REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 434/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Peraković Turković, odvjetnica u Otočcu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4921/2017-3 od 24. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P-603/2015-27 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4921/2017-3 od 24. rujna 2019. zbog pravnog pitanja:

''U slučaju da se utvrdi ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti koji se podmiruje u kunama, ima li tužitelj pravo u kondemnatornom zahtjevu kojim potražuje stečeno bez osnove temeljem ništetne odredbe, iznos potraživati u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate?''

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice ZM i tuženika Adiko bank d.d. (prije Hypo Alpe–Adria-Bank d.d.) broj 016-184/2005 dana 28. siječnja 2005., potvrđen kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 1. veljače 2005. pod brojem OU-225/2005, u dijelu u kojem je ugovorena promjenljivost kamatne stope odnosno u dijelu u kojem je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, ništetan, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan novčani iznos od 3.761,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje do 31. prosinca 2007. teče po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, te naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.435,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP), podnio tuženik zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 2.991,20 kn.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja ništetnima odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i povrata stečenog bez osnove –preplaćenih kamata, na temelju takvih, ništetnih i nepoštenih ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju u CHF u kunskoj protuvrijednosti o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili dana 28. siječnja 2005. Ugovor o kreditu br. 016-184/2005. (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.700,00 CHF koji se podmiruje u kunama, u svrhu kupovine kuće,

- je u čl. 3. Ugovora određeno da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.700,00 CHF zaračunavaju kamate od 5,25 %, dok je u čl. 6. istog Ugovora određeno da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- bank d.d., a korisnik kredita svojim potpisom na Ugovor izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune,

- je tužiteljica u svom iskazu navela da joj je prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora djelatnica banke rekla da je takav Ugovor najpovoljnija opcija pri čemu nije detaljnije objašnjavala odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je predmetni kredit u cijelosti otplatila 2014., a u banci joj nisu objašnjavali formulu ili metodiku izračuna kamata,

- je prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica zbog primjene promjenjivih kamatnih stopa viših od ugovorene kamatne stope po Ugovoru o kreditu, platila veći iznos kamata u visini od 3.761,19 CHF, odnosno 20.655,72 kn.

7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen pozivom na već ustaljenu praksu ovoga suda, npr. odluke broj Revt-249/2011 od 9. travnja 2015. i Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019.

8. Tuženik u prijedlogu, među ostalima, postavlja pitanje citirano u izreci ovoga rješenja. Navodi da nije osnovano tužbeni zahtjev postaviti u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti jer je tužitelj plaćao iznose u kunama. Takvo je shvaćanje izraženo i u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-566/2017-2 od 7. veljače 2019. pa je pobijana presuda u suprotnosti s njome.

9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena,'' (čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP)

10. S obzirom na postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova (pobijane presude i presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-566/2017-2 od 7. veljače 2019.) radi se o pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanje je važno i za odluku u ovom sporu.

11. Zato je, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

12. Nadalje, prvo pitanje kojim tuženik pita je li sud ovlašten mijenjati volju stranaka iz ugovornog odnosa na način da ugovori fiksnu kamatnu stopu umjesto promjenjive nije važno za rješenje ovog spora, jer sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samom zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

13. Drugo pitanje kojim tuženik pita je li sud u posebnim parnicama radi povrata stečenog bez osnove vezan činjeničnim utvrđenjima iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije važno za rješenje ovog spora jer je sud i u ovoj parnici utvrđivao odlučne činjenice (tako i Revd-2469/20 od 22. rujna 2020.).

14. Odgovor na treće pitanje kojim tuženik pita je li u parnicama u kojima tužitelji potražuju utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa stečenog na temelju ništetne odredbe kojom je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom ništetnost takve ugovorne odredbe već utvrđena u kolektivnom sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, ili je tuženik dužan, u parnicama u kojima tužitelji potražuju utvrđenje ništetnosti i isplatu iznosa stečenog na temelju ništetnih odredbi kojom je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, dokazati da se pregovaralo o takvoj ugovornoj odredbi ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

15. O tim pitanjima ovaj sud se već očitovao u brojnim odlukama (npr. Revd- 301/2020-2 od 15. prosinca 2020. i Revd 2963/2020-2 od 24. veljače 2022.).

16. Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije zbog tih pitanja.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić