Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-115/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., iz V., OIB:…, zastupane po punomoćniku B. T., odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika H. –o. d.d., Z., OIB:… zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O., P. & P. d.o.o., u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-884/2014-86 od 19. travnja 2021. u sjednici vijeća 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-884/2014-86 od 19. travnja 2021. u točki I izreke u cijelosti, točki II izreke djelomično za dosuđeni iznos od 42.300,00 kn s zateznom kamatom te u točki V i VI izreke u cijelosti.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točki II preko dosuđenog iznosa od 42.300,00 kn te u točkama

III i IV izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 kn (preko iznosa od 42.300,00 kn do iznosa od 43.300,00 kn) s zateznom kamatom.

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

" III Nalaže se tuženiku H. O. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici D. B. iz V., OIB: … na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime imovinske štete i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesni i duševni integritet od 12.150,00 kn isplati i zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na navedeni iznos teče od 03.06.2014.godine do 14.07.2014. godine, a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku H. O. d.d., Z., OIB:…, da tužiteljici D. B. iz V., OIB:…, na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime imovinske štete i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesni i duševni integritet od 3.000,00 kn isplati i zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče od 03.06.2014.godine do 04.08.2014. godine, a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime imovinske štete pored već isplaćenog iznosa od 150,00 kn isplati i daljnji iznos od 10.700,00 kn sa zateznom kamatom od 19. travnja 2021. do isplate, točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pored već isplaćenog iznosa od 15.000,00 kn isplati i daljnji iznos od 43.300,00 kn sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2014. do isplate.

2. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime imovinske i neimovinske štete od 12.150,00 kn isplati i zateznu kamatu u tijeku od 3. lipnja 2014. do 14. srpnja 2014., dok je točkom IV izreke naloženo tuženiku da tužiteljici na isplaćeni nesporni dio iznosa na ime imovinske i neimovinske štete od 3.000,00 kn isplati zateznu kamatu od 3. lipnja 2014. do 4. kolovoza 2014.

3. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime izgubljene zarade isplati iznose pobliže navedene u izreci presude za razdoblje od srpnja 2013. do siječnja 2014.

4. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 32.930,00 kn sa zateznom kamatom.

5. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz primjenu odredbe čl. 371. ZPP-a, uz naknadu žalbenog troška.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. s.t 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

9. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje se rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete te isplatu zatezne kamate na isplaćeni, nesporni iznos neimovinske i imovinske štete od 12.150,00 kn za razdoblje od 3. lipnja 2014. do 14. srpnja 2014., te isplatu zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos neimovinske i imovinske štete od 3.000,00 kn za razdoblje od 3. lipnja 2014. do 4. kolovoza 2014., kao i za isplatu izgubljene zarade koju trpi zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 19. kolovoza 2013.

11. U ovom žalbenom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika odnosno da je osiguranik tuženika B. Č. sudjelovao u prometnoj nezgodi upravljajući osobnim automobilom reg oznake …, osiguranog kod tuženika, zatim činjenica da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora tužiteljici 14. srpnja 2014. isplatio nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 12.150,00 kn, te 4. kolovoza 2014. daljnji nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 3.000,00 kn.

12. U ovom žalbenom postupku sporna je isključiva odgovornost tuženika za predmetnu štetu, budući da tuženik smatra da je tužiteljica suodgovorna u nastanku štete a slijedom toga sporan je opseg i visina štete pri čemu tuženik smatra da je isplaćenim iznosima tužiteljici u cijelosti naknadio neimovinsku i imovinsku štetu koju trpi iz štetnog događaja.

13. U odnosu na sporno pitanje odgovornosti za štetu sud je uvidom u dokumentaciju koju su sačinili djelatnici MUP-a prilikom očevida prometne nezgode, uvidom u spis broj K-739/2013 o kaznenom postupku koji je vođen protiv osiguranika tuženika, iskaza tužiteljice i osiguranika tuženika, te na temelju provedenog prometnog vještačenja utvrdio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode, odnosno da nema suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja.

14. Nadalje, uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu te provedenog medicinskog vještačenja utvrdio je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom pete kosti donožja lijevo, lom šestog rebra lijevo, istegnuće mišića vrata udarac i ogrebotine lijevog skočnog zgloba i stopala te reakciju na teški stres i poremećaj prilagodbe, da je bila na bolničkom liječenju, te da je došlo do povrede prava osobnosti tjelesnog i psihičkog zdravlja, da je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći, te da su u nezgodi uništene osobne stvari, odjeća tužiteljice, te da je tužiteljica imala troškove tijekom liječenja. Nadalje je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od rujna 2013. do ožujka 2014. bila na bolovanju, da je za vrijeme bolovanja ostvarila manju plaću od one koju bi ostvarila da nije bilo štetnog događaja te da razlika plaće odnosno izgubljene zarade iznosi 4.224,61 kn.

15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 – dalje: ZOO) u ukupnom iznosu od 53.850 kn (pravilno treba pisati 57.300,00 kn) što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske štete od 15.000,00 kn iznosi 43.300,00 kn (pravilno treba pisati 42.300,00 kn) koji je dosudio tužiteljici sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2014. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

16. Ocijenio je da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 5.850,00 kn, za uništene stvari u iznosu od 2.000,00 kn te troškove liječenja 3.000,00 kn ili ukupno 10.850,00 kn koji umanjen za nesporno isplaćen iznos naknade imovinske štete od 150,00 kn daje iznos od 10.700,00 kn koji je dosudio tužiteljici sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

17. Nadalje prihvatio je i zahtjev za isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćene iznose naknade neimovinske i imovinske štete od 12.150,00 kn i neimovinske štete 3.000,00 kn za razdoblje od 3. lipnja 2014. do 14. srpnja 2014. odnosno od 3. lipnja 2014. do 4. kolovoza 2014.

18. Zbog tih razloga je odlučio kao u izreci presude dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Žalbeni navodi tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na zaključak da tužiteljica nije suodgovorna nastanku štetnog događaja nisu osnovani.

20. Naime prvostupanjski sud je pravilno uvidom u dokumentaciju očevida prometne nezgode koju su sačinili djelatnici MUP-a, na temelju provedenog prometnog vještačenja te ocjenom iskaza tužiteljice i osiguranika tuženika B. Č. pritom imajući u vidu i službenu zabilješku djelatnika policije od 9. kolovoza 2013. o obavljenom obavijesnom razgovoru s D. L. (očevicem nezgode) pravilno utvrdio da je tužiteljica zajedno sa svojom unukom, držeći je za ruku stajala uz rub kolnika ulice koju je imala namjeru prijeći, da je primijetila da s njezine lijeve strane nailazi osobno vozilo plave boje koje je imalo upaljen desni pokazivač smjera te je zaključila da vozilo ima namjeru skrenuti u desno u, da je osiguranik tuženika nastavio vožnju ne skrećući u desno te je desnim bočnim djelom vozila (retrovizorom) zahvatio tužiteljicu, koja je neposredno prije stupila na kolnik, jer je osiguranik tuženika unatoč upaljenom desnom pokazivaču smjera, vozilom se nastavio kretati pravocrtno prema mjestu gdje je stajala tužiteljica. Sud je analizirao nastalu prometnu situaciju, te je poklanjajući vjeru nalazu i mišljenju vještaka prometne struke u bitnom utvrdio da je tužiteljica od mjesta uz rub kolnika gdje se nalazila prije početka prelaženja kolnika do mjesta kontakta s vozilom prevalila udaljenost od oko 1,5m, da je u trenutku kada je tužiteljica krenula u prelaženje kolnika vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno oko 20,1m krećući se brzinom od 40 km/h, da je preglednost za oba sudionika bila dobra što znači da je i osiguranik tuženika mogao dobro vidjeti tužiteljicu, da bi prosječan vozač u takvim okolnostima kočenjem izbjegao kontakt s pješakom u slučaju da se kretao brzinom od oko 45 kn/h ili manjom kada bi pravodobnom reakcijom do mjesta kontakta mogao zaustaviti vozilo i izbjeći nezgodu.

21. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju stranačkog iskaza tužiteljice, te službene zabilješke djelatnika policije o obavljenom obavijesnom razgovoru s očevicem nezgode D. L. utvrdio da je osiguranik tuženika prije nastanka nezgode, na vozilu imao upaljen desni pokazivač smjera iz čega je tužiteljica zaključila da ima namjeru skrenuti u desno u ulicu koja se nalazi prije mjesta na kojem je stajala tužiteljica te je tužiteljica kao prosječan pješak opravdano zaključila da osiguranik tuženika ima namjeru skrenuti u desno. Ovakvim postupanjem osiguranik tuženika je zapravo tužiteljicu doveo u zabludu, jer tužiteljica u situaciji da osiguranik tuženika nije imao upaljen desni pokazivač smjera, zaključila bi da ima namjeru nastaviti s kretanjem ulicom u kojem slučaju tužiteljica zasigurno, do prolaska vozila osiguranika tuženika ne bi krenula u prelaženje kolnika.

22. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio na temelju stranačkog iskaza tužiteljice i izjave očevica D. L. da je na vozilu osiguranika tuženika bio uključen desni pokazivač smjera. Žalbeni navodi tuženika da izjava očevica D. L. koju su sačinili djelatnici policije prilikom očevida lica mjesta je nezakoniti dokaz, nisu osnovani, jer su djelatnici policije spomenutu službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru s očevicem događaja sačinili u okviru svojih službenih dužnosti koje imaju prilikom obavljanja očevida prometne nezgode, a sud je bio ovlašten ocijeniti ovaj dokaz u okviru odredbe čl. 8. ZPP-a i na temelju istoga zaključiti o spornoj činjenici je li na vozilu osiguranika tuženika bio upaljen desni pokazivač smjera.

23. Žalbeni navodi tuženika da je sud trebao provesti dokaz neposrednim saslušanjem D. L. kao svjedoka te da je zbog neprovođenja tog dokaza tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom i da je time sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a nisu osnovani. Ovo iz razloga jer je prema stanju u spisu tužiteljica odustala od provođenja dokaza saslušanjem D. L. pa u takvim okolnostima sud taj dokaz nije mogao provesti, međutim, bio je ovlašten o ovoj spornoj činjenici zaključiti na temelju stranačkog iskaza tužiteljice koja je i djelatnicima policije rekla da je uočila da je na vozilu osiguranika tuženika bio upaljen desni pokazivač smjera, a to je ponovila i u svom stranačkom iskazu, kao i službene bilješke djelatnika policije o obavijesnom razgovoru s očevicem D. L. koji je također naveo da je primijetio da je na vozilu osiguranika tuženika bio upaljen desni pokazivač smjera.

24. Prema odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 – dalje ZSPC) koji je u vrijeme štetnog događaja bio u primjeni, vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Nadalje, prema odredbi čl. 58. st. 1. ZSPC vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.

25. U okolnostima konkretnog slučaja, osiguranik tuženika je postupao u suprotnosti s citiranim zakonskim odredbama, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pravovremeno uočio tužiteljicu koja je s djetetom stajala uz rub kolnika, da u situaciji, ako je namjeravao vozilom nastaviti kretanje tada je uključen desni pokazivač smjera na vozilu trebao isključiti kako bi ostale sudionike u prometu, među koje spada i tužiteljica obavijestio na taj način o radnjama koje namjerava poduzeti u prometu, pa u situaciji kada osiguranik tuženika to nije učinio, već se nastavio kretati pravocrtno i time tužiteljicu doveo u zabludu, osiguranik tuženika je propustio poduzimanjem kočenja zaustaviti vozilo u čemu bi, da je poduzeo kočenje uz brzinu kretanja od 45 km/h izbjegao nastanak štetnog događaja, pa u takvim okolnostima tužiteljica nije suodgovorna nastanku štetnog događaja.

26. Opseg i visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja te uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu te je pravilno, imajući u vidu da je tužiteljica uslijed zadobivenih ozljeda bila na bolničkom liječenju, da je nosila gips, da je mogla trpjeti fizičke bolove jakog intenziteta 14 dana, srednjeg 30 dana te lakog 90 dana, kao i povremene bolove slabijeg intenziteta koji su ubrojeni u postotak umanjenja životne sposobnosti, zatim da je tužiteljica mogla pretrpjeti strah jakog intenziteta koji je trajao kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, te potom sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao jedan dan, srednjeg intenziteta još sedam dana te lakog intenziteta daljnjih 30 dana, da je strah ostavio kod tužiteljice trajne posljedice u vidu reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe, da je kod tužiteljice zaostalo umanjenje životne i radne sposobnosti za 7,5% trajno, te nadalje da je kod tužiteljice zaostala i naruženost u blagom stupnju zbog postojanja ožiljaka na glavi i lijevoj potkoljenici, te jedva primjetnim šepanjem, prvostupanjski sud je zaključio da bi pravična novčana naknada po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznosila 27.000,00 kn, pretrpljenog straha 15.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 8.500,00 kn i duševnih bolova zbog naruženosti 7.800,00 kn, što pravilno zbrojeno daje iznos od 57.300,00 kn a ne iznos od 53.850,00 kn koji sud navodi u obrazloženju presude. Kada se od tog iznosa oduzme nesporno plaćeni iznos naknade neimovinske štete od ukupno 15.000,00 kn proizlazi da je tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi naknadu neimovinske štete u iznosu od 42.300,00 kn, a ne u iznosu od 43.300,00 kn pa je stoga djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika pobijana presuda u tom dijelu preinačena i zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 kn odbijen kao neosnovan.

27. Žalbeni navodi tuženika o previsoko dosuđenoj naknadi neimovinske štete, nisu osnovani jer okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu naknade ( težina zadobivenih ozljeda, tijek liječenja i neugodnosti tijekom liječenja nošenje-gipsa, stupanj smanjenja životna aktivnosti, životna dob tužiteljice, te stupanj naruženosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete, u navedenom iznosu u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

28. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici dosudio naknadu imovinske štete za troškove tuđe njege i pomoći u iznosu od 5.850,00 kn primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu trajanje potrebe za tuđom njegom i pomoći tijekom 36 dana za vrijeme nošenja gipsane imobilizacije u trajanju od 4 sata dnevno, a potom za vrijeme početne rehabilitacije tijekom još 45 dana do pune mobilnosti u trajanju od 2 sata dnevno.

29. Tužiteljici je također uz pravilnu primjenu materijalnog prava dosuđena imovinska šteta za uništene stvari (naočale, mobitel), uništenu odjeću i obuću, zatim za troškove koje je imala prilikom liječenja i odlazaka na kontrole. Naime, iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da se tužiteljica očitovala o vrsti i vrijednosti uništenih stvari te o troškovima koje je imala prilikom liječenja, te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava i čl. 223. ZPP-a tužiteljici za uništene stvari dosudio iznos od 2.000,00 kn, te za troškove liječenja 3.000,00 kn, pri čemu je pravilno utvrdio da sveukupna naknada imovinske štete (u koju su uračunati troškovi tuđe pomoći i njege) iznosi 10.850,00 kn koju ju umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 150,00 kn, te tužiteljici dosudio razliku od 10.700,00 kn.

30. Tužiteljici je nadalje pravilno dosuđena i naknada imovinske štete po osnovi izgubljene zarade na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 4.224,61 kn.

31. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na točke III. i IV. izreke jer tužiteljica nema pravo na isplatu zatezne kamate na isplaćeni nesporni dio naknade od 12.150,00 kn za razdoblje od 3. lipnja 2014. do 14. srpnja 2014., te isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos od 3.000,00 kn za razdoblje od 3. lipnja 2014. do 4. kolovoza 2014.

32. Naime, prema stanju u spisu tuženik je odštetni zahtjev tužiteljice zaprimio 3. lipnja 2014..

33. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) s time da je izmjena tog Zakona ("Narodne novine" broj 76/13) stupila na snagu 1. srpnja 2013., odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavak 3. propisuje, da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka, dok stavak 4. propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

34. Prema nespornim utvrđenjima, budući da je tuženik odštetni zahtjev primio 3. lipnja 2014. da je tužiteljici 14. srpnja 2014. isplatio nesporan dio naknade štete te potom 4. kolovoza 2014. daljnji nesporni iznos štete, proizlazi da je tuženik postupio u okviru citiranih odredbi iz čl. 12. st. 1. i 4. citiranog Zakona, odnosno u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava pobijanu presudu u točkama III. i IV. izreke trebalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

35. Prema ocjeni ovoga suda zbog odbića navedenog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice posebni troškovi nisu nastali jer se radi o isplati zatezne kamate na iznos od 12.150,00 kn od 3. lipnja 2014. do 14. srpnja 2014., te isplati zatezne kamate na iznos od 3.000,00 kn od 3. lipnja 2014. do 4. kolovoza 2014. a dosuđenje tužiteljici iznosa od 43.300,00 kn umjesto iznosa od 42.300,00 kn predstavlja očitu pogrešku u računanju, pa stoga u konačnici za naknadu parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u odnosu na koji posebni troškovi nisu nastali. Zbog tih razloga je u cijelosti potvrđena i odluka o naknadi parničnog troška u točki VI. izreke pri čemu je prvostupanjski sud visinu parničnog troška od 32.930,00 kn za potpun uspjeh tužiteljice u parnici pravilno utvrdio.

36. Zbog navedenog, tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak jer je tuženik uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, a neosnovano je pobijao prvostupanjsku presudu u odnosu na pravnu osnovu te visinu dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete.

37. Slijedom svega obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić