REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2302/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba, Zagreb, Heinzelova 88, OIB 44879111575 i 2. tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, uz sudjelovanje Centra za mirovne studije iz Zagreba, Selska cesta 112a, OIB 08770925700, kao umješača na strani tužitelja, radi utvrđenja diskriminacije i uznemiravanja radi zaštite od diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji 1. i 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1415/2018-3 od 12. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-636/2017-188 od 18. srpnja 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

Revizija 1. i 2. tuženika odbija se.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Utvrđuje se da je tužitelj VO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na radnom mjestu kod I-tuženika Zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba OIB: 44879111575, Zagreb, Heinzelova 88 tijekom 2011. godine uznemiravan, odnosno diskriminiran po osnovi nacionalnosti, etničke pripadnosti i vjeroispovijesti.

II Nalaže se I-tuženiku da zaštiti dostojanstvo tužitelja za vrijeme obavljanja posla tako da tužitelju osigura uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju te da poduzme preventivne mjere radi osiguranja navedenih uvjeta.

III Nalaže se I-tuženiku Zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba OIB: 44879111575, Zagreb, Heinzelova 88 i II- tuženiku Grad Zagreb OIB: 61817894937 Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 da tužitelju VO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena u roku od 8 dana.

IV Nalaže se I-tuženiku Zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba OIB: 44879111575, Zagreb, Heinzelova 88 i II- tuženiku Grad Zagreb OIB: 61817894937 Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 da tužitelju VO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime razlike plaće solidarno isplate ukupni iznos od 136.699,19 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 4.255,55 kn od 14.01.2012. godine do isplate

- 4.686,25 kn od 16.02.2012. godine do isplate

- 1.850,56 kn od 16.03.2012. godine do isplate

- 2.271,96 kn od 14.06.2012. godine do isplate

- 2.341,98 kn od 16.08.2012. godine do isplate

- 5.145,70 kn od 15.09.2012. godine do isplate

- 4.567,39 kn od 16.11.2012. godine do isplate

- 4.507,08 kn od 15.12.2012. godine do isplate

- 4.619,21 kn od 16.01.2013. godine do isplate

- 4.354,67 kn od 16.02.2013. godine do isplate

- 3.558,79 kn od 16.03.2013. godine do isplate

- 3.940,10 kn od 16.04.2013. godine do isplate

- 4.825,76 kn od 16.05.2013. godine do isplate

- 4.507,76 kn od 15.06.2013. godine do isplate

- 2.410,31 kn od 16.07.2013. godine do isplate

- 3.493,55 kn od 15.08.2013. godine do isplate

- 6.913,15 kn od 14.09.2013. godine do isplate

- 3.611,55 kn od 16.10.2013. godine do isplate

- 5.698,68 kn od 16.11.2013. godine do isplate

- 3.545,19 kn od 14.12.2013. godine do isplate

- 5.893,22 kn od 16.01.2014. godine do isplate

- 4.262,37 kn od 15.02.2014. godine do isplate

- 3.281,11 kn od 15.03.2014. godine do isplate

- 2.633,16 kn od 16.04.2014. godine do isplate

- 4.682,75 kn od 17.05.2014. godine do isplate

- 6.089,14 kn od 14.06.2014. godine do isplate

- 8.049,99 kn od 16.07.2014. godine do isplate

- 3.256,83 kn od 15.08.2014. godine do isplate

- 10.254,51 kn od 16.09.2014. godine do isplate

- 7.190,92 kn od 16.10.2014. godine do isplate

u roku od 8 dana.

V Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška solidarno isplate iznos od 57.512,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2018. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

VI Odbija se zahtjev I-tuženika i II-tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. izreke). Odbijena je žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke (toč. II. izreke). Odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka u dijelu s kojim tužitelj nije uspio u postupku (toč. III. izreke), te su odbijeni tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. IV. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude 1. i 2. tuženik su podnijeli reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu revizijskom sudu preinačiti, podredno ukinuti presude suda nižeg stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuju troškove revizije.

4. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 16/2021-8 održanoj 26. travnja 2021., zauzeto je pravno shvaćanje da se nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2639/2017 od 4. veljače 2020. mijenja ranije pravno shvaćanje revizijskog suda, odnosno da je u postupcima radi zaštite od diskriminacije iz čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12) u kojima se ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

5. Stoga je ovaj sud podnesenu reviziju 1. i 2. tuženika razmatrao kao redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njihovih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane presude. Revizije su, kako to iz njihovog sadržaja proizlazi, podnesene zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode 1. i 2. tuženika i predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti.

7. Revizija nije osnovana.

8. Ovaj sud je postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju 2. tuženik ukazuje revizijom, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te su razlozi utemeljeni na izvedenim dokazima.

9.1. Revizijskim navodima kojima se ukazuje na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza od strane sudova u postupku koji je prethodio reviziji, prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP. Zato ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je uznemiravan i diskriminiran na radnom mjestu, te zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i zahtjev za isplatu naknade štete u vidu izgubljene dobiti (za vrijeme bolovanja).

11. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj u radnom odnosu kod 1. tuženika, na radnom mjestu medicinski tehničar,

- da je 2. tuženik osnivač 1. tuženika, te da je solidarno odgovoran za obveze 1. tuženika,

- da je tužitelj kao zaposlenik 1. tuženika tijekom 2011. dobio tri prijeteće poruke (19. veljače 2011., 8. ožujka 2011. i 29. studenoga 2011.), koje sadrže prijetnje smrću,

- da je tužitelj prijeteće poruke nalazio u službenim prostorijama 1. tuženika, u kojima je pisalo: "Smrdljive arape uzimaš našoj djeci kruh iz usta istrijebit ćemo vas sve nestani iz ove kuće ili ćeš požaliti", "Smrdljivi arape nestani iz ove firme ili će te progutati noć", te nacrtane dvije slike – nacrtana vješala i krvavi nož s porukom "Biraj",

- da iz Zapisnika od 6. veljače 2012. proizlazi da je tužitelj o svakoj dobivenoj prijetećoj poruci obavijestio voditelja smjene (svog nadređenog),

- da je tužitelj dobio tri prijeteće poruke proizlazi iz sadržaja izvješća dr. Marina Buljana od 29. studenog 2011. (u kojem se obavještava ravnateljica da je tužitelj dobio treći put pismo prijetećeg sadržaja), kao i iz dopisa rukovoditelja Službe za pravne poslove, ljudske resurse i sigurnost od 29. studenog 2011. (kojim dopisom se od rukovoditelja SEZ-a FO traži da poduzme aktivnosti oko pojačane zaštite tužiteljevog garderobnog ormarića u kojem je tužitelj pronašao letak prijetećeg sadržaja i da se o ozbiljnosti situacije upozna Radničko vijeće i krizni stožer),

- da je nakon treće prijeteće poruke 1. tuženik poduzeo mjere i to 3. veljače 2012. o prijetećim porukama je obavijestio rukovoditelja SEZ-a FO, **.**.2012. je ravnateljica 1. tuženika uputila prijavu KO, osobi ovlaštenoj za rješavanje pritužbi vezanih uz dostojanstvo radnika, da je **.**.2012. KO obavila razgovor s tužiteljem, da je **.**.2012. KO uputila izvještaj ravnateljici 1. tuženika, da je 15. veljače 2012. održana sjednica Radničkog vijeća na kojem je Radničko vijeće osudilo prijetnje upućene tužitelju i izrazilo solidarnost s njim, da je 2. veljače 2012. u prostorijama 1. tuženika inspektor V ispitivao tužitelja i dr. VOŠ,

- da iz izvješća Policijske uprave zagrebačke i službene zabilješke Policijske uprave zagrebačke proizlazi da je tužitelj 29. studenog 2011. pristupio u službene prostorije IV Policijske postaje Zagreb, radi prijave primitka prijetećih poruka,

- da je tužitelj nakon primitka treće poruke dobio četvrtu poruku sadržaja "Smrdljivi arape kraj ti je blizu",

- da je radi utvrđenja posljedica štetnog događaja, provedeno medicinsko vještačenje, da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je kod tužitelja, uslijed primanja prijetećih pisama, došlo do dekompenzacije psihičkog stanja u vidu simptomatologije poremećaja uzrokovanih stresom, da je tužitelj zadobio posttraumatski stresni poremećaj i depresiju, te je trpio strah visokog stupnja, koje smetnje smanjuju tužiteljevu životnu aktivnost za 15%,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi da je tužitelj zbog PTSP-a i depresije bio privremeno radno nesposoban.

12. Prema ocjeni sudova nižeg stupnja, prijeteće poruke upućene tužitelju predstavljaju uznemiravanje u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD), koji je uznemiravan na temelju nacionalnosti, rase i vjere (više osnova) i koje uznemiravanje je trajalo kroz dulje vrijeme, što predstavlja teži oblik diskriminacije (čl. 6. st. 1. ZSD).

12.1. Nadalje, sudovi nižeg stupnja su zaključili da 1. tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 130. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR) jer nije najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitao pritužbu i poduzeo sve potrebne mjere primjerene konkretnom slučaju, nego su iste poduzete dva mjeseca nakon primitka treće prijeteće poruke (u veljači 2012.), dok tijekom postupka, zaključuju sudovi nižeg stupnja, tuženik nije dokazao da je poduzeo odgovarajuće mjere nakon primitka prve i druge prijeteće poruke. Isto tako, mjere koje je 1. tuženik poduzeo nakon dva mjeseca od primitka treće prijeteće poruke nisu mjere koje su tužitelja zaštitile od uznemiravanja jer je tužitelj dobio i četvrtu prijeteću poruku.

12.2. S obzirom da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je zbog prijetećih poruka koje je tužitelj dobio na poslu, kao zaposlenik 1. tuženika, kod tužitelja došlo do razvoja psihičke bolesti, te imajući u vidu da je navedena psihička bolest u uzročno posljedičnoj vezi sa stresnim situacijama na poslu uzrokovanim primitkom prijetećih poruka, sudovi nižeg stupnja su zaključili da šteta koju tužitelj trpi zbog navedenog, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZR, koju je poslodavac dužan nadoknaditi, a u smislu odredbe čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), 2. tuženik je solidarno odgovoran za obveze 1. tuženika.

12.3. Cijeneći činjenicu da je primitak prijetećih poruka kod tužitelja uzrokovao razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja i depresiju, te cijeneći intenzitet i trajanje straha, te stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja, sudovi nižeg stupnja su zaključili da tužitelju na ime naknade neimovinske štete (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) pripada pravična novčana naknada u iznosu od 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (27. veljače 2012.).

12.4. Kako postoji uzročno posljedična veza između tužiteljevog bolovanja (u razdoblju od prosinca 2011. do rujna 2014.) i psihičkih smetnji utvrđene psihijatrijskim vještačenjem, sudovi nižeg stupnja su zaključili da su tuženici dužni tužitelju nadoknaditi razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio u utuženom razdoblju i naknade za bolovanje koja mu je u tom razdoblju isplaćena (iznos od 136.699,19 kuna sa zateznim kamatama).

13. Odlučujući o reviziji 1. i 2. tuženika, prije svega valja navesti da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na zaštitu dostojanstva i prestanak uznemiravanja tužitelja kao radnika 1. tuženika. Prema odredbi čl. 5. st. 5. ZR, poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla tako da im osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju (ili spolnom uznemiravanju), koja zaštita uključuje i poduzimanje preventivnih mjera, a dostojanstvo radnika štiti se od uznemiravanja (ili spolnog uznemiravanja) poslodavca, nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZSD propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Odredbom čl. 3. st. 3. ZSD propisano je da se na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.

15. Pod diskriminacijom podrazumijeva se neopravdano pravljenje razlike između osoba, pri čemu se neka osoba stavlja u nepovoljniji položaj od neke druge osobe.

16. Odredbom čl. 5. st. 4. ZR propisano je da je zabranjena svaka izravna ili neizravna diskriminacija osobe na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima.

17. Odredbom čl. 1. st. 1. i 2. ZSD propisane su osnove diskriminacije, odnosno osobine na temelju kojih je zabranjeno praviti razliku među pravnim subjektima na koje se primjenjuju antidiskriminacijske odredbe ZR. Te su osobine: rasa, boja kože, spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obveze, dob, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, rođenje, društveni položaj, članstvo ili nečlanstvo u političkoj stranci, članstvo ili nečlanstvo u sindikatu i tjelesne i duševne poteškoće.

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a uzimajući u obzir sadržaj prijetećih poruka upućenih tužitelju („Smrdljivi arape ...“) tužitelj je uznemiravan po osnovi nacionalnosti na radnom mjestu, a koje uznemiravanje bi stoga predstavljalo diskriminaciju po osnovi nacionalnosti. Kako je prema odredbi čl. 1. ZSD dovoljna i samo jedna od navedenih osnova diskriminacije, pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da je tužitelj diskriminiran.

19. Prema odredbi čl. 6. st. 1. ZSD težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz čl. 1. st. 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije. Sud će voditi računa o okolnostima iz st. 1. ovoga čl. pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene ovim Zakonom (st. 2.).

20. Stoga je pravilan zaključak sudova nižeg stupnja da se u konkretnom slučaju radi o težem obliku diskriminacije (čl. 6. st. 1. ZSD) –više puta i kroz dulje vrijeme.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 17. ZSD osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti: 1) da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2) da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3.) da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), 4.) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

22. Postupak zaštite dostojanstva radnika (čl. 130. ZR) propisan je radi posebne zaštitu radnika od diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu.

23. Prema odredbi čl. 130. st. 3. ZR propisano je da je poslodavac dužan najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ona postoji.

24. Uznemiravanje tužitelja se sastojalo u primanju prijetećih poruka (kojima mu se prijeti smrću). Iz utvrđenja sudova nižeg stupnja, proizlazi da je tužitelj o prijetećim porukama obavijestio poslodavca na način da se po zaprimanju prijetećih poruka obraćao voditelju smjene koji je tužitelju bio nadređen (Zapisnik od 6. veljače 2012.), te da je poslodavac tužitelja nakon primitka treće prijeteće poruke (od 29. studenoga 2011.) poduzeo određene mjere u veljači 2012.

25. Međutim, u konkretnom slučaju pogrešno je primijenjena odredba čl. 130. st. 3. ZR kojom su propisane obveze poslodavca poduzeti sve potrebne mjere primjene svakom pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja na radnom mjestu, jer mjere koje je poslodavac tužitelja poduzeo nakon primitka treće prijeteće poruke su poduzete dva mjeseca nakon primitka treće prijeteće poruke (u veljači 2012.), a koje u konačnici nisu zaštitile tužitelja od uznemiravanja, jer je tužitelj dobio i četvrtu poruku prijetećeg sadržaja.

26. Naime, cilj i svrha propisa o zabrani diskriminacije, pa i zabrane uznemiravanja po diskriminatornoj osnovi, jeste ukloniti diskriminaciju i uznemiravanje kao nepoželjno i nezakonito postupanje, a za to nije dovoljno samo utvrditi da je povrijeđeno nečije pravo na jednako postupanje u situaciji kada od strane poslodavca nisu poduzete učinkovite mjere radi zaštite od uznemiravanja, odnosno kad se uznemiravanje unatoč prigovoru opetovano nastavlja. To pravo izrijekom proizlazi i iz odredbe čl. 17. st. 1. toč. 2. ZSD.

27. Revizijski navodi tuženika da mjere za zaštitu tužitelja od uznemiravanja nakon primitka prve i druge prijeteće poruke nisu poduzete jer je tužitelj odbio da se o istima obavijesti policija i da se poduzme bilo šta povodom navedenih poruka, nisu osnovani jer navedeno ne oslobađa obveze poslodavca da povodom tih poruka poduzme odgovarajuće mjere.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 11. ZSD žrtva diskriminacije po odredbama ZSD ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose. To u bitnome znači da žrtva diskriminacije ima pravo na naknadu imovinske štete (stvarne štete i izmakle koristi) i pravo na pravičnu novčanu naknadu po osnovi diskriminacije kao samostalne osnove za naknadu štete.

29. U ovom parničnom postupku tužitelj je podnio zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, pa je za odluku o zahtjevu prvenstveno mjerodavna odredba čl. 1100. ZOO prema kojoj u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

30. Kod donošenja odluke o naknadi štete zbog diskriminacije sud je dužan voditi računa o cilju kojemu služi ta naknada, odnosno o učinkovitosti sudske zaštite u uklanjanju diskriminacije iz društvenih odnosa (prevenciji diskriminacije).

31. U konkretnom slučaju sudovi nižeg stupnja su prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti postupili upravo u skladu s navedenim odredbama i pravilno tužitelju dosudili iznos od 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama.

32. S druge strane, oštećenik gubitkom sposobnosti za rad koja je posljedica štetnog događaja, trpi imovinsku štetu po osnovu izgubljene zarade u smislu odredbe čl. 1095. ZOO, koju je odgovorna osoba dužna naknaditi, pa je stoga pravilno tužitelju dosuđen iznos od 136.699,19 kuna sa zateznim kamatama na ime izgubljene zarade.

33. Slijedom navedenoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju 1. i 2. tuženika kao neosnovanu.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa