REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2137/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (dalje: tužitelj), zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko i Mirko Perkušić, odvjetnicima u Imotskom, protiv tuženika OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (dalje: tuženik), zastupan po punomoćniku Ivanu Ćosić, odvjetniku u Imotskom, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2471/2016-2 od 27. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-39/2015 od 6. listopada 2016., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2471/2016-2 od 27. veljače 2017. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbacuje se revizija tuženika glede pitanja:

„Je li na tužitelju teret dokaza da je izvršio sve ugovorene radove po ugovoru između tužitelja i tuženog, uzevši u obzir okolnost da tužitelj svoj zahtjev za isplatom temelji na tvrdnji da je tužitelj izveo sve ugovorene radove, te uzevši u obzir i okolnost da je tuženi iznio prigovor neispunjenja odnosno osporio tvrdnju tužitelja da je tužitelj izveo sve ugovorene radove po ugovoru između tužitelja i tuženog?“.

III. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 15.700,00 kuna, uz zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 11.03.2009., do isplate, te mu naknaditi na ime parničnog troška iznos od 4.250,00 kuna, uz zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 06.10.2016.,do isplate.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 56.600,00 kuna, odbija se kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„1. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, posl. broj: P-39/2015 od 6. listopada 2016. godine p o t v r đ u j e u toč. I. izreke te u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 56.600,00 kn.

2. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja p r e i n a č u j e se toč. II. izreke presude u dijelu kojim je sadržajno odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova i sudi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnične troškove u daljnjem iznosu od 5.500,00 kn (pet tisuća i pet stotina kuna) u roku od 15 dana.“

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju pozivanjem na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08- ispravak, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ponosi tuženik zbog pitanja kao pod II. izreke ove odluke i zbog pitanja koje glasi:

„Je li na tuženiku teret dokaza negativne činjenice odnosno činjenice da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove po ugovoru između njega i tužitelja?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovom sporu tužitelj koji je izvođač radova traži od tuženika koji je naručitelj radova isplatu razlike neplaćene cijene radova prema ugovoru kojeg su stranke međusobno sklopile.

7. Stranke se spore o činjenici opsega izvršenih radova i o obvezi tuženika isplatiti za ugovorene i izvedene radove poravnanja zemljišta tuženika strojem tužitelja.

8. Sud drugog stupnja u odluci iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

„Naime, u okolnostima kada stranke nisu pismeno definirale sve ugovorne obveze, pa tako i obim izvođenja radova, nije moguće sa sigurnošću utvrditi koje je točno radove tužitelj izvršio jer je nakon tužitelja radove na istoj nekretnini počeo izvoditi drugi izvođač.

S obzirom na činjenicu da tuženik osporava da je tužitelj izvršio sve izvedene radove, tuženik je trebao dokazati da svi naručeni radovi nisu izvršeni, a tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude tuženik nije niti predložio dokaze na tu okolnost, već osporava iskaz svjedokinje koja tvrdi da joj je tuženik rekao da je zadovoljan radovima koje je tužitelj izvršio.“.

9. Po ocjeni ovog suda pitanje koje u reviziji postavlja tuženik, citirano u točki 3. obrazloženja predstavlja procesnopravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

10. Naime, to pravno shvaćanje odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u više odluka, primjerice Rev-562/13 od 19. ožujka 2014., Revr-1818/10 od 16. veljače 2011. ili Revr-1782/11 od 4. srpnja 2012, u kojim odlukama je u suštini rečeno da stranka ne može dokazivati negativnu činjenicu (primjerice da se tužitelj nije mogao zaposliti na drugim poslovima, ili da ne postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje štetnika i nastale štete).

11. Prema ocjeni ovog suda, odgovor na postavljeno procesnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena leži u tumačenju i primjeni odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a temeljem kojih su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pravila o teretu dokazivanja ne nalažu sudu mehaničku primjenu načela da se ne mogu dokazivati negativne činjenice.To stoga što je sintagma „negativna činjenica“ sama po sebi oksimoron, dakle besmislica, jer činjenica može biti samo nešto što postoji ili je postojalo ili se događa ili se dogodilo pa se tako može dokazivati samo postojanje neke činjenice, nečeg što postoji ili je postojalo, nečeg što se događa ili se dogodilo. Logično je da se ne može dokazivati nešto što ne postoji, ali to ne lišava stranku koja oponira tvrdnjama i dokazima protivne strane o postojanju nekih činjenica, obveze to i dokazati, ali samo tako da sudu ponudi činjenice i dokaze iz kojih će se moći izvesti logičan zaključak da su tvrdnje suprotne strane neutemeljene, te u tome leži teret dokazivanja stranke koja se nalazi u takvoj procesnoj poziciji.

12. Stoga sud drugog stupnja, mehaničkom primjenom pravila o teretu dokazivanja počinio je bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 219. st. 1. ZPP-a pa je stoga reviziju tuženika glede postavljenog pitanja valjalo usvojiti i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 394. ZPP-a.

13. Odluka kao pod II. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP-a.

14. Odluka o trošku (pod III izreke) donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP- a.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud