214 čhv, za koju u tužbi navodi da u naravi predstavlja šumu i to u cijelosti u njezinom (izvanknjižnom) vlasništvu, koje navode tuženik tijekom postupka nije osporio.

10. Među strankama nije sporan sam nastanak štetnog događaja budući da tuženik ne osporava da je u šumi tužiteljice izvršena predmetna sječa stabala u proljeće 2021., kao što nije sporan niti nastanak štete prouzročen tužiteljici ovim štetnim događajem, no sporno je pojavljuje li se upravo tuženik kao štetnik po čijem je nalogu izvršena sporna sječa, zbog čega tuženik i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

11.1. Uvidom u rješenje ODO u Varaždinu broj Kir-DO-232/2021-20 od 26. studenoga 2021. utvrđeno je da je odbačena kaznena prijava A. B. protiv okrivljenika N. R. zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz članka 228. stavak 1. KZ. Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako su tijekom izvida i istraživanja ispitani osumnjičenik N. R. te svjedoci I. B., J. B., D. K., T. Č. te oštećena A. B., izvršen je uvidom u procjenu šumske štete izrađen po vještaku K. I. kao i uvid u fotodokumentaciju trupaca pronađenih kod okrivljenika N. R. odnosno njihovo mjerenje od strane policijskih službenika (a što sve proizlazi i iz samog spisa ODO u Varaždinu broj Kir-DO-232/2021 u koji je sud izvršio uvid), a na temelju tako provedenog postupka nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi okrivljeni N. R. počinio predmetno kazneno djelo krađe. Navedeno rješenje, međutim, ni na koji način ne veže parnični sud u parničnom postupku, budući da sukladno članku 12. stavak 3. ZPP parnični sud veže samo pravomoćna presuda kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

11.2. Uvidom u službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof broj 511-14-08/2-639/2021 od 2. srpnja 2021. utvrđeno je da su toga dana povodom prijave zbog počinjenja kaznenog djela krađe drva policijski djelatnici obavili razgovor s tuženikom na njegovoj adresi te su utvrdili da je prije otprilike 2 mjeseca tuženik kupio 10 m drva od gospodina B. iz B., koje mu je isti dovezao na dvorište i istovario za vrijeme dok se tuženik nalazio na poslu, a tuženik mu je ta drva platio novčanim iznosom od 1.500,00 kn. Istom prilikom tuženik je izjavio kako posjeduje šumu u P. u predjelu P., ali te godine u nju nije odlazio iz razloga što je bolestan te mora mirovati. Tom prilikom na dvorištu tuženika zatečeni su trupci bukve od kojih su neki raspiljeni na manje dijelove, dok su neki ostali cijeli, te su isti fotografirani, a uz navedenu službenu zabilješku priložene su i fotografije trupaca koji su fotografirani uz mjernu traku.

11.3. Uvidom u procjenu šumske štete na predmetnoj nekretnini izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za šumarstvo K. I. od 8. srpnja 2021. utvrđeno je kako je vještak, koji je taj nalaz radio po zahtjevu tužiteljice, na licu mjesta zatekao ukupno 9 panjeva te je prema svježini piljevine i prereza na panju zaključio da je sječa predmetnih stabala izvršena u proljeće 2021. Navedene panjeve vještak je fotografirao i izmjerio, te je procijenio visinu štete zbog posječenih stabala iznosom od 9.048,67 kn.

11.4. Usporedbom fotografija sačinjenih po policijskim djelatnicima na dvorištu tuženika s fotografijama sačinjenih po šumarskom vještaku na licu mjesta u šumi tužiteljice sud nije mogao, budući da za to nema dovoljno stručnog znanja, nedvojbeno utvrditi radi li se o istim trupcima (odnosno stablima tj. panjevima istih stabala), dakle da navedena drvena građa zatečena po policijskim djelatnicima u tuženikovom dvorištu nedvojbeno potječe iz šume tužiteljice, već bi za to valjalo provesti vještačenje po odgovarajućem vještaku i to šumarske struke. Međutim, budući da se kao prvenstveno sporno pitanje postavilo pitanje je li upravo tuženik štetnik tj. osoba odgovorna za štetu, valjalo je ponajprije provesti dokaze predložene na tu okolnost, dakle personalne dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka. Naime, čak i da se vještačenjem nedvojbeno utvrdilo kako trupci zatečeni kod tuženika potječu iz šume tužiteljice, tuženik je istaknuo kako je on za navedene trupce sklopio ugovor o kupoprodaji s I. B. (za drva iz B. šume), koje mu je trupce uredno i platio, a da od istoga nije naručio sječu i dovoz drva iz tužiteljičine šume, zbog čega se, čak i da su ta drva dovezena iz tužiteljičine šume, on ne može pojavljivati kao osoba odgovorna za štetu.

12. Iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da ona sama zapravo nema nikakvih osobnih saznanja o predmetnoj sječi kao ni o osobi koja bi tu sječu počinila odnosno po čijem je nalogu sječa počinjena, već da svoje tvrdnje o tuženiku kao štetniku odgovornom za nastalu štetu temelji na izjavama susjeda i to I. Č. kao i T. Č. koji ju je obavijestio kako je u proljeće 2021. vidio I. B. i tuženikovu suprugu u predmetnoj šumi, pa je po tome, kao i po činjenici da je tuženik već i ranije posjekao drva u njezinoj šumi odnosno po činjenici da je policija utvrdila da se panjevi u šumi podudaraju s trupcima koji su pronađeni u tuženikovom dvorištu, zaključila da je tuženik odgovoran i za ovdje predmetnu sječu. Pri tome spominje događaj još kada je njezina majka, koja je umrla 2001., bila živa, a kada je tuženik posjekao drva u njezinoj šumi jer nije znao gdje je međa te događaj kada je tuženik dao porušiti drva u njezinoj šumi i 2020. godine. Tužiteljici također nije poznato niti bilo što o dogovorima između tuženika i I. B. vezano uz dovoz odnosno prodaju drva.

13. Uvidom u spis ODO u Varaždinu broj Kir-DO-232/2021 te u zapisnike o ispitivanju svjedoka J. B. i D. K. utvrđeno je kako su isti iskazali o svojim neposrednim osobnim saznanjima da su u predmetnom razdoblju i to svibnju 2021. (ili lipnju 2021. kako iskazuje D. K.) vidjeli I. B. kako s traktorom i prikolicom iz smjera P. vozi više trupaca bukvi (pri čemu J. B. iskazuje i o još jednom traktoru s prikolicom koji je također vozio drva bukvi) te obojica potvrđuju smjer njegova kretanja tj. dolazak iz smjera P. prema mjestu P. Pri tome J. B. iskazuje da mu nije poznato kuda su oni to dalje vozili niti kome, dok je D. K. potvrdio da je vidio kako se I. B. zaustavio 80 metara niže kod tuženika, te je ne ulazivši u dvorište, budući da nikoga nije bilo u kući, pomoću dizalice spuštao drva u tuženikovo dvorište nakon čega je i otišao. Iz navedenih iskaza sud zaključuje da nije moguće reći ni radi li se o istom slučaju koji opisuju ova dva svjedoka ispitana pred ODO u Varaždinu budući da je J. B. iskazivao o 2 traktora s prikolicama koji su istovremeno vozili drva bukve iz smjera P. u smjeru P., dok D. K. nije iskazivao o drugom traktoru s prikolicom. Također, iz iskaza D. K. proizlazi samo činjenica da je I. B. dovezao drva tuženiku iz smjera P. (dakle s područja gdje se nalazi tužiteljičina šuma u kojoj je izvršena predmetna sječa), no iz navedene činjenice same po sebi ne može se zaključiti ništa u pogledu vrste posla koji su ugovorili tuženik i I. B., dakle je li I. B. tom prilikom dovezao drva koja je tuženik kupio od njega ili pak mu je dovezao drva po njegovoj narudžbi odnosno nalogu iz njegove (odnosno tužiteljičine) šume.

14. Svjedok T. Č., na čijoj izjavi između ostaloga, kako je rečeno, tužiteljica temelji svoje tvrdnje o tuženiku kao štetniku, u svom iskazu također iskazuje da je krajem travnja odnosno početkom svibnja 2021. ispred predmetne šume vidio tuženikovu suprugu s I. B., a iako s njima nije razgovarao niti ih je kasnije vidio u šumi, njegov je zaključak da je tuženikova supruga I. B. išla pokazati drva za rušenje jer ne zna zbog kojeg bi drugog razloga išli u šumu u nedjelju u 9 sati ujutro, a spomenuti B. bavi se upravo odvozom i rušenjem drva. Isti svjedok iskazuje i o tome da je otprilike mjesec dana kasnije 5 do 6 ljudi iz sela koji žive u neposrednoj blizini tuženika vidjelo I. B. da je dovezao drva tuženiku, od kojih su neki vidjeli i da je došao s gornje strane sela, odnosno iz smjera šume P. Ovaj svjedok osobno to nije vidio, iako je čuo zvuk B. velikog traktora i istovarivanja drva. Također je iskazao i da je drugi ili treći dan nakon što je B. viđen da dovozi drva tuženiku bio u predmetnoj šumi na predjelu P. te je vidio da su tamo srušena drva, a nekoliko dana prije ovog dolaska bio je u toj istoj šumi te je tada sve bilo u redu tj. drva nisu bila srušena. Iz navedenog dijela iskaza svjedoka, koji iskaz sud smatra vjerodostojnim budući da je svjedok iskazivao uvjerljivo i o svojim osobnim saznanjima, sud utvrđuje da zapravo niti ovaj svjedok nije neposredno vidio tko je izvršio predmetnu sječu, no iz njegovog iskaza također je vidljivo kako svjedok želi uputiti na zaključak da je upravo tuženik taj koji je odgovoran za predmetnu sječu, odnosno vidljivo je da je svjedok sam formirao takav stav i zaključak, a što je vidljivo i iz kasnijeg dijela iskaza kako je tuženika, s kojim je zajedno u to vrijeme radio, upitao što je to napravio – da je porušio drva u tužiteljičinoj šumi te ga uputio na dogovor s tužiteljicom u vezi te štete. Tada je, po svjedokovim riječima, izgledalo i kao da će tuženik pristati na neki dogovor, iako nije govorio iz koje šume i čija su mu drva dovezena, već samo da mu je B. dovezao drva, no nije spominjao ništa vezano uz kupnju drva, a niti iz čije su šume. Međutim, i sam je ovaj svjedok iskazao da mu je tuženik u jednom od njihovih razgovora, i to prije nego što je policija došla kod tuženika i prije no što se pokrenuo postupak protiv tuženika zbog predmetne sječe, spomenuo da mu je I. B. dovezao drva te da mu je za to platio 1.700,00 kn i dao motornu pilu pri čemu se tada nije spominjalo da bi drva bila iz tužiteljičine šume. Iz ovog dijela iskaza svjedoka proizlazi, dakle, da mu tuženik tijekom njihovih razgovora nije potvrdio da bi upravo on bio taj koji je naručio dovoz drva od I. B. iz tužiteljičine šume, a niti ovaj svjedok ima bilo kakva saznanja o vrsti dogovora između tuženika i I. B. u pogledu predmetnog dovoza drva od strane I. B. tuženiku tj. je li tuženik s I. B. sklopio ugovor o kupoprodaji drva (iz B. šume) ili pak neki drugi ugovor kojim bi od I. B. naručio sječu i dovoz drva iz svoje odnosno tužiteljičine šume. Slijedom navedenog sud utvrđuje da na temelju ovog iskaza svjedoka, koji je jedan od odlučujućih temelja za tvrdnju tužiteljice o tuženiku kao štetniku, ne može sa sigurnošću utvrditi upravo ovu spornu činjenicu da je tuženik bio taj koji je od I. B. naručio sječu i dovoz drva iz tužiteljičine šume.

15.1. Spomenuti I. B. u svom iskazu kao svjedok potvrđuje navode tuženika o tome kako su već i prije sporne sječe sklapali poslove u vezi dovoza drva tuženiku iz tuženikove šume kao i poslove kupoprodaje drva iz šume ovog svjedoka. Međutim, u konkretnom slučaju poriče da bi predmetna drva dovezao iz tuženikove šume, već ih je, kako iskazuje, dovezao iz jedne od svojih šuma za što mu je tuženik platio 1.500,00 kn i "pod dug" dao motornu pilu, dakle iskazuje da su sklopili ugovor o kupoprodaji drva. Ovaj dio iskaza svjedoka sud smatra u cijelosti vjerodostojnim jer istovjetne navode o plaćanju dovezenih drva iznosom od 1.500,00 kn i predajom motorne pile svjedok iznosi i tijekom ispitivanja kod ODO u Varaždinu, što je utvrđeno uvidom u taj spis, a o istom načinu plaćanja iskazuju kako sam tuženik, tako i svjedok T. Č.

15.2. Nadalje, kad je svjedoku I. B. predočeno da su ga svjedoci ispitani pred ODO u Varaždinu, konkretno D. K. vidio da dolazi traktorom u svibnju ili lipnju 2021. iz smjera P. te da se tada svojim traktorom zaustavio kod tuženika i istovario drva bukve u njegovom dvorištu, svjedok je navedeno obrazložio na način da je došao s te gornje strane sela budući da mu je to lakši put jer je s donje tj. s lijeve strane brijeg i uska cesta pa mu je tamo teže proći s traktorom, pri čemu dodaje i da se njega inače često može vidjeti da prolazi jer se dosta vozi te se inače bavi pružanjem usluga. Svjedok, dakle nije negirao da je došao iz smjera kako to iskazuju svjedoci ispitani pred ODO u Varaždinu, ali za to daje određene razloge tj. obrazloženje da je to lakši način dolaska. Kod toga se napominje da sudu nije poznat taj kraj u mjeri da zaključi o vjerodostojnosti takvog obrazloženja, ali to, ako se tijekom postupka utvrdi da je tuženik s I. B. sklopio ugovor o kupoprodaji drva bez davanja naloga istome u kojoj šumi da ruši drva, za ovaj postupak nije relevantna činjenica.

15.3. Nadalje, svjedok B. iskazao je i da je otprilike u istom periodu iz šume u P. drva vozio za S. B. koji živi u P., kada su on i njegov sin išli s dva traktora, a prilikom dovoza spornih drva tuženiku bio je sam. Kako je već ranije rečeno, i iz iskaza svjedoka T. Č. proizlazi da se I. B. i inače bavi dovozom drva i drugim ljudima, a iz iskaza svjedoka ispitanih kod ODO u Varaždinu proizlazi upitnim i jesu li saslušani J. B. i D. K. vidjeli I. B. da dolazi iz smjera P. istom prilikom, s obzirom da J. B. iskazuje da je vidio 2 traktora s prikolicom, dok o 2 traktora ne iskazuje svjedok D. K., a iz iskaza I. B. također proizlazi da je vršio dovoz drva tuženiku sam, dok je zajedno sa sinom dovoz drva vršio S. B. kojemu je ta drva vozio iz šume u P. kada je vršio samo uslugu prijevoza.

16.1. Tuženik u svom iskazu navodi da u trenutku kada je I. B. dovezao predmetna drva negdje krajem travnja ili početkom svibnja 2021., on niti supruga nisu bili kod kuće jer su oboje radili. I. B. inače mu je više puta dovezao drva, ponekad mu je vozio drva iz tuženikove šume, a ponekad ih je od njega kupio, ovisi kako je imao novaca. Što se tiče ovdje predmetnih drva, s I. B. dogovorio se da mu doveze drva iz njegove (B.) šume, dakle kupio je drva od njega, a ne zna od kuda je on ta drva dovezao. Za to mu je platio 1.500,00 kn te mu je još dao jednu motornu pilu koja bi mu odgovarala. Radilo se o količini oko 10 kubičnih metara drva, odnosno jednoj prikolici tih drva. Kompenzaciju dijela cijene za drva s motornom pilom objašnjava na način da je to bio njegov prijedlog jer mu je tako bilo financijski lakše budući da ima kredit, a ostatak iznosa od 1.500,00 kn skupio je zajedno s kćerima, dok mu je prije bilo lakše to plaćati kada nije imao kredit. Inače kada plaća I. B. samo prijevoz iz svoje šume, to ga košta oko 1.500,00-1.700,00 kn, a u konkretnom slučaju nije naručio da mu doveze drva iz njegove šume jer nema tako puno šume odnosno drva te je drva znao kupovati i od drugih ljudi. Stoga mu nije poznato ništa o sječi ovdje predmetnih drva u šumi tužiteljice odnosno za to je saznao tek kada je došao iz bolnice s operacije bruha 17. lipnja 2022., tako da ga je negdje iza toga nazvao suprug tužiteljice te počeo vikati da mu je ukrao drva. Ističe i da su ta sporna drva bila kod njega na dvorištu oko dva i pol mjeseca prije nego je došla policija. Inače je zadnji puta u svojoj šumi u P. bio negdje 2020., tom prilikom bio je s njim I. B. kojem je i pokazao gdje i što treba rušiti, te je to slučaj koji je spominjala tužiteljica, no nije se radilo o 3 bukve, nego samo o 1 bukvi koja je bila sporna, naime tada je tuženik posjekao i druga drva u svojem dijelu šume, a ta jedna bukva bila je na samoj međi, ali je bila zatesana s njegove strane, naime njegova punica rekla je, kada ju je vodio u šumu koju je od nje naslijedila njegova žena, da su bukve koje su zatesane s njegove strane njegove bukve. Navedeno obrazlaže na način da je jednom prilikom dok je bila živa majka tužiteljice išao rušiti, ali više čistiti šumu od suhih drva, nakon čega se ispostavilo da su većina od tih drva bila na nekretnini tužiteljice, što on tada nije znao jer nije točno znao gdje je međa te je tada ta drva tamo i ostavio. Nakon tog događaja odvezao je u šumu svoju punicu i tužiteljičinu majku koje su tada bile vlasnice šuma da mu točno pokažu gdje je međa, a što je svakako bilo prije 2000. godine, te su se one i tada oko nekih stabala u blizini međe sporile, a on im rekao da se dogovore, te kako su se dogovorile, on je zatesao drva tako da je po tome znao koja su drva u njegovoj šumi. Poriče da bi njegova supruga išla u šumu s I. B., ona je I. B. vidjela možda dva puta kada mu je dovezao drva, a ako je potrebno zbog nečeg ići u šumu da se nešto obavi, onda ide on, a ne supruga. Potvrđuje da mu je T. Č. rekao da je čuo da je on porušio šumu te da se dogovori s tužiteljicom oko toga, no tuženik mu je odgovorio da kako da se dogovaraju kad to nije učinio, te ističe da kad bi nešto takvo učinio, s tužiteljicom bi se i dogovorio jer ju poznaje već 36 godina od kada živi ovdje. Napominje da je bio u jako dobrim odnosima s majkom tužiteljice, pa čak i s tužiteljicom nije imao nikakvih problema.

16.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio u cijelosti vjerodostojnim budući da je tuženik iskazivao spontano i uvjerljivo, dao je logične odgovore na postavljena pitanja, te njegov iskaz u cjelini djeluje zaokruženo i neproturječno. Kod toga se ističe da tuženik od samog početka, dakle već od prvog obavijesnog razgovora s policijskim službenicima (službena zabilješka od 2. srpnja 2021.) iskazuje i inzistira na činjenici da je od I. B., koji mu je dovezao predmetna drva zatečena u njegovom dvorištu, ista kupio, a za što mu je tuženik dao i određenu naknadu. O tome dosljedno iskazuje i imenovani I. B., kako u ovom postupku tako i tijekom ispitivanja pred ODO u Varaždinu, a saznanja o navedenom, dakle o isplati novčanog iznosa i predaji motorne pile za dovezena drva, iznosi i svjedok T. Č. koji je ta saznanja, prema njegovim riječima, od tuženika dobio još i prije pokretanja postupaka protiv tuženika u vezi predmetne sječe, iz čega proizlazi zaključak kako ovi navodi tuženika i I. B. o plaćanju cijene za dovezena drva nisu konstruirani nakon pokretanja postupaka protiv tuženika kako bi se od istoga otklonila kaznena i građanskopravna odgovornost.

16.3. Iz suglasnih iskaza svjedoka B., tuženika pa i iz iskaza koji je D. K. dao pred ODO u Varaždinu proizlazi da prilikom dovoza drva tuženiku od strane I. B. tuženik niti njegovi ukućani nisu bili kod kuće, a iz čega slijedi zaključak kako tuženik tada nije mogao vidjeti odnosno zaključiti odakle je I. B. dovezao drva, pa i ta činjenica upućuje na točnost tvrdnji tuženika kako nije imao saznanja odakle mu je I. B. dovezao drva koja je od njega kupio.

16.4. Osim toga, tuženik je po ocjeni ovoga suda uvjerljivo i logično obrazložio i ranije situacije u kojima je posjekao drva na susjednoj nekretnini tj. u šumi tužiteljice, a koje su situacije također bile jedan od temelja za zaključak tužiteljice o tuženiku kao štetniku u konkretnom slučaju. Naime, kako je ranije navedeno, tuženik je iskazivao o označavanju spornih drva između dviju susjednih nekretnina od strane ranijih vlasnica – majke tužiteljice i njegove punice (drva su zatesana), a do čega je došlo upravo iz razloga što je tome prethodila situacija kada je tužitelj čistio šumu te se tada ispostavilo da je većina drva koja je tada sušio bila na nekretnini tužiteljice, a što on tada nije znao jer nije znao gdje se točno međa nalazi te je drva tamo i ostavio. U toj situaciji doista se logičnim ukazuje da su tadašnji vlasnici nekretnina dogovorno uredili među označavanjem spornih stabala. Nakon toga, logičnim se ukazuje i obrazloženje tuženika o situaciji kada je 2020. godine porušeno stablo bukve na nekretnini tužiteljice i to prilikom sječe i drugih drva na tuženikovom dijelu šume, što tuženik obrazlaže činjenicom da se to sporno drvo nalazilo na samoj međi te je bilo zatesano s njegove strane. Navedene situacije po ocjeni suda ne ukazuju na tuženikovu namjeru da ruši i prisvaja drva u tužiteljičinoj šumi, već se radi o očiglednim situacijama povezanim s međom između susjednih nekretnina koja tuženiku ispočetka nije bila sporna, a kasnije i s dogovorno označenim stablima. Također, očigledno je i kako je tuženik te situacije nastojao riješiti mirnim putem, kakvu namjeru bi, po svojim vlastitim riječima, imao i sada da se doista radilo o rušenju drva s njegove strane u šumi tužiteljice. Ovaj navod tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i iskrenim s obzirom na tuženikov iskaz kako je i ranije sporne situacije rješavao sporazumno te je, kako s majkom tužiteljice, tako i sa samom tužiteljicom imao korektne odnose, a niti iz držanja i međusobnog ophođenja stranaka na raspravi sud nije zaključio suprotno.

17. Kako je sud, dakle, tijekom postupka utvrdio da tužiteljica nema osobna saznanja kako o spornoj sječi i to o tome tko je istu odnosno po čijem nalogu izvršio, dok se navedeno ne može utvrditi niti iz iskaza saslušanih svjedoka predloženih po tužiteljici, a s druge strane tuženik i I. B. iskazuju o svojem dogovoru u pogledu spornih drva zatečenih kod tuženika kao o ugovoru o kupoprodaji drva, koje je iskaze sud zbog naprijed navedenih razloga ocijenio vjerodostojnima, to je sud utvrdio kako u konkretnoj situaciji tuženik doista nije štetnik koji bi bio odgovoran za nastalu štetu. Na taj način sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. Upravo iz navedenih razloga nije bilo potrebe za provođenje daljnjih dokaza – šumarskim i mjerničkim vještačenjem koje je stoga sud kao nepotrebne i odbio.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP pa je tako tužiteljica, koja je spor u cijelosti izgubila, dužna tuženiku naknaditi ukupne parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kn. Tuženiku je priznat sastav odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn temeljem tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa), troškovi zastupanja na ročištima 21. travnja 2022. i 3. lipnja 2022. u iznosima od po 750,00 kn svako od tih ročišta, a to temeljem tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 18. veljače 2022. u zatraženom iznosu od 375,00 kn temeljem tbr. 9. toč. 2. Tarife te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kn temeljem tbr. 9. toč. 3. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak razmatranja spisa Kir-DO-232/2021 temeljem tbr. 32. toč. 1. Tarife u iznosu od 250,00 kn.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II/ izreke presude.

U Varaždinu 14. srpnja 2022.

S u t k i nj a

Dubravka Kraljić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćnicima iz ZOU Š. i dr. iz V.

2. Tuženik po punomoćniku B. R., odvjetniku iz N. M.