Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 16 Ps-25/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja N. R. iz S., , OIB: …, zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B. i Z. B., protiv 1. tuženika D. N. iz S., , OIB: … i 2. tuženika D. R. N. iz S., , OIB: …, radi iseljenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 07. lipnja 2022., u prisutnosti tužitelja N. R., punomoćnika tužitelja odvjetnice A. B., 1. tuženika D. N., 2. tuženika D. R. N. i punomoćnika 1. i 2. tuženika odvjetnika P. P., 13. srpnja 2022. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima D. N., J., i D. R. N., J., da tužitelju N. R., OIB: …, J., predaju u posjed nekretninu kč.br. 3430/2 kuća br. 3 i zgrada P. ulica od 311 m2, dvorište P. ulica od 500 m2 i oranica P. ulica od 829 m2, upisane u zk.ul.br. 2335 k.o. G., kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama, slobodnu od stvari i osoba, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima D. N., J., i D. R. N., J., , da tužitelju N. R., OIB: …, J., , nadoknade u cijelosti trošak parničnog postupka u iznosu od 3.100,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se ima obračunati za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih ma razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine kč.br. 3430/2 kuća br. 3 i zgrada P. ulica od 311 m2, dvorište P. ulica od 500 m2 i oranica P. ulica od 829 m2, upisane u zk.ul.br. 2335 k.o. G., kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama. U naravi se radi o obiteljskoj kući s pomoćnim zgradama i okućnicom. Tuženici (1. i 2. tuženik, kao i prvotno 3. utužena M. N.) bez dopuštenja tužitelja i ikakve pravne osnove stanuju u predmetnoj nekretnini. Tužitelj je u travnju 2019. pisanim putem pozvao tuženike da isele iz predmetne kuće, te im dao razuman rok, međutim tuženici su se oglušili na dopis koji im je uredno dostavljen, a do dana podnošenja tužbe iz nekretnine nisu iselili.

2. Tijekom postupka na glavnoj raspravi 25. studenog 2021. tužitelj je povukao tužbu nasuprot 3. tuženika M. N., te je na glavnoj raspravi donijeto pravomoćno rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na istu (list 249).

3. U odgovoru na tužbu tuženici u bitnome navode da se protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističu prigovor zastarjelosti utuženog potraživanja ne obrazlažući isto, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije tuženih, jer tužitelj u tužbi nije naveo OIB-e tuženih, a 3. tuženik M. N. niti ne stanuje na predmetnoj nekretnini. Vlasnik i posjednik predmetne nekretnine je 1. tuženik, a tužitelj nikada nije dostavio opomenu tuženiku u svrhu možebitnog mirnog rješavanja nesporazuma. Prijašnji vlasnik predmetne nekretnine je bila S. N. koja je u nasljedstvo ostavila predmetnu nekretninu isključivo njima, ali unutar ostavinskog postupka oni nisu bili pozvani na ostavinsku raspravu, tako da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisan tužitelj. Za predmetnu nekretninu podignut je kod W. s. š. Z. kredit i upisan zalog tog kredita na istoj nekretnini, a kredit vraća bivša supruga tužitelja B. M.

4. Tuženici su tijekom postupka podneskom od 05. veljače 2020. nasuprot tužitelja podnijeli protutužbu radi isplate 40.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti na ime korisnih troškova u vidu nadogradnje predmetne kuće, te je protutužba izdvojena iz ovog predmeta i formiran je novi parnični predmet pod poslovnim brojem: P- 69/2020.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbi (list 1-10), odgovor na tužbu s prilozima (list 15-23), protutužba (list 31- 34), podnesak tuženika s prilozima (list 35-217), podnesak tuženika s prilozima (list 220-248), podnesak tuženika s prilozima (list 254-281), podnesak tuženika s prilozima (list 282-546), rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama (list 548-549), saslušane su parnične stranke i to tužitelj R. N. (list 552- 553), 1. tuženik D. N. (list 554-555), i 2. tužena D. R. N. (list 555-556).

6. Nakon saslušanja stranaka odbijeni su svi postavljeni dokazni prijedlozi stranaka, kao nevažni, jer je ocjena suda da se i bez provođenja istih može donijeti meritorna odluka u ovom predmetu i da bi provođenje predloženih dokaza samo nepotrebno produljilo trajanje ovog parničnog postupka kao i prouzročilo stvaranje bespotrebnih parničnih troškova.

7. Tužitelj R. N. navodi da je predmetnu nekretninu zapravo naslijedio od svoje pok. majke S. N. i to po osnovi izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Zadnjih 5 godina nije u posjedu svoje nekretnine zbog učestalih prijetnji sina nasuprot njega, da pojasni živi i radi u Nj. Loši odnosi sa sinom počeli su od kada se rastao od njihove majke B. M., prije N. Nikada tuženici nisu ništa ulagali u predmetnu nekretninu. Kredit W. s. š. je glasio na njegovu bivšu suprugu, njegova majka je dala tu nekretninu kao zalog. Međutim stvarno je on otplaćivao taj kredit. Taj predmetni kredit nije otplaćen, banka od njega traži 240.000,00 kuna. Njegov sin je u braku s 2. tuženom zadnjih oko 10-tak godina. Prije podnošenja ove tužbe putem odvjetnika zahtijevao je iseljenje tuženih, međutim tome nije bilo udovoljeno tako da je podnio ovu tužbu, imao je ponudu za kupnju kuće, ali od strane njegovog sina bile su prijetnje da će biti mrtav tko dođe pogledati kuću i sl.. Inače predmetna kuća se sastoji od suterena gdje je stan od oko 60 m2 u kojem je prije po ženidbi s 2. tuženom njegov sin s istom stanovao, on je koristio prizemlje kuće veličine od oko 170 m2, no nakon što se rastao, obzirom mu je taj prostor bio prevelik počeo je koristiti stan u suterenu, a njegov sin s obitelji se preselio u prizemlje predmetne kuće koja još ima i potkrovlje, također iste kvadrature kao i prizemlje, napominje da je sam izgradio predmetnu kuću i prije je digao kredit od oko 20.000,00 €, zatim 40.000,00 € je digla njegova bivša supruga i sav taj novac kao i drugi novac je uložio u tu nekretninu. Njegov sin nikada ništa nije ulagao u tu nekretninu. Navodi da je po struci keramičar. 2014. je zamolio tužene da mu pomognu vraćati kredit za koji je zalog na kući, ali su mu oni odgovorili da oni neće vraćati ničiji kredit. Sve režije glase na njega i nitko ništa ne plaća od tih režija osim njega, pa tako navodi da je morao podmiriti dugovanje po osnovi HRT pretplate koje je 2018. iznosilo oko 20.000,00 kuna, a koje dugovanje još uvijek podmiruje na rate, nakon čega je odjavio pretplatu. Tuženi plaćaju račune za struju, a računi dolaze na ime njegovog pok. djeda. Ne podmiruje režije za koje je zadužen, ne zna da li tuženi podmiruju te režije, pretpostavlja da struju podmiruju, jer bi im inače bila iskopčana. Ima saznanja da se računi za odvoz smeća ne podmiruju, njega je netko zvao iz Z. h. i on je tada tražio da se odjavi ta usluga, ali mu je bilo rečeno da to ne može učiniti sve dok netko živi na predmetnoj adresi. Za sada nije primio nikakav ovršni prijedlog u svezi s prije navedenim. Povremeno je bio zaposlen, sada je zadnjih 7 godina zaposlen u Nj., jedno vrijeme je imao i svoju privatnu firmu, radio je razne građevinske poslove, po struci je keramičar, a i ostvarivao je prihode od muzike, svira gitaru, bio je i vokal u jednom bendu koji je postojao 20-tak godina. Ima nešto evidentiranog radnog staža. Nije bio kod W. s. š. u vrijeme dizanja kredita kreditno sposoban, pa je upravo zato njegova supruga digla kredit. Sudužnik kod tog kredita bio je njegov sin 1. tuženik D. N. Od sviranja je imao jako dobar prihod i uglavnom je rješavao kako kredite, tako i tekuće obveze njihovog domaćinstva, njegova bivša supruga je bila zaposlena u B. kao prodavačica i imala je prihode od oko 2.500,00 kuna. Također je i kroz tjedan radio keramiku i od toga ostvarivao prihode. Uredio je stan prije ženidbe sina, sve od novaca po stambenom kreditu kod W. s. š. Nikakvu oporuku nije njegova pok. majka sačinila nasuprot 1. tuženika, odnosno o tome nema nikakvih saznanja. Majka mu je znala govoriti da se boji za svoj novac od mirovine koji je dobivala, a koje je bilo oko 1.100,00 kuna. Najprije je podmirivao troškove lož ulja za centralno grijanje, tuženici ne, kasnije je centralno grijanje preinačeno na kruta goriva, a sada isti sami pribavljaju ogrjevno drvo za centralno grijanje. Ratu kredita koja je iznosila oko 1.600,00 kuna ne podmiruje zadnjih 6 godina, sada te rate nitko ne podmiruje, a zbog čega je i ovrha na njegovoj kući.

8. 1. tuženik D. N. navodi da u predmetnoj nekretnini živi od rođenja, a od 2010. zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece starosti od 12 i 5 godina. Istu nekretninu je izgradio njegov pok. djed, s time da su njegovi roditelji izgradili potkrovlje i krov, njegova majka je prije toga digla kredit na 20.000,00 maraka, a nakon toga opet kredit na 40.000,00 €, sve u svrhu izgradnje predmetne nekretnine, napominje da je kod dobivanja kredita kod W. s. š. bio svojoj majci sudužnik, rata tog kredita bila je oko 300,00 €, nije točan navod njegovog oca da je njegova majka imala plaću od 2.500,00 kuna, imala je plaću od 5.000,00 kuna, sada je u invalidskoj mirovini i prima mirovinu od oko 1.800,00 kuna od čega joj se trećina mirovine oduzima upravo po osnovi neplaćanja predmetnog kredita. Njegova majka nasuprot tužitelja nije postavila nakon rastave nikakav stvarnopravni niti obveznopravni zahtjev. Također navodi da je od tog stambenog kredita 9.000,00 € potrošeno na kupnju osobnog vozila kojeg je koristio tužitelj, iako je to vozilo kupljeno na njegovo ime. Kod rastave roditelja bilo je rečeno od majke da ona ništa ne potražuje iz te bračne zajednice, a tada je otac tužitelj rekao da će i onako sve pripasti njima kao djeci. Inače ima sestru koja je rođena u braku njegove majke i tužitelja i još jednu polusestru iz prijašnjeg braka njegovog oca. Kredit su plaćali majka i on, a ne tužitelj, a nakon što se oženio njegova supruga je digla kredit za uređenje stana u suterenu predmetne kuće gdje su se uselili. Kada se zaposlio u Hrvatskoj pošti, W. s. š. mu je ponudila da se kreditna obveza prenese na njega, trebalo je da mu roditelji i supruga budu sudužnici, međutim tada je njegov otac odbio potpisati tu dokumentaciju vezanu uz prije navedenu. Na predmetnoj nekretnini živi od rođenja. Nikakav ugovor koji bi mu davao pravo stanovanja na predmetnoj nekretnini nema, niti je znao da je tako nešto potrebno. Zna da tužitelj ne podržava da više tamo živi, zna, jer je dobio ovu tužbu. Prije pokretanja ovog postupka bio je pozvan da se iseli iz predmetne nekretnine, no ne zna točno kada je to bilo. Sada nije zaposlen, i to zadnje 3 godine. U Hrvatskoj pošti radio je 2 godine. Unazad zadnjih 10 godina bio je u radnom odnosu ukupno 6 godina. Ulagao je svoj novac u predmetnu nekretninu. Radilo se o tekućom uzdržavanju predmetne nekretnine. Kredit kojeg je digla njegova supruga utrošen je na kupnju namještaja za taj stan. Sredstva kredita utrošena su za renovaciju predmetnog stambenog prostora, za izgradnju potkrovlja i adekvatnog krovišta. Njegova pok. baka je dala dopuštenje da se njegova supruga prijavi na predmetnoj adresi gdje i sada žive. Ne zna koliko je njegov otac zarađivao od svirke. Kredit se prestao plaćati redovno kada je njegova majka otišla u invalidsku mirovinu. Roditelji su se rastali otprije otprilike 12 godina. Najprije je njegov otac plaćao alimentaciju za sestru, a kasnije ne, jer da je nezaposleni da nema nikakva primanja i da ne može plaćati alimentaciju. Bavi se inače svirkom, svira gitaru kao i otac, dijelom je završio muzičku školu, ostvaruje sredstva od rada postavljanja keramike i izrade namještaja. Radi kod svog kuma na dnevnicu, odnosno u "fušu". Majka se brinula o pok. majci tužitelja. Otac se brinuo na način kada je baki došla mirovina, uzimao joj mirovinu. Plaća redovno režije za čistoću, struju i vodu. Uplatnice za struju dolaze na pok. pradjeda, za vodu na ime njegovog oca, tužitelja, kao i uplatnice za odvoz smeća. Komunalna naknada se ne plaća, a koje uplatnice dolaze preporučenom pošiljkom, a koje on ne može preuzeti. Upravo iz razloga kako mu se ne bi vršile obustave iz kredita gdje je sudužnik nije prijavljen kod HZMO-a, a zdravstveno osiguranje ima preko supruge. Nakon predočenja lista 7 i 8 spisa, te ga se pita da li je potpisao predmetni poziv na iseljenje, odnosno dostavnicu na listu 8 isti potvrdno na to odgovara, da je potpisao tu dostavnicu.

9. 2. tuženik D. R. N. navodi da je nakon udaje za 1. tuženika počela živjeti u predmetnoj kući i to u suterenu te kuće. Za uređenje tog stana digla je kredit od 10.000,00 € koji još i danas otplaćuje, radilo se o novčanim sredstvima koji je uložen za djelomično žbukanje, ugradnju knaufa, polaganje vode, struje i izgradnju terase, zna da je dio tog novaca otišlo za podmirenje lož ulja za centralno grijanje. Zna da je prije toga njena svekrva za uređenje te nekretnine i digla 2 stambena kredita, zadnji od 40.000,00 € kod W. s. š. kod kojeg kredita je njen suprug bio sudužnik, nakon što je njena svekrva otišla u invalidsku mirovinu. Zna da su se od plaće njenog supruga vršile ustege po ovrsi, a također i na mirovini njene svekrve. Kada su njen suprug i ona saznali da je tužitelj sklopio sa svojom sadašnjom suprugom ugovor o doživotnom uzdržavanju, to ju je razočaralo i nakon toga je odlučeno da neće podmirivati kreditnu obvezu po osnovi sudužništva, a to je njen suprug mogao na jedini način i to kada nije zaposlen. Od 2010. kada je digla kredit bila je u radnom odnosu oko 6-7 godina. Sada živi s obitelji u prizemlju predmetne kuće. Sada u ovom stanu u suterenu nitko ne živi. Još kada su bili u dobrim odnosima s tužiteljem zamijenili su se za stanove, on je otišao živjeti u stan u suteren, a oni u veći stan u prizemlje. Nikada nisu prijetili tužitelju kako on to tvrdi, već supruga tužitelja je to činila o čemu postoje određeni zapisi od policije, nitko ne priječi tužitelja da dođe na svoju nekretninu koja je i njegovo vlasništvo. Nikada se nisu protivili prodaji predmetne kuće, kako ona, tako niti njen suprug. Za vrijeme života u predmetnoj kući nisu tužitelju podmirivali nikakvu najamninu, niti je isti to tražio od njih, redovno su održavali nekretninu. Zna da je jednom prilikom isključena struja zbog neplaćanja, iako je tužitelj uzeo novac od pok. bake, ona je podmirila trošak ponovnog ukapčanja, kao i ne plaćenih rata za struju, znala je dati svoj novac i za troškove grijanja za kupnju lož ulja. Tužitelj ne vraća dio kredita svojoj bivšoj supruzi koji ona još uvijek i vraća obustavom na mirovini. Potvrđuje navode svog supruga u odnosu na to da im je W. s. š. ponudila reprogram kredita, odnosno da njen suprug postane glavni dužnik, međutim tužitelj na to nije pristao, ne zna iz kojeg razloga, radilo se o 2014. i 2015..

10. Nije sporno da je tužitelj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižnog odjela Sesvete upisan kao vlasnik predmetne nekretnine kč.br. 3430/2 kuća broj 3 i zgrada P. ulica, dvorište P. ulica, oranica P. ulica ukupne površine od 1640 m2, zk.ul.br. 2335 k.o. G., što proizlazi iz uvida u priloženu presliku izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižnog odjela (list 5-6) i tome podudarnih iskaza tuženih, nije sporno niti to da u dijelu predmetne nekretnine u prizemlju žive tuženici sa obitelji.

11. Spornim se tijekom postupka pokazalo to da li tuženici koriste i borave u predmetnom stanu na temelju odgovarajuće pravne osnove, obzirom 1. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se on smatra vlasnikom i posjednikom predmetne nekretnine i to na temelju prava koja mu pripadaju kao nasljedniku iza pok. S. N., kao i činjenica da li su tuženici pošteni ili nepošteni posjednici predmetne nekretnine, a sve obzirom na prigovor retencije predmetne nekretnine koji je iznijet u protutužbi u opisnom dijelu protutužbe, dok nije naveden u petitu protutužbe.

12. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. 1. tuženik se smatra vlasnikom predmetne nekretnine, jer da je u tu nekretninu ulagao svoja novčana sredstva, a i trebao je naslijediti predmetnu nekretninu, međutim isti osim tih navoda u odgovoru na tužbu, tijekom postupka te iznijete navode oko vlasništva ničim ne dokazuje, dok tužitelj svoju aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe dokazuje upisom u zemljišne knjige. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu koji izvadak su upravo tuženici podnijeli uz odgovor na tužbu (293-294), proizlazi da je tužitelj stekao predmetnu nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njegove pok. majke N. S. rođ. P. Okolnosti da na ostavinsku raspravu iza pok. N. S. nije bio pozvan 1. tuženik nisu odlučne u ovom postupku, obzirom isti nije nasljednik prvog nasljednog reda, već upravo tužitelj, pa je stoga nejasno zašto bi isti trebao biti pozvan na ostavinsku raspravu, a očigledno je da isti nije imao druge osnove za nasljeđivanje predmetne nekretnine iza pok. N. S. (eventualna oporuka u njegovu korist).

14. Tužitelj je upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine, te je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe nasuprot tuženih.

15. Tuženici također odbijaju predaju nekretnine i ističu prigovor zadržavanja – retencije predmetne nekretnine do po tužitelju nadoknade uloženih sredstava u nekretninu tužitelja i to u formi protutužbe.

16. O osnovanosti predmetnog prigovora retencije, iako je isti izjavljen u protutužbi koja je predmet raspravljanja u drugom parničnom predmetu trebalo je odlučiti u ovome postupku.

17. Da li je prigovor tuženih osnovan ili neosnovan, po stavu ovog suda zavisi od poštenja ili nepoštenja tuženih, jer ukoliko se utvrdi da su tuženici nepošteni posjednici tada i bez obzira na njihovo pravo naknade uloženih nužnih troškova u nekretninu tužitelja, prigovor zadržavanja kojim se tužiteljev zahtjev zaustavlja ne bi bio osnovan. U suprotnom ukoliko se u ovom postupku utvrdi da su tuženici pošteni posjednici, time bi njihov prigovor retencije bio osnovan, a zahtjev za predaju nekretnine u posjed trebalo bi usvojiti uz odgodni uvjet isplate po tužitelju nužnih i korisnih troškova koje su tuženici imali.

18. Iz priloga tužbe vidljivo je da su prije utuženja 1. i 2. tuženici bili pismeno pozvani od tužitelja na iseljenje podneskom od 30. travnja 2019. (list 7-10), a koji poziv su zaprimili 02. svibnja 2019. što tuženici tijekom postupka niti ne osporavaju. Primitkom predmetnog poziva na iseljenje 1. i 2. tuženici su postali nepošteni posjednici, jer je posjed pošten, ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu (čl. 18 st. 3 i 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP)), slijedom čega prigovor retencije tuženih nije osnovan.

19. Također nije osnovan niti prigovor zastare koji od strane tuženih nije uopće obrazložen, jer pravo vlasnika na podnošenje prave vlasničke tužbe kojim isti traži predaju u posjed nekretnine koja je nesporno njegovo vlasništvo ne zastarijeva (čl. 161 st. 2 ZVDSP-a).

20. Slijedom opisanog osnovan je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji se temelji na odredbi čl. 161 st. 1 i st. 162 st. 1 ZVDSP-a, jer je tužitelj u ovom postupku dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, kao i to da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu 1. i 2. tuženih.

21. Prigovori tuženika u smislu odredbe čl. 163 st. 1 ZVDSP-a nisu osnovani, jer isti nisu tijekom ovog postupka dokazali da imaju pravo koji ih ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine.

22. Slijedom opisanog donijeta je odluka kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici, tako da temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a osnovano potražuje od tuženih plaćanje parničnog troška i to troška jednokratne nagrade zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15) od 2.000,00 kuna, čemu se ima pridodati PDV od 25%, što iznosi 500,00 kuna, odnosno sveukupno 2.500,00 kuna. Tužitelj osnovano od tuženih sudsku pristojbu na tužbu od 400,00 kuna, kao i sudske pristojbe na presudu od 200,00 kuna, obzirom je tužitelju priznat trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe na presudu koja se istom dostavlja u elektronskom obliku, te tužitelj ima mogućnost plateža iste u presuđenom iznosu od 200,00 kuna (čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane. Sveukupno tužitelj opravdano potražuje parnični trošak od 3.100,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke presude).

24. Slijedom opisanog tužitelj je odbijen s preostalim nedosuđenim zatraženim iznosom troška sudske pristojbe na presudu, a odbijen je i s preostalim zatraženim parničnim troškom prema ispravljenom troškovniku od 09. lipnja 2022., jer prema ocjeni ovog suda istom ne pripada naknada troška prema Tbr. 7/1 i 9/1 Tarife, već prema Tbr. 7/2 Tarife, obzirom se radi o parnici iz stambenih odnosa (predaja u posjed, što u naravi predstavlja iseljenje). (točka III. izreke presude)

25. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci. U Vrbovcu 13. srpnja 2022.

Sudac

Lidija Jakšić, v.r.

Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženike

2. Rješenje tužitelju da plati pristojbu na presudu

3. Presuda nepravomoćna

4. Kal 20 dana