Broj: Pž-5309/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog F.Š. zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog F.Š., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 29. rujna 2020., broj: Pp P-409/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog F.Š. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni F.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 29. rujna 2020., broj: Pp P-409/2020, okrivljeni F.Š. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 120 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseci u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni F.Š. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj ne poriče svojstvo vozača navedene zgode nego smatra da ga policija nije pravilno zaustavila u prometu na cesti nego u privatnom dvorištu zbog čega smatra da nije počinio inkriminirani prekršaj.

6. Suprotno ovim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio odlučne činjenice i donio je pravilnu odluku o krivnji okrivljenika.

Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenika i kao svjedoke policijske službenike B.M. i T.R. te je proveo dokaz suočenjem okrivljenika i navedenih svjedoka i izvršio je uvid i čitanje dokumentacije spisa. Pravilno je vjerodostojnima cijenio iskaze djelatnika policije B.M. i T.R. koji su ispitani kao svjedoci u bitnom iskazivali jednako kako su se nakon dobivene dojave da osobni automobil marke Hyundai krivuda po cesti u Štrukovcu, dovezli u Štrukovec i čekali kojih 20-tak minuta te potom uočili navedeno vozilo koje je nakon što ih je vozač primijetio skrenuo u najbliže dvorište. Svjedokinja je izjavila da je prišavši blizu okrivljeniku osjetila zadah na alkohol, ponudila mu alkotest koji je on odbio te je jasno navela i riječi koje im je tom prilikom uputio. Prilikom suočenja okrivljenik je ustrajao da je on već neko vrijeme bio u dvorištu i istovarivao kante s bojom u privatnom dvorištu, da ga policija nije zaustavila na cesti i da im ne mora ništa dati.

7. Okrivljenik i sada u žalbi ustraje u istom, ali po ocjeni ovog Suda pravilan je zaključak da su policijski službenici nakon dojave vidjeli okrivljenika da upravlja vozilom i da činjenica što je do trenutka kada su mu prišli okrivljenik izišao iz vozila ne mijenja činjenicu da je netom prije upravljao motornim vozilom na cesti, a što niti sam okrivljenik ne poriče.

Okrivljenik je bio dužan postupiti po zahtjevu policije no ustrajao je u odbijanju i navodio svoje razloge da ga nisu „uhvatili“ i zaustavili na cesti.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik upravljao vozilom neposredno prije kontrole od strane policije, da su to policajci vidjeli i o tome jasno, uvjerljivo i suglasno iskazivali. Činjenica da je motor bio ugašen u trenutku kada su policajci zatražili da se podvrgne ispitivanju prisustva alkohola i da se vozilo nalazilo u dvorištu je irelevantna u konkretnom slučaju, a pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nema sumnje da je okrivljenik neposredno prije upravljao vozilom jer su ga policajci vidjeli.

7. Slijedom navedenog valjanom ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret. 8. Ispitujući potom, odluku o kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku pravilno izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj jer nije utvrdio osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primijenu odredaba o ublažavanju kazne. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u dužem roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Prijedlog žalitelja da mu se kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi je preuranjen i o njemu ne odlučuje ovaj Sud.

9. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u zakonom propisanom rasponu trajanja zaštitnih mjera i po ocjeni ovog Suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere nije prestrogo i srazmjerno je težini počinjenog prekršaja i realnoj opasnosti, na koju ukazuje težina počinjenog prekršaja, da bi okrivljenik prekršaj mogao ponoviti, te je pravilan zaključak da samo primjenom zaštitne mjere se otklanjaju uvjeti koji poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

11. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.