REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp J-

159/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R. K., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci broj: 511-06- 07/05-5-87-1/2020. od 16.3.2020., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 14. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI R. K., OIB:..., sin B. i J., rođen s prebivalištem u K., R. D. 89., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 23. veljače 2020., u 8:00 sati, u obiteljskoj kući, ulica R. D. na kućnom broju 89 u K., nasilnički se ponašao u obitelji na način što je majci J. K. upućivao pogrdne riječi: "Idi svojim prijateljima neka se oni s tobom gnjave, popišana, stara, usrana, jebem ti mrtvu majku u grobu", što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

dakle, vrijeđanjem majke nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj temeljem istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.200,00 KN (tisuću dvjesto kuna).

II Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne (iznos od 800,00 kuna) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini. III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna (dvjesto kuna), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Križevci podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj: 511-06-07/05-5-87-1/2020. od 16.3.2020., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik R. K. se tokom postupka nije izjašnjavao o krivnji niti je iznosio obranu vezano za sporni događaj iako je u prvom navratu uredno pozvan na glavnu raspravu, da bi potom bez obavještavanja suda promijenio adresu prebivališta odnosno boravišta iako je upoznat s vođenjem postupka prema zaprimljenoj obavijesti, tako da je naredna dostava poziva za njega iskazana putem oglasne ploče suda na temelju članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona.

3. Obzirom na to, sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke S. M. i M. L., nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju svjedoka I. R.. S. je također imao namjeru ispitati oštećenu J. K., ali je ona tokom postupka preminula.

4. Ispitani S. M. iskazuje da dugi niz godina poznaje oštećenu J. K.. jer je stanovala u stanu u sklopu fakulteta gdje je on radio i tako joj je povremeno pomagao, zbog čega je znao njenog sina Rikarda. Sin je izvjesno vrijeme sporije spornog događaj došao po majku i preselio je u Križevce gdje imaju kuću, ali dan prije navedene situacije oštećena ga je zvala telefonom i plakala tvrdeći da je pala te da je sin ne želi podići. Potom je zvala njegovu kolegicu M. L. tvrdeći da se želi vratiti u Z. i stoga su njih dvoje odlučili pomoći gospođi K. i zajedno su kritičnog dana došli u popodnevnim satima u K.. Oštećena se pripremila za odlazak a kada su s njom krenuli prema automobilu njen sin R. je postao agresivan i vrijeđao je raznim pogrdnim riječima i sjeća se da joj je izgovarao da je popišana i stara i usrana, pa mu je napomenuo da se ne treba tako razgovarati obzirom da mu je to majka. Tada je R. krenuo prema njima i automobilu u namjeri da ga razbije i oštetio je bočno ogledalo na vozilu, što nije prijavio policiji. Potom je u razgovoru sa oštećenom saznao kako je sinu dala punomoć za uzimanje mirovine iz Njemačke i stoga nema više novaca pa je zaključio da se ovaj događaj mora prijaviti policiji tako da je J. K. smještena u sigurnu kuću.

5. Ispitana M. L. iskazuje da je navedenog dana sa kolegom M. došla u K. gdje se nalazila J. K. u svojoj kući jer su je trebali vratiti u Z. na njeno traženje. ona je godinama živjela u stanu u sklopu fakulteta gdje su se njih dvoje tokom tog perioda s njom zbližili te joj pomagali. Ipak njen sin R. se pojavio iz N. i majku preselio u K.. I prije ovog događaja ona ju je nazivala telefonom i tvrdila da joj treba pomoć, a u zadnjoj situaciji je napomenula da je pala i da je sin ne želi podići. Stoga je ona s kolegom Samirom odlučila pomoći Jasenki i vratiti je u njen stan u Zagreb kako bi joj se našla adekvatna skrb jer se radi o osobi koja je starije životne dobi te je oboljela od Parkinsove bolesti. Kada su njih dvoje došli u Križevce i krenuli prema automobilu s J. K., tada je sin R. ostao agresivan te vikao na majku tvrdeći da više neće doći u tu kuću i vrijeđao ju je pogrdnim riječima koje je iskazala na zapisnik kod policije, a to su riječi: "bez mene si nitko i ništa, jebem ti mrtvu majku u grobu". K tome se R. još uputio po neku metalnu polugu kojom je želio razbiti njihov auto, ali se povukao u trenutku kada je uočio da je ona u ruku uzela telefon.

6. U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li se okrivljenik navedene zgode nalazio na naznačenoj lokaciji te da je tom prilikom okrivljenik vrijeđao majku pogrdnim riječima, pa da bi takvo njegovo eksplicitno ponašanje kod oštećene izazvalo posljedicu u vidu povrede dostojanstva i uznemirenost.

7. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja psihičke naravi iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8. Usprkos činjenici da okrivljenik tokom postupka nije iznosio obranu, treba napomenuti da su spomenuti dokazi potpuno dostatni za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, a k tome sud smatra da njegovo ispitivanje nije bilo nužno i potrebno niti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

9. Treba napomenuti da su neposredno nakon spornog događaja u svojstvu svjedoka doista ispitani M. L. i S. M., ali su oni i tokom postupka vrlo detaljno i konzistentno te kronološki opisali cjelokupan događaj i nasilni čin od strane okrivljenika, pa djelomično ukupne obiteljske odnose između okrivljenika i oštećene kao njegove majke. Također treba napomenuti da je nakon događaja na valjan i zakonit način ispitan i svjedok I. R. kao susjed okrivljenika i oštećene, ali prema njegovim izričitom tvrdnjama proizlazi kako on nema saznanja i doživljaja vezano za spornu situaciju, što znači da nije čuo nikakvu viku niti kakav sukob navedenog popodneva u koji bi bio involviran okrivljenik R. K.. S druge strane, dodatno se ističe da je nakon događaja u svojstvu svjedoka ispitana oštećena J. K., ali se njezin navedeni iskaz ne može uzeti kao dokaz tokom postupka, jer joj nisu upućena potrebna zakonska upozorenja prije davanja iskaza, posebno koja se odnose na to kako nije bila dužna iskazivati o spornom događaju kao majka osobe protiv koje se vodi postupak, jer je ona privilegirani svjedok koji mora dobiti takvu uputu. Naknadno tokom postupka oštećena također nije ispitana, jer je utvrđeno kako je dana 11. siječnja 2021. preminula.

10. Međutim, naprijed spomenuti iskazi svjedoka M. i L. krajnje su smisleni i uvjerljivi, posebno iz razloga što su oni dugi niz godina bili u poznanstvu sa oštećenom, jer je ona stanovala na istom mjestu gdje su oni bili zaposleni te su joj u tom smislu zbog poznanstva i činjenice kako je tada bila stara i dosta bolesna osoba, povremeno u nekim situacijama pomagali, posebno na njeno traženje. Činjenicu njihovih relativno bliskih i korektnih odnosa potvrđuje i to da je u ovoj situaciji ona upravo njih dvoje tražila za izvjesnu pomoć u smislu toga da dođu po nju te je prevezu nazad u njen stan u Zagreb, jer je izvjesno vrijeme na zahtjev okrivljenika kao sina došla živjeti u Križevce. Prema tome, predmetni svjedoci sasvim slučajno su u ovoj situaciji imali priliku pratiti odnos okrivljenika i oštećene i njihovo međusobno ophođenje, a u Križevce su ove zgode došli isključivo na izričiti zahtjev oštećene , nakon to su primili nekoliko telefonskih poziva od nje i zaključili kako je ona nezadovoljna boravkom u Križevcima te se želi vratiti u svoj stan, a pri posljednjem telefonskom razgovoru dodatno su primili saznanje kako je ona pala na pod u kojoj situaciji je sin R. nije želio podići i pomoći joj kao majci. Stoga je nesumnjivo da su navedeni svjedoci imali izražen osjećaj autruizma i s razlogom su željeli pomoći starijoj osobi koju dugo poznaju te je to bio jedini motiv da se kritične zgode pojave na navedenoj lokaciji. Zbog svega naprijed iznesenog predmetni svjedoci nemaju nikakav razlog i motiv da neistinito i neosnovano terete okrivljenika za neko asocijalno ponašanje, posebno grubo kršenje moralnih i zakonskih normi vezano za nasilje u obitelji i to u odnosu na svoju majku.

11. Nadalje treba istaknuti da su naznačeni svjedoci iznimno detaljno opisali navedenu situaciju, pri čemu posebno apostrofiraju kako su se krajnje nelagodno osjećali u prisutnosti okrivljenika iako su se faktično ispred navedene kuće gdje je u Križevcima živjela oštećena zadržali kratko vrijeme, obzirom da je J. K. bila sprema za odlazak. Međutim, prema tvrdnjama svjedoka M. i L. nalazimo da je okrivljenik nakon prvotne šutnje naglo i impulzivno reagirao prema njima i prema svojoj majci i to u trenutku kada su sa oštećenom krenuli prema automobilu. Tako nalazimo da je okrivljenik počeo vikati na majku iznoseći prijetnje kako više neće doći u tu kuću i vrijeđao je pogrdnim riječima. Pri tome navedeni svjedoci precizno iskazuju riječi koje su čuli i zapamtili i koje su upućene od strane okrivljenika prema svojoj majci i te riječi su upravo sastavni dio činjeničnog opisa, a neupitno se radi o direktnim i izričitim riječima koje izazivaju vrijeđanje kod druge osobe, time više kada je riječ o najbližem krvnom srodniku kao što je majka, zbog čega ne može ostati upitno da su tako iskazane riječi kod oštećene izazvale izvjesnu psihičku posljedicu u smislu uznemirenosti,a svakako i povrede njenog dostojanstva kao žene i majke. Na kraju treba istaknuti kako je indikativno dok navedeni svjedoci opisujući sam događaj upućuju i na to kako je okrivljenik bio posebno agresivan u svojem ophođenju, pri čemu je čak želio nasrtati fizički i na njih dvoje, povodom čega se uputio po metalnu polugu i njome je očito želio oštetiti automobil kojim su došli, dok izričito svjedok M. tvrdi da je neposredno prije odlaska okrivljenik čak oštetio vanjsko bočno ogledalo njegovog automobila.

12. Uzevši u obzir ovako utvrđenje činjenice na temelju iskaza predmetnih svjedoka te ukupne okolnosti samog događaja svakako se nameće jedinstven zaključak o tome da je oštećena očito bila nezadovoljna i nesretna boravkom u predmetnoj kući u Križevcima gdje je morala živjeti sa okrivljenikom kao sinom. Takav zaključak se s razlogom nameće stoga što je ona nakon kratkog boravka u toj kući od navedenih svjedoka kao poznanika ili prijatelja tražila i inzistirala da se vrati u stan u Zagreb gdje je prethodno živjela, zbog čega su joj oni željeli izaći u susret. Upravo stoga je dodatno uvjerljiva i tvrdnja svjedoka M. o tome da je od oštećene u ovoj situaciji doznao kako zbog svoje dobi i bolesti može biti upućena u Dom za starije osobe, ali je tada saznao kako ona nema novaca obzirom da je dala punomoć sinu odnosno okrivljeniku za primanje mirovine iz Njemačke i da nije u mogućnosti platiti takvu ustanovu za svoj boravak, pa je svakako i to bio jedan od razloga da oštećena zbog nedostatka osnovnih sredstava za život odnosno novca koji je zaslužila po osnovi mirovine odluči napustiti život sa sinom u navedenoj kući.

13. Time je potpuno jasno da naznačene riječi iz činjeničnog opisa optužnog akta upućene bilo kojoj osobi predstavljaju direktan smisao vrijeđanja, što kod osobe kojoj se te riječi upućuju nužno izaziva izvjesnu negativnu emociju kao što je uznemirenost ili povreda dostojanstva, posebno ako se te riječi upućuju bliskom članu obitelji, kao što je ovdje slučaj. Stoga je oštećena s razlogom u ovoj situaciji bila povrijeđena, jer nije očekivala da će se sin potpuno bez razloga i motiva prema njoj tako ponašati.

14. Nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente prekršaja koji mu se stavlja na teret te je oglašen krivim i izrečena mu je blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

15. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, ali se kao olakotna okolnost cijeni činjenica da nije došlo do nastupanja težih štetnih posljedica, time da otegotnih okolnosti nije nađeno obzirom da do sada nije sankcioniran za takva i slična protupravna ponašanja. Stoga je u odnosu na njegovo eksplicitno ponašanje bilo primjereno izreći mu blažu novčanu kaznu od zakonom propisanog minimuma koja će biti nesumnjivo dostatna da utječe na njegovu svijest i buduće primjereno ponašanje u socijalnoj sredini, posebno u obiteljskim odnosima, na koji će se način postići zakonska svrha kažnjavanja i to u smislu individualne prevencije.

16. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

17. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da prema provedenim dokazima proizlazi da je oštećena tokom postupka preminula tako da je nepotrebna i ne svrsishodna navedena zaštitna mjera.

18. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je radno sposobna osoba i može platiti navedeni iznos troška postupka bez da dovede u pitanje vlastitu egzistenciju.

U Bjelovaru, 14. srpnja 2022.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko

Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK