Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37 Gž R-1588/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-123/20-21 od 28. veljače 2022., dana 13. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-123/20-21 od 28. veljače 2022. u dijelu kojim je tužiteljici na ime dodatka na terenu dosuđen iznos od 34.200,00 kn sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

-450,00 kn od 01.01.2015. do isplate,

-600,00 kn od 01.02.2015. do isplate,

-300,00 kn od 01.03.2015. do isplate,

-1.350,00 kn od 01.04.2015. do isplate,

- 450,00 kn od 01.08.2015. do isplate,

- 900,00 kn od 01.09.2015. do isplate,

-1.950,00 kn od 1.10.2015. do isplate,

-2.250,00 kn od 01.11.2015. do isplate,

-1.500,00 kn od 01.12.2015. do isplate,

- 900,00 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 150,00 kn od 01.02.2016. do isplate,

- 1.350,00 kn od 01.03.2016. do isplate,

- 900,00 kn od 01.04.2016. do isplate,

- 1.800,00 kn od 01.05.2016. do isplate,

- 1.350,00 kn od 01.06.2016. do isplate,

- 1.200,00 kn od 01.07.2016. do isplate,

- 750,00 kn od 01.08.2016. do isplate,

- 2.100,00 kn od 01.09.2016. do isplate

- 1.950,00 kn od 01.10.2016. do isplate,

- 1.950,00 kn od 01.11.2016. do isplate,

- 1.200,00 kn od 01.12.2016. do isplate,

- 600,00 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 1.350,00 kn od 01.02.2017. do isplate,

- 300,00 kn od 01.03.2017. do isplate,

- 1.050,00 kn od 01.04.2017. do isplate,

- 1.200,00 kn od 01.06.2017. do isplate,

-1.500,00 kn od 01.08.2017. do isplate,

- 750,00 kn od 01.09.2017. do isplate,

-2.100,00 kn od 01.10.2017. do isplate, osim zateznih kamata dosuđenih na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u dijelu kojim je i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom iznosu prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu razlike u bruto plaći.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se ista prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženoj naloženo da isplati tužiteljici na ime dodatka za rad na terenu 16.660,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-2.210,00 kn od 01.12.2017. do isplate,

-2.210,00 kn od 01.01.2018. do isplate,

-2.210,00 kn od 01.04.2018. do isplate,

-1.360,00 kn od 01.05.2018. do isplate,

-2.550,00 kn od 01.07. 2018. do isplate,

-2.040,00 kn od 01.9.2018. do isplate,

-340,00 kn od 01.10.2018. do isplate,

-2.550,00 kn od 01.11.2018. do isplate,

-1.190,00 kn od 01.12.2018. do isplate

te u dijelu kojim je naloženo tuženoj da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.062, 50 kn s pripadajućom zateznom kamatom i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 50.860,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 9.062,50 kn sa zateznom kamatom od donošenja te presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, dalje:ZPP), predloživši njeno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji žaliteljica opisno ističe jer je prvostupanjski sud savjesno ocijenio provedene dokaze i o tome u obrazloženju naveo jasne i logične razloge dok žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza i proizvoljne tvrdnje o pojedinim činjenicama.

6. U postupku nisu počinjene procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, djelatnice Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU Primorsko-goranske, Postaja granične policije R., za isplatom dodatka za rad na terenu, za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 20. prosinca 2018. za vrijeme obavljanja policijskih poslova granične kontrole na međunarodnom graničnom prijelazu P.-S. i L.-N., na području Republike Slovenije na temelju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 2/04, Međunarodni ugovori), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13, dalje KU/13), te Dodatke I. i II. KU/13, odnosno pozivom na čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18, dalje KU/17).

8. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju raspoređena na rad na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Rupa, da je od 2. siječnja 2014. prema rasporedu rada obavljala te poslove na Međunarodnom graničnom prijelazu P.-S. (Republika Slovenija) i Malograničnom prijelazu L.-N. (Republika Slovenija) na kojima se obavlja one-stop kontrola na području Republike Slovenije.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica obavljala poslove izvan mjesta stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada i zaposlenja, dapače na teritoriju druge države te su, a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, postojala ograničenja tijekom rada u smislu nemogućnosti samostalnog kretanja na području druge države i prelaženja za vrijeme pauze na teritorij RH, jer nije bio organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij RH, pa i nekorištenja dnevnog odmora, te ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja da rad tužiteljice u razdoblju primjene KU/13 ima sva obilježja terenskog rada, jer granični prijelazi na kojima je obavljala poslove nisu u funkcionalnom smislu dio njene policijske postaje.

10. Naime, pravilno je utvrđeno da KU/13 propisuje, u čl. 56. st. 1. i 2., da službenik i namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposleni izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, a pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

11. Kako kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima te se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 56. KU/13 kada je tužiteljici dosuđen terenski dodatak za razdoblje do 31. listopada 2017. u nespornoj visini.

12. Pri donošenju svoje odluke pravilno se sud prvog stupnja poziva i na mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. prema kojima pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada.

13. Nadalje valja reći da se tužena neosnovano poziva na međusobno reguliranje odnosa dviju država u pogledu istog graničnog prijelaza i davanjem istome statusa zone zajedničke lokacije. To iz razloga jer se radi, u skladu sa odredbama Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima („Narodne novine“, broj 2/04), o zajedničkom reguliranju međunarodnopravnog statusa pojedinih područja i reguliranju pitanja ovlasti službenih osoba ugovornih strana koji obavljaju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu na službenim mjestima na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. Time su regulirani odnosi dviju država, a ne obveze država prema svojim službenicima (odnosno pravo na terenski dodatak policijskih službenika).

14. Neosnovani su i žalbeni navodi u kojima se tuženik poziva na odredbu čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13 i 27/16), jer službenici upućeni na rad na teritorij druge države, izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni i izvan mjesta njihova stalnog boravka, s obzirom na vrijeme provedeno na terenu imaju pravo na isplatu dodatka za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU odnosno čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17.

15. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu na cjelokupni iznos razlike u bruto plaći.

16. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPB-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPB-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

17. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15, dalje: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPB-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZBP-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPB-a (porezna osnovica).

18. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

19. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata nije osnovan i odbijen je temeljem odredbe čl. 370. t. 3. ZPP.

20. Također je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu presude kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu dodatka za rad na terenu za razdoblje primjene KU/17 (poslodavac ga je prema čl. 50. KU/17 dužan isplatiti najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec).

21. Naime, navedena Tumačenja dana su za vrijeme važenja KU/13, s time da je u međuvremenu stupio na snagu novi KU/17 od 9. studenog 2017., a koji je u čl. 50. imao unesene iste odredbe kao što je to bilo naznačeno u čl. 56. KU/13, tj. odredbom iz čl. 50. st. 1. je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio.

22. Nesporno je da je Zajednička komisija donijela i Tumačenje broj 1/50 dana 4. veljače 2019., a kojim je djelomično promijenjeno tumačenje broj 7/55 na način da je isplata terenskog dodatka uvjetovana neorganiziranošću ili nepostojanjem organiziranog prijevoza odnosno nemogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritoriju RH u vrijeme pauze te da je udaljenost u jednom smjeru do teritorija RH najmanje 500 metara te da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole da bi koristili mogućnosti u svezi prehrane.

23. Prvostupanjski sud je odbio primjenu Tumačenja broj 1/50 na ovaj slučaj, uz obrazloženja da se ne odnosi na utuženo razdoblje.

24. Valja međutim reći da se radi tumačenja odredbi svakog pojedinog kolektivnog ugovora osniva Zajednička komisija koja je ovlaštena tumačiti i pratiti primjenu odredaba određenog ugovora te se odredbe o tumačenju ugovora i promjeni danog tumačenja odnose isključivo na pojedini određeni kolektivni ugovor. Pritom tumačenja odredaba kolektivnog ugovora koje daje Zajednička komisija obvezuju potpisnike kolektivnog ugovora od dana primjene kolektivnog ugovora. Međutim, ako se tumačenjem kolektivnog ugovora mijenja ranije dano tumačenje istih odredaba kolektivnog ugovora, novo tumačenje Zajedničke komisije obvezuje potpisnike Kolektivnog ugovora od dana kada je to tumačenje dano (tako i Revr-1583/10-3 od 14. srpnja 2015.). To znači da se tumačenje koje je dano za određeni kolektivni ugovor primjenjuje samo na taj kolektivni ugovor.

25. Odredbom čl. 120. st. 6. KU/13 je propisano da su ugovorne strane dužne pridržavati se danog tumačenja, dok je u čl. 101. st. 8. KU/17 određeno da tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja.

26. Budući da je KU/17 stupio na snagu 9. studenoga 2017., od toga dana valja primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije 1/50 od 4. veljače 2019.

27. Slijedom izloženog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu presude kojim je zahtjev prihvaćen za razdoblje do 31. listopada 2017. pa kako su u tome dijelu odlučne činjenice pravilno utvrđene i nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnoga postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužene odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

28. Iz Tumačenja Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. proizlazi da policijski službenici koji su rješenjem raspoređeni na radno mjesto u okviru postaja granične policije, a upućuju se poslove tog radnog mjesta obavljati na područje (mjesto) koje je određeno kao službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, nemaju pravo na terenski dodatak, s obzirom na to da poslove svog radnog mjesta obavljaju u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritorij Republike Slovenije, na koji način nije došlo do povećanja troškova, odnosno umanjenja mogućnosti korištenja određenih prava. Iznimno, pravo na terenski dodatak ostvaruju policijski službenici koji ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija RH iznosi najmanje 500 m ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnost kretanja u svezi s vremenom pauze.

29. Dakle, da bi tužiteljica ostvarila pravo na isplatu terenskog dodatka za razdoblje od 9. studenoga 2017. do kraja utuženog razdoblja, mora dokazati da postoje okolnosti pod kojima iznimno može ostvariti pravo na terenski dodatak, sukladno naprijed citiranom Tumačenju broj 1/50 od 4. veljače 2019. (ne može za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija RH iznosi najmanje 500 m ili da se ne može samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnost kretanja u svezi s vremenom pauze).

30. Zbog pogrešnog pravnog pristupa je činjenično stanje ostalo pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, a nedostaju i razlozi o odlučnim činjenicama, te je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP u tome dijelu presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

31. U ponovnom suđenju će sud prvoga stupnja utvrditi odlučne činjenice na koje je prethodno ukazano i o ovome dijelu zahtjeva donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

32. Odluka o troškovima postupka je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP. A odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.