Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-135/2024-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Bjelovaru Bjelovar, Josipa Jelačića 1 |
Poslovni broj: Gž-135/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. H. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. B. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2773/22-22 od 19. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2773/22-22 od 19. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.939,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2021. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.176,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da ga se obveže platiti parnični trošak tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe uvećanog za PDV od 25 % te troška sudske pristojbe na žalbu, a podredno da ukine presudu i predmet uputi sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat kapare u iznosu kojeg je tužitelj isplatio tuženiku temeljem predugovora o kupoprodaji nekretnine.
6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio slijedeće:
- da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj 7. rujna 2021. sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnine broj: 01/2021 kojim je tuženik jamčio da je vlasnik, developer i investitor u gradnji projekta M11, stambene zgrade u Z.,
- da su se tim predugovorom stranke obvezale po izvršenom etažiranju stambene zgrade i stana sklopiti glavni kupoprodajni ugovor,
- da je ugovorena kupoprodajna cijena od 198.000,00 eura time da će se iznos od 13.000,00 eura, koji se ugovara kao kapara, uplatiti u roku 2 dana od dana potpisa predugovora, dok će se iznos od 185.000,00 eura uplatiti kreditom poslovne banke u roku 30 dana od dana etažiranja posebnih dijelova zgrade,
- da su u odnosu na rok izvršenja obveze tuženika te posljedice neizvršenja ugovornih obveza stranaka, člankom 4. predugovora stranke ugovorile slijedeće:
„Ugovorne strane suglasno ugovaraju da se prodavatelj obvezuje etažirati zgradu i upisati stan u gruntovnicu i pozvati kupca na primopredaju stana i ostave najkasnije do 31. ožujka 2022.
Ukoliko prodavatelj ne ishodi upis zgrade u gruntovnici i ne etažira posebne dijelove zgrade u predloženom roku, obvezuje se o tome obavijestiti kupca te će se uz zajedničku suglasnost kupca i prodavatelja sporazumno produljiti rok.
Rokovi iz ovog predugovora čine bitan sastojak ovog predugovora, te protekom navedenih rokova ovaj predugovor se raskida po samoj sili zakona“.
- da je tužitelj u korist računa tuženika 9. rujna 2021. izvršio uplatu iznosa od 13.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a,
- da tuženik nije ispunio svoju obveze odnosno nije završio izgradnju stambenog objekta niti izvršio etažiranje i upis u zemljišne knjige do ugovorenog 31. ožujka 2022., a niti do podnošenja tužbe odnosno zaključenja glavne rasprave,
- da su nakon zakašnjenja tuženika stranke pregovarale o produljenju navedenog roka tako što je tužitelj tuženiku predložio dodatni rok za ispunjenje navedene obveze, ali da tuženiku ponuđeni rok nije bio prihvatljiv,
- da nije bilo moguće utvrditi koliki rok za naknadno ispunjenje navedene tuženikove obveze je tužitelj ponudio tuženiku.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Naime, prvostupanjski sud u svemu razumljivo iznosi razloge prvostupanjske presude, tako što u bitnome navodi kako je ocijenio da je predugovor raskinut po samom zakonu, budući da između stranaka nisu uspjeli pregovori o produljenju roka za ispunjenje obveze tuženika, te iz navedenog razloga, temeljem članka 361. i članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) tuženika obvezuje na vraćanje isplaćene mu kapare.
9. Neosnovani su također žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, koji se u bitnome svode na tvrdnje da je tužitelj pregovore o produljenju roka vodio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer da tuženiku nije ponudio prihvatljivi naknadni rok za ispunjenje obveze, kao i da je pristupanjem pregovorima tužitelj tražio ispunjenje ugovora, zbog čega da je temeljem članka 361. stavka 3. ZOO-a, nakon što je zahtijevao ispunjenje, trebao izjaviti da raskida ugovor, što nije učinio, s tim da se razlozi neosnovanosti navedenih žalbenih tvrdnji iznose nastavno.
10. Prije svega, ovaj drugostupanjski sud cijeni da predugovor od 7. rujna 2021., kojim je ugovoreno plaćanje kapare prije sklapanja konačnog ugovora, sadržajno ne predstavlja predugovor, već da se radi o ugovoru. Nadalje, ocijenjeno je da je citirana ugovorna odredba, kojom je konstatirano da rokovi iz navedenog ugovora čine bitan sastojak predugovora, te da se protekom navedenih rokova predugovor raskida po sili samog zakona, u izvjesnoj koliziji sa ugovornom odredbom da će nakon proteka roka u kojem je prodavatelj u obvezi ishoditi etažiranje u gruntovnici, prodavatelj o neispunjenju obveze obavijestiti kupca, radi sporazumnog produljenja roka. Radi se dakle o nejasnim odredbama. Sukladno članku 320. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO), u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane odnosno u ovom slučaju tužitelja, pošto iz neosporene činjenične tvrdnje tužitelja u iskazu danom pred sudom proizlazi da je tuženik bio taj koji je sastavio predmetni predugovor.
11. Tumačeći navedene ugovorne odredbe u korist tužitelja, i ovaj drugostupanjski sud cijeni da je ugovor raskinut po samom zakonu temeljem članka 361. ZOO-a, nakon što su pregovori stranaka o produljenju roka ostali bezuspješni. Dakle, neosnovano tuženik u žalbi prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava počinjenoj time što prvostupanjski sud nije cijenio da je tužitelj pregovore o produljenju roka vodio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer da tuženiku nije ponudio prihvatljivi naknadni rok za ispunjenje obveze. Pri tome ipak treba reći da tijekom prvostupanjskog postupka niti jedna stranka nije iznijela konkretne činjenične tvrdnje o tome koliko je iznosio naknadno ostavljeni rok, kao niti tvrdnje na temelju kojih bi se moglo ocijeniti koji bi se rok u konkretnim okolnostima imao smatrati primjerenim.
12. Neosnovano također ističe tuženik da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo glede potraživanja zateznih kamata na isplaćeni iznos kapare. Obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je do raskida ugovora došlo po sili zakona to se i odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a imaju primijeniti na plaćanje zateznih kamata od dana kada je tuženik navedeni iznos primio.
13. Slijedom navedenog, a budući da pobijana presuda nema niti drugih nedostataka na koje se pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a
14. Kako tuženik nije uspio u postupku, to istome niti ne pripada naknada troškova žalbe.
Predsjednik vijeća
Vladimir Šestak v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.