REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3391/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., Radnička 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Hrvoje Ljubljanović, Željka Zrnčić i Dina Lukac Novaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, protiv I. tuženika TF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tuženice UF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-86/2020-2 od 2. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1079/2019-10 od 13. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-86/2020-2 od 2. lipnja 2020. zbog pravnog pitanja:
Da li se u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga gubitak materijalnopravne legitimacije otuđivatelja kao tužitelja odražava na meritornu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno može li se, iznimno, u takvom postupku o meritumu tužbenog zahtjeva odlučivati kao da do otuđenja tražbine nije niti došlo?
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-III-03231/05 od 05. prosinca 2005. kojim je I. tuženiku TF i II. tuženici UF naloženo plaćanje iznosa od 119.838,09 kn, sa zateznim kamatama tekućima od 12. listopada 2005. pa do isplate i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.550,00 kuna, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP), podnio tužitelj zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 4.687,50 kn.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 119.838,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, temeljem Ugovora o kreditu broj 1610130816 od 5. studenog 2002. zaključenog s prednikom tužitelja RI Adria banka d.d. (koja je pripojena Privrednoj banci Zagreb d.d.), koji Ugovor je I. tuženik TF potpisao u svojstvu korisnika kredita, a II. tuženica UF kao jedan od jamaca.
6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- je između pravnog prednika tužitelja, kao banke, i I. tuženika TF kao korisnika kredita, 5. studenog 2002. zaključen Ugovor o kreditu br. 1610130816 u visini od 15.200,00 eura, u protuvrijednosti kuna, s rokom otplate od 84 mjeseca,
- se predmetnim ugovorom korisnik kredita obvezao banci platiti kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odluci o polici kamatnih stopa Banke a koja je u vrijeme zaključenja ugovora iznosila 12,00% godišnje, koja kamata je sadržana u mjesečnim ratama te dospijeva na naplatu zajedno s njima,
- je navedeni ugovor II. tuženica UF potpisala kao jamac, čime je preuzela obvezu odgovaranja za sve obveze korisnika kredita proizašle iz predmetnog Ugovora (čl. 11. Ugovora),
- je po navedenom Ugovoru na dan 11. listopada 2005. postojalo dugovanje s osnove neplaćenog kredita u iznosu od 16.216,25 eura, odnosno u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 119.838,09 kn, radi naplate kojeg iznosa je Privredna banka Zagreb d.d. pred ovim sudom pokrenula postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po kojem prijedlogu je 5. prosinca 2005. doneseno rješenje o ovrsi te je tuženicima naloženo plaćanje predmetnog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2005. pa do isplate,
- je temeljem Ugovora o prijenosu tražbine br. 01-R/2013 od 28. veljače 2013. zaključenog između tužitelja, kao ustupitelja i Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., kao stjecatelja, tužitelj PBZ d.d. cedirao na Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o., potraživanje iz ugovora o kreditu br. 1610130816,
- iz sadržaja Izjave o prijenosu potraživanja od 4. travnja 2013., proizlazi da je ispunjen uvjet iz Ugovora o prijenosu tražbine br. 01-R2013 od 28. veljače 2013. pa da PBZ d.d. tom Izjavom prenosi na stjecatelja tražbinu koju ima s osnove predmetnog Ugovora o kreditu, a koju tražbinu čini preostali iznos dugovane glavnice, cjelokupna kamata dospjela do 31. siječnja 2013., kao i kamata za slučaj zakašnjenja koja teče od 1. veljače 2013. pa do isplate te svi troškovi po osnovi ili u svezi s tražbinom iz predmetnog Ugovora o kreditu nastalih do 31. siječnja 2013., dok se u odredbi čl. 2 navedene Izjave konstatira da su u obvezi podmirenja tražbine temeljem navedenog Ugovora o kreditu uz dužnika i solidarni jamci UF i KF,
- se u odredbi čl. 3. predmetne Izjave navodi da je PBZ d.d. radi naplate svoje tražbine iz predmetnog ugovora pokrenuo postupke prisilne naplate i to: prijedlog za ovrhu protiv TF, UF i KF kao ovršenika na Općinskom sudu u Rijeci, radi ovrhe na računima istih na osnovi kojeg je sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-03231/05, a na koje rješenje da je istaknut prigovor TF i UF, tako da se u sadržaju predmetne izjave navodi i to da PBZ d.d. izričito dopušta da stjecatelj potraživanja Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. stupi na mjesto PBZ d.d. u navedenom postupku prisilne naplate te da PBZ d.d. prenosi stjecatelju sva prava stečena u gore navedenim postupcima prisilne naplate i daje neopozivu suglasnost da stjecatelj poduzme odgovarajuće radnje radi subrogiranja (stupanja) na njegovo mjesto i u njegova prava,
- preinaka tužbe od 13. lipnja 2019. kojom je tužitelj odnosno njegov punomoćnik u ime njega, zahtijevao da se utužena tražbina isplati punomoćniku, nije dopuštena jer tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, na taj način ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog,
- tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenja tužbe u cijelosti ili djelomično, a koji zaključak je zauzet na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, pod poslovnim brojem Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. godine.
7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen jer je tužitelj nakon ustupanja tražbine trećoj osobi tijekom parnice i nadalje ovlašten voditi parnicu u smislu odredbe čl. 195. ZPP, ali s obzirom na to da novi vjerovnik, Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o., tužitelja nije ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun naplati predmetno potraživanje, tužitelj više ne može osnovano zahtijevati da se sporno potraživanje isplati ni njemu niti osobi kojoj je tražbinu ustupio.
8. Tužitelj u prijedlogu postavlja četiri pitanja koja se, međutim, mogu sadržajno uobličiti i skratiti u pitanje citirano u izreci ovoga rješenja. Navodi da je u pogledu postavljenog pitanja pobijana drugostupanjska presuda u suprotnosti s više drugostupanjskih presuda pa tako i s presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1937/2018-3 od 24. srpnja 2018. u kojoj je također isti tužitelj (kao i ovdje) prenio tražbinu na isto Odvjetničko društvo (kao i ovdje).
9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:'' (dio čl. 385.a st. 1. ZPP)
10. Postoje sljedeća pravna shvaćanja Građanskog odjela ovoga suda:
- „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“ (Su-IV-47/2020- 7, zauzeto na trećoj sjednici održanoj 14. rujna 2020.)
- „U postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može nakon izdavanja platnog naloga preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev, uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom.“ (Su-IV-33/2022-11, zauzeto na četvrtoj sjednici održanoj 6. lipnja 2022.)
11. Zato je, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
