REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž Ob-2/2022-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja mlt. S. D. iz D., OIB: …, zastupan po zakonskom zastupniku V. D. iz D., OIB: …, a ovaj po punomoćniku N. D., odvjetniku iz I. G., protiv tuženice Z. D. iz G. I., OIB: …, radi povećanja uzdržavanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu od 5. svibnja 2022., poslovni broj: P Ob-77/2021-15., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja mlt. S. D. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu od 5. svibnja 2022., poslovni broj: P Ob-77/2021-15., u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom da se tuženoj kao obvezniku uzdržavanja naloži da za uzdržavanje tužitelja umjesto iznosa od 551,50 kuna mjesečno, određenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broja P Ob-267/2015 od 11. travnja 2016., preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broja Gž-20/16 od 14. rujna 2016., plaća tužitelju mjesečni iznos od 1.500,00 kuna počev od 01. srpnja 2020. pa nadalje najkasnije do 30-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za dospjele a neisplaćene obroke.

II Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv presude mlt tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o troškovima postupka. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je izreka presude nerazumljiva, te proturječna razlozima presude. U žalbi navodi da je potpuno nejasno na kojim činjeničnim utvrđenjima sud prvog stupnja odbija tužitelja sa tužbenim zahtjevom za povećanje uzdržavanja. Ističe kako tuženica do sada od travnja 2016. nije platila niti kune uzdržavanja. Navodi dalje kako je ovrha protiv tuženice nemoguća jer ista, iako je zdrava i radno sposobna, nema otvoren svoj račun, te sve što zarađuje na „crno“ nije vidljivo kroz sustav. Nadalje u žalbi navodi, da je nejasno zašto sud prvog stupnja, bez suglasnosti stranaka, koristi vještačenje iz kaznenog postupka, budući je tamo odlučivano u okviru kaznene odgovornosti tuženice koja je puno uža, nego li građanska odgovornost. Navodi također kako je tužitelju onemogućeno raspravljanje o činjenici na kojoj sud temelji presudu kojom odbija tužbeni zahtjev, a to je nalaz i mišljenje dr. D. V. koji nalaz i mišljenje nije dan u ovom postupku, niti je sud uz suglasnost stranaka uopće čitao taj nalazi mišljenje, a niti je tužitelju omogućeno neposredno kontradiktorno ispitivanje vještaka u ovom postupku. Navodi kako je tuženica vlasnica brojnih nekretnina, kako je prodala stan za 40.000 EUR i ništa nije platila za uzdržavanje. Prvostupanjski sud ove činjenice ne cijeni pravilno, a tužitelj smatra kako nije bilo zapreke da se od prodaje stana (prodan je nakon zaključenja glavne rasprave u ovom postupku) plati uzdržavanje, a također smatra da ne postoje zapreke da tuženica proda neke od nekretnina koji ima u vlasništvu i u posjedu, te da plati uzdržavanje. Predlaže stoga da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

5.2. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, jer tužitelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom, kako to tvrdi u žalbi. To zato što je sam tužitelj u tužbi, a i na pripremnom ročištu (strana 15. spisa) predložio da se izvrši uvid u spis Općinskog državnog Odvjetništva u Velikoj Gorici poslovni broj: Kmp–DO–229/2018. i spis Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Kovm–44/2019. Sastavni dio navedenog spisa je nalaz i mišljenje vještaka D. V., dr. med. koji je, zbog nemogućnosti dostave cijelog spisa, priložen u ovaj parnični predmet. Na glavnoj raspravi održanoj 3. rujna 2021. (strana 27. spisa) prvostupanjski je sud uručio punomoćniku tužitelja nalaz i mišljenje vještaka, a punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi na uručeni nalaz i mišljenje tada, a niti naknadno, niti je predložio bilo kakve daljnje dokaze u vezi sa eventualnim saslušanjem vještaka. Stoga, isticanje žalbenog razloga kako je tužitelj bio onemogućen u raspravljanju jer da je korišten nalaz i mišljenje bez suglasnosti stranaka i bez mogućnosti kontradiktornog ispitivanja vještaka, nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za povećanjem uzdržavanja, odnosno zahtjev mlt. tužitelja da tuženica, njegova majka, na ime uzdržavanja umjesto iznosa od 551,50 kn, plaća uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, počevši od 1. srpnja 2020. pa nadalje.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj: P Ob–267/2015. od 11. travnja 2016., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž Ob–20/2016. od 14. rujna 2016 tuženica obvezana na ime uzdržavanja mlt. tužitelja plaćati iznos od 551,50 kn mjesečno; da je mlt. tužitelj učenik srednje škole Ivan Švear u Ivanić Gradu, te da bi školovanje trebao završiti 31. kolovoza 2022.; da tuženica nije plaćala uzdržavanje na koje je obvezana pravomoćnom presudom zbog čega je bio pokrenut kazneni postupka zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, ali je Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici odustalo od kaznenog progona, kako to proizlazi iz dopisa od 11. listopada 2021., poslovni broj: Koz-DO- 108/2020.; da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D. V., koji je izrađen za potrebe kaznenog postupka, proizlazi da je tuženica od 30. travnja 2009. skrbnik, te da vodi potpunu brigu i skrb o svom djetetu I. L. koja je tijekom poroda zadobila krvarenje unutar lubanje zbog čega su zaostale brojne neurološke posljedice u vidu dizlaličnog i nečistog govora, pojačanih refleksa, hipertonične muskulature, obostranog pozitivnog Babinskog zbog čega otežano hoda, te je usporenog cjelokupnog psihomotornog stanja; da je tuženica zbog toga stekla status njegovatelja, obvezu vođenja cjelodnevne brige, pa je od 22. prosinca 2011. prijavljena na mirovinsko osiguranje kao roditelj njegovatelj na puno radno vrijeme na neodređeno; da je tuženica do kraja 2014. liječila povećanu štitnu žlijezdu, a od listopada 2018. posljedice prijeloma petne kosti od prije 26 godina, koje je kirurški liječila, a potom je provodila fizikalnu terapiju i to stacionarno i ambulantno; da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tuženica do sredine 2018. bila u cijelosti radno sposobna, ali ju sam status njegovatelja u cijelosti ograničava u privređivanju i to stoga što je djetetova invalidnost u takvom stupnju da zahtijeva potpuni i cjelodnevni, kroz 24 sata, angažman oko njege, zbog čega nije mogla obavljati nikakve druge poslove i time ostvariti dodatni prihod; da tuženica na ime statusa njegovatelja bolesnog djeteta ostvaruje mjesečna primanja od oko 2.500,00 kn, te da drugih primanja nema.

7.1. Prvostupanjski sud je, analizirajući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sukladno članku 8. ZPP-a, zaključio da, iako su potrebe tužitelja veće nego u vrijeme kada je tuženica obvezana na plaćanje mjesečnog uzdržavanja u visini od 551,50 kn, okolnosti na strani tuženice nisu se bitno promijenile u smislu da ista ostvaruje veća primanja od primanja koja je ostvarivala u vrijeme donošenja ranije sudske odluke, niti da tuženica radi na "crno" zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

8. Sa utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud. Žalbeni navodi da tuženica ostvaruje prihode radom na "crno" nisu relevantni, to stoga što tužitelj ove navode tijekom postupka nije dokazao, a i sam u žalbi priznaje da je svjestan činjenice da tuženica vodi brigu o svom bolesnom djetetu I. L.. Žalbeni navod kako briga o bolesnom djetetu nije potrebna u trajanju punog radnog vremena u suprotnosti je sa mišljenjem sudskog vještaka koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je djetetova invalidnost u takvom stupnju da zahtijeva potpuni i cjelodnevni, kroz 24 sata, angažman oko njene njege, te da tuženica uz njegu djeteta nije mogla obavljati druge poslove i time ostvarivati prihod.

9. U odnosu na žalbene navode da tuženica ne plaća ni uzdržavanje na koje je obvezana ranijom sudskom odlukom, valja navesti, da predmet ovog parničnog postupka nije naplata dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja dosuđenih ranijom pravomoćnom sudskom odlukom, već je sud u ovom postupku utvrđivao jesu li stečeni uvjeti da se iznos uzdržavanja na koji je obvezana tuženica ranijom sudskom odlukom poveća, pa sud ove navode nije posebno obrazlagao. S tim u vezi je i žalbeni navod da je tuženica, nakon zaključenja glavne rasprave, prodala stan na kojem je bila suvlasnica, te da i nakon prodaje stana nije ništa platila za uzdržavanje.

10. Činjenica je, a što proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, da je tuženica suvlasnica na dijelu nekretnina koje predstavljaju bračnu tečevinu tuženice i oca mlt. tužitelja V. D.. U vezi sa navedenim nekretninama vođen je postupak koji je (za dio imovine) okončan tek tijekom trajanja ovog parničnog postupka, pa stoga po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bilo realno za očekivati da bi tuženica od navedene imovine mogla početi ostvarivati prihod, to tim više što iz stanja prvostupanjskog spisa ne proizlazi niti da je tuženica u posjedu navedenih nekretnina.

11. Slijedom navedenog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

17. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio.

Slavonski Brod, 14. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić