Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27

Poslovni broj REF. 20: P-1437/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja M. D. iz B., G. ulica 92, B., OIB:…, zastupan po odvjetnicima I. Ž., M. B. i L. A. iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. sa sjedištem u Z., R. cesta 4 protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. cesta 69, OIB: … zastupanog po odvjetniku B. I. i dr. iz I. odvjetničkog ureda, Z., S. trg 8, utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 06. lipnja 2022., na ročištu za objavu presude 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

1.Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i od početka ne proizvodi nikakve pravne učinke odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, br. … sklopljenog dana 15. siječnja 2008. godine između tužitelja M. D. iz B., G. ulica 92, B., OIB: … kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d. Z., M. cesta 69, OIB: … kao kreditora, u dijelu koji glasi:"2./drugo/Kamatna stopa…..promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora….",te se utvrđuje da su ništetne jednostrane odluke tuženika o promjenama ugovorene kamatne stope donesene temeljem odredbe čl. 2 navedenog Ugovora o kreditu, temeljem kojih odluka (korekcija) je došlo do promjena ugovorene kamatne stope dana 01. svibnja 2008. godine, dana 01. ožujka 2009., dana 01. srpnja 2011., dana 01. listopada 2011. i dana 01. ožujka 2014. godine.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. cesta 69, OIB: … da tužitelju M. D. iz B., G. ulica 92, B.,OIB: …, isplati ukupan iznos od 2.856,17 kuna sa zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 16,99 kn tekućim od 14. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 16,94 kn tekućim od 14. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 16,67 kn tekućim od 16. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 16,50 kn tekućim od 17. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 16,62 kn tekućim od 13. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 17,29 kn tekućim od 14. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 17,23 kn tekućim od 16. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od 16,59 kn tekućim od 13. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 17,76 kn tekućim od 15. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,76 kn tekućim od 15. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 76,35 kn tekućim od 14. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 73,55 kn tekućim od 15. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 73,15 kn tekućim od 14. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 71,73 kn tekućim od 13. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 71,73 kn tekućim od 15. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 70,09 kn tekućim od 15. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 70,53 kn tekućim od 15. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 69,13 kn tekućim od 14. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 69,30 kn tekućim od 14. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 68,51 kn tekućim od 15. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 69,82 kn tekućim od 17. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,01 kn tekućim od 13. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 69,21 kn tekućim od 13. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 69,46 kn tekućim od 14. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,79 kn tekućim od 15. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,87 kn tekućim od 15. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 71,93 kn tekućim od 15. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 71,22 kn tekućim od 15 kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 74,15 kn tekućim od 15. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 71,57 kn tekućim od 14. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 71,41 kn tekućim od 13. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 72,99 kn tekućim od 15. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 72,72 kn tekućim od 16. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 70,74 kn tekućim od 15. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 71,29 kn tekućim od 15. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 69,43 kn tekućim od 14. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 70,87 kn tekućim od 15. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 73,02 kn tekućim od 14. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 61,66 kn tekućim od 14. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 kn tekućim od 21. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,85 kn tekućim od 15. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,51 kn tekućim od 15. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,16 kn tekućim od 15. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,01 kn tekućim od 14. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,17 kn tekućim od 14. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,99 kn tekućim od 14. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,72 kn tekućim od 14. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,34 kn tekućim od 14. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,04 kn tekućim od 15. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 16,91 kn tekućim od 14. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 16,52 kn tekućim od 17. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 16,23 kn tekućim od 14. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,54 kn tekućim od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,50 kn tekućim od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,31 kn tekućim od 14. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 14,94 kn tekućim od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 14,51 kn tekućim od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 14,13 kn tekućim od 14. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,83 kn tekućim od 14. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,73 kn tekućim od 13. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,10 kn tekućim od 14. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,73 kn tekućim od 14. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,41 kn tekućim od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,12 kn tekućim od 18. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,82 kn tekućim od 14. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,61 kn tekućim od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,32 kn tekućim od 15. studenoga 2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,06 kn tekućim od 15. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,63 kn tekućim od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 10,40 kn tekućim od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 9,20 kn tekućim od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 8,84 kn tekućim od 15. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 8,39 kn tekućim od 14. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 8,08 kn tekućim od 13. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 7,83 kn tekućim od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 7,49 kn tekućim od 17. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 7,12 kn tekućim od 13. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,76 kn tekućim od 14. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,50 kn tekućim od 14. studenoga 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,12 kn tekućim od 17. studenoga 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3,00 kn tekućim od 14. veljače 2015. godine do isplate, u roku od 15 dana. "

2. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja od 05.studenog 2020. kao neosnovan. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.437,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 14. srpnja 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđen iznos od 14.437,50 kn pa do ukupno potraživanih 15.687,50 kn, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj nedosuđeni novčani iznos. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj Mladen Debeljak Brezovca, zastupan po odvjetnicima I. Ž., M. B. i L. A. iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o., Z. podnio je dana 28. siječnja 2019. tužbu protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. cesta 69, sa sjedištem u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj sa tuženikom sklopio dana 15. 01. 2008. Ugovor o kreditu broj …, u iznosu od 15.444,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s ugovorenim kamatama po kamatnoj stopi u visini od 6,45 % godišnje. Člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, u skladu s Odlukom tuženika. Za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu tuženik je jednostranim odlukama mijenjao stope redovne kamate iz predmetnog Ugovora o kreditu /01. svibnja 2008. godine, dana 01. ožujka 2009., dana 01. srpnja 2011., dana 01. listopada 2011. i dana 01.ožujka 2014. godine/, a da o istome nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao, niti je tužitelj na tu promjenu mogao utjecati. Tužitelj je samo zaprimao obavijesti tuženika o promjeni stope redovne kamate, bez dostave novih Otplatnih tablica po izmijenjenoj kamatnoj stopi. Tužitelj smatra da je nepoštena odredba čl. 2 Ugovora o kreditu prema kojoj je tuženik ovlašten vršiti promjene ugovorene kamatne stope sukladno vlastitim odlukama, te je kao takova i ništetna i to od samog početka, što je i stav sudske prakse prema odluci visokog trgovačkog suda R. H. posl.broj: Pž-7129/13-4 od dana 13.6.2014., te su shodno tome ništetne i naknadne jednostrane Odluke tuženika o promjeni ogovorene kamatne stope po predmetnom Ugovoru. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. kojom je potvrđena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Z., te je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući potrošačke ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnu i nepoštenu odredbu, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je slijedom toga ništetna. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i poziva se na čl. 118. i 106. Zakona o zaštiti potrošač, te čl. 502 c Zakona o parničnom postupku i vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Z. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sve kako je pobliže naznačeno u toč. 1. Izreke ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare za potraživanja prije 28.01.2016. i poziva se na čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a podredno i prema Općem zastarnom roku za potraživanja iz razdoblja prije 28.01.2014. Osporava navode tužitelja da bi odredba čl.2 Ugovor o kreditu kojom se ugovara promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci kreditora bila ništetna. Smatra da su Kriteriji o promjenjivosti kamatne stope bili jasno definirani, a isti su utvrđeni pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja i sukladno čl. 295 Zakon o obveznim odnosima obvezuju ugovorne strane. Osim toga navodi da do promjena kamatne stope nije došlo uslijed tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već iz objektivnih tržišnih razloga. Ističe da se utvrđenja iz parnice potrošač na koju se poziva tužitelj, ne primjenjuju automatizmom, na predmetni ugovorni odnos. Tuženik je na pripremnom ročištu od 05. studenog 2020. istakao i prigovor radi prebijanja eventualno utvrđene razlike preplate sa razlikom iz razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene. Tuženik se predlagao odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

4. Tužitelj se protivio istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu.

5. O tuženikovu prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda odlučeno je rješenjem Županijskog suda u P. broj Gž-545/2019-2 od 21. listopada kojim je preinačeno rješenje ovoga suda broj P-67/2019-7 od 14. ožujka 2019., te je prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovoga suda odbijen kao neosnovan.

6. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o kreditu broj … od 15.01.2008., pregled promjena kamatne stope po predmetnom kreditu, ponuda za kupnju motornog vozila od 14.01.2008., račun br. …, kupoprodajni ugovor od 14.01.2008., Kontrolni ispis unosa korištenja od 21.01.2008., Otplatna tablica- kredita, Otplatni plan, Nalozi za uplatu, obavijest o otplaćenom kreditu, privatno sačinjen vještački nalaz R. računovodstvo i revizije d.o.o. od 21.11.2018. ( sve na listovima 5-65). Izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu koju čine: Informacije za klijente, tuženikovi Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom, Pravilnik o obračunu kamata i naknada, (list 96- 122). Sud je pročitao iskaz tužitelja sa zapisnika od 05. svibnja 2021., te nalaz i mišljenje sudske vještakinje M. M. iz M. d.o.o, B., (list 163-170). Sud nije provodio sudsko vještačenje na predložene okolnosti po tuženiku, kretanja tržišnih parametara za sporno razdoblje predmetnog ugovora o kreditu u kontekstu promjene kamatne stope, jer je isto ocjenjeno nepotrebnim, obzirom na postojeću sudsku praksu na koju se pozvao tužitelj u tužbi i čl. 502c Zakona o parničnom postupku.

7. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;

- među strankama nije bilo sporno, da je dana 15. siječnja 2008. između stranaka zaključen Ugovor o kreditu broj: .... Kredit je podignut radi kupnje osobnog vozila, a kako proizlazi iz iskaza tužitelja te priloženog kupoprodajnog ugovora i računa od 22.01.2008. U članku 1. navedenog ugovora stoji, da banka odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 15.444,72 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištena kredita. U čl. 2 spomenutog ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa 6,45 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga Potrošač - H. savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Z. protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.

8. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu, primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik obuhvaćen kao stranka u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno primjenjuje se utvrđenje nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno iskazom tužitelja te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu kao i u kupoprodajni ugovor te račun od 22.01.2008., da je tužitelj zaključio predmetni ugovor o kreditu radi nabavke osobnog vozila, za koje nije utvrđeno da bi služilo zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 6,45%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).

9. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014. S obzirom da je tužba podnijeta 28.01.2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim.

10. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku M. M. iz M. d.o.o. B. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka, već je tuženik prigovarao činjenici, da je vještak kod izračuna primjenjivao početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,45 %, smatrajući da između stranaka nije bila ugovorena fiksna kamatna stopa, pa time niti nije bilo osnove da vještak vještači kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa. Stranke nisu predlagale neposredno saslušanje sudskog vještaka, pa ga sud niti nije neposredno saslušavao, jer isto nije smatrao potrebnim.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 163-164) proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u točci 1.II. izreke ove odluke.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka.

13. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

14. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točki 1. izreke presude.

15. Sud je ocijenio neosnovanim istaknut prigovor radi prebijanja iznosa preplaćenog po tužitelju u utuženom vremensko razdoblju sa eventualnom razlikom iznosa, kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, jer je utvrđeno da nije bilo razdoblja u kojima bi kamatna stopa bila niža od one koja je bila početno ugovorena.

16. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.437,50 kn. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 2.820,82 kn, ali ga je ispravio u podnesku od 04.03.2022. naznačivši vrijednost predmeta spora 12.820,82 kn (10.000,00 kn vps. za utvrđenje i 2.820,82 kn vps. za isplatu). U ovome predmetu, a imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, tužitelj je imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe 500,00 kn, umjesto zatraženih 1.000,00 kn, jer je u vrijeme podnošenja tužbe u istoj bio naznačen vps. od 2.820,82 kn, dok od 04.03.2019. punomoćniku tužitelja pripada nagrada za sastav obrazloženih podnesaka od 04.03.2019., 05.10.2021. i 31.05.2022. u iznosu od po 1.000,00 kn za svaki podnesak, za sastav žalbe od 25.03.2019., nagrada iznosi zatraženih 500,00 kn, jer je tužitelj uspio sa žalbom, za sastav podneska od 25.03.2022. punomoćnik tužitelja ima pravo na zatraženu nagradu od 250,00 kn. Za zastupanje tužitelja na 4 raspravna ročišta sa 1.000,00 kn po ročištu. Na ime PDV-a na priznate nagrade, punomoćniku tužitelja pripada iznos od 2.062,50 kn. Nagrada za pristup na ročište za objavu i uručenje presude sa PDV-om iznosi 625,00 kn. Sudska pristojba na tužbu iznosi 500,00 kn, kao i na presudu 500,00 kn. Trošak vještačenja iznosio je 2.500,00 kn te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Sud nije priznao tužitelju zatražen trošak izrade preliminarnog nalaza i mišljenja, jer isti nije bio potreban za vođenje predmetne parnice. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 14.437,50 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci, dok je preko toga iznosa, zatraženi trošak ocijenjen neosnovanim i kao takav odbijen. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.

U D. 14. srpnja 2022.

Sutkinja

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetničko društvo Ž., B. & A. d.o.o. sa sjedištem u Z., R. cesta 4

2. Odvjetnik B. I. i dr. iz I. odvjetničkog ureda, Z., S. trg 8