REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 785/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Martina Gajski i Ivan Šimonović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Državni ured za reviziju, Zagreb, Tkalčićeva 19, OIB: 55448281176, kojeg zastupa punomoćnica Lucia Petković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar j.t.d. u Zagrebu, radi uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-157/2021-2 od 13. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-853/2018-72 od 26. studenoga 2020., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužiteljice se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Utvrđuje se da je tužiteljicu PS iz [adresa], uznemiravala na radnom mjestu zaposlenica tuženika PSC, čime je povrijeđeno tužiteljičino dostojanstvo.

II/ Zabranjuje se tuženiku DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU, Zagreb, Tkalčićeva 19, svako daljnje uznemiravanje tužiteljice ili ponašanje slično tome kako od strane PSC, tako i od bilo koje treće osobe, te mu se nalaže da zaštiti dostojanstvo tužiteljice od svakog daljnjeg uznemiravanja na radnom mjestu, te da joj osigura rad na radnom mjestu sukladno stručnoj spremi, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU, Zagreba, Tkalčićeva 19 isplatiti tužiteljici ... iz [adresa], s naslova naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 70.000,00 kn (slovima: sedamdesettisućakuna) sa zateznim kamatama tekućim od 09. siječnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU naknaditi tužiteljici PS, trošak parničnog postupka u iznosu od 24.062,50 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2020., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 853/18-72 od 26. studenog 2020. godine i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice a koji glasi:

1/ Utvrđuje se da je tužiteljicu PS iz [adresa], uznemiravala na radnom mjestu zaposlenica tuženika PSC, čime je povrijeđeno tužiteljičino dostojanstvo.

2/ Zabranjuje se tuženiku DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU, Zagreb, Tkalčičeva 19, svako daljnje uznemiravanje tužiteljice ili ponašanje slično tome kako od strane PSC, tako i od bilo koje treće osobe, te mu se nalaže da zaštiti dostojanstvo tužiteljice od svakog daljnjeg uznemiravanja na radnom mjestu, te da joj osigura rad na radnom mjestu sukladno stručnoj spremi, u roku od 15 dana.

3/ Nalaže se tuženiku DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU, Zagreba, Tkalčićeva 19 isplatiti tužiteljici PS iz [adresa], s naslova naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 70.000,00 kn (slovima: sedamdesettisućakuna) sa zateznim kamatama tekućim od 09. siječnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.062,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 26. studenog 2020., pa do isplate.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.250,00 kn, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije iz odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

4. Međutim, revizijski sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 382.a stavak 1. alineja 3. ZPP, slijedom čega je njezin prijedlog razmatrao kao reviziju, te je sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZP ispitao drugostupanjsku presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzimajući u obzir cjelokupni sadržaj revizije.

5. Tuženik u odgovoru osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže odbaciti prijedlog tužiteljice kao nedopušten. Potražuje troškove odgovora na prijedlog.

6. Revizija nije osnovana.

7. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego tužiteljica i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tužiteljice, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

7.1. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP).

7.2. Drugostupanjski sud je upravo postupajući u smislu navedene odredbe, ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio odlučne sporne činjenice, zbog čega nije osnovan istaknuti revizijski razlog tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama, zbog povrede prava osobnosti, za koje tužiteljica tvrdi da su joj nastali kao posljedica rada kod tuženika, od strane tuženika i njegove zaposlenice uslijed diskriminacije, uznemiravanja, šikanoznog postupanja i mobinga koji su isti vršili nad tužiteljicom prilikom obavljanja rada kod tuženika.

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1996. godine,

- da je tužiteljica 11. travnja 2014. uputila pritužbu tuženiku na etičko ponašanje PSC prema tužiteljici, radi učestalog uznemiravanja od strane iste u smislu ponižavanja, vrijeđanja, psihičkog maltretiranja,

- da je Glavni državni revizor (Ivan Klešić) nakon razgovora s PSC (pomoćnicom Glavnog državnog revizora za odnose s javnošću), ĐS (zamjenikom Glavnog državnog revizora) i Jozom Palac (pomoćnikom Glavnog državnog revizora) utvrdio da tužiteljica nije bila mobingirana na radnom mjestu od strane PSC,

- da je tužiteljica, nakon što je uputila pritužbu poslodavcu i nakon razgovora kod Glavnog državnog revizora, bila premještena na novo mjesto rada iz poslovne zgrade tuženika na adresi [adresa] u poslovnu zgradu tuženika na adresi [adresa],

- da je tužiteljica u poslovnoj zgradi tuženika na adresi [adresa] bila smještena na šestom katu zgrade, u kojem u tom trenutku nije bilo drugih zaposlenika,

- da se tužiteljica žalila poslodavcu na uvjete rada na šestom katu poslovne zgrade tuženika u [adresa], jer joj je po zimi bilo hladno (prozori se nisu mogli dobro zatvoriti), i jer je bila izolirana od drugih zaposlenika koji su bili smješteni na katovima ispod,

- da je tužiteljica od 7. ožujka 2016. do 30. lipnja 2018. bila na bolovanju,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je prvi puta posjetila psihijatra 17. ožujka 2016., da od svibnja 2014. nije imala nikakav kontakt s PSC, da je u nalazu psihijatra od 31. ožujka 2016. navedeno "strah od povratka na posao i susreta s kolegicom koja vrši mobing", da je u nalazu od 15. listopada 2016. navedeno da je tužiteljica "i dalje fiksirana na nemila događanja sa posla, da se u nalazu od 15. lipnja 2016. poziva na "nedavni stresogeni događaj s posla", da se isto ponavlja u nalazima od 28. listopada 2016. i 21. studenoga 2016., s time da je u nalazu psihijatra od 19. siječnja 2017. navedeno da se "pogoršanje psihičkog stanja povezuje sa opetovanim vrijeđanjem i ponižavanjem od strane nadređene kolegice", da se tužiteljica prestala liječiti kod psihijatra u 2017. godini,

- da iz nalaza psihologa od 11. svibnja 2016. proizlazi da je tužiteljica navela kako je "pod značajnim stresom posljednjih sedam godina vezanim uz oboljenje sina od leukemije uz komplikacije/sepsa zbog čega joj je skraćeno radno vrijeme".

10. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica bila učestalo uznemiravana na radnom mjestu kod tuženika od strane PSC, za vrijeme dok je obavljala poslove tajnice, sve do 11. travnja 2014. kada je podnijela prijavu na njezino etičko ponašanje, a i nakon toga, od strane samog poslodavca koji nije poduzeo ništa da je zaštiti od uznemiravanja, već ju je, premjestio na drugu lokaciju, u poslovni prostor koji nije imao adekvatne uvjete za rad, u prostor u kojem je tužiteljica bila sama, izolirana od drugih, što je uzrokovalo permanentni stres kod tužiteljice zbog čega je tužiteljica od ožujka 2016. otišla na duže bolovanje.

10.1. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je zaključio da postoji uzročno posljedična veza između diskriminatornog postupanja tuženika prema tužiteljici i tužiteljičinog zdravlja, te je tužiteljici dosudio iznos od 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama na ime naknade štete s osnove povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

11. Drugostupanjski sud je koristeći se ovlaštenjem iz odredbe članka 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je zaključio da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je ponašanje tuženika i zaposlenika tuženika prema njoj bilo uzrokovano nekim od zabranjenih temelja diskriminacije.

11.1. Isto tako, da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu tužiteljici kao svojoj zaposlenici potrebno je između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca (tuženika) koji imaju obilježja mobinga i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi sa nastalom štetom, a prema ocjeni drugostupanjskog suda tužiteljica, u provedenom postupku i na temelju izvedenih dokaza nije dokazala postojanje navedenih pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženika.

11.2. Subjektivni doživljaj tužiteljice da se zbog izloženosti pojedinim postupcima zaposlenice tuženika i samog tuženika osjetila uznemiravanom mora imati objektivizirane pokazatelje, te bez obzira što je u spornom razdoblju imala zdravstvene probleme i stres za kojeg tvrdi da je posljedica njihovog ponašanja, drugostupanjski sud je zaključio da tijekom postupka nisu utvrđeni objektivni pokazatelji sustavnog zlostavljanja tužiteljice.

12. Tužiteljica u reviziji navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti jer su je tuženik odnosno njegovi zaposlenici uznemiravali, šikanirali i vršili mobing nad njom za vrijeme obavljanja rada kod tuženika.

13. Odredbom članka 5. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je odredbom članka 5. stavak 5. ZR propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

14. Odredbom članka 130. ZR određena je zaštita dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, te je propisano da se postupak i mjere te zaštite uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

15. Dakle, uznemiravanje iz odredbe članka 130. ZR vezano je isključivo uz diskriminatorske kriterije i kao takvo je osnova da bi se utvrdilo uznemiravanje.

16. Prema odredbi članka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD), uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavak 1. toga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Dakle, uznemiravanje u smislu ZSD smatra se svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavak 1. ZSD (po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), koji imaju za cilj ili stvarno predstavljaju povredu dostojanstva osobe, a koji uzrokuju strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

17. Dakle, prema ZSD uznemiravanje će postojati samo ako je učinjeno zbog diskriminatorskih razloga: rase, spola, vjere i drugih utvrđenih temelja diskriminacije.

18. Prema odredbi članka 103. stavak 1. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

19. Prema tome, zaštitu uživa uznemiravanje kojem je temelj neka od navedenih diskriminatornih osnova, pa iako je teret dokazivanja na poslodavcu radnik je obvezan pozvati se na neku od navedenih osnova diskriminacije. Ukoliko se uznemiravanje utvrdi, radnik zbog uznemiravanje kojem je temelj diskriminacija ima pravo na naknadu štete po općim propisima obveznog prava.

20. U konkretnom slučaju prema tvrdnjama tužiteljice, štetnu radnju predstavljaju upravo pojedini (protupravni) postupci tuženika i nadređene osobe tuženika (PSC) koja imaju obilježja uznemiravanja. Međutim, osim što tužiteljica nije navela niti jedan od osnova iz članka 1. stavak 1. ZSD prema kojem bi od strane tuženika prema njoj bila vršena diskriminacija, u postupku nije utvrđeno da bi postupanja tuženika kao poslodavca, kao i nadređene osobe tuženika (u svakom pojedinom slučaju na koji se pozvala tužiteljica) imala obilježja uznemiravanja.

21. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da u predmetnoj stvari tužiteljica nije dokazala neki od zabranjenih elemenata diskriminacije u postupanju nadređenog spram nje, a nije ni dokazala da je u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji od strane nadređene osobe stavljena u nepovoljniji položaj i da bi time bio izazvan strah ili neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa je po ocjeni ovoga suda pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj je povrijeđeno dostojanstvo diskriminiranjem i uznemiravanjem od strane nadređenog.

22. Nadalje, mobing nije kategorija koja je definirana u ZR ili kojem drugom Zakonu, ali prema (i sudskom praksom) prihvaćenom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. Ako se mobing pojavljuje u obliku koji se ne može podvesti pod uznemiravanje, odnosno diskriminaciju, radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, a može se raditi o imovinskoj i neimovinskoj šteti.

23. Pritom treba reći, da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

24. Dakle, uz postojanje navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta, uzročna veza i protupravnost), uvijek je pretpostavka odgovornosti za štetu i štetna radnja štetnika, u ovom slučaju tuženika.

25. U postupku nije utvrđeno da bi postupanja tuženika kao poslodavca, kao i zaposlenice tuženika PSC (u svakom pojedinom slučaju na koji se pozvala tužiteljica) imala obilježja mobinga, odnosno bilo kakvog sustavnog šikanoznog ili zlonamjernog ponašanja s ciljem eliminacije s radnog mjesta tužiteljice. S takvim zaključkom drugostupanjskog suda u postupku koji je prethodio reviziji suglasan je i ovaj sud, a kako oni revizijskim navodima nisu dovedeni u pitanje, to ih je (u činjeničnom smislu) nepotrebno ponavljati u ovoj odluci.

26. S obzirom da u postupku nije utvrđeno postojanje štetne radnje tuženika, to u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika, slijedom čega je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

27. Navodi kojima tužiteljica dovodi u pitanje utvrđenja suda u postupku koji je prethodio reviziji o prethodno iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima ista iznosi svoje stavove o ocijeni izvedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana. S obzirom da se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u smislu odredbe članka 385. stavak 1. ZPP), to takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

28. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. stavak 2. ZPP.

29. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskom stupnju postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa