Posl. br. 9 P - 50/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, na temelju prijedloga sudske savjetnice Azre Budalice, u pravnoj stvari tužitelja A. N. K. d.o.o, OIB:……, iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H., protiv tuženika O. D.d.o.o., OIB: ……, iz Ž., kojeg zastupaju punomoćnici J. A.1. i A.2. D., odvjetnici u Š., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. B. te zamjenika punomoćnika tuženika Ž. K., 14. srpnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku : tuženika O. D.d.o.o., OIB: ……, iz Ž., tužitelju : A. N. K. d.o.o, OIB:……, iz K., isplatiti iznos od 20.625,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju BANKE na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 26. srpnja 2021. godine, do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tužitelju A. N. K. d.o.o, OIB:……, iz K., naknaditi tuženiku O. D.d.o.o., OIB: ……, iz Ž., troškove postupka u iznosu od 13.448,50 kuna (trinaesttisućačetristočetrdesetosamkunaipedesetlipa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 29. srpnja 2020. između tužitelja kao posrednika i tuženika kao nalogodavca sklopljen Ugovor o isključivom posredovanju broj 852 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Naveo je da se člankom 1. Ugovora tužitelj kao Posrednik obvezao da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem, ovdje tuženikom, osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora, i to za suvlasnički dio nekretnine oznake k.č.br. 9106/22, k.o Ž.o, koja se nalazi u Ž., povezano sa vlasništvom posebne cjeline (stana), oznake S3 - položen na prvoj etaži objekta, naziva „H. R.“, u sklopu kompleksa K. H., kao i sporednih dijelova (2 parkirna mjesta i spremišta), za cijenu od 550.000,00 EUR. Također, naveo da se člankom 5. predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužitelju isplatiti dogovorenu naknadu (proviziju), u iznosu od 3% utvrđene ukupne kupoprodajne cijene, odmah po potpisu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Istaknuo je da je člankom 8. Ugovora određeno da se Ugovor sklapa na 12 mjeseci, odnosno do 29. srpnja 2021., a da je člankom 9. Ugovora određeno da ukoliko tuženik prije isteka ugovorenog roka jednostrano raskine ugovor, dužan je u roku od sedam dana posredniku platiti proviziju ugovorenu u članku 2. Ugovora. Naveo je da je 21. srpnja 2021. tužitelj u svojstvu posrednika ostvario kontakt sa potencijalnim kupcem nekretnine u vlasništvu tuženika V. A., koji je dao ponudu cijene od 510.000,00 eura, a da je tuženik 25. srpnja 2021. jednostrano raskinuo Ugovor te da je sukladno članku 9. Ugovora obvezan platiti ugovoreni iznos naknade od 3%, ukoliko prije isteka ugovorenog roka jednostrano raskine ugovor. Slijedom svega navedenog, predložio je sudu da naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 3% od ugovorene cijene oglašavanja 550.000,00 eura zajedno sa porezom na dodanu vrijednost, što ukupno iznosi 20.625,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te da obveže tuženika na naknadu parničnog troška zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u se u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveo je da je nesporno da je među strankama sklopljen Ugovor i da je iz članka 1. Ugovora jasno vidljivo u kojim bi uvjetima tuženik bio dužan isplatiti tužitelju proviziju, odnosno da se nalogodavac obvezuje isplatiti Ugovorom utvrđenu naknadu (proviziju) ukoliko kupoprodajni ugovori ili kakav slični pravni posao kojim nekretnina promjeni vlasnika bude sklopljen na utvrđeni iznos prodaje od 550.000,00 eura (petstopedesettisuća eura) tj. 2.204,50 € po m2. Naveo je da do sklapanja kupoprodajnog ili bilo kojeg drugog sličnog dokumenta nije došlo, pa da stoga nema niti obveze tuženika da bi tužitelju isplatio bilo kakvu naknadu. Istaknuo je da tuženik s potencijalnim kupcem nije sklopio nikakav kupoprodajni ugovor, predugovor ili bilo koji drugi dokument kojim bi došlo do kupoprodaje nekretnine u vlasništvu tuženika na treću osobu kupca, te da se uvidom u zemljišne knjige Općinskog suda u D., zemljišnoknjižni odjel K., za predmetnu nekretninu, jasno vidi kako je tuženik i dalje upisan kao vlasnik iste nekretnine. Također, naveo je da se tužitelj u tužbi poziva na ponudu V. A. i da predmetna ponuda nije dokument kojeg bi za tuženika kao prodavatelja nastala bilo kakva obveza te da ponuda nikad nije prihvaćena od strane tuženika. Istaknuo je da je netočno da je tuženik raskinuo ugovorni odnos s tužiteljem, već da je obavijestio tužitelja da zbog cijele situacije prouzrokovane pandemijom corona virusa, trenutno zastaje s prodajom nekretnine te kako će se javiti sredinom kolovoza za daljnje radnje. Osim toga, naveo je kako niti zakonom niti Ugovorom među strankama nije propisana obveza da tuženik prihvati bilo koju ponudu koja pristigne za prodaju nekrentnine i da tuženik ima pravo odbiti prodati nekretninu potencijalnom kupcu i tužitelj ga na niti jedan način ne može prisiliti na prodaju nekretnine bilo kojoj osobi koju kao posrednik u prodaji pronađe. Istaknuo je da tužitelj ima pravo na proviziju kada se nekretnina proda, no ne i prije toga, a posebice jer je Ugovorom određena cijena predmetne nekretnine od 550.000,00 eura, a da V. A. kojeg je tužitelj pronašao za kupnju nekretnine nije ponudio ugovorenu cijenu, već 510.000,00 eura što je za 40.000,00 eura manje od onog što su stranke ugovorile te da se navedeno jednostavno može i protumačiti da upravo tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno nije pronašao kupca koji nudi tuženiku cijenu koja je ugovorena. Slijedom svega navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev te da obveže tužitelja za naknadu parničnih troškova.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u S., pod posl. br. 6 P-212/2022 (list spisa 15 – 17) Trgovački sud u S. se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u D..

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o isključivom posredovanju broj 852 (list spisa 5 – 10), ponuda za kupnju nekretnine od 21. srpnja 2021. (list spisa 11), e-mail korenspodencija između stranaka s ovjerenim prijevodom po stalnom sudskom tumaču (list spisa 12 – 14 i 46 - 51) te neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, kat. čest. 9106/22 k.o Ž. (list spisa 34 – 35).

Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno i jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o isključivom posredovanju broj 852 kojim se tužitelj obvezao naći i dovesti u vezu osobu koja bi s tuženikom pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora o kupnji nekretnine kat. čest. br. 9106/22 k.o Ž. i to dijela iste koji se odnosi na vlasništvo posebne cjeline (stana) S3, na prvoj etaži, naziva „H. R.“ u sklopu kompleksa K. H..

7. Među strankama je sporno je li tuženik jednostrano raskinuo Ugovor te je li temeljem Članka 9. Ugovora obvezan isplatiti tužitelju proviziju.

8.1. Uvidom u Ugovor o isključivom posredovanju broj 852 (list spisa 5 – 10) sud je utvrdio da je ugovor sklopljen između tužitelja kao posrednika i tuženika kao nalogodavca i da se na temelju predmetnog Ugovora posrednik obvezuje da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora za nekretninu kat. čet. 9106/22 k.o Ž., posebna cjelina S3, položen na prvoj etaži objekta naziva „H. R.“ u sklopu K. H.. Također, uvidom u Ugovor sud je utvrdio da su strane ugovorile da se nalogodavac obvezuje isplatiti ugovorenu naknadu (proviziju) ukoliko kupoprodajni ugovor ili bilo kakav sličan pravni posao kojim nekretnina promjeni vlasnika bude sklopljen, na utvrđeni iznos prodaje od 550.000,00 eura. Osim toga, uvidom u Ugovor sud je utvrdio da su strane u članku 5. Ugovora ugovorile da se nalogodavac obvezuje da će ukoliko dođe do sklapanja kupoprodajnog ugovora sa trećom osobom isplatiti posredniku proviziju u iznosu od 3% od utvrđene kupoprodajne cijene (ili utvrđene vrijednosti nekretnine prilikom pravnog posla kojim ona mijenja vlasnika), odmah po potpisu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, a nakon primitka prvog iznosa novca na ime kapare ili kupovine te da se na navedenu proviziju zaračunava PDV u iznosu od 25%. Nadalje, uvidom u Ugovor sud je utvrdio da su člankom 8. Ugovorne strane ugovorile da se Ugovor sklapa na 12 mjeseci, da stupa na snagu u trenutku potpisa ugovornih strana te da su člankom 9. Ugovorile da ukoliko nalogodavac prije isteka ugovorenog roka jednostrano raskine ugovor, da je dužan u roku od 7 (sedam) dana posredniku platiti proviziju ugovorenu predmetnim Ugovorom.

8.2. Iz ponude za kupnju nekretnine od 21. srpnja 2021. (list spisa 11), proizlazi da je potencijalni kupac V. A. za kupoprodaju predmetne nekretnine ponudio cijenu u iznosu od 510.000,00 eura.

8.3. Uvidom u e-mail korenspodencija između stranaka s ovjerenim prijevodom po stalnom sudskom tumaču (list spisa 12 – 14 i 46 - 51) sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika putem e-maila da je dobio ponudu za kupoprodaju predmetne nekretnine te da ga moli da mu pošalje izjavu za prihvaćanje prethodno navedene ponude za kupoprodaju predmetne nekretnine. Također, iz e – mail korenspodencije između stranaka proizlazi da je tuženik odgovorio tužitelju da zbog ogromne nesigurnosti u smislu razvoja situacije vezane za COVID pandemiju, ne može prodati predmetnu nekretninu i da će ga sredinom kolovoza, kada dolazi na K., obavijestiti o budućim aktivnostima.

8.4. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, kat. čest. 9106/22 k.o Ž. (list spisa 34 – 35) sud je utvrdio da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine.

Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave.

9. Dakle, u postupku nije utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju iznos od 20.625,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju banke na dan isplate sa pripadajućom zateznom kamatom.

10. Člankom 1. Ugovora strane su, između ostalog, ugovorile da se nalogodavac obvezuje isplatiti ugovorenu naknadu (proviziju) ukoliko kupoprodajni ugovor ili bilo kakav sličan pravni posao kojim nekretnina promjeni vlasnika bude sklopljen, na utvrđeni iznos prodaje od 550.000,00 eura.

Člankom 5. Ugovora strane su ugovorile da se nalogodavac obvezuje da će ukoliko dođe do sklapanja kupoprodajnog ugovora sa trećom osobom isplatiti posredniku proviziju u iznosu od 3% od utvrđene kupoprodajne cijene (ili utvrđene vrijednosti nekretnine prilikom pravnog posla kojom ona mijenja vlasnik), odmah po potpisu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, a nakon primitka prvog iznosa novca na ime kapare ili kupovine te da se na navedenu proviziju zaračunava PDV u iznosu od 25%.

Člankom 8. Ugovora ugovorne strane ugovorile da se Ugovor sklapa na 12 mjeseci, da stupa na snagu u trenutku potpisa ugovornih strana te su člankom 9. Ugovora Ugovorile da ukoliko nalogodavac prije isteka ugovorenog roka jednostrano raskine ugovor, da je dužan u roku od 7 (sedam) dana posredniku platiti proviziju ugovorenu predmetnim Ugovorom.

S obzirom da je uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, kat. čest. 9106/22 k.o Ž. (list spisa 34 – 35) sud utvrdio da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, to se članak 1. Ugovora i članak 5. Ugovora kojima je propisano da je nalogodavac obvezan isplatiti ugovorenu naknadu (proviziju) ukoliko kupoprodajni ugovor ili bilo kakav sličan pravni posao kojim nekretnina promjeni vlasnika bude sklopljen, ne mogu primijeniti jer predmetna nekretnina nije promijenila vlasnika, pa tuženik nije dužan tužitelju platiti proviziju koja je ugovorena člankom 1. Ugovora i člankom 5. Ugovora.

10.1 Člankom 253. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

Člankom 262. stavkom 1. ZOO propisano je da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

S obzirom da je uvidom u e-mail korenspodencija između stranaka s ovjerenim prijevodom po stalnom sudskom tumaču (list spisa 12 – 14 i 46 - 51) sud utvrdio da tuženik nije prihvatio ponudu ponuditelja V. A., to temeljem članka 253. stavka 1. ZOO ugovor nije sklopljen.

Također, se članak 1. Ugovora i članak 5. Ugovora kojima je propisano da je nalogodavac obvezan isplatiti ugovorenu naknadu (proviziju) ukoliko kupoprodajni ugovor ili bilo kakav sličan pravni posao kojim nekretnina promjeni vlasnika bude sklopljen, ne mogu primijeniti, jer tuženik nije prihvatio ponudu ponuditelja, pa temeljem članka 253. stavka 1. ZOO ugovor nije sklopljen te tuženik nije dužan tužitelju platiti proviziju koja je ugovorena člankom 1. Ugovora i člankom 5. Ugovora.

10.2. Člankom 835. ZOO propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

Člankom 845. stavkom 1. ZOO propisano je da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno. Sud je uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, kat. čest. 9106/22 k.o Ž. (list spisa 34 – 35) utvrdio da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da predmetna nekretnina nije promijenila vlasnika. Također, iz e-mail korenspodencije između stranaka s ovjerenim prijevodom po stalnom sudskom tumaču (list spisa 12 – 14 i 46 - 51) sud je utvrdio da tuženik nije prihvatio ponudu ponuditelja, odnosno da ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine nije sklopljen, to tuženik temeljem članka 835. i članka 845. stavka 1. ZOO nije obvezan isplatiti tužitelju proviziju koja je ugovorena predmetnim Ugovorom.

10.3. Člankom 360. ZOO propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Sud je uvidom u e-mail korenspodenciju između stranaka s ovjerenim prijevodom po stalnom sudskom tumaču (list spisa 12 – 14 i 46 - 51) utvrdio da tuženik nije prihvatio ponudu ponuditelja, i da je obavijestio tužitelja da će ga sredinom kolovoza, kada dolazi na K., obavijestiti o budućim aktivnostima. U predmetnoj stvari se ne radi o jednostranom raskidu ugovora, već o neprihvaćanju ponude ponuđenika i o mogućnim daljnjim aktivnostima tužitelja i tuženika u narednom vremenskom periodu, a ne o jednostranom raskidu ugovora kako to navodi tužitelj, pa se ne može primijeniti odredba članka 360. ZOO niti odredba članka 9. Ugovora. Konkretno, tuženik nije prije isteka ugovorenog roka jednostrano raskinuo Ugovor, pa nije dužan tužitelju platiti ugovorenu proviziju.

Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti, te odlučiti kao u točki I. izreke.

11. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tuženik zahtijevao.

Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi 107/2015 dalje u odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014,

tekstu: OT), sve na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna) i za sastav podneska od 7. srpnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna), sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT, za zastupanje na ročištu 14. lipnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna) i za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna), sve sukladno Tbr. 9. Toč. 1., a što ukupno iznosi 10.000,00 kuna (desettisućakuna).

Tuženiku je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% na iznos od 10.000,00 kuna, a koji iznosi 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna). Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 12.500,00 kuna (dvanaesttisućapetstokuna).

Sud je tuženiku priznao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 948,50 kuna, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19).

Sud tuženiku nije priznao trošak za zastupanje na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 625,00 kuna sa PDV-om jer isti nije pristupio na ročište za objavu presude.

S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku iznos od 13.448,50 kuna (trinaesttisućačetristočetrdesetosamkunaipedesetlipa).

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 14. srpnja 2022. godine

Sutkinja

Anka Muhoberac

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Azra Budalica.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 348. stavka 4. ZPP-a rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku od 1. do 15. kolovoza.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika.