REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2350/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Doneski, Medaković, Panjkret, Doneski i Mihoci iz Garešnice, Vladimira Nazora 19b, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d., OIB: 27759560625, iz Zagreba, Avenija V. Holjevca 10, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec i partneri, Smičiklasova 18, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-405/2019-2 od 3. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2233/2017-27 od 29. siječnja 2019., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv prvog stavka izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-405/2019-2 od 3. ožujka 2020. zbog pravnog pitanja:
"Da li radnik na koga se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (''Narodne novine'', broj 75/13, 36/15, 46/17) ima pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi temeljem čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17)?"
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:
''I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10 dužan je tužitelju PU [adresa] isplatiti za razdoblje od 01. studenog 2012.g. do 31. listopada 2017.g. razliku plaće u bruto iznosu koji se tužitelju obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko - knjigovodstveno vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% -tna poena koja teče na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće pa do isplate kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% - tna poena, počam od dana donošenja I° stupne presude pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.",
kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kuna, u roku od 8 dana.''
2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP), podnio tužitelj zbog određenog pravnog pitanja za koje drži da je važno i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate razlike plaće u razdoblju od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2017. na ime prekovremenog rada, rada noću, rada subotom, rada nedjeljom, rada blagdanima i neradnim danima.
6. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen jer se, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, na tužitelja kao mobilnog radnika primjenjuje kao lex specialis Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (''Narodne novine'', broj 75/13, 36/15, 46/17), a ne i Zakon o radu (''Narodne novine'', broj 149/09, 61/11, 73/13) odnosno Zakon o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17), pa tako niti čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17).
7. Tužitelj u prijedlogu postavlja pitanje citirano u izreci ovoga rješenja. Navodi da je, s tim u vezi, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 667/2017-9 od 9. siječnja 2020.
8. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena,'' (čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP).
9. Pravilno tužitelj navodi kako je navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojemu je utemeljio pobijanu presudu, u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-667/2017-9 od 9. siječnja 2020. Zato je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a važno je i za odluku u ovom sporu. Zbog toga su već u drugim postupcima dopuštene revizije tužiteljima radi identičnog pravnog pitanja, i to rješenjima ovoga suda broj Revd 1917/2020-2 od 24. veljače 2021. i Revd 4871/2021-2 od 22. studenog 2021.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. t. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
