Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-1075/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S., OIB: ..., iz S. N., B. S., protiv tuženika H-A. d.o.o., OIB: ..., Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-33/2021-13 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja I. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-33/2021-13 od 28. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o ustupu tražbine između prodavatelja H. A.-B. d.d. Z., OIB: ..., i preuzimatelja H. d.o.o. Z., OIB: ..., zaključen dana 22. svibnja 2014. godine, sklopljen protivno prisilnim propisima i time ništav u cijelosti, te se podredno nalaže tuženiku da snosi troškove ovog sudskog postupka po određenju suda“."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je Ugovor o ustupu tražbina suprotan prisilnim propisima i to Odluci o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija, a suprotan je i odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja odredba propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan. Protivan je i odredbi čl. 384. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te odredbi čl. 329. i čl. 270. istog Zakona pa nema pravnog učinka. Odluka o kupoprodaji plasmana ne zabranjuje kupoprodaju plasmana i sklapanje ugovora već ona određuje uvjete za sklapanje ugovora o kupoprodaji plasmana, a koji se odnose na prodavatelja i stjecatelja i općim su uvjetima propisane dužnosti i obveze kako prodavatelja tako i stjecatelja, odnosno banke i tužitelja, a posebno glede financiranja kupoprodaje i isplate ugovorene cijene, najkasnije u roku od 60 dana od sklapanja ugovora. Propisano je da se ugovor može sklopiti nakon ispunjenih svih uvjeta propisanih od strane Hrvatske Narodne Banke. Da bi ugovor bio pravno valjan stjecatelj, odnosno tuženik je bio dužan uplatiti ugovorenu cijenu u cijelosti i to u određenom roku. Odluku o kupoprodaji plasmana bile su dužne primjenjivati sve kreditne institucije, pa kako tuženik nije ispunio svoju obvezu iz čl. 5. i čl. 6. Odluke, nije isplatio ugovorenu cijenu u cijelosti i na račun prodavatelja odmah nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji plasmana razvidno je da niti jedna ugovorna strana nije ispoštivala pravila predviđena Odlukom o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija, pa je ugovor ništav. Ugovor o ustupu tražbine nema pravni učinak jer ne sadrži cijenu, a ni dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla utvrditi, pa je činidba neodrediva i ugovor je ništetan prema odredbi čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Iz Ugovora o ustupu tražbina u čl. 3. st. 2. proizlazi da su banka i tuženik ugovorili naknadu za ustup tražbine, ali je ista navodno regulirana zasebnim sporazumom koji je tuženik proglasio poslovnom tajnom. Osim toga, Ugovor o ustupu tražbina je zelenaški ugovor koji je definiran odredbom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Kad se uzme u obzir činjenica da tuženik kao novi vjerovnik sada od dužnika potražuje iznos od 17.636.361,46 kn, pozivajući se na Ugovor o ustupu tražbine, a koji nema ugovorene cijene, nije moguće utvrditi nerazmjer između onoga što je tuženik platio po ugovoru i iznosa koji tuženik po ugovoru potražuje. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine zaključenog 22. svibnja 2014. između H. A. - A. - B. d.d. Z. kao cedenta i tuženika H-A. d.o.o. Z. kao cesionara, kojim je utvrđeno da H. A. - A. B. d.d. Z. kao cedent ima nenamirena novčana potraživanja prema dužniku S. d.o.o. iz S. N. na temelju: Ugovora o kreditu broj 111-110/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, Ugovora o kreditu broj 111-19/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, Ugovora o kreditu broj 111-51004340 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama, a koji je ukupan iznos svih tražbina cedenta prema cesusu specificiran u specifikaciji stanja duga, koji predstavlja Prilog 1. Ugovora o ustupu tražbine.

8. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi da iz odredbe čl. 3. Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. proizlazi da cedent H. A.-A.-B. d.d. prenosi na cesionara H-A. d.o.o. Z. sve tražbine s osnove taksativno navedenih ugovora o kreditu iz čl. 2. Ugovora o ustupu dok cesionar H-A. d.o.o. Z. prihvaća ustup i postaje isključivi nositelj tražbine, uz naknadu za ustup koji je iznos reguliran zasebnim sporazumom između cedenta i cesionara.

9. Prvostupanjski je sud pobijanom, dakle, presudom utvrdio da je H. A.-A.-B. d.d. imala novčano potraživanje prema tužitelju I. S. i spornim Ugovorom o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. svoje je potraživanje prenijela na tuženika H-A. d.o.o. kao novog vjerovnika.

10. Zakonska osnova otkupa novčanog potraživanja nalazi se u odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) koji regulira promjene na strani subjekata u obvezno pravnom odnosu, odnosno institut ustupa tražbine ili cesije.

11. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12. Stavkom 2. istog članka ZOO propisano je da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

13. Tužitelj je tijekom postupka isticao da je sporni ugovor o cesiji sklopljen suprotno odredbama čl. 6., čl. 8. i čl. 13. Odluke o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (Narodne novine, broj 67/2013, dalje: Odluka).

14. Prema odredbi čl. 6. st. 1. spomenute Odluke prodavatelj je dužan ugovoriti da će stjecatelj svoju obvezu isplate ugovorene cijene ispuniti uplatom u cijelosti na račun prodavatelja odmah nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji plasmana, a najkasnije u roku od 60 dana.

15. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 1. Odluke propisano je da je prodavatelj dužan najkasnije u roku od 60 dana prije sklapanja ugovora o kupoprodaji materijalno značajnog iznosa plasmana iz čl. 2. toč. 4. Odluke pisanim putem obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o ispunjavanju općih uvjeta iz čl. 5. i posebnih uvjeta iz čl. 7. st. 1. Odluke te dostaviti dokumentaciju iz čl. 12. Odluke (nacrt Ugovora o kupoprodaji plasmana, obrazloženje gospodarske svrhovitosti i razloga za prijenos plasmana, rezultate procjene učinaka kupoprodaje plasmana i dr.).

16. Konačno, prema odredbi čl. 13. st. 1. Odluke propisano je da prodavatelj može sklopiti Ugovor o kupoprodaji plasmana nakon što je primio mišljenje Hrvatske Narodne Banke iz čl. 8. st. 2. Odluke, kojim je ocijenjeno da su ispunjeni svi potrebni uvjeti propisani tom Odlukom. Takav ugovor prodavatelj može sklopiti u daljnjem roku od 4 mjeseca od primitka mišljenja Hrvatske narodne banke.

17. Iz spisa predmeta proizlazi da tuženik doista nije ispoštivao spomenute odredbe Odluke, odnosno u spis nije priložio dokaze da je postupio sukladno odredbi čl. 6., čl. 8. i čl. 13. Odluke.

18. Sud prvog stupnja zaključuje da je iz citiranih članaka Odluke razvidno da se radi o pravilima kojih se dužna pridržavati jedna ugovorna strana, banka, prilikom prodaje svojih dospjelih neplaćenih plasmana (da će ugovoriti isplatu cijene na svoj račun u roku od 60 dana od prodaje; da je 60 dana prije sklapanja ugovora dužna izvijestiti Hrvatsku Narodnu Banku o ispunjavanju uvjeta; da se ugovor može sklopiti nakon što primi mišljenje Hrvatske Narodne Banke i to u roku od daljnja 4 mjeseca), pa ocjenjuje da sve i da su istiniti tužiteljevi navodi da H. A.-A.-B. d.d. prije sklapanja spornog ugovora u ustupu tražbine nije ispoštivala navedena pravila propisana Odlukom, isto ne znači da joj je bilo zabranjeno sklapanje ugovora o cesiji, jer je odredbom čl. 322. st. 2. ZOO propisano da ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije predviđeno što drugo za određeni slučaj, dok će strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi odgovarajuće posljedice.

19. Naime, odredbom čl. 360. st. 1. toč. 47. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj 117/2008, 74/2009, 153/2009 i 54/2013) propisano je da će se banka kazniti novčanom kaznom za prekršaj, ako postupi protivno odredbama o kupoprodaji plasmana iz čl. 150. st. 2. do 5. toga Zakona ili ako postupi protivno pod zakonskom propisu donesenom na temelju čl. 150. st. 7. toga Zakona.

20. Citirane odredbe Zakona o kreditnim institucijama te odredbe Odluke ne propisuju ništetnost ugovora o cesiji, kao posljedicu postupanja protivno istima, već je postupanje suprotno odredbi čl. 360. st. 1. toč. 47. Zakona o kreditnim institucijama prekršaj kreditne institucije za koji je predviđena novčana kazna, odnosno prekršajna odgovornost banke, pa ugovor o cesiji nije ništetan zato što H. A.-A.-B. d.d. prije njegovog sklapanja nije ispoštivala proceduru predviđenu Odlukom, odnosno nije u predviđenom roku od 60 dana izvijestila Hrvatsku Narodnu Banku o ispunjavanju uvjeta za prodaju kreditnog plasmana. Takvo postupanje za posljedicu nema ništetnost ugovora u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO.

21. Iz Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. proizlazi da je odredbom čl. 3. st. 2. Ugovora ugovorena naknada za ustup tražbine cedenta te je stipulirano da je ista "regulirana zasebnim sporazumom između cedenta i cesionara" (l.s. 7).

21.1. Ugovor o cesiji, jer je cesija jedan od načina stjecanja određenog potraživanja koje stjecanje cesionar izvodi iz cedentovog isto tako određenog potraživanja prema cesusu, koji nema takav sadržaj i ne sadrži naznaku takvog potraživanja, onog kojeg cedent ima prema cesusu, kao predmeta ustupanja ili cesije, odnosno ugovor u kojemu nije određeno ili se ne može odrediti u smislu odredbe čl. 50. st. 1. ZOO koje je to određeno potraživanje cesionar stekao, predstavlja ništav pravni posao, što u konkretnome nije slučaj.

21.2. Naime, Ugovor o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. sadrži naznaku takvog potraživanja u čl. 2. Ugovora gdje je stipulirano da je naknada za ustup tražbine "regulirana zasebnim sporazumom između cedenta i cesionara".

22. U situaciji kada kupoprodajna cijena u ugovoru o cesiji nije ugovorena, takav ugovor nije ništetan, jer je odredbom čl. 384. st. 2. ZOO propisano da kad trgovačkim ugovorom, o kakvom je ovdje riječ, jer se radi o kupoprodaji plasmana u smislu odredbe čl. 1. Odluke donesene na temelju Zakona o kreditnim institucijama, ako cijena nije određena niti ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se cijena mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju prodavatelj redovito naplaćuje u vrijeme sklapanja ugovora, a kad nje nema, razumnu cijenu, pa je, dakle, cijena u konkretnome, odrediva.

23. Prvostupanjski je sud nadalje zaključio da se u konkretnome ne radi ni o zelenaškom ugovoru jer se razlozi zelenaškog ugovora (nužda, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavist) moraju odnositi na jednu od ugovornih strana konkretnog ugovora, a ne na treće osobe, pa kako tužitelj i ne tvrdi da bi razlozi zelenaškog ugovora postojali na strani bilo kojeg ugovornika spornog Ugovora o ustupu tražbine, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 329. st. 1. ZOO kada je zaključio da sporni ugovor o cesiji nije zelenaški ugovor.

24. Pretpostavke za postojanje zelenaškog ugovora mora dokazati "iskorišteni", a tužitelj tijekom postupka nije dokazao očiti nerazmjer uzajamnih davanja bilo koje ugovorne strane, ni nepovoljne okolnosti na strani bilo kojeg od ugovornika, dakle nije dokazao da bi predmetni ugovor o ustupu tražbine bio zelenaški ugovor.

25. Isto su tako i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja irelevantni žalbeni navodi tužitelja da bi predmetnim ugovorom o cesiji bilo ugovoreno nepovoljnije postupanje prema dužniku, jer iz sadržaja samog ugovora proizlazi da je tuženik H-A. d.o.o. kao novi vjerovnik stupio u poziciju prijašnjeg vjerovnika. Slijedom toga, tuženik ima pravo tražiti od dužnika naplatu preostalog iznosa nenaplaćenog duga iz razloga što je sklapanjem ugovora s vjerovnikom/ustupiteljem odnosno cedentom postao punopravni vlasnik potraživanja i prema dužniku ima ista prava koje je vjerovnik/cedent imao prema dužniku do ustupanja.

26. Upravo iz razloga što se radi o zakonitoj osnovi stjecanja novčanog potraživanja tuženik kao cesionar ima pravo tražiti naplatu duga od dužnika, a s druge strane dužnik mu je dug dužan podmiriti.

27. Stoga žalba tužitelja nije osnovana.

28. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.