REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4897/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barač - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika VODOPRIVREDA VINKOVCI d.d., Vinkovci, Zalužje 7, OIB 27870534650, zastupan po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici u Vinkovcima, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-245/2019-3 od 18. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-536/2016-27 od 14. ožujka 2019., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora ne reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (toč. a) izreke) prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja RN (dalje: tužitelj) i utvrđeno je da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. travnja 2016. koju je donio tuženik Vodoprivreda Vinkovci d.d. (dalje: tuženik), toč. b) izreke raskinut je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika sa danom zaključenja glavne rasprave, toč. c) izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete 21.840,00 kn bruto za zateznim kamatama tekući od donošenja presude pa do isplate, toč. d) izreke je naloženo tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa sve do sudskog raskida ugovora o radu, a toč. e) izreke je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen, a rješenjem je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova od 500,00 kn, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 8.843,75 kn.

3. Tužitelj podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) smatrajući da su prilikom donošenja pobijane drugostupanjske presude počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 6. i 11. ZPP.

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju i ukinute drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu na način da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

5. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana te podnosi zahtjev za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti otkaza ugovora o radu iz čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19), zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadom štete.

9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

10. Pobijana drugostupanjska presuda temelji se na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 1981.;

- da je tužitelj lišen slobode 25. siječnja 2016., određen mu je istražni zatvor, a potom je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku protiv njega podiglo optužnicu broj K-DO- 145/16 od 23. veljače 2016. u kojoj mu stavljaju na teret počinjenje više kaznenih dijela na štetu svoje supruge AN i to: spolni odnošaj bez pristanka, nasilje u obitelji i prijetnju;

- da je tužitelj proveo u istražnom zatvoru sve vrijeme od 25. siječnja 2016. do 18. srpnja 2016.;

- da je tuženik brzojavom od 4. travnja 2016. pozvao tužitelja javiti se na rad, o čemu AN, koja je primila brzojav nije obavijestila tužitelja;

- da je tuženik preporučenom pošiljkom od 8. travnja 2016. pozvao tužitelja na iznošenje obrane, zbog neodazivanja pozivu na rad, a koji poziv je AN primila 16. travnja 2016. te o istom nije obavijestila tužitelja;

- da je tuženik radničkom vijeću dostavio dopis od 11. travnja 2016. o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da je radničko vijeće svojim dopisom direktoru od 14. travnja 2016. dalo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju uz konstataciju da je došlo do saznanja da je radnik već duže vrijeme u pritvoru,a nitko od obitelji nije obavijestio o tome poslodavca;

- da je tuženik 14. travnja 2016. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a u obrazloženju koje se navodi da je tužitelj neopravdano izostao s posla dulje od sedam radnih dana, nije došao na posao nakon što su ga 4. travnja 2016. brzojavom pozvali da dođe, a zbog njegovog izostanka došlo je do značajnih poremećaja u procesu rada, da je radničko vijeće došlo do neslužbenih saznanja da je radnik već duže vrijeme u pritvoru, a nitko od članova obitelji nije obavijestio poslodavca, pa kako je neopravdanim izostankom s posla duže od sedam radnih dana, te i prema saznanju da je radnik u nemogućnosti dalje obavljati radne obveze preuzete ugovorom o radu, poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer da je takvim postupanjem radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa

- da je odluku o otkazu tuženik uputio tužitelju preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom 14. travnja 2016., a istu je za tužitelja primila supruga AN kao odrasli član domaćinstva 15. travnja 2016.;

- da su u trenutku uhićenja tužitelj i njegova supruga AN živjeli u zajedničkom kućanstvu;

- da citiranu odluku o otkazu AN nije predala svom suprugu – tužitelju, već je za istu doznao tek krajem svibnja 2016. kada ga je o tome usmeno obavijestila njegova kćerka MN;

- da je odmah potom tužitelj 30. svibnja 2016. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao;

- da je tužitelj ustao s predmetnom tužbom 28. lipnja 2016.;

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-536/2015 od 2. prosinca 2016., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-26/2017-3 od 1. prosinca 2017. odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor prekluzije.

11. U postupku koji je prethodio reviziji nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident.

12. Suprotno navodima revidenta drugostupanjska presuda se temelji na istim činjeničnim utvrđenjima temeljem kojih je donijeta i prvostupanjska presuda, međutim, sud drugog stupnja je prihvaćajući pravilnost utvrđenih činjenica zaključio da je prilikom donošenja prvostupanjske presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP prihvatio žalbu tuženika, preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Naprijed opisano postupanje suda drugog stupnja, suprotno navodima revidenta je utemeljeno na Zakonu i to upravo čl. 373. toč. 3. ZPP, te isto ne predstavlja onemogućavanje tužitelju na pristup sudu, niti arbitrabilno postupanje jer je sud drugog stupnja u razlozima pobijane presude iznio sve razloge za svoju odluku u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.

14. Suprotno navodima revidenta drugostupanjska presuda iznosi jasne i detaljne razloge zbog kojih se zaključuje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu u okolnostima konkretnog slučaja bila dopuštena, a pritom se iznosi jasan stav da okolnost što je tužitelj bio u pritvoru sama po sebi nije opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, međutim time što je u pritvoru bio dulje vrijeme (neovisno o tome što je u vrijeme pritvaranja bio „na čekanju“), zbog duljeg trajanja pritvora da je tužitelj o toj okolnosti morao obavijestiti poslodavca, osobito iz razloga što je u vrijeme kada ga je poslodavac pozvao da se javi na posao bio u situaciji da se nije mogao javiti, niti preuzeti poziv (preuzela ga je njegova supruga ali ga o tome nije obavijestila), te sud drugog stupnja analizirajući sve naprijed utvrđene činjenice (a upravo su na ovaj način utvrđene i od strane prvostupanjskog suda) zaključuje da je tuženik opravdano donio odluku o otkazu ugovora o radu te da je odsutnost tužitelja sa radnog mjesta kod tuženika izazvala poremećaj u poslovanju jer u protivnom tuženik ne bi morao na radno mjesto tužitelja rasporediti druge radnike.

15. Ovakvo pravno stanovište suda drugog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj sud. 16. Naime, tužitelj je znao da za vrijeme boravka u pritvoru neće moći pristupiti na radno mjesto i obavljati rad, te iako je u vrijeme pritvaranja „bio na čekanju“, odnosno nije odlazio na posao (25. siječnja 2016.) kako je pritvor trajao i u vrijeme kada ga je tuženik pozvao da se javi na rad (8. travnja 2016 – preporučena pošiljka), drugostupanjski sud je pravilno zaključio da takva dulja nemogućnost pristupa na radno mjesto o kojoj tužitelj nije obavijestio tuženika predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i time opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu temeljem čl. 116. ZR.

17. Naime, tužitelj, koji se u pritvoru (istražnom zatvoru) nalazio upravo temeljem optužnice kojom mu je bilo stavljeno na teret više kaznenih djela na štetu svoje supruge je mogao očekivati da njegova supruga neće javiti poslodavcu da je spriječen javiti se na rad, što u konačnici nije učinila, te je upravo tužitelj trebao poslodavca obavijestiti da se ne može javiti na rad i razlozima zbog kojih to ne može učiniti a okolnost da je u pritvoru sama po sebi ne znači da takvu obavijest nije mogao poslati poslodavcu.

18. Suprotno navodima revidenta utvrđenja drugostupanjskog suda „da je kod tuženika došlo do poremećaja u poslovanju, budući da je tuženik , a da bi mogao obavljati svoju djelatnost morao rasporediti radnike iz druge organizacijske jedinice na poslove koje je obavljao tužitelj“ temelji se upravo na utvrđenju suda prvog stupnja koji u obrazloženju navodi da je tuženik iz druge organizacijske jedinice na poslove koje obavlja tužitelj poslao radnike.

19. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 116. ZR za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovana.

21. Temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud