REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3175/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnog stvari tužiteljice RČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Lovel Borić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], A. [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i brisanja tereta, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-142/19-2 od 5. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4161/18- 64 od 28. studenoga 2018., na sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-142/19-2 od 5. veljače 2019. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4161/18-64 od 28. studenoga 2018. kojom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zajmu koji je 10. prosinca 2009. sklopljen između tužiteljice RČ iz [adresa] i sada pokojnog MČ iz [adresa], kojeg je pravni sljednik sada tuženik LČ iz [adresa].
Briše se teret prava zaloga za iznos od 30.000,00 EUR (trideset tisuća eura) protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, upisano u korist pokojnog MČ, na etaži 1/1 na 30/1000 dijela nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] Kuća, 2 garaže, Dvor, ukupne površine 1280 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade-stana na I. katu zgrade, 1 K3-STAN, koji čine hodnik, kupatilo, spavaonica, dnevni boravak i kuhinja, ukupne površine 42,53 m2 i jedne lođe (kao pripadak) površine 6,12 m2.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici RČ naknaditi tuženiku LČ troškove parničnog postupka u iznosu od 37.535,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da s presude nižih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode revizije i predlaže istu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu kojeg su 10. prosinca 2009. sklopili tužiteljica kao zajmoprimac i pokojni MČ kao zajmodavac (pravni prednik tuženika), za iznos od 30.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti te zahtjev za brisanje prava zaloga na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Utvrđeno je da je tužiteljica potpisom ugovora potvrdila primitak zajma u iznosu od 30.000,00 €, a tu istu svotu tužiteljica je navela i u punomoći od 6. svibnja 2011. koju je dala zajmodavcu.
6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revizija se u suštini odnosi na pobijanje utvrđenih činjenica, odnosno ocjenu izvedenih dokaza - iskaza tužiteljice kao stranke i svjedoka KČ (sina tužiteljice), a koje iskaze je sud prvog stupnja također cijenio, zajedno s ostalim dokazima, i za svoju ocjenu dao valjane razloge. Ti iskazi svode na tvrdnju to da je dogovoren zajam u iznosu od 10.000,00 €, a u pisanom ugovoru je navedena svota od 30.000,00 €. Tužiteljica je, prema njezinom iskazu, ugovor potpisala bez da ga je pročitala, a tek je nakon toga saznala da je u ugovoru navedena svota od 30.000,00 €. Međutim, osim samog ugovora, sud je cijenio i punomoć od 6. svibnja 2011. u kojoj je sama tužiteljica navela da dug iznosi 30.000,00 € te izjavu njezinog sina KČ od 25. veljače 2011. kojom potvrđuje postojanje duga u istom iznosu. Također je i svjedok OČ, sin odvjetnika Zvonimira Raića koji je sastavio ugovor, a kojem svjedok pomaže u odvjetničkom uredu obavljajući tehničke poslove, iskazao da je bio prisutan potpisivanju ugovora i prilikom isplate zajma tužiteljici. Iz navedenih razloga presuda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati, presuda sadrži jasne, uvjerljive, logične razloge o odlučnim činjenicama koje je sud našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak relevantan za odluku o predmetu spora, a što tužiteljica navodima revizije nije dovela u sumnju.
8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Tužiteljica u reviziji i dalje ponavlja tvrdnju da je riječ o zelenaškom ugovoru u smislu odredbi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). Prema toj odredbi ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Međutim, tek da je utvrđeno da je tužiteljica pristala na to da joj se isplati 10.000,00 €, a da se ona obvezala vratiti 30.000,00 €, moglo bi se raspravljati jesu li ispunjene pretpostavke iz te zakonske odredbe, tj. je li tužiteljica tako postupila jer je bila u stanju nužde ili teškom materijalnim stanjem (pri čemu treba reći da je, osim činjenice da je vlasnica trgovine dječje opreme iz spisa proizlazi da je bila vlasnica još najmanje dvije nekretnine u [adresa] i [adresa], pa se ne bi moglo govoriti o njezinom teškom materijalnom stanju), kao i je li tužiteljica bila nedovoljno iskusna ili lakomislena (za osobu koja se bavi profesionalno trgovinom to bi bilo teško reći) te je li bila zavisna prema zajmodavcu (to ni sama nije tvrdila). Međutim, kako tužiteljica i ne tvrdi da je ugovorila zajam od 10.000,00 €, a obvezala se vratiti 30.000,00 €, ne može biti riječi o zelenaškom ugovoru.
10.1. Postojanje eventualne bitne zablude (čl. 280. ZOO) ili prijevare (čl. 284. ZOO) nije relevantno za ishod ovog spora jer se u slučaju tih mana volje može zahtijevati poništenje ugovora, a ne utvrđenje njegove ništetnosti, što je predmet spora u ovoj parnici.
10.2. S tim u vezi nema značaja ni činjenica da je u kaznenom postupku koji je vođen pod posl. brojem: Ko-1895/13 u odnosu na pok. MČ (zajmodavca) 10. srpnja 2017. donesena presuda zbog kaznenog djela prijevare, a koja nije postala pravomoćna jer je kazneni postupak u stadiju žalbenog postupka obustavljen zbog njegove smrti. Kada bi postojala pravomoćna presuda kaznenog suda, parnični sud bi bio njome vezan samo u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja (čl. 12. st. 3. ZPP). U ovom slučaju bio bi vezan činjenicom da je pok. MČ počinio kazneno djelo prijevare. Tvrdnja tužiteljice da je suprotno moralu da netko tko je nešto stekao kaznenim djelom zadrži to što je stekao je točna. Međutim, ne postoji pravomoćna presuda o počinjenju kaznenog djela, a osim toga obveza vraćanja onoga što je primljeno u slučaju pobojnosti ugovora (u ovom slučaju zbog prijevare) neovisno o postojanju kaznenog djela propisana je zakonom (čl. 322. ZOO), ali kako je već navedeno tužiteljica u ovoj parnici nije zatražila da sud svojom odlukom ugovor o zajmu poništi niti je predmet spora zahtjev za vraćanje primljenog pa ovi revizijski navodi nisu relevantni.
11. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
