Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-381/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15. 101/17, 118/18 i 126/19 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-56/2015 od 29. svibnja 2015. koja je izmijenjena dana14. srpnja 2022., nakon zaključene rasprave, u prisutnosti zamjenika ODO Osijek T. J., opt. V. M. i branitelja M. J., odvjetnika iz O., dana 14. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

opt. V. M., OIB, sin S. i Š. rođene Ž., rođen 01. ožujka 1978. godine u P., s prebivalištem u B., općina O., B. 49, državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, završio srednju stručnu spremu, nezaposlen, oženjen, otac dvoje malodobne djece, loših imovinskih prilika, odlikovan činom razvodnika, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Glini, višestruko osuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 9. prosinca 2014. u D. M., u nakani da se nepripadno okoristi, od A. O. zatražio da mu posudi osobni automobil marke VW Golf JXD registarske oznake i broja u vlasništvu njegovog sina D. O., neistinito mu predočivši da mu je automobil potreban kako bi odvezao obitelj liječniku u Z., te da će mu isti vratiti za sedam dana pa nakon što mu je imenovani povjerovao i predao mu automobil, prema unaprijed stvorenoj nakani automobil nije vratio, već ga je prodao I. A. za novčani iznos od 1.900,00 kuna, oštetivši pri tome D. O. za iznos od 4.500,00 kuna

dakle, s ciljem da sebi pribavi imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. st. 1. KZ/11.,

pa se opt. V. M., na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11.,

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju čl. 149. st. 6. ZKP/08, opt. V. M. se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka, iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-56/2015 od 29. svibnja 2015., koja je izmijenjena 14. srpnja 2022., optužen je opt. V. M., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi opt. V. M. iskazao je da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku na raspravi ispitani su opt. V. M., ošt. D. O., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sa DVD snimkom, izjava oštećenika o imovinskopravnom zahtjevu (stranica 9. spisa), ugovor o trgovinskom zastupanju broj PV 400326/2014 od 19. prosinca 2014. (stranica 10. do 11. spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Grubišno polje serijskog broja: 910302 od 15. siječnja 2015., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 5. siječnja 2015., zapisnik o vraćanju privremeno oduzetog predmeta, zapisnik o ispitivanju svjedoka I. A. u ODO-u Osijek i s raspravnog zapisnika od 17. siječnja 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka Z. K. u ODO-u Osijek i s raspravnog zapisnika od 7. studenog 2018., iskaz svjedoka M. M. s raspravnog zapisnika od 13. ožujka 2019. godine, izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika.

4. Opt. V. M. je iskazao da je istina da je posudio auto od A. O., oca D., ali se ne sjeća zašto mu je auto trebao. Nakon nekog vremena I. A. ga je pitao da mu posudi tog Golfa jer da mu se auto pokvario. A. je posudio auto, a on mu ga nikad nije vratio. O tome je obavijestio A. O., a on mu je rekao da će to on riješiti s A.. Nije znao da je A. na Njuškalu objavio da prodaje Golfa i žao mu je zbog svega što se dogodilo, te je spreman naknaditi štetu A. O..

5. Ošt. D. O. je iskazao da je u kritično vrijeme živio s pokojnim ocem A. O. u D. M.. Sjeća se da je jednog dana optuženik došao kod oca i molio ga je da mu posudi Golfa jer mora odvesti djecu kod doktora. Otac mu je dao ključeve od auta, no nakon nekog vremena optuženik auto nije vratio. S obzirom da je znao da optuženik sklon brzoj zaradi i da traži "kruha bez motike" pregledao je internetske stranice Njuškala i vidio je da neka treća osoba prodaje njegov auto, Golf II JXD. Tako je zaključio da je optuženik prodao auto toj drugoj osobi koja oglašava auto. Prijavio je sve policiji i nakon nekog vremena auto je pronađen, te ga je policija zvala da ga preuzme. Na autu je nedostajao auto radio, gume nisu bile originalne i felge su bile drugačije, te su nedostajale i prednje maglenke. U policiji je postavio imovinskopravni zahtjev na ime ukradenih dijelova auta, a vrijednost Golfa II JXD 2014. bila je oko 10.000,00 kuna. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer je optuženiku sve oprostio i ne želi da njegova obitelj ispašta zbog toga što je optuženik učinio. Osim toga, predlaže da sud optuženiku izrekne što blažu kaznu.

6. Svjedok I. A. je iskazao da pozna optuženika s kojim je vozio kamione kod Z. D., te su zajedno prodavali voće i povrće. Ne pozna M. M.. Jedne večeri bio je s optuženikom kod Z. D., a tamo je bio još jedan čovjek koji je bio s optuženikom. Te večeri kući iz Z. ga je vozio optuženik, te mu je ponudio Golfa za iznos od 3.000,00 kuna. S obzirom i da i je sam imao Golfa II ali starijeg, odlučio je prihvatiti ponudu opt. V. M., te je svoj Golf žute boje kojem je istekla registracija prodao za 1.850,00 kuna i novce je dao optuženiku. Optuženik ga je odvezao Mercedesom do jednog čovjeka koji nije htio dati Golfa već je tražio 300,00 kuna. Dao mu je tih 300,00 kuna i preuzeo je crvenog Golfa II koji je bio registriran i imao je Osječke tablice. Optuženiku je dao još 50,00 kuna za cigarete i odvezao je automobil, te ga je usput tenkirao. U vozilu je bila prometna dozvola i kasnije ga je zamijenio za Opel Vectru. Nakon par dana optuženik ga je zvao tražeći da mu vrati Golfa, te mu je odgovorio da će mu vratiti auto kad mu on vrati novce. Optuženik mu se prijetio policijom i na tome je ostalo.

7. Svjedokinja Z. K. je iskazivala na sudu u pratnji skrbnice koji joj je postavio Centar za socijalnu skrb Slatina, te je iskazala da je psihički oboljela, da se događaja ne sjeća, te da se ne sjeća svog prvotnog iskaza u policiji. Sud je pročitao iskaz svjedokinje od 7. svibnja 2015. u Policijskoj postaji Garešnica iz kojeg proizlazi da je svjedokinja bivša izvanbračna supruga I. A.. Upoznala je optuženika kada je ovaj došao kod Z. D. i kada je optuženik sa I. A. dogovorio prodaju Golfa II crvene boje. Optuženik je prvo ponudio zamjenu svoj Golf za njihov Golf, ali je I. A. odbio taj prijedlog već je odlučio prodati njihov Golf, a zatim kupiti optuženikov. To je učinio na način da je Golfa prodao J. T. iz G. B. za 1.850,00 kuna. Dobiveni novac dao je optuženiku. I. A. je kasnije dao još 300,00 kuna nekom čovjeku kod kojega je bio optuženikov Golf i kasnije je optuženiku još dao za cigarete. Nakon svega, A. je natočio gorivo i odvezli su se kući. Golfa su koristili nekih 15-ak dana, a kasnije ga je Ivica zamijenio za Opel Vectru.

8. Svjedok M. M. je iskazao da pozna optuženika kojem mu je našao kupca za njegov automobil Mercedes 124 i to I. A.. No, I. A. nije pristao na kupnju, a optuženik mu je dao svog Golfa da se varati kući. A. je trebao Golfa vratiti optuženiku, no koliko mu je poznato, nije mu ga vratio. Predmetni Golf je bio u vlasništvu optuženika. Smatra da je I. A. prevarant koji ljude vara prilikom prodaje automobila.

9. Analizirajući sve dokaze i tako utvrđene činjenice, nedvojbeno je dokazano da je opt. V. M. počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, na štetu ošt. D. O.. Sud nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga.

10. Optuženikova obrana nije uvjerljiva, jer je kontradiktorna, kako iskazu oštećenika, tako i sama sebi, a i u proturječnosti je s iskazima svjedoka I. A. i svjedokinje Z. K. (iskaz iz policije). Iskazi oštećenika, te svjedoka I. A. i Z. K. su vjerodostojni dokazi, jer su jasni, uvjerljivi i dostatno međusobno povezani, dok je iskaz svjedoka M. M. uvjerljiv u onom dijelu u kojem svjedok govori o onome što je vidio i o čemu ima izravna saznanja, tj. da je optuženik dao Golfa A., dok njegove zaključke o karakteru I. A. i o tome što je A. trebao ili nije trebao učiniti, sud nije uzeo u obzir jer zaključci, mišljenja i dojmovi svjedoka nisu činjenice u postupku.

11. Naime, optuženik je želio uvjeriti sud da nije doveo u zabludu oštećenika, kao vlasnika osobnog automobila, odnosno njegovog oca A. od kojeg je automobil posudio, već da je njega zapravo prevario I. A., kojem mu je posudio tog posuđenog Golfa, ali mu ga ovaj nije vratio. No, za takvu svoju obranu optuženik nije ponudio nikakve dokaze. Štoviše, I. A. iskazuje da mu je upravo optuženik ponudio na prodaju Golfa II, kao i da je optuženiku za tog Golfa dao 1.850,00 kuna, kao i da je dao i još 300,00 kuna nekom muškarcu koji je imao ključeve od Golfa. Iako se svjedokinja Z. K. na raspravi nije sjećala ničeg, iz njenog iskaza danog u policiji se može zaključiti da je ovakav iskaz svjedoka I. A. vjerodostojan jer ga ona u bitnom potvrđuje. Svjedok obrane M. M., između ostalog tvrdi da je upravo optuženik vlasnik predmetnog Golfa II, ali da ga je on posudio A. koji mu ga navodno nije vratio, no o tome ne zna detalje, već zna da je A. ''sklon varanju''.

12. Od svih navedenih iskaza, najjasniji je iskaz oštećenika koji uvjerljiv, dovoljno detaljan i okolnosan. Oštećenik kaže da je pokojni otac njegov auto posudio optuženiku i to zato da preveze bolesnu djecu kod liječnika. Optuženik auto nikad nije vratio i smišljao je različite isprike, a kasnije se više nije želio javiti na telefon. Vidio je oglas u Njuškalu u kojem njegovog Golfa prodaje neka nepoznata osoba te je sve prijavio policiji. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer je optuženiku sve oprostio.

13. Na temelju iskaza navedenih svjedoka, te na temelju policijske potvrde o privremenom oduzimanju predmeta – osobnog automobila marke VW Golf II, reg. oznake O. -B. od B. M., koji je kupio automobil od I. A., može se bez sumnje utemeljiti odluka o optuženikovoj krivnji za kazneno djelo protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

14. Nema dvojbe da je optuženik imao specijalnu namjeru da dovede u zabludu oštećenika te da si tako pribavi protupravnu imovinsku korist, a ujedno i da načini štetu vlasniku automobila, jer je već prilikom uspostavljanja pravnog odnosa sa oštećenikom (posudba automobila) odlučio da će se posuđenim automobilom dalje koristiti kao svojim. Upravo takav zaključak proizlazi iz utvrđenih činjenica, a te su da je optuženik zadržao vozilo, nije ga vratio u dogledno vrijeme, već je posuđenog Golfa nudio trećoj osobi na prodaju te je dogovorio kupoprodajnu cijenu, a naposljetku ga je i uspio prodati kao vlastiti automobil i to za 1.850,00 kuna. Dakle, optuženik posuđeni auto nije vratio oštećeniku, niti mu je isplatio bilo kakvu naknadu. Štoviše, oštećeniku se nije se želio javiti na pozive. Sve ostalo je od sporedne važnosti, jer je već navedenim postupanjem optuženik počinio kazneno djelo prijevare ostvarivši subjektivna i objektivna obilježja tog djela.

15. Tako je sud kao izvjesno utvrdio da je optuženik s prijevarnom namjerom dao lažno obećanje oštećeniku da će mu vratiti posuđeni automobil, iako je unaprijed stvorio namjeru da to ne učini, želeći prodajom tuđeg automobila sebi ostvariti nezakonitu materijalnu korist.

16. Dokazano je da je optuženik djelo počinio s izravnom namjerom i to prvog stupnja, zato jer je bio svjestan obilježja djela i htio je njihovo ostvarenje.

17. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženika (izravna namjera), svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno (gramzivost i pohlepa), kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život (višestruki povratnik) i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, tj. odnos prema žrtvi i činjenicu da nije naknadio štetu.

18. Dakle, kao olakotnu činjenicu sud je uzeo u obzir činjenice da je optuženik otac dvoje maloljetne djece, da je lošeg imovnog stanja, te da je sudionik Domovinskog rata. Iako kazneni progon za ovo kazneno djelo ne ovisi o stavu oštećenika, sud je ipak uzeo u obzir njegov odnos prema djelu i počinitelju, te je i to element koji je sud vrednovao prilikom odmjeravanja kazne.

19. Otežavajuće okolnosti u znatnoj mjeri prevladavaju nad olakšavajućim, jer je optuženik recidivist koji je višestruko osuđivan zbog različitih kaznenih djela i to uglavnom upravo zbog kaznenog djela prijevare. Optuženik je tridesetak puta pravomoćno osuđen, od kojih su kazne većinom zatvorske, tako da se i u vrijeme suđenja nalazio na izdržavanju kazne zatvora. Sve navedeno ukazuje da dosadašnje kazne na njega nisu dovoljno pozitivno djelovale da uskladi svoje ponašanje sa zakonom.

20. Shodno iznesenom, opt. V. M. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

21. Ova kazna je pravedna i adekvatna je društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i počinitelja.

22. Dakle, sud je stanovišta da će se isključivo zatvorskom kaznom ostvariti ciljevi opće i specijalne prevencije kojom će se djelovati na optuženika da više ne čini kaznena djela, čime će jasno biti izražen moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog, a ujedno će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, tj. na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

23. U odnosu na protupravnu stečenu imovinsku korist, treba reći da je oštećenik na raspravi povukao postavljeni imovinskopravni zahtjev, a svoje postupanje je dostatno obrazložio. Sud nije niti po službenoj dužnosti odlučio oduzeti imovinsku korist od optuženika, što je inače obvezno načelo koje je propisano čl. 5. KZ/11. Naime, radi se o imovinskoj koristi koja se može smatrati neznatnom, pa bi postupak prisilne naplate predstavljao pretjeran i neekonomični formalizam. Dakle, odluka o ne oduzimanju imovinske koristi temelji se na razlozima procesne ekonomije i neznatnosti posljedica kaznenog djela jer je oštećeniku automobil vraćen.

24. Iako je optuženik proglašen krivim, oslobođen je od obveze naknade troška postupka jer je sud utvrdio da je opt. lošeg imovnog stanja, pa bi plaćanjem troška ovog kaznenog postupka dospio u takvu situaciju u kojoj bi bilo dvedeno u pitanje kako njegovo vlastito uzdržavanje, tako i osoba koje je dužan uzdržavati.

25. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 14. srpnja 2022.

S U D A C

Ivan Sajter, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud u Karlovcu.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na K-DO-56/2015

2. opt. V. M.

3. branitelj opt. M. J., odvjetnik iz O.

nakon pravomoćnosti

4. ošt. D. O.

5. Županijski sud u Osijeku – sucu izvršenja

za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Ljiljana Stolla