Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-952/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. T., OIB: ..., iz S., (kod G.), zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženih: ad. 1) B. d.d., S., zastupanog po zakonskom zastupniku, predsjedniku uprave, a on po punomoćnici I. G., dipl. iur, zaposlenici tuženika ad. 1) i ad. 2) D. T., iz S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-58/2022 (stari broj P-5156/10) od 12. siječnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 13. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice L. T. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se ništavim Sporazum o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja od 05.07.2007.g., sklopljenog između tuženika pod 1/ B. trgovina i usluge d.d. S., i tuženika pod 2/ D. T., ranije upisan u zemljišnim knjigama pod Z-9517/07.
Dužan je tuženik pod 1 B. d.d., S. u roku 15 dana izdati tužiteljici L. T. ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m[2] , poduložak 1, ZU 17438 k.o. S., za 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela s imena tuženika pod 1/ B. d.d., odnosno, tužiteljica L. T. je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m[2] , poduložak 1, Z.U. 17438 k.o. S., za 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela s imena tuženika pod 1/ B. d.d. Dužan je tuženik pod 1/ B. d.d., S. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."
II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Dužan je tuženik pod 1/ B. d.d. u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici L. T. iznos od 85.537,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.10.2010.godine do isplate.
Dužan je tuženik pod 1/ B. d.d., Split u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka posl.br. OVR-2838/08, u iznosu od 28.125,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."
III. Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku pod 1. B. d.d., S. trošak ovog postupka u iznosu od 2.961,25 kn."
2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništavim Sporazum o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja od 05. 07. 2007., sklopljenog između tuženika ad. 1) i tuženika ad. 2), uz obvezu tuženika ad. 1) da izda tužiteljici spravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m[2] , poduložak 1, Z.U. 17438 k.o. S., za 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela s imena tuženika ad. 1), te podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim zahtijeva da joj tuženik ad. 1) isplati iznos od 85.537,50 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
6. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu, presudom pod poslovnim brojem P- 5156/10 od 14. svibnja 2018., u cijelosti odbio glavni i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, te da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž-2708/2018-2 od 26. studenog 2019., navedena presuda potvrđena u odnosu na tadašnjeg tuženika ad. 2) H. A. A. B., u odnosu na kojeg je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na tuženike B. d.d. i D. T. navedena presuda potvrđena u dijelu kojim je tužiteljica utvrđena vlasnicom za 1/2 dijela predmetne garaže na ime bračne stečevine, dok je u odnosu na tuženike B. d.d. i D. T. ista presuda ukinuta u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja (glavni tužbeni zahtjev) i u pogledu podrednog tužbenog zahtjeva, kojim se traži naknada štete zbog nezakonite ovrhe, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. Iako, tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
8. Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
10. Tako je po provedenom postupku, a temeljem izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja neosnovanost tužbenog i podredno tužbenog zahtjeva tužiteljice, utvrdio na temelju slijedećih činjenica:
- da je neosnovan prigovora litispendencije istaknut od strane tuženika ad. 1);
- tuženik ad. 1) da je protiv tuženika ad. 2) podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem ovršne isprave – Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja od 5. srpnja 2007.;
- da su Sporazum o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini protivnika osiguranja od 5. srpnja 2007. sklopili tuženik ad. 1) B. d.d., Split, kao predlagatelj osiguranja i tuženik ad. 2) D. T., kao protivnik osiguranja, te da je predmet zaloga bila garaža u S. označena kao suvlasnički dio: 17/2090 etažno vlasništvo (E-1) dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1, u podrumu, ukupne površine 17,10 m[2] ;
- u trenutku zasnivanja predmetnog založnog prava, u zemljišnim knjigama kao vlasnik za cijelo predmetne garaže da je bio upisan tuženik ad.2),
- H. A. A. B. da je protiv tuženika ad. 2) podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj: 211-11/2006 sa sporazumom o osiguranju tražbine od 10. siječnja 2006. pod poslovnim brojem Ovr-2000/09, te da je u tom Ugovoru davatelj kredita bio H. A. A. B., a korisnik kredita tvrtka tuženika ad. 2) C. d.o.o., S., te tuženik ad. 2) da je bio jamac-platac i založni dužnik, dok tužiteljica da je bila jamac-platac, kao i da je zalog u tom kreditu bio apartman u S. označen kao 36. Suvlasnički dio: 97/2090 etažno vlasništvo (E-36) dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s apartmanom br. A.15, na nadgrađu-zapad, ukupne površine 97,40 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s boravkom, kupaone, nužnika, hodnika i ulaznog hola, te pripadaka terase jug, ukupne površine 24,49 m[2] i balkona sjever ukupne površine 5,50 m[2] ;
- da je ovrha na obje nekretnine (apartmanu i garaži) provedena u okviru ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-2838/08 (spisu Ovr-2838/08, koji se odnosio na ovrhu na garaži, da je pripojen je spis Ovr-2000/09 koji da se odnosio na ovrhu na apartmanu);
- u ovršnom postupku, apartman da je pravomoćnim rješenjem o dosudi dodijeljen tvrtki C. d.o.o., S.;
- u ovršnom postupku pravomoćnim rješenjem o dosudi sporna garaža da je dosuđena tuženiku ad. 1), te tuženik ad. 1) da se uknjižio kao vlasnik za cijelo navedene nekretnine;
- pravomoćnom i ovršnom presudom P-5156/10 od 14. svibnja 2018., tužiteljica da je, temeljem bračne stečevine, utvrđena vlasnicom za 1/2 dijela cijelog predmetne garaže označene kao 17/2090 idealnog dijela čest. zem. 37/4, koji je suvlasnički dio povezan s garažom br. 1 u podrumu ukupne površine 17,10 m[2] , poduložak 1, ZU 17438 k.o. S.;
- stjecanje predmetne garaže da je bilo 2005.,
- stan i predmetna garaža, za cijelo da su, temeljem kupoprodajnog ugovora, bili uknjiženi na ime supruga tužiteljice, tuženika ad. 2);
- stan u Splitu, tuženik ad. 2) da je za potrebe svoje tvrtke C. d.o.o., S., opteretio kreditom u korist H. A. A. B., a tužiteljica da je u tom ugovoru bila jamac- platac, te da je bila upoznata s činjenicom da je zalog tom kreditu bio apartman u S., ..., a stan da je bio opterećen kreditom iz razloga što građevinska tvrtka tuženika ad. 1) C. d.o.o., S. nije dobro poslovala;
- tužiteljica da je napustila posao u poglavarstvu, kako da bi pomagala suprugu oko osnivanja i vođenja tvrtke H., te da je imala pristup u poslovnu dokumentaciju tvrtke C., obzirom da su tvrtke H. i C. imale zajedničku kancelariju;
- nakon što je stan opterećen kreditom, zbog lošeg poslovanja tvrtke C., tužiteljica da nije zatražila da se uknjiži kao suvlasnica, niti stana, niti garaže, a u svrhu zaštite svoje imovine;
- da je navedeni Sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži tuženik ad. 2) sklopio s tuženikom ad. 1) bez suglasnosti tužiteljice;
- da je Sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži proveden u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem Z-9517/07, pa od tada tužiteljica da je znala za predmetni zalog garaže;
- u trenutku sklapanja Sporazuma o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži, kao vlasnik za cijelo da je bio uknjižen tuženik ad. 2), pa da za postupanje tuženika ad. 1) vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige;
- da načelo povjerenja u zemljišne knjige podrazumijeva povjerenje u zemljišnoknjižno stanje, te stjecatelj da nije dužan istraživati izvanknjižno stanje, kao i da se poštenje stjecatelja predmnjeva, zbog čega da je onaj tko tvrdi da stjecatelj nije bio pošten dužan dokazati tu svoju tvrdnju tj. nepoštenje stjecatelja;
- spisu da ne prileži niti jedan dokaz, iz kojeg da bi nedvojbeno proizlazilo da bi stjecatelj založnog prava na predmetnoj garaži B. d.d., S., prilikom sklapanja navedenog Sporazuma o zalogu, postupao nesavjesno, a što više, iz dalje izvedenih dokaza da proizlazi savjesnost u postupanju tuženika ad. 1);
- tužiteljica da je imala mogućnost uknjižiti se kao suvlasnica predmetne garaže na ime bračne stečevine, ali to da nije učinila, a to jasno da proizlazi iz izjave o priznanju prava vlasništva od 14. listopada 2010., iz koje da je razvidno, da kad je tužiteljica zatražila od tuženika ad. 2) tabularnu ispravu, podobnu za uknjižbu na svom suvlasničkom udjelu na stanu, da joj je on odmah dao takvu ispravu, pa na jednak način tužiteljica da je imala mogućnost uknjižiti se i kao suvlasnica predmetne garaže, ali to da nije učinila;
- ako je na traženje tužiteljice tuženik ad. 1) 2010. izdao tabularnu ispravu za uknjižbu na apartmanu, da je i prije 2010., tj. prije početka ovršnog postupka, tužiteljica mogla zaštititi svoje vlasništvo na stanu ishodovanjem od supruga tabularne isprave, međutim, ona to da nije učinila, niti za apartman, niti za garažu, na koji način svoje vlasništvo da je izvrgnula djelovanju načela povjerenja u zemljišne knjige;
- tužiteljica tijekom cijelog postupka da nije priložila niti jedan dokaz, niti predložila izvođenje dokaza, na okolnost opravdanja, zašto nikada nije poduzela niti jednu radnju za uknjižbu svog prava suvlasništva na predmetnog garaži.
11. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da je tuženik ad. 1) bio savjesna stranka u postupku, dakle, da je bio sudionik pravnog posla u dobroj vjeri, pa da je time, postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, utvrdivši da je tuženik ad. 2) samovlasnik predmetne nekretnine, a da zaposlenici tuženika ad. 1) nisu znali ili mogli znati da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, stekao založno pravo sporne nekretnine, kao da na njoj ne postoje suvlasnička prava tužiteljice, koja u tom trenutku da nije bila upisana.
12. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje, da u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan, treća osoba, stjecatelj u dobroj vjeri, a drugi bračni drug koji da nije bio sudionik pravnog posla, koji za posljedicu da ima opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prema članku 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZV), prednost u zaštiti stečenog prava da ima treća savjesna osoba, koja da se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.
13. Isto tako, sud prvog stupnja zaključuje, da tužiteljica nije koristila mogućnost da imovinski odnosi nje i njenog supruga budu vidljivi trećim osobama, a što da je njen izbor i da su njeni razlozi, a ti razlozi da ne mogu biti važniji od sigurnosti pravnog prometa, pa, iako prema članku 251. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15 – dalje ObZ/03), važećem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zalogu i članka 41. ZV-a, bračni drugovi da sporazumno odlučuju o izvanrednim poslovima, u što da spada osnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini, ali da prema članku 124. stavku 1. ZV-a, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, pa u konkretnom slučaju da je valjalo primijeniti pravila, koja da štite povjerenje trećih poštenih osoba u zemljišne knjige svoja, a koja prava da se ne stječu na temelju pravnog posla, već na temelju samoga zakona i to odredbe članka 122. ZV-a, koja da štiti sigurnost pravnog prometa.
14. Sud prvog stupnja i zaključuje, a pozivom na odredbu članka 322. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05), da predmetni Sporazum o zasnivanju založnog prava nije ništetan., te suviše, tužiteljica da je imala mogućnost uknjižiti se kao suvlasnica predmetne nekretnine, koja da je bračna stečevina i tako svoje vlasništvo zaštiti od stjecanja vlasništva ili drugog stvarnog prava (zaloga) u korist treće osobe, temeljem načela povjerenja u zemljine knjige, a tužiteljica, kao i u odnosu na stan, da je i prije nego što je zasnovano sporno založno pravo na garaži, mogla ishoditi uknjižbu svog suvlasništva na ime bračne stečevine i tako se zaštiti od djelovanja načela povjerenja u zemljišne knjige, ali tužiteljica da se nije koristila svojim pravima, već, upravo suprotno, svojom inertnošću da se izvrgnula djelovanju načela povjerenja u zemljišne knjige.
15. Kada je, a na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i valjanih zaključaka, da je, u trenutku zasnivanja i uknjižbe spornog založnog prava na predmetnoj garaži, zalogodavac, tuženik ad. 2), bio uknjiženi vlasnik za cijelo, te da se zbog načela povjerenja u zemljišne knjige tužiteljica ne može pozivati na ništavost predmetnog ugovora o zalogu, zbog opterećenja bračne stečevine bez njezine suglasnosti, a predmetni Sporazum o zalogu na predmetnoj garaži da nije ništetan, te prema tome, niti provedena ovrha da nije nezakonita i nedopuštena, pa stoga tužiteljici da ne pripada pravo na naknadu štete zbog nezakonite ovrhe, sud prvog stupnja odbio tužbeni i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, ispravno je postupio, jer je isto pravilno utemeljeno na odgovarajući zakonskim odredbama, na koje se sud prvog stupnja pozvao obrazloženjem svoje presude.
16. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice – kojim ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno iznijetih zaključaka po sudu prvog stupnja, ističući da tužiteljica nije znala, a niti da je dala svoj pristanak za sklapanje predmetnog Sporazuma o zasnivanju založnog prava, te tuženik ad. 1) da nije savjesna stranka i da nije bio sudionik pravnog posla u dobroj vjeri, pa da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku, pa se tužiteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto odbije tužbeni i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
17. Žaliteljici je, a u odnosu na njene žalbene prigovore, i za odgovoriti, da iz svih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica po sudu prvog stupnja, zaista proizlazi da je tuženik ad. 1) predmetni Sporazuma o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini zaključio sa tuženikom ad. 2) u dobroj vjeri, pa tako i u dobroj vjeri stekao vlasništvo premetne garaže, jer u trenutku zaključivanja tog Sporazuma o zasnivanju založnog prava na predmetnoj garaži je u zemljišnim knjigama kao vlasnik bio upisan tuženik ad. 2), a nti je tuženik ad. 1) mogao znati da na istoj nekretnini postoje tuđa prava, u konkretnom slučaju tužiteljice, koje u tom trenutku nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, a niti je iz zemljišne knjige bilo vidljivo da bi ili da je tužiteljica zatražila upis svog prava vlasništva (suvlasništva) na predmetnoj garaži, pa je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je u konkretnom slučaju primijenio pravila, koja štite povjerenje trećih poštenih osoba u zemljišne knjige, ispravno pri tome zaključujući, da je u konkretnom slučaju tuženik ad. 1) bio savjesna stranka u postupku, dakle, da je bio sudionik pravnog posla u dobroj vjeri, pa da stoga nije ništetan Sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini, pozivajući se pri svom zaključku na ustaljenu sudsku praksu glede predmetnog spornog pravnog pitanja.
18. U odnosu na daljnje žalbene prigovore, žaliteljici je i za navesti, da je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude dao jasno i valjano obrazloženje o tome, zašto smatra da činjenica što su mjenice potpisane od strane tužiteljice utvrđene krivotvorenim nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, te je tužiteljici i za navesti, da u trenutku sklapanja predmetnog Sporazuma o zasnivanju založnog prava (5. srpnja 2007.) tuženik ad. 1) nije niti mogao znati da su iste mjenice krivotvorene, a za koje mjenice ja tek 20. lipnja 2011. grafološkim vještačenjem utvrđeno da su krivotvorene, a žaliteljici je još i za navesti, da, suprotno njezinim žalbenim navodima, iz odgovora na tužbi tuženika ad. 1) (listovi od 45 do 48 spisa) ne bi proizlazilo da je tuženik ad. 1) naveo da je znao da je tužiteljica suvlasnica predmetne garaže.
19. Slijedom navedenog, žalba tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.
20. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužiteljice i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovanom.
21. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Split, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac, v. r.
