REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2630/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Pušić Miličević, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, kojeg zastupa punomoćnica TT, dipl. iur., 2. tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. za prijevoz putnika, Zagreb, Strojarska 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnica HT, dipl. iur., i 3. tuženika HŽ Cargo d.o.o. za prijevoz tereta, Zagreb, Heinzelova 51, OIB 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-525/17-5 od 6. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9878/13- 46 od 30. rujna 2016., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9878/13-55 od 21. prosinca 2016., kao i rješenjem istoga suda broj Pr-9878/13-57 od 13. siječnja 2017., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija 1. tuženika se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem od 21. prosinca 2016. i rješenjem od 13. siječnja 2017., naloženo je 1., 2. i 3. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 135.546,06 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke), kao i solidarno mu plaćati iznos od 2.060,88 kuna mjesečno počevši od 1. srpnja 2015. pa nadalje sve dok za to postoje uvjeti, dospjele obroke odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu sa zateznim kamatama (toč. II. izreke), kao i naknaditi mu solidarno troškove parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. rujna 2016. do isplate (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe 1. 2. i 3. tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. I., II. izreke te u dijelu toč. III. izreke kojom je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna (toč. I. izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna, te je suđeno na način da je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. rujna 2016. do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 468,75 kuna (toč. III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. IV. izreke), kao i zahtjev 3. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. V. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude 1. tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode 1. tuženika i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju 1. tuženik sadržajno ukazuje u reviziji, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao bivšeg zaposlenika HŽ-Hrvatskih željeznica d.o.o.) za isplatu rente na ime izgubljene zarade (kapitalizirane, te u mjesečnom iznosu), a temeljem izvansudske nagodbe od 16. siječnja 2002., te Aneksa izvansudskoj nagodbi od 18. prosinca 2002.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj bio zaposlenik HŽ-Hrvatskih željeznica d.o.o., da je radio na radnom mjestu strojovođe, da se 5. lipnja 1998. dogodila nesreća na radu, te da su HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o. preuzele odgovornost za navedenu nesreću odnosno za štetne posljedice koje su za tužitelja proizašle iz te nesreće,

- da su tužitelj i HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. sklopili 16. siječnja 2002. izvansudsku nagodbu kojom su utvrdili da je tužitelj kao oštećenik 5. lipnja 1998. u Budinščini pretrpio nezgodu na radu, za čije su štetne posljedice odgovorne HŽ-Hrvatske željeznice (toč. I. izvansudske nagodbe), te da su stranke suglasne da HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. na ime naknade štete iz tog štetnog događaja oštećeniku naknade štetu isplatom iznosa od 189.239,82 kune (na ime fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade za razdoblje od 5. lipnja 1998. do 15. siječnja 2001.), te da će od dana pravomoćnosti rješenja o invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti oštećenika, HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o. oštećeniku jednokratno isplatiti izgubljenu zaradu na ime razlike između primljene invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarivao da radi, te da će se za iduće razdoblje utvrditi mjesečna renta za ovaj oblik štete (toč. II. izvansudske nagodbe),

- da potpisom izvansudske nagodbe oštećenik potvrđuje da mu je u cijelosti naknađena šteta koja mu je proistekla ili će proisteći iz predmetnog štetnog događaja te se odrekao svakog daljnjeg izvansudskog ili sudskog potraživanja iz štetnog događaja (toč. V. izvansudske nagodbe),

- da je toč. II. izvansudske nagodbe izmijenjena Aneksom izvansudskoj nagodbi od 18. prosinca 2002., na način da su se ugovorne strane suglasile da „od dana pravomoćnosti rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, broj 38755 od 19. kolovoza 2002. pa do prestanka radnog odnosa oštećenika, HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. će oštećeniku jednokratno isplatiti izgubljenu zaradu na ime razlike između primljene plaće i plaće koju bi ostvarivao da radi na radnom mjestu strojovođe, umanjenu za isplaćenu invalidsku mirovinu prema spomenutom rješenju, a nakon prestanka radnog odnosa oštećenika Sporazumnim raskidom ugovora o radu, HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. će oštećeniku isplaćivati mjesečnu rentu za taj oblik štete u visini razlike između mirovine koju će ostvarivati i starosne mirovine strojovođe“ (toč. II. Aneksa izvansudske nagodbe),

- da su tužitelj kao radnik i HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. kao poslodavac sklopili 9. prosinca 2002. Sporazum o prestanku ugovora o radu kojim su se sporazumjeli da Ugovor o radu od 23. ožujka 1998. sklopljen između stranaka prestaje 30. prosinac 2002. te da tužitelj ima pravo na otpremninu u iznosu od 150.000,00 kuna koja će mu se isplatiti u roku od 60 dana od dana prestanka ugovora o radu,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu 19. kolovoza 2002. donio rješenje broj 38755 kojim je osiguraniku (tužitelju) kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad priznao, počevši od 12. siječnja 2001. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.108,87 kuna mjesečno,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu 26. rujna 2014. donio rješenje broj 38755, kojim tužitelju, kod kojeg je zbog ozljede na radu (50%) i bolesti (50%) nastala opća nesposobnost za rad, priznaje počevši od 3. prosinca 2013. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 3.481,98 kuna mjesečno,

- da su na temelju odredbe čl. 7. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. („Narodne novine“, broj 153/05) tuženici pravni slijednici HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o. koji je brisan iz sudskog registra 6. ožujka 2007.

10. Imajući u vidu sadržaj sklopljene izvansudske nagodbe od 16. siječnja 2002. i sadržaj Aneksa izvansudske nagodbe od 18. prosinca 2002., sudovi nižeg stupnja su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu rente na ime izgubljene zarade, jer su ocijenili da se zahtjev tužitelja za naknadu štete iz štetnog događaja od 5. lipnja 1998. temelji na sklopljenom Aneksu izvansudske nagodbe (čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO).

11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, koja se u revizijskom stupnju ne mogu pobijati niti preispitivati (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) drugostupanjski sud je kod odlučivanja o predmetu spora pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno - odredbu čl. 1089. st. 1. ZOO, prema kojoj: „Ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze“.

12. Prema odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO: „za ugovor o nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predviđeno“.

13. Stoga, navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja da nagodba, kao dvostrani ugovor, kod kojeg se prava i obveze stranaka prosuđuju u skladu s odredbama nagodbe koju su sklopile - a odredbe nagodbe (ugovora) primjenjuju se onako kako glase (čl. 99. st. 1. ZOO), stvara pravno relevantne učinke samo za odnose u svezi kojih je sklopljena - i to prema okolnostima uzetim u obzir (ili prema onim koje su stranke imale ili morale imati na umu) kod njezinog sklapanja.

14. U konkretnom slučaju parnične stranke su sklapanjem izvansudske nagodbe i Aneksa izvansudskoj nagodbi, otklonile neizvjesnost glede potraživanja tužitelja iz prijepornog štetnog događaja i uredile svoja prava i obveze u odnosu na tužitelju pripadajuću naknadu u svezi toga događaja.

15. Sa prethodnim u svezi, stranke su u sadržaju izvansudske nagodbe od 16. siječnja 2002., određeno i jasno (nedvosmisleno) izrazile svoju volju, da se zahtjev tužitelja za naknadu štete riješi na način da će HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 189.239,82 kune (na ime fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade za razdoblje od 5. lipnja 1998. do 15. siječnja 2001.), te da će se od dana pravomoćnosti rješenja o invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti oštećenika, oštećeniku jednokratno isplatiti izgubljena zarada na ime razlike između primljene invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarivao da radi, a za buduće razdoblje da će se utvrditi mjesečna renta za ovaj oblik štete (toč. II. izvansudske nagodbe).

16. Aneksom izvansudske nagodbe od 18. prosinca 2002. ugovorne strane su se suglasile da od dana pravomoćnosti rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa do prestanka radnog odnosa oštećenika, HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. će oštećeniku jednokratno isplatiti izgubljenu zaradu na ime razlike između primljene plaće i plaće koju bi ostvarivao da radi na radnom mjestu strojovođe, umanjenu za isplaćenu invalidsku mirovinu prema spomenutom rješenju, a nakon prestanka radnog odnosa oštećenika Sporazumnim raskidom ugovora o radu, HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. će oštećeniku isplaćivati mjesečnu rentu za taj oblik štete u visini razlike između mirovine koju će ostvarivati i starosne mirovine strojovođe.

17. Stoga, kada određena obveza voljom stranaka promijeni svoju pravnu narav - te kao izvorno izvanugovorna postane ugovorna, na tu se obvezu primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju ugovorne obveze. Drukčije tumačenje dovelo bi do miješanja odnosno istodobne primjene različitih pravnih instituta što za posljedicu može imati nesigurnost stranaka u pogledu mjerodavnog prava koje se primjenjuje na njihove odnose (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5615/2008 od 14. listopada 2010.).

18. Nadalje, prema odredbi čl. 99. st. 1. ZOO odredbe ugovora primjenjuju se kako glase, dok je odredbom st. 2. tog čl. propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ugovora ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom.

19. Slijedom navedenog, pravilo iz odredbe čl. 99. st. 2. ZOO se primjenjuje u slučaju tumačenja spornih odnosno nejasnih odredbi ugovora, a jasne odredbe ugovora primjenjuju se kako glase. Također, jednako je i kada se radi o nejasnim odredbama u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane (čl. 100. ZOO).

20. U konkretnom slučaju nije bilo mjesta tumačenju nagodbe u smislu čl. 99. st. 2. ili čl. 100. ZOO jer se radi o jasnoj izjavi stranaka nagodbe koju nije moguće tumačiti na neki drugi način različit od onog kako ta odredba nagodbe inače glasi.

21. Revizijski navodi 1. tuženika da tužitelju ne pripada renta na ime izgubljene zarade jer njegov radni odnos nije prestao zbog nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede na radu, već mu je radni odnos prestao uz tužiteljevu suglasnost temeljem Sporazuma o prestanku ugovora o radu, nisu osnovani, jer su stranke u konkretnom slučaju Aneksom izvansudske nagodbe (toč. II. Aneksa izvansudske nagodbe) ugovorile isplatu rente na ime izgubljene zarade, upravo u situaciji kada radni odnos tužitelja prestaje Sporazumom.

22. Sukladno tome, drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, pa je valjalo primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju 1. tuženika i presuditi kao u izreci.

23. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa