Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 12 Gž-1897/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanji Joki Umićević, kao sudac izvjestitelj i član vijeća i Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz O., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. P., odvjetnici iz O., protiv tuženika O. B. d.d. sa sjedištem u S., OIB: …, zastupan po punomoćniku L. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H. & Partneri, iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-152/2021-17 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća 13. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-152/2021-17 od 5. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I. i točkom II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I.Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata, novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja, O. B. d.d., S., OIB …, od 9. studenog 2020., radi pljenidbe i prijenosa novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice, ovjerene po javnom bilježniku N. V., iz V., dana 1. veljače 2008., pod br. OV-1417/08, na iznos od 28.004,05 EUR, te se sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku obustavljaju.

II. Nalaže se tuženiku, O. B. d.d., S., OIB …, isplatiti tužitelju, V. Š., OIB …, trošak ovog postupka u iznosu od 20.750,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2022. godine, pa do isplate, i to kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim isti predlaže naložiti Financijskoj agenciji odmah po primitku rješenja suda o proglašenju pljenidbe i prijenosa tuženikove novčane tražbine, nedopuštenim, vratiti sva zaplijenjena sredstva po računima tužitelja kao ovršenika, V. Š. na njegove račune u stanje prije provedbe zaplijene, kao neosnovan."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I. i točkom II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5 Predmet spora je, u ovoj fazi postupka, zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe odnosno izravne naplate novčane tražbine koja je pokrenuta temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja radi pljenidbe i prijenosa novčane tražbine na temelju zadužnice (ovjerene po javnom bilježniku N. V. iz V. 1. veljače 2008. pod brojem OV-1417/08).

6. Iz provedenog postupka proizlazilo bi da se pred Općinskim sudom u Osijeku vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-773/2020 u kojem je ovrhovoditelj O. B. d.d. (tuženik), dok je ovršenik V. Š. (tužitelj), a rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 21. siječnja 2021. poslovni broj Ovr-773/2020-3 upućen je ovršenik u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate novčane tražbine pokrenute temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 11. studenog 2020., temeljem zadužnice OV-1418/07 izdane od javnog bilježnika N. V. i ovjerene 1. veljače 2008., a iz razloga istog rješenja proizlazi da je ovršenik u prijedlogu za proglašenje ovrhe nedopuštenom naveo da mu nije poznato na koji način je tražbina prenesena na novog ovrhovoditelja, istaknuo je prigovor zastare potraživanja i ništetnost zadužnice odnosno žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 - dalje: OZ), a sve to sukladno čl. 52. st. 3. u svezi čl. 210. st. 2. OZ; da u tužbi podnesenoj sukladno naprijed navedenom zaključku prvostupanjskog suda od 21. siječnja 2021. broj Ovr-773/2020-3 tužitelj navodi da je s prednikom tuženika, B. P. C. d.d. sklopio ugovor o kreditu 2008. godine, da je kao sredstvo osiguranja povrata kredita izdao zadužnicu (832472) ovjerenu po javnom bilježniku N. V. iz V. pod brojem OV-1417/08 1. veljače 2008., da je kredit otkazan zbog neplaćanja, da je tuženik 20. rujna 2013. te potom 16. lipnja 2015. podnio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu, zapljenu računa ovršenika tj. tužitelja temeljem naprijed navedene zadužnice, da po istoj FINA nije postupala jer na računu dužnika nije bilo novčanih sredstava te je osnova izknjižena; da je tuženik podnio novi zahtjev 12. studenog 2020. radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 111.796,82 kune, da tužitelju nije poznato na koji način je tražbina prenesena na tuženika, a za koji prijenos nije dao svoju suglasnost, ističe prigovor zastare naplate tražbine temeljem naprijed navedenih zadužnica jer je istekao opći zastarni rok od 5 godina, prigovara aktivnoj legitimaciji u odnosu na predmetnu tražbinu te stoga traži da se proglasi nedopuštenom ovrha odnosno izravna naplata novčane tražbine pokrenuta temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika 9. studenog 2020. godine.

7. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te proglasio nedopuštenom ovrhu odnosno izravnu naplatu novčane tražbine pokrenutu temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja, a temeljem zadužnice broj OV-1417/08 ovjerene po javnom bilježniku N. V. iz V. na iznos od 28.004,05 EUR-a ocjenjujući osnovanim prigovor zastare kojeg je tužitelj istaknuo u tužbi smatrajući da se ovdje radi o zadužnici koja je izdana 1. veljače 2008., a koja je prihvatna isprava na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren po javnom bilježniku pa nije dakle potvrđena odnosno solemnizirana od strane javnog bilježnika te zastara prava iz takve zadužnice počinje teći prvog dana od dana dospijeća zadužnice, a to znači sljedećeg dana nakon njezinog izdavanja pa da je stoga evidentno da je potraživanje tuženika prema tužitelju u zastari jer je proteklo više od 5 godina od dospijeća predmetne zadužnice (2. veljače 2008.), dok je tuženik zahtjev za izravnu naplatu FINA-i temeljem iste zadužnice podnio 20. rujna 2013., dakle po proteku zastarnog roka određenog čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

8. Međutim, tuženik osnovano ističe u žalbi da je prvostupanjski sud propustio u postupku utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te da je stoga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

9. Zadužnica koja je predmet ovog spora predstavlja privatnu ispravu, na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika te ona nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) pa se stoga na tražbinu iz takve zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

10. Člankom 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Prema odredbi čl. 214. st. 1. ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2. istog članka). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremenom (čl. 216. ZOO). Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO). Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), a kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbina u sporu odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (čl. 245. st. 3. ZOO). Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbina u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka (st. 4. istog članka), a isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (st. 5. istog članka). Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 6. istog članka).

11. Treba reći da prema odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona

"Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate". S obzirom na formu isprave, koja predstavlja privatnu ispravu s tek javno ovjerenim potpisom izdavatelja, neovisno o tome što prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, zadužnica izdana sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, po ocjeni ovog suda, nije sudska odluka kojom je utvrđeno potraživanje. Naime, zadužnica sama po sebi nije "pravomoćna sudska odluka" već dostavom iste banci tek proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svom sadržaju (osim kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem se nalaže isplata) nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Konačno, zadužnica izdana u smislu čl. 183. st. 1. OZ nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku. Budući da u odnosu na potraživanje iz zadužnice nisu propisana posebna ograničenja niti je propisan posebni rok zastarijevanja to se u odnosu na ta potraživanja primjenjuju opći instituti obveznog prava, pa tako i opći zastarni rok od pet godina. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Zato je tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine osigurane zadužnicom najkasnije kada je došlo do raskida (otkaza) predmetnog ugovora o kreditu radi osiguranja tražbine iz kojeg je izdana sporna zadužnica.

12. Stoga je u smislu svega naprijed navedenog u postupku potrebno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare tj. posljedično je li osnovan prigovor zastare kojeg je tužitelj istaknuo. Potrebno je utvrditi kada je došlo do otkaza predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između prednika tuženika i tužitelja, kada je prvi puta podnesen zahtjev za izravnu naplatu FINA-i od strane tuženika, je li zahtjev za izravnu naplatu FINA-i podnesen od strane tuženika još jedanput, a prije zahtjeva za izravnu naplatu od 9. studenog 2020. (i ako jest, kada), do kada je trajao postupak izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima (pokrenut podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i 20. rujna 2013.), a sve to u smislu ocjene prigovora tuženika da je u konkretnom slučaju nastupio prekid zastare podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i 20. rujna 2013. od strane tuženika (tvrdi da se osnova za plaćanje nalazila u očevidniku osnova za plaćanje sve do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te je nakon stupanja na snagu istog, a obzirom na čl. 12. tog Zakona FINA prestala s izvršavanjem osnova za plaćanje u odnosu na tužitelja te da je ponovno 15. lipnja 2015. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i).

13. Ukoliko se u ponovnom postupku ukaže da zastara nije nastupila, tada treba raspraviti osnovanost ostalih razloga iz kojih je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu.

14. Iz iznesenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i s tim u vezi i točku II. izreke (odluka o parničnom trošku) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će za svoj zaključak dati jasne i potpune razloge. Tek nakon toga će prvostupanjski sud biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu, 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.